Atos 22
Tuᵽarã Majaroka (TNC) vs NAA
1 —Yijeyomarã judíorãka, ᵽakiarimarãoka mija ã'mitiᵽe ruᵽu. “Dakoa oka kire imabeyua”, mija ãñaokaro'si yimajaroka mijare yibojaerã baayu ruᵽu,— Ᵽablote ãrĩka.
1 — Irmãos e pais, escutem agora o que tenho a dizer em minha defesa.
2 Nokaᵽi kijaimaka ã'mitiriwa'ri, wiriwiri najaritiyaeka. Ikuᵽaka Ᵽablote nare bojaeka:
2 Quando ouviram que Paulo lhes falava em língua hebraica, fizeram mais silêncio ainda. Paulo continuou:
3 —Judíotatakiji ñime yiro'si oka. Cilicia ka'ia, Tarso wãmeika wejeareka ᵽo'ijirikaki ñime. Suᵽabatirã õ'õ Jerusalénrã yiᵽakiarika. Gamaliel wãmeikiᵽi ãrĩwa'riji ᵽaᵽera yiwãrũraᵽe. Mañekiarãte jã'mekakaka jia yiwãrũraᵽe. Maekaka Tuᵽarãte mija yi'yu uᵽakaja yi'ririka yiyaᵽaroyiraᵽe yiro'si oka.
3 — Eu sou judeu, nasci em Tarso da Cilícia, mas fui criado nesta cidade e aqui fui instruído aos pés de Gamaliel, segundo o rigor da Lei de nossos antepassados, sendo zeloso para com Deus, assim como todos vocês o são no dia de hoje.
4 “Jia Tuᵽarãte yi'yuka ñime”, ãrĩwa'ri, Jesúre ã'mitiriᵽẽairãte ba'iaja jũaerã suᵽa yibaaraᵽe. Aᵽerikuri nare yijããrũjeraᵽe. Ĩmirĩja, rõmijãteoka ñi'awa'ritirã wẽkomaka imariwi'iarã nare yitarũjeraᵽe.
4 Persegui este Caminho até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na cadeia.
5 Kurarãka ĩᵽamaki imatiyaiki suᵽabatirã ĩᵽarimarã imatiyarimajaoka “I'suᵽaka kibaaraᵽe”, yireka ãrĩwãrũirã. Ĩ'rãjaoka ᵽaᵽera yire baaĩjiraᵽarã, matã'omaja Damascowejeakarãre yibearũkia imakoᵽeraᵽaka. I'sia ᵽaᵽera e'etoritirã, so'oeka yire jã'meika uᵽakaja Jesúre ã'mitiriᵽẽairãte mo'arĩ ya'rikoᵽeraᵽe. Jerusalénrã nare e'era'atirã ĩᵽarimarãte wẽkomaka nare baarũjerã yibaakoᵽeraᵽe.
5 Disto são testemunhas o sumo sacerdote e todos os anciãos. Deles eu recebi cartas para os irmãos judeus de Damasco, e fui até lá para trazer amarrados a Jerusalém os que também lá estivessem, para serem punidos.
6 I'suᵽaka baarĩ ĩmi ñe'metãji ma'aᵽi ya'raᵽaka ᵽoto, Damascowejewã'tarã ñimaraᵽaka ᵽoto, ikuᵽarõ'õᵽiji wejeᵽemaᵽi jãjia yaaboaika yire yaaraᵽaka.
6 — Ora, aconteceu que, enquanto eu viajava, já perto de Damasco, quase ao meio-dia, repentinamente, uma grande luz do céu brilhou ao redor de mim.
7 Suᵽa imarĩ ka'iarã yiña'rãᵽe mae. Suᵽabatirã ikuᵽaka yire sajaikoraᵽaka ña'mitiraᵽe: “Saulo, Saulo, ¿dako baaerã ba'iaja yire mibaarijayu?”
7 Então caí por terra, ouvindo uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 I'sia ã'mitiriwa'ri ikuᵽaka yiyi'raᵽe: “¿Ñiᵽamaki, maki mime?”, ñarãᵽe. I'suᵽaka ñaᵽakã'ã ikuᵽaka kiyi'raᵽe: “Yi'iji ñime Jesús, Nazaretkaki. Ba'iaja mibaarijayuki ñime”, yire kẽrãᵽe.
8 Perguntei: “Senhor, quem é você?” Ao que me respondeu: “Eu sou Jesus, o Nazareno, a quem você persegue.”
9 I'suᵽaka sayaaboamaka ĩatirã yika a'raᵽarãre ᵽuᵽataraᵽe. I'suᵽaka sayaaboamaka ĩatirã yika a'raᵽarãre ᵽuᵽataraᵽe. Ĩ'rã ᵽuri i'suᵽaka yaaboaraᵽaka ĩakoᵽeriᵽotojo yire jairaᵽaki oka na'mitiriberaᵽe.
9 — Os que estavam comigo viram a luz, sem, contudo, perceber o sentido da voz de quem falava comigo.
10 I'suᵽaka yire kijaimaka ã'mitiriwa'ri kire yijẽrĩaraᵽe: “¿Marãkã'ã yibaarika miyaᵽayu Ñiᵽamaki?”, ñarãᵽe. I'suᵽaka ñaᵽakã'ã ikuᵽaka yire kiyi'raᵽe: “Mi'mitirã Damascorã me'ᵽe. Torã ĩ'rĩkate mire bojarãñu ritaja mibaarũkia miro'si yija'ataeka”, yire kẽrãᵽe.
10 Então perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” E o Senhor me disse: “Levante-se, entre em Damasco, onde lhe dirão tudo o que você precisa fazer.”
11 I'sia yaaboaika ñiaraᵽaka ᵽoto yiñakoyaraᵽe. Suᵽa imarĩ yika a'raᵽarã Damascorã yire tĩtieyaraᵽarã.
11 Tendo ficado cego por causa da intensidade daquela luz, guiado pela mão dos que estavam comigo, cheguei a Damasco.
12 Torã ĩ'rĩka Ananías wãmeikite imaraᵽe. Moisés imaekakite jã'mekakaka simauᵽakaja yi'riᵽataiki kimaraᵽe. Tokarã judíotatarã, “Jia baaiki kime”, ãrĩwa'ri kireka najairaᵽe.
12 — Um homem chamado Ananias, piedoso conforme a Lei, tendo bom testemunho de todos os judeus que ali moravam,
13 I'sia wejearã yeyaraᵽaka be'erõ'õ yiᵽõ'irã Ananíare etaraᵽe. Yiwã'tarã rĩkamaritirã ikuᵽaka yire kẽrãᵽe: “Yijeyomaki Saulo, miyoibe ate.” Ikuᵽarõ'õᵽiji kire ñiaraᵽe.
13 veio procurar-me e, chegando perto de mim, disse: “Irmão Saulo, recupere a visão!” Nessa mesma hora, recuperei a visão e olhei para ele.
14 Suᵽa imarĩ ikuᵽaka yire kẽrãᵽe: “Tuᵽarã, mañekiarãte jiyiᵽuᵽayeeroyikakite wã'maiki mime kiyaᵽaika uᵽakaja mibaarũkia miõñaokaro'si. Suᵽabatirã kiᵽũataekaki, ba'iaja baakoribeyukate miaerã, suᵽabatirã kijaika mia'mitiyaokaro'si Tuᵽarãte miᵽõ'irã kire ᵽũataraᵽe.
14 Então ele disse: “O Deus de nossos pais escolheu você de antemão para conhecer a vontade dele, ver o Justo e ouvir a voz dele.
15 Jesús majaroka mibojataᵽarijarirãñu. Miaeka mirãka, mia'mitirikaoka ritaja ᵽo'imajare mibojataᵽarãñu.
15 Porque você terá de ser testemunha dele diante de todos, anunciando as coisas que você tem visto e ouvido.
16 Miba'ea'si. Jesúre ã'mitiriᵽẽatirã, ba'iaja mibaaika kijũjerã kire mijẽñebe. Suᵽabatirã ruᵽuko'a mijũjerũjebe”, yire kẽrãᵽe.
16 E agora, o que está esperando? Levante-se, receba o batismo e lave os seus pecados, invocando o nome dele.”
17 Ñoaᵽañaka Jerusalénrã imakoᵽeka yiᵽe'riwa'raᵽe. Torã ĩ'rãrĩmi Tuᵽarãte jiyiᵽuᵽaka õrĩriwi'iarã Tuᵽarãka jairĩ ya'raᵽe. Tuᵽarãka jaikõrĩ makãrãrũñuroka uᵽakaᵽi Maiᵽamakire jaimaka ñiaraᵽe.
17 — Quando voltei para Jerusalém, enquanto orava no templo, sobreveio-me um êxtase,
18 Toᵽi ikuᵽaka yire kẽrãᵽe: “Ñojimarĩji Jerusalén wejeaᵽi me'ᵽe. Õ'õrã imarã ᵽo'imaja yimajaroka nare mibojakoᵽemaka ã'mitiriᵽẽabesarãñurã”, yire kẽrãᵽe.
18 e vi o Senhor. Ele me disse: “Ande logo e saia imediatamente de Jerusalém, porque não aceitarão o seu testemunho a meu respeito.”
19 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã ã'mitiritirã ikuᵽaka kire yiyi'raᵽe: “Maiᵽamaki, õ'õrã imarã ritaja yibaaeka mirãka õñurã. Mire ã'mitiriᵽẽabaraka judíorãkare rẽrĩriwi'iarã imarãte e'eᵽoatirã wẽkomaka imariwi'iarã nare yitaroyiraᵽe. Suᵽabatirã nare yiᵽajewã'imarĩroyiraᵽe.
19 Eu respondi: “Senhor, eles bem sabem que eu ia de sinagoga em sinagoga, prendendo e açoitando os que criam em ti.
20 Mimajaroka bojarimaji Estebanre najããmaka yiyoirĩkamarãᵽe. Kire jããbaraka jariroaka nawarataraᵽaka ĩarĩrĩrimaji ñimaraᵽe. Suᵽa imarĩ Estebanre jããweatirã, ‘I'suᵽakaja kire mabaajĩka jia sime’, ñarĩᵽuᵽajoaraᵽe yiro'sioka”, Maiᵽamakire ñarãᵽe.
20 Quando se derramava o sangue de Estêvão, tua testemunha, eu também estava presente, consentia nisso e até guardei as capas dos que o matavam.”
21 I'suᵽaka ñarĩko'omakaja ikuᵽaka yire kiyi'raᵽe: “Me'ᵽe. Yoerã mire yiᵽũatayu judíotatamarĩrãte miwãrõkaro'si”, yire kẽrãᵽe,— ãrĩwa'ri ᵽo'imajare Ᵽablote bojaeka.
21 Mas ele me disse: “Vá, porque eu o enviarei para longe, aos gentios.”
22 I'suᵽaka judíotatamarĩrãreka kẽrĩka ᵽoto ᵽo'imajare kire ã'mitiritiyika. Ate boebariwa'ri akasererikaᵽi kire naᵽiᵽeka.
22 Até este ponto a multidão ficou ouvindo. Mas, quando Paulo disse isso, começaram a gritar bem alto: — Fora com ele! Mate-o, porque ele não merece viver!
23 Ña'rĩyaarĩmarĩaja naᵽiᵽeka. Suᵽabatirã najariroaka ᵽemakato waratatirã ka'ia uyuakaka ĩmirã nabaremiaruika. “Boebaka yija ime”, ãrĩrika i'suᵽaka nabaaeka.
23 Enquanto eles gritavam, tiravam as suas capas e jogavam poeira para o ar,
24 I'suᵽaka nabaamaka ĩawa'ri, surara ĩᵽamaki kisurararãkare nawi'iarã Ᵽablote ke'ekãkawa'rirũjeka. “¿Dakoa oka imamaka, ᵽo'imajare mire ã'mijĩayu?”, ãrĩwa'ri, “Ᵽablote ajeaᵽi mija ᵽajebe”, surara ĩᵽamakire nare ãrĩka.
24 o comandante ordenou que Paulo fosse recolhido à fortaleza e que, sob açoite, fosse interrogado para saber por que motivo estavam gritando assim contra ele.
25 Kire ᵽajerã naᵽi'ᵽerĩkaweaeka ᵽoto ikuᵽaka Ᵽablote jaika tokaki ĩᵽamakire:
25 Quando o estavam amarrando com correias, Paulo perguntou ao centurião que ali estava: — Será que vocês têm o direito de açoitar um cidadão romano, sem que ele tenha sido condenado?
26 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã ã'mitiritirã, kĩᵽamaki ᵽõ'irã a'ritirã, ikuᵽaka kire kibojaeka:
26 Ouvindo isto, o centurião procurou o comandante e lhe disse: — Que é isso que o senhor está prestes a fazer? Saiba que aquele homem é cidadão romano.
27 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã ã'mitiriwa'ri surara ĩᵽamakire ikuᵽaka Ᵽablote jẽrĩaeka:
27 Então o comandante veio e perguntou a Paulo: — Diga-me uma coisa: você é romano? Paulo respondeu: — Sou.
28 —Rĩkimaka yiwaᵽaĩjiraᵽe Romatataki imaokaro'si,— surara ĩᵽamakire kire ãrĩka.
28 E o comandante disse: — Eu tive de gastar muito dinheiro para conseguir essa cidadania. Ao que Paulo respondeu: — Pois eu a tenho de nascença.
29 Suᵽa imarĩ kire ᵽajerika yaᵽakoᵽekarã kĩkiwa'ri aᵽerõ'õrã kire na'ritaᵽawa'rika. “Ba'iaja Romatatakite yiᵽajerũjekoᵽeyu”, ãrĩwa'ri surararãka ĩᵽamakioka kĩkikaki.
29 Imediatamente se afastaram os que iam interrogá-lo com açoites. O próprio comandante ficou com medo quando soube que Paulo era romano, porque tinha mandado amarrá-lo.
30 “¿Dakoa oka imamaka, ᵽo'imajare Ᵽablote ã'mijĩaeka?”, ãrĩwa'ri aᵽerĩmi, kurarãka ĩᵽamarã, judíotatarã ĩᵽarimarã imatiyaitataoka surararãka ĩᵽamakire rẽrãtaeka. Suᵽabatirã Ᵽablote ᵽerumijia kutetirã, nawãjitãji kire e'ewa'ritirã kire kija'arĩkaeka.
30 No dia seguinte, querendo certificar-se dos motivos por que Paulo vinha sendo acusado pelos judeus, o comandante o soltou e ordenou que se reunissem os principais sacerdotes e todo o Sinédrio. E, mandando trazer Paulo, apresentou-o diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.