1 Reis 2
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs VC
1 Devit i save, liklik taim tasol na bai em i dai, olsem na em i givim dispela ol toktok long Solomon, pikinini bilong em.
1 Aproximando-se o fim de Davi, deu ele ao seu filho Salomão as suas {últimas} instruções:
2 Em i tok olsem, “Klostu nau bai mi dai. Yu mas sanap strong olsem man tru, na mekim wok bilong yu.
2 Eu me vou, disse ele, pelo caminho que segue toda a terra. Sê corajoso: porta-te como homem.
3 Na yu mas mekim olgeta samting God, Bikpela bilong yumi, i tokim yu long mekim. Yu mas wokabaut long ol gutpela rot em i bin makim long yumi, na yu mas bihainim olgeta dispela lo na tok bilong en i stap long lo em i bin givim long Moses. Olsem na bai God i helpim yu, na maski wanem hap yu stap long en, olgeta wok bilong yu bai i kamap gutpela.
3 Guarda os preceitos do Senhor, teu Deus; anda em seus caminhos, observa suas leis, seus mandamentos, seus preceitos e seus ensinamentos, tais como estão escritos na lei de Moisés. Desse modo serás bem-sucedido em tudo o que fizeres e em tudo o que empreenderes,
4 Bikpela i bin mekim wanpela promis long mi na i tokim mi olsem, ‘Devit, sapos ol lain pikinini bilong yu i strong long bihainim mi oltaim, na ol i wokabaut stret long ai bilong mi, orait oltaim bai mi larim wanpela man long lain bilong yu i kamap king bilong Israel.’ Bikpela i bin tok olsem. Olsem na Solomon, yu mas bihainim gut olgeta tok bilong en, na bai em i no ken brukim dispela promis em i bin mekim long mi.
4 e o Senhor cumprirá a promessa que me fez, isto é, que eu terei sempre um de meus descendentes no trono de Israel, se meus filhos guardarem seus caminhos e andarem diante dele com fidelidade, de todo o seu coração e de toda a sua alma.
5 “Na Solomon, harim. Yu save pinis mi gat bikpela hevi long ol dispela pasin nogut Joap, pikinini bilong Seruia, i bin mekim. Em i bin kilim i dai dispela tupela namba wan ofisa bilong ol ami bilong Israel, em Apner, pikinini bilong Ner, na Amasa, pikinini bilong Jeter. Em i no kilim tupela long taim bilong pait. Nogat. Em i kilim nating dispela tupela man, na asua bilong dispela rong i pas yet long em.
5 Tu sabes tão bem como eu o que me fez Joab, filho de Sarvia, como ele assassinou os dois chefes do exército de Israel, Abner, filho de Ner, e Amasa, filho de Jeter, derramando assim em pleno tempo de paz o sangue da guerra, e manchando com o sangue da guerra o cinto de seus rins e o calçado de seus pés.
6 Yu bihainim gutpela tingting bilong yu na bekim pasin nogut bilong em, tasol yu no ken larim em i kamap lapun na i dai nating.
6 Farás como julgares prudente, e não deixarás que as suas cãs desçam em paz à habitação dos mortos.
7 “Tasol yu mas mekim gut long ol pikinini man bilong Barsilai, dispela man bilong distrik Gileat, na larim ol i kam sindaun kaikai wantaim lain bilong yu. Long wanem, ol i bin mekim gut long mi long taim mi ranawe long brata bilong yu, Apsalom.
7 Por outro lado, tratarás com benevolência os filhos de Berzelai, o galaadita; faze-os comer à tua mesa, porque foi esse o gesto que tiveram para comigo quando eu fugia diante de teu irmão Absalão.
8 “Na Simei, pikinini bilong Gera bilong ples Bahurim long graun bilong lain Benjamin, em tu i stap. Bipo long taim mi wokabaut i go long Mahanaim, em i bin mekim tok nogut tru long mi na i askim God long bagarapim mi. Tasol taim mi kam bek, em i kam daun long wara Jordan na bungim mi, na mi bin promis long nem bilong Bikpela, bai mi no ken kilim em i dai.
8 Tens também perto de ti Semei, filho de Gera, o benjaminita de Baurim, que me insultou tão violentamente no dia em que eu ia para Maanaim. Mas como ele veio ao meu encontro até o Jordão, jurei-lhe por Deus que o não mataria pela espada.
9 Tasol yu mas mekim save long em. Yu gat gutpela tingting, na yu save long wanem rot yu mas bihainim long kilim em i dai.”
9 Tu, porém, não o deixarás impune; és bastante sensato para saber como o terás de tratar; farás descer, com sangue, as suas cãs à habitação dos mortos.
10 Na bihain, Devit i dai na ol i planim em long Jerusalem, dispela taun ol i kolim “Taun Bilong Devit.”
10 Davi adormeceu com seus pais e foi sepultado na cidade de Davi.
11 Em i bin i stap king bilong kantri Israel inap 40 yia. Em i stap king long taun Hebron inap 7-pela yia na long Jerusalem inap 33 yia.
11 Reinou quarenta anos sobre Israel: sete anos em Hebron e trinta e três em Jerusalém.
12 Devit i dai pinis na pikinini bilong en, Solomon, i kisim ples bilong en na i kamap king. Na Solomon i kamap strongpela king na i no gat wanpela samting inap daunim em.
12 Salomão sentou-se no trono de Davi, seu pai, e seu reino foi solidamente estabelecido.
13 Wanpela de Adoniya, pikinini bilong Hagit, i kam lukim Batseba, mama bilong Solomon. Na Batseba i askim em olsem, “Yu kam bilong mekim gutpela tok, a?” Na Adoniya i bekim tok olsem, “Yes, mi kam bilong mekim gutpela tok tasol.”
13 Adonias, filho de Hagit, foi ter com Betsabé, mãe de Salomão. Ela disse-lhe: Vens como amigo?
14 Na em i tok moa olsem, “Mi gat wanpela liklik tok tasol.” Na Batseba i tokim em, “I orait, yu ken tokim mi.”
14 Sim, disse ele, preciso falar-te. Fala.
15 Na Adoniya i tok, “Yu save, pastaim olgeta man bilong Israel i ting mi bai kamap king. Na mi mas kamap king, tasol laik bilong Bikpela yet na brata bilong mi i kamap king, na mi nogat.
15 Ele continuou: Sabes que o reino era meu, e que todo o Israel me considerava como o seu futuro rei. Mas o trono foi transferido a outro, passando para o meu irmão, porque o Senhor lho deu.
16 Orait nau mi gat wanpela askim tasol. Na mi laik bai yu mas orait long dispela askim bilong mi.” Na Batseba i tok, “Yu tokim mi na mi harim.”
16 Tenho a esse respeito um pedido a fazer-te; não mo recuses. Fala.
17 Orait na Adoniya i tokim em, “Mi laik yu go askim King Solomon na bai em i ken orait long mi long maritim Abisak, dispela meri bilong ples Sunem. Mi save, king bai i no inap sakim tok bilong yu.”
17 Pede ao rei Salomão, que nada te recusa, que me dê Abisag, a sunamita, por mulher.
18 Na Batseba i tokim Adoniya olsem, “I orait, bai mi go askim em.”
18 Está bem, respondeu Betsabé, falarei por ti ao rei.
19 Batseba i go lukim King Solomon long askim em long givim Abisak long Adoniya. King i lukim Batseba i kam, na em i sanap na brukim skru na daunim het, bilong givim biknem long mama bilong en. Na em i sindaun gen long sia king na i tokim ol wokboi na ol i bringim wanpela sia i kam na putim klostu long sia king bilong Solomon long han sut, na Batseba i sindaun long dispela sia.
19 Betsabé foi, pois, ter com o rei para falar-lhe em favor de Adonias. O rei levantou-se para ir-lhe ao encontro, fez-lhe uma profunda reverência e sentou-se no trono. Mandou colocar um trono para a sua mãe, e ela sentou-se à sua direita:
20 Na Batseba i tok olsem, “Mi laik askim yu long wanpela liklik samting na mi laik bai yu mas orait long dispela askim bilong mi.” Na Solomon i bekim tok olsem, “Mama, yu ken askim tasol. Yu save, mi no inap tok nogat long askim bilong yu.”
20 Tenho um pequeno pedido a fazer-te, disse ela; não mo recuses. Pede, minha mãe, respondeu o rei, porque nada te recusarei.
21 Orait na Batseba i tok, “Mi laik bai yu larim brata bilong yu, Adoniya, i maritim Abisak.”
21 Disse Betsabé: Peço-te que Abisag, a sunamita, seja dada por mulher ao teu irmão Adonias.
22 King i harim dispela askim, na em i kros na i tok, “Watpo yu askim mi long givim Abisak long Adoniya? Sapos olsem, orait yu mas askim mi stret long larim em i senisim mi na kamap king, long wanem, em i bikbrata bilong mi. Na yu mas bringim tu ol askim bilong pris Abiatar na bilong Joap, pikinini bilong Seruia.”
22 E o rei Salomão disse à sua mãe: Por que queres que Abisag, a sunamita, seja dada a Adonias? Pede também para ele o reino, que é meu irmão primogênito, assim como para o sacerdote Abiatar e para Joab, filho de Sarvia...
23 Orait na King Solomon i mekim strongpela tok long nem bilong Bikpela olsem, “Adoniya i gat rong long dispela tok em i mekim. Olsem na mi mas kilim em i dai. Sapos mi no mekim olsem, orait God i ken kilim mi yet i dai.
23 Jurou então o rei Salomão em nome de Deus, dizendo: Deus me trate com o último rigor, se Adonias não pagar esta palavra com a sua própria vida!
24 Long wanem, Bikpela yet i bin helpim mi na i strongim mi na mi kisim ples bilong papa bilong mi, Devit, na mi stap king, olsem bipo Bikpela i bin promis long mi na long lain bilong mi. Olsem na long nem bilong Bikpela i stap oltaim, tru tumas nau tasol Adoniya bai i dai.”
24 Pela vida de Deus que me estabeleceu solidamente no trono de Davi, meu pai, e que fundou a minha casa como tinha prometido, Adonias será morto hoje mesmo.
25 Orait na King Solomon i tok, na Benaia i go na kilim Adoniya i dai.
25 O rei Salomão enviou Banaías, filho de Jojada, para o matar; e Adonias morreu.
26 Solomon i tokim pris Abiatar olsem, “Yu go bek long taun Anatot na stap long graun bilong yu. Yu gat asua na yu inap i dai, tasol mi no ken kilim yu. Long wanem, bipo yu bin i stap wantaim papa bilong mi, Devit, na yu karim Bokis Kontrak bilong God, Bikpela bilong yumi. Na taim Devit i karim planti hevi na trabel, orait yu bin i stap wantaim em na yu tu i bin karim ol dispela hevi.”
26 Disse também o rei ao sacerdote Abiatar: Vai para as tuas terras, em Anatot, porque és digno de morte. Entretanto, não te matarei agora, porque levaste a arca do Senhor Javé diante de Davi, meu pai, e compartilhaste todas as suas provações.
27 Solomon i rausim Abiatar long wok pris bilong Bikpela na long dispela pasin, em inapim dispela tok bipo Bikpela i bin mekim long ples Silo long ol samting bai i kamap long lain bilong pris Eli.
27 Salomão destituiu Abiatar de suas funções sacerdotais, cumprindo-se assim a palavra pronunciada por Deus em Silo contra a casa de Heli.
28 Joap i no bin poroman wantaim Apsalom, tasol em i bin helpim Adoniya. Olsem na taim em i harim tok long ol samting i bin kamap long Adoniya na Abiatar, em i pret na i ranawe i go long haus sel bilong Bikpela na i holimpas ol kom i sanap long ol kona bilong alta.
28 Quando chegou esta notícia a Joab, que tinha seguido o partido de Adonias, embora não tivesse seguido o de Absalão, ele fugiu e refugiou-se no tabernáculo do Senhor, agarrando-se aos cornos do altar.
29 Na sampela man i go tokim King Solomon olsem, “Joap i ran i go long haus sel bilong Bikpela na i holim alta i stap.” Orait na Solomon i tokim Benaia long i go kilim Joap i dai.
29 Foram dizer ao rei Salomão: Joab refugiou-se no tabernáculo do Senhor, e está junto do altar. Salomão mandou Banaías, filho de Jojada dizendo-lhe: Vai e mata-o.
30 Na Benaia i go long haus sel bilong Bikpela na i tokim Joap olsem, “King i tok, yu mas lusim dispela ples na kam ausait.” Tasol Joap i tok, “Nogat, mi no inap i go ausait. Yu mas kilim mi long hia.” Orait Benaia i go bek long king na tokim em long dispela tok bilong Joap.
30 Banaías, chegando ao tabernáculo do Senhor, disse a Joab: O rei ordena que saias daqui. Não saio, respondeu Joab; quero morrer aqui. Banaías foi ao rei e disse-lhe: Eis o que me disse Joab, e o que me respondeu.
31 Na king i bekim tok long Benaia olsem, “Em i orait. Yu bihainim laik bilong em na kilim em long hap em i stap long en. Na karim bodi bilong en i go planim. Joap i bin kilim nating ol man i no gat rong, na asua bilong dispela pasin nogut bilong en i stap long mi na long ol lain bilong papa bilong mi. Olsem na yu mas kilim em, na bai dispela asua bilong en i no i stap long mipela moa.
31 O rei disse-lhe: Faze como ele disse. Mata-o e enterra-o, para que assim se afaste de mim e da casa de meu pai o sangue que ele derramou sem motivo.
32 Bikpela bai i bekim Joap stret long dispela rong em i bin mekim. Joap i bin kilim nating Apner, pikinini bilong Ner, na Amasa, pikinini bilong Jeter. Apner em i namba wan ofisa bilong ami bilong Israel na Amasa em i namba wan ofisa bilong ami bilong Juda. Dispela tupela man i gutpela man na tupela i no bin mekim rong, na pasin bilong tupela i winim pasin bilong Joap. Tasol Joap i no bin toksave long papa bilong mi na em i kilim tupela long laik bilong em yet.
32 O Senhor fará cair esse sangue sobre a sua própria cabeça, porque ele matou, feriu à espada, sem que o soubesse Davi, meu pai, dois homens mais justos e melhores do que ele: Abner, filho de Ner, general do exército de Israel, e Amasa, filho de Jeter, general do exército de Judá.
33 Bikpela i ken tingim dispela rong bilong Joap na oltaim em i ken mekim save long Joap na long ol lain bilong en i kamap bihain. Tasol oltaim Bikpela i ken givim gutpela sindaun long ol lain bilong Devit na long olgeta king i kamap long lain bilong en.”
33 O sangue deles recairá para sempre sobre a cabeça de Joab e de sua posteridade; mas a Davi, à sua raça e ao seu trono, dará o Senhor paz para sempre.
34 Benaia i harim dispela tok na em i go bek long haus sel bilong Bikpela na i kilim Joap i dai. Na ol i kisim bodi bilong Joap i go long haus bilong en long ples drai na ol i planim em klostu long haus.
34 Banaías, filho de Jojada, voltou ao tabernáculo e feriu de morte a Joab. Sepultaram-no em sua casa, no deserto.
35 Na king i makim Benaia i kamap namba wan ofisa bilong ami, bilong senisim Joap. Benaia, em i pikinini bilong Jehoiada.
35 Em seu lugar pôs o rei à frente do exército Banaías, filho de Jojada, e em lugar de Abiatar, estabeleceu Sadoc como sacerdote.
36 Joap i dai pinis, na bihain king i singautim Simei i kam na i tokim em olsem, “Yu mas wokim wanpela haus long Jerusalem na yu mas i stap long dispela haus. Na yu no ken tru lusim Jerusalem na i go nabaut.
36 Depois mandou o rei chamar Semei e disse-lhe: Faze para ti uma casa em Jerusalém e habita aí; dela não sairás para ir aonde quer que seja.
37 Sapos yu kalapim wara Kidron na lusim mak bilong taun Jerusalem, orait wantu bai mi kilim yu i dai. Na bai yu dai long asua bilong yu yet.”
37 No dia em que o fizeres e passares a torrente do Cedron, sabes que serás morto: serás responsável pelo que acontecer.
38 Orait Simei i bekim tok olsem, “King, tok bilong yu em i gutpela, na bai mi mekim olsem yu tok.” Olsem na Simei i stap longpela taim long Jerusalem.
38 Semei respondeu ao rei: Está bem; teu servo fará como ordenou o rei, meu senhor. E Semei habitou longo tempo em Jerusalém.
39 Tripela yia i go pinis, orait tupela wokboi nating bilong Simei i ranawe i go long taun Get na i stap wantaim King Akis, pikinini man bilong Maka. Na sampela man i tokim Simei olsem, “Dispela tupela wokboi bilong yu i go i stap long Get.”
39 Três anos depois, aconteceu que dois escravos de Semei fugiram para junto de Aquis, filho de Maaca, rei de Get. Vieram avisar a Semei, dizendo: Teus escravos estão em Get.
40 Orait kwiktaim Simei i sindaun long donki bilong en na i go long King Akis long Get, bilong painim tupela wokboi bilong en. Taim em i lukim tupela pinis, em i kisim tupela i kam bek long Jerusalem.
40 Semei levantou-se, selou o jumento e foi ter com Aquis a Get, em busca de seus escravos.
41 Na Solomon i harim olsem Simei i bin lusim Jerusalem na i go long Get na kam bek gen.
41 Disseram a Salomão que Semei fora de Jerusalém a Get e estava de volta.
42 Olsem na em i singautim Simei i kam na i tokim em olsem, “Mi bin mekim yu i promis long nem bilong Bikpela, bai yu no ken lusim Jerusalem na i go nabaut. Na mi bin tok strong long yu olsem, ‘Sapos yu lusim taun, orait wantu bai mi kilim yu i dai.’ Na yu bin tokim mi olsem, ‘I orait, bai mi bihainim tok bilong yu.’
42 O rei chamou-o e disse-lhe: Não te fiz eu jurar em nome de Deus, não te avisei formalmente, dizendo-te que em qualquer dia que saísses para onde quer que fosse, haverias de morrer? E não me respondeste: Está bem; eu compreendi?
43 Orait, bilong wanem yu brukim dispela promis yu bin mekim long nem bilong Bikpela na yu sakim tok bilong mi?
43 Por que não guardaste tu o juramento do Senhor e a ordem que eu te havia dado?
44 “Yu save pinis long ol pasin nogut yu bin mekim long papa bilong mi, Devit. Na nau Bikpela i laik mekim save long yu, bilong bekim ol dispela rong yu bin mekim.
44 Tu sabes, ajuntou o rei, todo o mal que fizeste a Davi, meu pai; tens consciência disso. Por isso o Senhor faz recair a tua malícia sobre a tua cabeça.
45 Tasol Bikpela bai i mekim gut long mi, na oltaim bai em i larim ol man long lain bilong Devit i kamap king.”
45 O rei Salomão será abençoado e o trono de Davi será consolidado para sempre diante do Senhor.
46 Simei i go pinis, na king i tokim Benaia long i go kilim em. Orait na Benaia i lusim king na i go kilim Simei i dai.
46 Ordenou o rei a Banaías, filho de Jojada, o qual saiu e feriu Semei, e este morreu. E o reino foi consolidado nas mãos de Salomão.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.