2 Samuel 13
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs NTLH
1 Apsalom, pikinini man bilong Devit, i gat wanpela naispela susa tru, nem bilong em Tamar. Na Amnon, narapela pikinini man bilong Devit, i laikim tumas Tamar
1 Absalão, filho de Davi, tinha uma irmã muito bonita, que se chamava Tamar. Outro filho de Davi, chamado Amnom, apaixonou-se por ela.
2 na i mangalim em tru. Tasol Tamar i no bin slip wantaim wanpela man, na ol i tambuim ol man i no ken go klostu long em. Olsem na Amnon i save, em i no inap i go klostu long Tamar na holim em, na Amnon i wari tumas long Tamar na em i kisim sik.
2 Ele estava tão apaixonado, que até ficou doente. Amnom pensava que era impossível possuir a sua meia-irmã; ela era virgem e por isso não tinha o direito de se encontrar com nenhum homem.
3 Tasol Amnon i gat wanpela pren, nem bilong en Jonadap. Em i pikinini man bilong Sama, brata bilong Devit, na em i gat smatpela tingting long painim kain kain rot.
3 Mas Amnom tinha um amigo muito esperto, chamado Jonadabe, filho de Simeia, irmão de Davi.
4 Orait Jonadap i tokim Amnon olsem, “Pikinini bilong king, olsem wanem? Olgeta de mi lukim yu i no amamas. Bilong wanem yu bel hevi?” Na Amnon i bekim tok long em olsem, “Mi laikim tru Tamar, susa bilong Apsalom, dispela brata bilong mi.”
4 Jonadabe disse a Amnom: — Você é filho do rei e, no entanto, cada dia está mais triste. Diga-me por quê. — É que estou apaixonado por Tamar, a irmã de Absalão, o meu irmão por parte de pai! — respondeu Amnom.
5 Orait Jonadap i tokim Amnon olsem, “Yu mas giaman olsem yu gat sik na yu go slip long bet bilong yu. Na taim papa bilong yu i kam lukim yu, orait yu mas tokim em olsem, ‘Mi laik bai yu salim susa bilong mi, Tamar, i kam kukim kaikai hia long ai bilong mi. Na taim em i kukim pinis, bai em yet i ken givim long mi.’ Sapos yu giamanim king olsem, orait bai em i salim Tamar i kam long yu.”
5 Então Jonadabe disse: — Finja que está doente e vá se deitar. Quando o seu pai vier, diga a ele: “Por favor, deixe que a minha irmã Tamar venha me dar de comer. Que ela prepare a comida aqui onde eu possa vê-la e que ela mesma me sirva a comida.”
6 Na Amnon i bihainim tok bilong Jonadap. Em i giaman long em i gat sik na em i go slip long bet bilong en.
6 E Amnom se deitou e fingiu que estava doente. O rei Davi foi visitá-lo, e Amnom disse: — Por favor, deixe que Tamar venha e prepare alguns bolos aqui onde eu possa vê-la, e que ela mesma os sirva para mim.
7 Tamar i stap long haus bilong King Devit, na Devit i salim tok long em olsem, “Mi laik bai yu go long haus bilong Amnon na kukim sampela kaikai bilong en.”
7 Então Davi mandou dizer a Tamar, no palácio: — Vá à casa de Amnom e prepare alguma comida para ele.
8 Orait Tamar i harim tok bilong Devit na i go long haus bilong Amnon na em i lukim Amnon i slip i stap long bet bilong en. Na Tamar i kisim sampela plaua na wokim ol kek na kukim long praipan, na Amnon i lukluk long em.
8 Ela foi e o encontrou de cama. Aí pegou um pouco de massa, preparou-a e fez alguns bolos ali onde ele podia vê-la. Então assou os bolos
9 Em i kukim pinis, orait em i kapsaitim long plet bilong Amnon i ken kaikai, tasol Amnon i no laik. Em i tok, “Olgeta man i mas go ausait.” Ol man i harim dispela tok, na ol i lusim haus na i go.
9 e os tirou da forma para Amnom comer. Mas ele não quis e disse: — Mande todo mundo sair. Todos saíram.
10 Nau Amnon i tokim Tamar, “Bringim ol kek i kam long bet bilong mi, na yu yet i ken givim long mi na mi kaikai.” Orait Tamar i kisim ol dispela kek na karim i go long em.
10 E Amnom disse a Tamar: — Traga os bolos aqui para a minha cama e sirva-os para mim. Então ela levou os bolos para ele.
11 Tasol taim Tamar i givim ol kek long em, orait Amnon i holimpas em na i tok, “Susa, mi laik yu slip wantaim mi.”
11 Quando os ofereceu a Amnom, ele a agarrou e disse: — Deite-se comigo, minha irmã!
12 Tasol Tamar i no laik na i tok strong olsem, “Nogat. Yu no ken pulim mi long mekim dispela kain pasin nogut. Yumi Israel i no save mekim kain pasin olsem.
12 Porém ela respondeu: — Não, meu irmão! Não me obrigue a fazer isso! Não se faz uma coisa dessas em Israel. Não faça essa loucura!
13 Sapos yu mekim pasin olsem, orait bai mi sem nogut tru na mi no inap wokabaut moa long ai bilong ol manmeri. Na yu tu, ol arapela Israel bai i daunim yu na rabisim yu tru. Yu no ken mekim dispela pasin nau. I gutpela sapos yu askim king pastaim. Bai em i no inap pasim yu long maritim mi.”
13 Como eu poderia aparecer depois disso diante dos outros? E você ficaria completamente desmoralizado em Israel. Por favor, fale com o rei, e eu estou certa de que ele me dará a você.
14 Tasol Amnon i no harim tok bilong Tamar. Amnon i strong moa, olsem na em i pulim Tamar na i mekim pasin nogut long em.
14 Mas Amnom não quis ouvir o que Tamar dizia. E, como era mais forte, ele a forçou e teve relações com ela.
15 Amnon i slip wantaim em pinis, orait nau em i no laikim Tamar moa. Bipo em i bin laikim Tamar tumas, tasol nau em i no laik tru long Tamar na i bel nogut moa yet long em. Olsem na em i tok strong moa long Tamar olsem, “Yu go. Yu no ken i stap hia.”
15 Depois teve nojo dela e a odiou ainda mais do que a tinha amado antes. Então disse: — Saia daqui!
16 Tasol Tamar i bekim tok long em olsem, “Sori brata, yu no ken mekim olsem. Sapos yu rausim mi nau, em i bikpela rong tru na i winim dispela rong nau yu bin mekim long mi.” Tasol Amnon i no laik harim tok bilong Tamar.
16 Tamar respondeu: — Não, meu irmão! Você me mandar embora assim é um crime ainda maior do que o que você acaba de cometer! Mas Amnom não quis escutar o que ela dizia.
17 Olsem na em i singautim wokman bilong en na i tok, “Rausim dispela meri i go ausait hariap. Mi no laik long lukim em moa. Rausim em na lokim dua.”
17 Chamou o seu empregado particular e disse: — Tire essa mulher da minha frente! Ponha-a para fora e feche a porta!
18 Orait dispela wokman i rausim Tamar na lokim dua.
18 Então o empregado pôs Tamar para fora e fechou a porta. Ela estava usando um vestido longo, de mangas compridas — a roupa que as princesas solteiras usavam naquele tempo.
19 Tasol taim Amnon i rausim Tamar pinis, Tamar i go putim sit bilong paia long het bilong en na i brukim dispela klos, bilong soim bel hevi na sori bilong en. Na em i putim han antap long het bilong en na i krai strong na i wokabaut i go.
19 Aí ela pôs cinza na cabeça, rasgou o vestido e saiu gritando, cobrindo o rosto com as mãos.
20 Bihain, Apsalom i lukim susa bilong en, Tamar, i krai i kam na em i askim em, “Olsem wanem? Ating brata bilong yu Amnon i bin pilai long yu, a? Maski, yu no ken bel hevi tumas, long wanem, em i brata bilong yu tasol. Tasol yu no ken tokim wanpela man long dispela pasin Amnon i bin mekim long yu.” Na Tamar i go long haus bilong Apsalom na i stap wantaim em. Tasol Tamar i stap wantaim bel hevi oltaim.
20 O seu irmão Absalão perguntou: — Amnom fez mal a você? Não conte isso a ninguém, minha irmã. Afinal de contas, ele é seu meio-irmão. Não leve isso muito a sério. Assim Tamar ficou vivendo triste e sozinha na casa de Absalão.
21 Na taim Devit i harim tok long dispela pasin Amnon i mekim, em i kros nogut tru.
21 Quando o rei Davi soube do que tinha acontecido, ficou furioso.
22 Na Apsalom tu i belhat long Amnon na i no laikim em tru, long wanem, Amnon i bin mekim pasin nogut long susa bilong en, Tamar. Olsem na Apsalom i no toktok moa wantaim Amnon long wanpela samting.
22 Absalão não disse nem uma palavra a Amnom, mas ficou com ódio dele porque havia forçado a sua irmã Tamar.
23 Bihain long tupela yia i go pinis, ol wokman i wok long katim gras bilong ol sipsip bilong Apsalom long ples Balhasor. Dispela ples i stap klostu long taun Efraim. Na Apsalom i singautim olgeta pikinini man bilong king bai ol i kam bung long dispela ples.
23 Dois anos depois, Absalão estava cortando a lã das suas ovelhas em Baal-Hazor, perto da cidade de Efraim, e convidou todos os filhos do rei para irem até lá.
24 Apsalom i go long King Devit na i tokim em olsem, “King, ol man i wok long katim gras bilong ol sipsip bilong mi, olsem na mi laik mekim bikpela kaikai. Inap yu wantaim ol ofisa bilong yu i ken i kam long pati bilong mi?”
24 Ele foi falar com o rei Davi e disse: — Meu rei, eu estou cortando a lã das minhas ovelhas. Gostaria que o senhor e os seus funcionários também fossem até lá.
25 Na king i bekim tok olsem, “Pikinini, nogat. Mipela i no inap i go. Sapos mipela olgeta i go, bai yu hatwok tumas long lukautim mipela.” Tasol Apsalom i strong long askim king, na king tu i strong na i no laik i go. Na king i tok, “Apsalom, yu ken i go nau.”
25 Davi respondeu: — Não, meu filho. Se todos nós fôssemos, daríamos muito trabalho a você. Absalão insistiu, mas o rei não quis ir e lhe disse que podia ir embora.
26 Tasol Apsalom i tok, “Orait sapos yu no inap i go, ating yu ken larim Amnon i go?” Na king i askim em, “Bilong wanem yu laik bai em i go?”
26 Mas Absalão disse: — Está bem. Então deixe que pelo menos o meu irmão Amnom vá. — Por que motivo ele iria com você? — perguntou o rei.
27 Tasol Apsalom i strong tumas long askim Devit, na bihain Devit i orait long Amnon wantaim ol arapela pikinini man bilong en i go wantaim Apsalom.
27 Mas Absalão continuou a insistir, até que por fim Davi deixou que Amnom e todos os seus outros filhos fossem. Absalão preparou um banquete de rei
28 Apsalom i lusim Devit na i go bek long Balhasor, na em i tokim ol wokman bilong en olsem, “Long taim bilong pati, yupela i mas was gut long Amnon. Taim em i spak, bai mi tokim yupela na yupela i mas kilim em i dai. Yupela i no ken pret, long wanem, mi yet mi tokim yupela long kilim em. Olsem na yupela i mas kilim em tasol, na yupela i no ken surik.”
28 e deu as seguintes instruções aos seus empregados: — Prestem atenção em Amnom. Quando ele estiver bêbado, eu darei uma ordem, e vocês o matarão. Não tenham medo, pois a responsabilidade será minha. Sejam corajosos e decididos!
29 Orait ol wokman i bihainim tok bilong Apsalom na long taim bilong pati ol i kilim Amnon i dai. Ol arapela pikinini man bilong king i lukim dispela, na ol i kalap long ol donki bilong ol na ranawe i go.
29 Os empregados mataram Amnom, como Absalão havia mandado. Então todos os outros filhos de Davi montaram suas mulas e fugiram.
30 Taim ol i go yet long rot, sampela man i go pas na tokim Devit olsem, “Apsalom i kilim olgeta pikinini man bilong yu i dai pinis, na i no gat wanpela i stap.”
30 Enquanto eles estavam voltando para casa, Davi recebeu esta notícia: “Absalão matou todos os seus filhos; não escapou nenhum!”
31 King i harim dispela tok na bel bilong en i kirap nogut, na em i brukim klos bilong en na i slip long graun. Na ol ofisa bilong en tu i brukim klos bilong ol, na ol i sanap i stap.
31 Então o rei se levantou, rasgou as suas roupas em sinal de tristeza e se jogou no chão. E todos os servidores dele que estavam ali também rasgaram as suas roupas.
32 Tasol Jonadap, pikinini man bilong Sama, brata bilong Devit, em i tokim Devit olsem, “King, yu no ken bilipim dispela tok. Ol i no kilim olgeta pikinini bilong yu. Nogat. Ol i kilim Amnon wanpela tasol. Ating as bilong dispela i olsem. Bipo Amnon i bin mekim pasin nogut long Tamar, susa bilong Apsalom, olsem na Apsalom i tingting oltaim long bekim dispela rong na kilim Amnon i dai. Mi save long dispela tingting bilong Apsalom, long wanem, mi lukim pes bilong en i tudak.
32 Mas Jonadabe, filho de Simeia, irmão de Davi, disse: — Senhor, eles não mataram todos os seus filhos. Somente Amnom morreu. Pelo jeito de Absalão, a gente podia ver que ele havia resolvido fazer isso desde o dia em que Amnom forçou a sua irmã Tamar.
33 King, dispela toktok bilong ol i olsem tok win nating. Olgeta arapela pikinini bilong yu i stap yet. Amnon wanpela tasol i dai pinis.”
33 Por isso, eu não acredito na notícia de que todos os seus filhos morreram; somente Amnom foi morto.
34 — ausente —
34 Enquanto isso, Absalão fugiu. Naquele momento o soldado que estava de guarda viu muita gente descendo o monte, na estrada de Horonaim. Ele foi até o lugar onde o rei estava e disse: — Alguns homens estão descendo o monte, na estrada de Horonaim.
35 — ausente —
35 Então Jonadabe disse a Davi: — São os seus filhos que estão voltando, justamente como eu disse.
36 — ausente —
36 Logo que ele acabou de dizer isso, os filhos de Davi entraram. Eles começaram a chorar alto, e Davi e os seus oficiais também choraram muito.
37 — ausente —
37 Absalão fugiu e foi ficar com o rei da cidade de Gesur, chamado Talmai, filho de Amiúde. E por muito tempo Davi chorou a morte do seu filho Amnom.
38 — ausente —
38 Absalão ficou três anos em Gesur.
39 Tasol bihain, dispela sori bilong en long Amnon i pinis, na em i stat long wari gen long Apsalom i mas kam bek.
39 Então o rei Davi começou a sentir muita saudade dele, pois agora já estava conformado com a morte de Amnom.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.