1 Reis 2
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs ARC
1 Devit i save, liklik taim tasol na bai em i dai, olsem na em i givim dispela ol toktok long Solomon, pikinini bilong em.
1 E aproximaram-se os dias da morte de Davi e deu ele ordem a Salomão, seu filho, dizendo:
2 Em i tok olsem, “Klostu nau bai mi dai. Yu mas sanap strong olsem man tru, na mekim wok bilong yu.
2 Eu vou pelo caminho de toda a terra; esforça-te, pois, e sê homem.
3 Na yu mas mekim olgeta samting God, Bikpela bilong yumi, i tokim yu long mekim. Yu mas wokabaut long ol gutpela rot em i bin makim long yumi, na yu mas bihainim olgeta dispela lo na tok bilong en i stap long lo em i bin givim long Moses. Olsem na bai God i helpim yu, na maski wanem hap yu stap long en, olgeta wok bilong yu bai i kamap gutpela.
3 E guarda a observância do Senhor , teu Deus, para andares nos seus caminhos e para guardares os seus estatutos, e os seus mandamentos, e os seus juízos, e os seus testemunhos, como está escrito na Lei de Moisés, para que prosperes em tudo quanto fizeres, para onde quer que te voltares.
4 Bikpela i bin mekim wanpela promis long mi na i tokim mi olsem, ‘Devit, sapos ol lain pikinini bilong yu i strong long bihainim mi oltaim, na ol i wokabaut stret long ai bilong mi, orait oltaim bai mi larim wanpela man long lain bilong yu i kamap king bilong Israel.’ Bikpela i bin tok olsem. Olsem na Solomon, yu mas bihainim gut olgeta tok bilong en, na bai em i no ken brukim dispela promis em i bin mekim long mi.
4 Para que o Senhor confirme a palavra que falou de mim, dizendo: Se teus filhos guardarem o seu caminho, para andarem perante a minha face fielmente, com todo o seu coração e com toda a sua alma, nunca, disse, te faltará sucessor ao trono de Israel.
5 “Na Solomon, harim. Yu save pinis mi gat bikpela hevi long ol dispela pasin nogut Joap, pikinini bilong Seruia, i bin mekim. Em i bin kilim i dai dispela tupela namba wan ofisa bilong ol ami bilong Israel, em Apner, pikinini bilong Ner, na Amasa, pikinini bilong Jeter. Em i no kilim tupela long taim bilong pait. Nogat. Em i kilim nating dispela tupela man, na asua bilong dispela rong i pas yet long em.
5 E também tu sabes o que me fez Joabe, filho de Zeruia, e o que fez aos dois chefes do exército de Israel, a Abner, filho de Ner, e a Amasa, filho de Jéter, os quais matou, e em paz derramou o sangue de guerra, e pôs o sangue de guerra no seu cinto que tinha nos lombos e nos seus sapatos que trazia nos pés.
6 Yu bihainim gutpela tingting bilong yu na bekim pasin nogut bilong em, tasol yu no ken larim em i kamap lapun na i dai nating.
6 Faze, pois, segundo a tua sabedoria e não permitas que suas cãs desçam à sepultura em paz.
7 “Tasol yu mas mekim gut long ol pikinini man bilong Barsilai, dispela man bilong distrik Gileat, na larim ol i kam sindaun kaikai wantaim lain bilong yu. Long wanem, ol i bin mekim gut long mi long taim mi ranawe long brata bilong yu, Apsalom.
7 Porém com os filhos de Barzilai, o gileadita, usarás de beneficência, e estarão entre os que comem à tua mesa, porque assim se chegaram eles a mim, quando eu fugia por causa de teu irmão Absalão.
8 “Na Simei, pikinini bilong Gera bilong ples Bahurim long graun bilong lain Benjamin, em tu i stap. Bipo long taim mi wokabaut i go long Mahanaim, em i bin mekim tok nogut tru long mi na i askim God long bagarapim mi. Tasol taim mi kam bek, em i kam daun long wara Jordan na bungim mi, na mi bin promis long nem bilong Bikpela, bai mi no ken kilim em i dai.
8 E eis que também contigo está Simei, filho de Gera, filho de Benjamim, de Baurim, que me maldisse com maldição atroz, no dia em que ia a Maanaim; porém ele saiu a encontrar-se comigo junto ao Jordão, e eu, pelo Senhor , lhe jurei, dizendo que o não mataria à espada.
9 Tasol yu mas mekim save long em. Yu gat gutpela tingting, na yu save long wanem rot yu mas bihainim long kilim em i dai.”
9 Mas, agora, o não tenhas por inculpável, pois és homem sábio e bem saberás o que lhe hás de fazer para que faças com que as suas cãs desçam à sepultura com sangue.
10 Na bihain, Devit i dai na ol i planim em long Jerusalem, dispela taun ol i kolim “Taun Bilong Devit.”
10 E Davi dormiu com seus pais e foi sepultado na Cidade de Davi.
11 Em i bin i stap king bilong kantri Israel inap 40 yia. Em i stap king long taun Hebron inap 7-pela yia na long Jerusalem inap 33 yia.
11 E foram os dias que Davi reinou sobre Israel quarenta anos: sete anos reinou em Hebrom e em Jerusalém reinou trinta e três anos.
12 Devit i dai pinis na pikinini bilong en, Solomon, i kisim ples bilong en na i kamap king. Na Solomon i kamap strongpela king na i no gat wanpela samting inap daunim em.
12 E Salomão se assentou no trono de Davi, seu pai, e o seu reino se fortificou sobremaneira.
13 Wanpela de Adoniya, pikinini bilong Hagit, i kam lukim Batseba, mama bilong Solomon. Na Batseba i askim em olsem, “Yu kam bilong mekim gutpela tok, a?” Na Adoniya i bekim tok olsem, “Yes, mi kam bilong mekim gutpela tok tasol.”
13 Então, veio Adonias, filho de Hagite, a Bate-Seba, mãe de Salomão; e disse ela: De paz é a tua vinda? E ele disse: É de paz.
14 Na em i tok moa olsem, “Mi gat wanpela liklik tok tasol.” Na Batseba i tokim em, “I orait, yu ken tokim mi.”
14 Então, disse ele: Uma palavra tenho que dizer- te. E ela disse: Fala.
15 Na Adoniya i tok, “Yu save, pastaim olgeta man bilong Israel i ting mi bai kamap king. Na mi mas kamap king, tasol laik bilong Bikpela yet na brata bilong mi i kamap king, na mi nogat.
15 Disse, pois, ele: Bem sabes que o reino era meu, e todo o Israel tinha posto a vista em mim para que eu viesse a reinar, ainda que o reino se transferiu e veio a ser de meu irmão, porque foi feito seu pelo Senhor .
16 Orait nau mi gat wanpela askim tasol. Na mi laik bai yu mas orait long dispela askim bilong mi.” Na Batseba i tok, “Yu tokim mi na mi harim.”
16 Assim, que agora uma só petição te faço; não ma rejeites. E ela lhe disse: Fala.
17 Orait na Adoniya i tokim em, “Mi laik yu go askim King Solomon na bai em i ken orait long mi long maritim Abisak, dispela meri bilong ples Sunem. Mi save, king bai i no inap sakim tok bilong yu.”
17 E ele disse: Peço- te que fales ao rei Salomão (porque ele to não rejeitará) que me dê por mulher a Abisague, a sunamita.
18 Na Batseba i tokim Adoniya olsem, “I orait, bai mi go askim em.”
18 E disse Bate-Seba: Bem, eu falarei por ti ao rei.
19 Batseba i go lukim King Solomon long askim em long givim Abisak long Adoniya. King i lukim Batseba i kam, na em i sanap na brukim skru na daunim het, bilong givim biknem long mama bilong en. Na em i sindaun gen long sia king na i tokim ol wokboi na ol i bringim wanpela sia i kam na putim klostu long sia king bilong Solomon long han sut, na Batseba i sindaun long dispela sia.
19 Assim, veio Bate-Seba ao rei Salomão, a falar-lhe por Adonias; e o rei se levantou a encontrar-se com ela e se inclinou diante dela; então, se assentou no seu trono e fez pôr uma cadeira para a mãe do rei, e ela se assentou à sua mão direita.
20 Na Batseba i tok olsem, “Mi laik askim yu long wanpela liklik samting na mi laik bai yu mas orait long dispela askim bilong mi.” Na Solomon i bekim tok olsem, “Mama, yu ken askim tasol. Yu save, mi no inap tok nogat long askim bilong yu.”
20 Então, disse ela: Só uma pequena petição te faço; não ma rejeites. E o rei lhe disse: Pede, minha mãe, porque te não farei virar o rosto.
21 Orait na Batseba i tok, “Mi laik bai yu larim brata bilong yu, Adoniya, i maritim Abisak.”
21 E ela disse: Dê-se Abisague, a sunamita, a Adonias, teu irmão, por mulher.
22 King i harim dispela askim, na em i kros na i tok, “Watpo yu askim mi long givim Abisak long Adoniya? Sapos olsem, orait yu mas askim mi stret long larim em i senisim mi na kamap king, long wanem, em i bikbrata bilong mi. Na yu mas bringim tu ol askim bilong pris Abiatar na bilong Joap, pikinini bilong Seruia.”
22 Então, respondeu o rei Salomão e disse a sua mãe: E por que pedes a Abisague, a sunamita, para Adonias? Pede também para ele o reino (porque é meu irmão maior), para ele, digo, e também para Abiatar, sacerdote, e para Joabe, filho de Zeruia.
23 Orait na King Solomon i mekim strongpela tok long nem bilong Bikpela olsem, “Adoniya i gat rong long dispela tok em i mekim. Olsem na mi mas kilim em i dai. Sapos mi no mekim olsem, orait God i ken kilim mi yet i dai.
23 E jurou o rei Salomão pelo Senhor , dizendo: Assim Deus me faça e outro tanto, se não falou Adonias esta palavra contra a sua vida.
24 Long wanem, Bikpela yet i bin helpim mi na i strongim mi na mi kisim ples bilong papa bilong mi, Devit, na mi stap king, olsem bipo Bikpela i bin promis long mi na long lain bilong mi. Olsem na long nem bilong Bikpela i stap oltaim, tru tumas nau tasol Adoniya bai i dai.”
24 Agora, pois, vive o Senhor , que me confirmou, e me fez assentar no trono de Davi, meu pai, e que me tem feito casa, como tinha dito, que hoje morrerá Adonias.
25 Orait na King Solomon i tok, na Benaia i go na kilim Adoniya i dai.
25 E enviou o rei Salomão pela mão de Benaia, filho de Joiada, o qual deu sobre ele, e morreu.
26 Solomon i tokim pris Abiatar olsem, “Yu go bek long taun Anatot na stap long graun bilong yu. Yu gat asua na yu inap i dai, tasol mi no ken kilim yu. Long wanem, bipo yu bin i stap wantaim papa bilong mi, Devit, na yu karim Bokis Kontrak bilong God, Bikpela bilong yumi. Na taim Devit i karim planti hevi na trabel, orait yu bin i stap wantaim em na yu tu i bin karim ol dispela hevi.”
26 E a Abiatar, o sacerdote, disse o rei: Para Anatote vai, para os teus campos, porque és homem digno de morte; porém hoje te não matarei, porquanto levaste a arca do Senhor Jeová diante de Davi, meu pai, e porquanto foste aflito em tudo quanto meu pai foi aflito.
27 Solomon i rausim Abiatar long wok pris bilong Bikpela na long dispela pasin, em inapim dispela tok bipo Bikpela i bin mekim long ples Silo long ol samting bai i kamap long lain bilong pris Eli.
27 Lançou, pois, Salomão fora a Abiatar, para que não fosse sacerdote do Senhor , para cumprir a palavra do Senhor , que tinha dito sobre a casa de Eli em Siló.
28 Joap i no bin poroman wantaim Apsalom, tasol em i bin helpim Adoniya. Olsem na taim em i harim tok long ol samting i bin kamap long Adoniya na Abiatar, em i pret na i ranawe i go long haus sel bilong Bikpela na i holimpas ol kom i sanap long ol kona bilong alta.
28 E veio a fama até Joabe (porque Joabe se tinha desviado seguindo a Adonias, ainda que se não tinha desviado seguindo a Absalão), e Joabe fugiu para o tabernáculo do Senhor , e pegou das pontas do altar.
29 Na sampela man i go tokim King Solomon olsem, “Joap i ran i go long haus sel bilong Bikpela na i holim alta i stap.” Orait na Solomon i tokim Benaia long i go kilim Joap i dai.
29 E disseram ao rei Salomão que Joabe tinha fugido para o tabernáculo do Senhor ; e eis que está junto ao altar; então, enviou Salomão Benaia, filho de Joiada, dizendo: Vai, dá sobre ele.
30 Na Benaia i go long haus sel bilong Bikpela na i tokim Joap olsem, “King i tok, yu mas lusim dispela ples na kam ausait.” Tasol Joap i tok, “Nogat, mi no inap i go ausait. Yu mas kilim mi long hia.” Orait Benaia i go bek long king na tokim em long dispela tok bilong Joap.
30 E veio Benaia ao tabernáculo do Senhor e lhe disse: Assim diz o rei: Sai daí. E disse ele: Não, porém aqui morrerei. E Benaia tornou com a resposta ao rei, dizendo: Assim falou Joabe e assim me respondeu.
31 Na king i bekim tok long Benaia olsem, “Em i orait. Yu bihainim laik bilong em na kilim em long hap em i stap long en. Na karim bodi bilong en i go planim. Joap i bin kilim nating ol man i no gat rong, na asua bilong dispela pasin nogut bilong en i stap long mi na long ol lain bilong papa bilong mi. Olsem na yu mas kilim em, na bai dispela asua bilong en i no i stap long mipela moa.
31 E disse-lhe o rei: Faze como ele disse, e dá sobre ele, e sepulta-o, para que tires de mim e da casa de meu pai o sangue que Joabe sem causa derramou.
32 Bikpela bai i bekim Joap stret long dispela rong em i bin mekim. Joap i bin kilim nating Apner, pikinini bilong Ner, na Amasa, pikinini bilong Jeter. Apner em i namba wan ofisa bilong ami bilong Israel na Amasa em i namba wan ofisa bilong ami bilong Juda. Dispela tupela man i gutpela man na tupela i no bin mekim rong, na pasin bilong tupela i winim pasin bilong Joap. Tasol Joap i no bin toksave long papa bilong mi na em i kilim tupela long laik bilong em yet.
32 Assim o Senhor fará recair o sangue dele sobre a sua cabeça, porque deu sobre dois homens mais justos e melhores do que ele e os matou à espada, sem que Davi, meu pai, o soubesse, a saber: a Abner, filho de Ner, chefe do exército de Israel, e a Amasa, filho de Jéter, chefe do exército de Judá.
33 Bikpela i ken tingim dispela rong bilong Joap na oltaim em i ken mekim save long Joap na long ol lain bilong en i kamap bihain. Tasol oltaim Bikpela i ken givim gutpela sindaun long ol lain bilong Devit na long olgeta king i kamap long lain bilong en.”
33 Assim, recairá o sangue destes sobre a cabeça de Joabe e sobre a cabeça da sua semente para sempre; mas a Davi, e à sua semente, e à sua casa, e ao seu trono dará o Senhor paz para todo o sempre.
34 Benaia i harim dispela tok na em i go bek long haus sel bilong Bikpela na i kilim Joap i dai. Na ol i kisim bodi bilong Joap i go long haus bilong en long ples drai na ol i planim em klostu long haus.
34 E subiu Benaia, filho de Joiada, e deu sobre ele, e o matou; e foi sepultado em sua casa, no deserto.
35 Na king i makim Benaia i kamap namba wan ofisa bilong ami, bilong senisim Joap. Benaia, em i pikinini bilong Jehoiada.
35 E o rei pôs a Benaia, filho de Joiada, em seu lugar sobre o exército e a Zadoque, o sacerdote, pôs o rei em lugar de Abiatar.
36 Joap i dai pinis, na bihain king i singautim Simei i kam na i tokim em olsem, “Yu mas wokim wanpela haus long Jerusalem na yu mas i stap long dispela haus. Na yu no ken tru lusim Jerusalem na i go nabaut.
36 Depois, enviou o rei, e chamou a Simei, e disse-lhe: Edifica-te uma casa em Jerusalém, e habita aí, e daí não saias, nem para uma nem para outra parte.
37 Sapos yu kalapim wara Kidron na lusim mak bilong taun Jerusalem, orait wantu bai mi kilim yu i dai. Na bai yu dai long asua bilong yu yet.”
37 Porque há de ser que, no dia em que saíres e passares o ribeiro de Cedrom, saibas decerto que morrerás; o teu sangue será sobre a tua cabeça.
38 Orait Simei i bekim tok olsem, “King, tok bilong yu em i gutpela, na bai mi mekim olsem yu tok.” Olsem na Simei i stap longpela taim long Jerusalem.
38 E Simei disse ao rei: Boa é essa palavra; como tem dito o rei, meu senhor, assim fará o teu servo. E Simei habitou em Jerusalém muitos dias.
39 Tripela yia i go pinis, orait tupela wokboi nating bilong Simei i ranawe i go long taun Get na i stap wantaim King Akis, pikinini man bilong Maka. Na sampela man i tokim Simei olsem, “Dispela tupela wokboi bilong yu i go i stap long Get.”
39 Sucedeu, porém, que, ao cabo de três anos, dois servos de Simei fugiram para Aquis, filho de Maaca, rei de Gate; e deram parte a Simei, dizendo: Eis que teus servos estão em Gate.
40 Orait kwiktaim Simei i sindaun long donki bilong en na i go long King Akis long Get, bilong painim tupela wokboi bilong en. Taim em i lukim tupela pinis, em i kisim tupela i kam bek long Jerusalem.
40 Então, Simei se levantou, e albardou o seu jumento, e foi a Gate, para Aquis, a buscar a seus servos; assim, foi Simei e trouxe os seus servos de Gate.
41 Na Solomon i harim olsem Simei i bin lusim Jerusalem na i go long Get na kam bek gen.
41 E disseram a Salomão que Simei de Jerusalém fora a Gate e tinha já voltado.
42 Olsem na em i singautim Simei i kam na i tokim em olsem, “Mi bin mekim yu i promis long nem bilong Bikpela, bai yu no ken lusim Jerusalem na i go nabaut. Na mi bin tok strong long yu olsem, ‘Sapos yu lusim taun, orait wantu bai mi kilim yu i dai.’ Na yu bin tokim mi olsem, ‘I orait, bai mi bihainim tok bilong yu.’
42 Então, enviou o rei, e chamou a Simei, e disse-lhe: Não te conjurei eu pelo Senhor e protestei contra ti, dizendo: No dia em que saíres para uma ou outra parte, sabe decerto que morrerás? E tu me disseste: Boa é essa palavra que ouvi.
43 Orait, bilong wanem yu brukim dispela promis yu bin mekim long nem bilong Bikpela na yu sakim tok bilong mi?
43 Por que, pois, não guardaste o juramento do Senhor , nem o mandado que te mandei?
44 “Yu save pinis long ol pasin nogut yu bin mekim long papa bilong mi, Devit. Na nau Bikpela i laik mekim save long yu, bilong bekim ol dispela rong yu bin mekim.
44 Disse mais o rei a Simei: Bem sabes tu toda a maldade que o teu coração reconhece que fizeste a Davi, meu pai; pelo que o Senhor fez recair a tua maldade sobre a tua cabeça.
45 Tasol Bikpela bai i mekim gut long mi, na oltaim bai em i larim ol man long lain bilong Devit i kamap king.”
45 Mas o rei Salomão será abençoado, e o trono de Davi será confirmado perante o Senhor , para sempre.
46 Simei i go pinis, na king i tokim Benaia long i go kilim em. Orait na Benaia i lusim king na i go kilim Simei i dai.
46 E o rei mandou a Benaia, filho de Joiada, o qual saiu, e deu sobre ele, e morreu; assim foi confirmado o reino na mão de Salomão.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.