1 Reis 17
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs VC
1 Elaija em i wanpela profet i kam long taun Tisbe long graun bilong Gileat. Wanpela taim em i kam lukim King Ahap na i tokim em olsem, “Mi wokman bilong God, Bikpela bilong yumi Israel. Em i God i save stap oltaim na long nem bilong em, mi tokim yu stret, bai ren na wara bilong nait i no ken kam daun long graun inap long sampela yia. Na bai i stap olsem inap long taim mi tok.”
1 Elias, o tesbita, um habitante de Galaad, veio dizer a Acab: Pela vida do Senhor, Deus de Israel, a quem sirvo, não haverá nestes anos orvalho nem chuva, senão quando eu o disser.
2 Na bihain Bikpela i tokim Elaija olsem,
2 Em seguida, a palavra do Senhor foi-lhe dirigida nestes termos:
3 “Yu mas lusim dispela ples na go long hap sankamap bilong wara Jordan na yu mas hait i stap klostu long liklik wara Kerit.
3 Vai-te daqui; retira-te para as bandas do oriente e vai esconder-te na torrente de Carit, que está defronte do Jordão.
4 Yu ken dring dispela wara. Na mi bin tokim ol kotkot long bringim kaikai i kam long yu.”
4 Beberás da torrente, e ordenei aos corvos que te alimentem.
5 Orait Elaija i bihainim tok bilong Bikpela, na em i go i stap klostu long wara Kerit long hap sankamap bilong wara Jordan.
5 Elias partiu, pois, segundo a palavra do Senhor, e estabeleceu-se junto à torrente de Carit, defronte do Jordão.
6 Na long olgeta moning na apinun ol kotkot i save bringim bret na mit long em, na em i kaikai. Na em i save dring dispela wara.
6 Os corvos traziam-lhe pão e carne, pela manhã e pela tarde, e ele bebia a água da torrente.
7 Tasol i no gat ren long kantri Israel, olsem na sampela taim bihain, dispela wara tu i drai.
7 Passado algum tempo, secou-se a torrente, porque não chovia mais na terra.
8 Wara Kerit i drai pinis, orait Bikpela i tokim Elaija olsem,
8 Então o Senhor disse-lhe:
9 “Yu kirap na yu go i stap long taun Sarefat long hap bilong Saidon. Long dispela taun i gat wanpela meri, man bilong en i dai pinis. Mi bin makim dispela meri long lukautim yu long kaikai samting.”
9 Vai para Sarepta de Sidon e fixa-te ali: ordenei a uma viúva desse lugar que te sustente.
10 Orait Elaija i kirap i go long Sarefat. Em i go kamap long dua bilong banis bilong taun, na em i lukim wanpela meri i wok long bungim paiawut i stap. Elaija i lukim dispela meri na em i save man bilong en i dai pinis. Na em i singaut long meri olsem, “Mi laik dring wara. Inap yu pulimapim wara long sospen bilong yu na bringim i kam long mi?”
10 Elias pôs-se a caminho para Sarepta. Chegando à porta da cidade, viu uma viúva que ajuntava lenha. Chamou-a e disse-lhe: Por favor, vai buscar-me um pouco de água numa vasilha para que eu beba.
11 Meri i harim tok bilong Elaija na em i wokabaut i go bilong kisim wara, na Elaija i singaut gen olsem, “Mi laik bai yu bringim liklik hap bret tu.”
11 E indo ela buscar-lhe a água, gritou-lhe Elias: Traze-me também um pedaço de pão.
12 Na meri i tokim em, “Long nem bilong God, Bikpela bilong yu, em God i save stap oltaim, mi tok tru tumas, mi no gat bret. Mi gat liklik plaua tasol i stap long wanpela sospen graun na liklik hap wel bilong oliv i stap long narapela sospen. Nau mi wok long kisim liklik paiawut bilong i go kukim dispela plaua. Bai mi tupela pikinini man bilong mi i kaikai dispela las kaikai na bihain mipela i no gat kaikai moa na bai mipela i dai.”
12 Pela vida de Deus, respondeu a mulher, não tenho pão cozido: só tenho um punhado de farinha na panela e um pouco de óleo na ânfora; estava justamente apanhando dois pedaços de lenha para preparar esse resto para mim e meu filho, a fim de o comermos, e depois morrermos.
13 Tasol Elaija i tokim em, “Yu no ken tingting planti long liklik kaikai bilong yu. Yu mas i go na kukim bret olsem yu bin tok. Tasol pastaim yu mas kisim liklik hap bilong dispela plaua na wel bilong yu na kukim bret na bringim i kam long mi. Na bihain yu ken kukim bret bilong yu tupela pikinini bilong yu.
13 Elias replicou: Não temas; volta e faze como disseste; mas prepara-me antes com isso um pãozinho, e traze-mo; depois prepararás o resto para ti e teu filho.
14 Long wanem, God, Bikpela bilong Israel, i tok olsem, plaua long sospen bilong yu i no inap long pinis na wel long sospen bilong yu i no inap long sot, i go inap long taim Bikpela i salim ren i kam daun gen long graun.”
14 Porque eis o que diz o Senhor, Deus de Israel: a farinha que está na panela não se acabará, e a ânfora de azeite não se esvaziará, até o dia em que o Senhor fizer chover sobre a face da terra.
15 Orait meri i go long haus na mekim olsem Elaija i tokim em. Na bihain Elaija na famili bilong dispela meri i gat kaikai inap long planti de.
15 A mulher foi e fez o que disse Elias. Durante muito tempo ela teve o que comer, e a sua casa, e Elias.
16 Plaua long sospen bilong en i no pinis na wel long sospen bilong en i no sot, olsem Bikpela i bin tok long maus bilong Elaija.
16 A farinha não se acabou na panela nem se esgotou o óleo da ânfora, como o Senhor o tinha dito pela boca de Elias.
17 Tasol bihain pikinini bilong dispela meri i kisim sik. Na sik i kamap bikpela na pikinini i dai.
17 Algum tempo depois, o filho desta mulher, dona da casa, adoeceu, e seu mal era tão grave que já não respirava.
18 Olsem na meri i tokim Elaija, “Yu man i save mekim wok bilong God, bilong wanem yu mekim dispela kain pasin long mi? Yu bin kam na mekim God i tingim ol sin bilong mi, olsem na pikinini bilong mi i dai.”
18 A mulher disse a Elias: Que há entre nós dois, homem de Deus? Vieste, pois, à minha casa para lembrar-me os meus pecados e matar o meu filho?
19 Na Elaija i bekim tok olsem, “Givim pikinini long mi.” Orait Elaija i kisim bodi bilong pikinini long han bilong mama na em i karim i go antap long haus we rum slip bilong Elaija i stap long en, na em i slipim pikinini long bet.
19 Dá-me o teu filho, respondeu-lhe Elias. Ele tomou-o dos braços de sua mãe e levou-o ao quarto de cima onde dormia e deitou-o em seu leito.
20 Na em i beten strong olsem, “God, Bikpela bilong mi, dispela meri i save lukautim mi gut. Bilong wanem yu mekim bikpela hevi i kamap long dispela meri, na yu mekim pikinini bilong en i dai?”
20 Em seguida, orou ao Senhor, dizendo: Senhor, meu Deus, até a uma viúva, que me hospeda, quereis afligir, matando-lhe o filho?
21 Na Elaija i slip antap long pikinini tripela taim na i beten olsem, “God, Bikpela bilong mi, yu ken givim laip long dispela pikinini gen.”
21 Estendeu-se em seguida sobre o menino por três vezes, invocando de novo o Senhor: Senhor, meu Deus, rogo-vos que a alma deste menino volte a ele.
22 Orait Bikpela i harim prea bilong Elaija na i givim laip long pikinini gen. Pikinini i kirap gen,
22 O Senhor ouviu a oração de Elias: a alma do menino voltou a ele, e ele recuperou a vida.
23 na Elaija i kisim em i go daun na i givim long mama. Na Elaija i tokim mama olsem, “Lukim. Pikinini bilong yu i stap gut.”
23 Elias tomou o menino, desceu do quarto superior ao interior da casa e entregou-o à mãe, dizendo: Vê: teu filho vive.
24 Na mama i bekim tok olsem, “Tru tumas, nau mi save, yu man bilong mekim wok bilong God. Na tru tumas, Bikpela yet i save givim tok long yu na yu save autim.”
24 A mulher exclamou: Agora vejo que és um homem de Deus e que a palavra de Deus está verdadeiramente em teus lábios.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.