Atos 22
Tuᵽarã Majaroka (TNC) vs ARA
1 —Yijeyomarã judíorãka, ᵽakiarimarãoka mija ã'mitiᵽe ruᵽu. “Dakoa oka kire imabeyua”, mija ãñaokaro'si yimajaroka mijare yibojaerã baayu ruᵽu,— Ᵽablote ãrĩka.
1 Irmãos e pais, ouvi, agora, a minha defesa perante vós.
2 Nokaᵽi kijaimaka ã'mitiriwa'ri, wiriwiri najaritiyaeka. Ikuᵽaka Ᵽablote nare bojaeka:
2 Quando ouviram que lhes falava em língua hebraica, guardaram ainda maior silêncio. E continuou:
3 —Judíotatakiji ñime yiro'si oka. Cilicia ka'ia, Tarso wãmeika wejeareka ᵽo'ijirikaki ñime. Suᵽabatirã õ'õ Jerusalénrã yiᵽakiarika. Gamaliel wãmeikiᵽi ãrĩwa'riji ᵽaᵽera yiwãrũraᵽe. Mañekiarãte jã'mekakaka jia yiwãrũraᵽe. Maekaka Tuᵽarãte mija yi'yu uᵽakaja yi'ririka yiyaᵽaroyiraᵽe yiro'si oka.
3 Eu sou judeu, nasci em Tarso da Cilícia, mas criei-me nesta cidade e aqui fui instruído aos pés de Gamaliel, segundo a exatidão da lei de nossos antepassados, sendo zeloso para com Deus, assim como todos vós o sois no dia de hoje.
4 “Jia Tuᵽarãte yi'yuka ñime”, ãrĩwa'ri, Jesúre ã'mitiriᵽẽairãte ba'iaja jũaerã suᵽa yibaaraᵽe. Aᵽerikuri nare yijããrũjeraᵽe. Ĩmirĩja, rõmijãteoka ñi'awa'ritirã wẽkomaka imariwi'iarã nare yitarũjeraᵽe.
4 Persegui este Caminho até à morte, prendendo e metendo em cárceres homens e mulheres,
5 Kurarãka ĩᵽamaki imatiyaiki suᵽabatirã ĩᵽarimarã imatiyarimajaoka “I'suᵽaka kibaaraᵽe”, yireka ãrĩwãrũirã. Ĩ'rãjaoka ᵽaᵽera yire baaĩjiraᵽarã, matã'omaja Damascowejeakarãre yibearũkia imakoᵽeraᵽaka. I'sia ᵽaᵽera e'etoritirã, so'oeka yire jã'meika uᵽakaja Jesúre ã'mitiriᵽẽairãte mo'arĩ ya'rikoᵽeraᵽe. Jerusalénrã nare e'era'atirã ĩᵽarimarãte wẽkomaka nare baarũjerã yibaakoᵽeraᵽe.
5 de que são testemunhas o sumo sacerdote e todos os anciãos. Destes, recebi cartas para os irmãos; e ia para Damasco, no propósito de trazer manietados para Jerusalém os que também lá estivessem, para serem punidos.
6 I'suᵽaka baarĩ ĩmi ñe'metãji ma'aᵽi ya'raᵽaka ᵽoto, Damascowejewã'tarã ñimaraᵽaka ᵽoto, ikuᵽarõ'õᵽiji wejeᵽemaᵽi jãjia yaaboaika yire yaaraᵽaka.
6 Ora, aconteceu que, indo de caminho e já perto de Damasco, quase ao meio-dia, repentinamente, grande luz do céu brilhou ao redor de mim.
7 Suᵽa imarĩ ka'iarã yiña'rãᵽe mae. Suᵽabatirã ikuᵽaka yire sajaikoraᵽaka ña'mitiraᵽe: “Saulo, Saulo, ¿dako baaerã ba'iaja yire mibaarijayu?”
7 Então, caí por terra, ouvindo uma voz que me dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
8 I'sia ã'mitiriwa'ri ikuᵽaka yiyi'raᵽe: “¿Ñiᵽamaki, maki mime?”, ñarãᵽe. I'suᵽaka ñaᵽakã'ã ikuᵽaka kiyi'raᵽe: “Yi'iji ñime Jesús, Nazaretkaki. Ba'iaja mibaarijayuki ñime”, yire kẽrãᵽe.
8 Perguntei: quem és tu, Senhor? Ao que me respondeu: Eu sou Jesus, o Nazareno, a quem tu persegues.
9 I'suᵽaka sayaaboamaka ĩatirã yika a'raᵽarãre ᵽuᵽataraᵽe. I'suᵽaka sayaaboamaka ĩatirã yika a'raᵽarãre ᵽuᵽataraᵽe. Ĩ'rã ᵽuri i'suᵽaka yaaboaraᵽaka ĩakoᵽeriᵽotojo yire jairaᵽaki oka na'mitiriberaᵽe.
9 Os que estavam comigo viram a luz, sem, contudo, perceberem o sentido da voz de quem falava comigo.
10 I'suᵽaka yire kijaimaka ã'mitiriwa'ri kire yijẽrĩaraᵽe: “¿Marãkã'ã yibaarika miyaᵽayu Ñiᵽamaki?”, ñarãᵽe. I'suᵽaka ñaᵽakã'ã ikuᵽaka yire kiyi'raᵽe: “Mi'mitirã Damascorã me'ᵽe. Torã ĩ'rĩkate mire bojarãñu ritaja mibaarũkia miro'si yija'ataeka”, yire kẽrãᵽe.
10 Então, perguntei: que farei, Senhor? E o Senhor me disse: Levanta-te, entra em Damasco, pois ali te dirão acerca de tudo o que te é ordenado fazer.
11 I'sia yaaboaika ñiaraᵽaka ᵽoto yiñakoyaraᵽe. Suᵽa imarĩ yika a'raᵽarã Damascorã yire tĩtieyaraᵽarã.
11 Tendo ficado cego por causa do fulgor daquela luz, guiado pela mão dos que estavam comigo, cheguei a Damasco.
12 Torã ĩ'rĩka Ananías wãmeikite imaraᵽe. Moisés imaekakite jã'mekakaka simauᵽakaja yi'riᵽataiki kimaraᵽe. Tokarã judíotatarã, “Jia baaiki kime”, ãrĩwa'ri kireka najairaᵽe.
12 Um homem, chamado Ananias, piedoso conforme a lei, tendo bom testemunho de todos os judeus que ali moravam,
13 I'sia wejearã yeyaraᵽaka be'erõ'õ yiᵽõ'irã Ananíare etaraᵽe. Yiwã'tarã rĩkamaritirã ikuᵽaka yire kẽrãᵽe: “Yijeyomaki Saulo, miyoibe ate.” Ikuᵽarõ'õᵽiji kire ñiaraᵽe.
13 veio procurar-me e, pondo-se junto a mim, disse: Saulo, irmão, recebe novamente a vista. Nessa mesma hora, recobrei a vista e olhei para ele.
14 Suᵽa imarĩ ikuᵽaka yire kẽrãᵽe: “Tuᵽarã, mañekiarãte jiyiᵽuᵽayeeroyikakite wã'maiki mime kiyaᵽaika uᵽakaja mibaarũkia miõñaokaro'si. Suᵽabatirã kiᵽũataekaki, ba'iaja baakoribeyukate miaerã, suᵽabatirã kijaika mia'mitiyaokaro'si Tuᵽarãte miᵽõ'irã kire ᵽũataraᵽe.
14 Então, ele disse: O Deus de nossos pais, de antemão, te escolheu para conheceres a sua vontade, veres o Justo e ouvires uma voz da sua própria boca,
15 Jesús majaroka mibojataᵽarijarirãñu. Miaeka mirãka, mia'mitirikaoka ritaja ᵽo'imajare mibojataᵽarãñu.
15 porque terás de ser sua testemunha diante de todos os homens, das coisas que tens visto e ouvido.
16 Miba'ea'si. Jesúre ã'mitiriᵽẽatirã, ba'iaja mibaaika kijũjerã kire mijẽñebe. Suᵽabatirã ruᵽuko'a mijũjerũjebe”, yire kẽrãᵽe.
16 E agora, por que te demoras? Levanta-te, recebe o batismo e lava os teus pecados, invocando o nome dele.
17 Ñoaᵽañaka Jerusalénrã imakoᵽeka yiᵽe'riwa'raᵽe. Torã ĩ'rãrĩmi Tuᵽarãte jiyiᵽuᵽaka õrĩriwi'iarã Tuᵽarãka jairĩ ya'raᵽe. Tuᵽarãka jaikõrĩ makãrãrũñuroka uᵽakaᵽi Maiᵽamakire jaimaka ñiaraᵽe.
17 Tendo eu voltado para Jerusalém, enquanto orava no templo, sobreveio-me um êxtase,
18 Toᵽi ikuᵽaka yire kẽrãᵽe: “Ñojimarĩji Jerusalén wejeaᵽi me'ᵽe. Õ'õrã imarã ᵽo'imaja yimajaroka nare mibojakoᵽemaka ã'mitiriᵽẽabesarãñurã”, yire kẽrãᵽe.
18 e vi aquele que falava comigo: Apressa-te e sai logo de Jerusalém, porque não receberão o teu testemunho a meu respeito.
19 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã ã'mitiritirã ikuᵽaka kire yiyi'raᵽe: “Maiᵽamaki, õ'õrã imarã ritaja yibaaeka mirãka õñurã. Mire ã'mitiriᵽẽabaraka judíorãkare rẽrĩriwi'iarã imarãte e'eᵽoatirã wẽkomaka imariwi'iarã nare yitaroyiraᵽe. Suᵽabatirã nare yiᵽajewã'imarĩroyiraᵽe.
19 Eu disse: Senhor, eles bem sabem que eu encerrava em prisão e, nas sinagogas, açoitava os que criam em ti.
20 Mimajaroka bojarimaji Estebanre najããmaka yiyoirĩkamarãᵽe. Kire jããbaraka jariroaka nawarataraᵽaka ĩarĩrĩrimaji ñimaraᵽe. Suᵽa imarĩ Estebanre jããweatirã, ‘I'suᵽakaja kire mabaajĩka jia sime’, ñarĩᵽuᵽajoaraᵽe yiro'sioka”, Maiᵽamakire ñarãᵽe.
20 Quando se derramava o sangue de Estêvão, tua testemunha, eu também estava presente, consentia nisso e até guardei as vestes dos que o matavam.
21 I'suᵽaka ñarĩko'omakaja ikuᵽaka yire kiyi'raᵽe: “Me'ᵽe. Yoerã mire yiᵽũatayu judíotatamarĩrãte miwãrõkaro'si”, yire kẽrãᵽe,— ãrĩwa'ri ᵽo'imajare Ᵽablote bojaeka.
21 Mas ele me disse: Vai, porque eu te enviarei para longe, aos gentios.
22 I'suᵽaka judíotatamarĩrãreka kẽrĩka ᵽoto ᵽo'imajare kire ã'mitiritiyika. Ate boebariwa'ri akasererikaᵽi kire naᵽiᵽeka.
22 Ouviram-no até essa palavra e, então, gritaram, dizendo: Tira tal homem da terra, porque não convém que ele viva!
23 Ña'rĩyaarĩmarĩaja naᵽiᵽeka. Suᵽabatirã najariroaka ᵽemakato waratatirã ka'ia uyuakaka ĩmirã nabaremiaruika. “Boebaka yija ime”, ãrĩrika i'suᵽaka nabaaeka.
23 Ora, estando eles gritando, arrojando de si as suas capas, atirando poeira para os ares,
24 I'suᵽaka nabaamaka ĩawa'ri, surara ĩᵽamaki kisurararãkare nawi'iarã Ᵽablote ke'ekãkawa'rirũjeka. “¿Dakoa oka imamaka, ᵽo'imajare mire ã'mijĩayu?”, ãrĩwa'ri, “Ᵽablote ajeaᵽi mija ᵽajebe”, surara ĩᵽamakire nare ãrĩka.
24 ordenou o comandante que Paulo fosse recolhido à fortaleza e que, sob açoite, fosse interrogado para saber por que motivo assim clamavam contra ele.
25 Kire ᵽajerã naᵽi'ᵽerĩkaweaeka ᵽoto ikuᵽaka Ᵽablote jaika tokaki ĩᵽamakire:
25 Quando o estavam amarrando com correias, disse Paulo ao centurião presente: Ser-vos-á, porventura, lícito açoitar um cidadão romano, sem estar condenado?
26 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã ã'mitiritirã, kĩᵽamaki ᵽõ'irã a'ritirã, ikuᵽaka kire kibojaeka:
26 Ouvindo isto, o centurião procurou o comandante e lhe disse: Que estás para fazer? Porque este homem é cidadão romano.
27 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã ã'mitiriwa'ri surara ĩᵽamakire ikuᵽaka Ᵽablote jẽrĩaeka:
27 Vindo o comandante, perguntou a Paulo: Dize-me: és tu romano? Ele disse: Sou.
28 —Rĩkimaka yiwaᵽaĩjiraᵽe Romatataki imaokaro'si,— surara ĩᵽamakire kire ãrĩka.
28 Respondeu-lhe o comandante: A mim me custou grande soma de dinheiro este título de cidadão. Disse Paulo: Pois eu o tenho por direito de nascimento.
29 Suᵽa imarĩ kire ᵽajerika yaᵽakoᵽekarã kĩkiwa'ri aᵽerõ'õrã kire na'ritaᵽawa'rika. “Ba'iaja Romatatakite yiᵽajerũjekoᵽeyu”, ãrĩwa'ri surararãka ĩᵽamakioka kĩkikaki.
29 Imediatamente, se afastaram os que estavam para o inquirir com açoites. O próprio comandante sentiu-se receoso quando soube que Paulo era romano, porque o mandara amarrar.
30 “¿Dakoa oka imamaka, ᵽo'imajare Ᵽablote ã'mijĩaeka?”, ãrĩwa'ri aᵽerĩmi, kurarãka ĩᵽamarã, judíotatarã ĩᵽarimarã imatiyaitataoka surararãka ĩᵽamakire rẽrãtaeka. Suᵽabatirã Ᵽablote ᵽerumijia kutetirã, nawãjitãji kire e'ewa'ritirã kire kija'arĩkaeka.
30 No dia seguinte, querendo certificar-se dos motivos por que vinha ele sendo acusado pelos judeus, soltou-o, e ordenou que se reunissem os principais sacerdotes e todo o Sinédrio, e, mandando trazer Paulo, apresentou-o perante eles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.