2 Coríntios 7
Tuᵽarã Majaroka (TNC) vs VC
1 Mija ã'mitiᵽe yija jeyomarã. I'suᵽaka Tuᵽarãte mare bojaeka maro'siji ima. Suᵽa imarĩ Tuᵽarãte ĩaika wãjitãji ba'iaja baariyaᵽaberiwa'ri kiyaᵽabeyua, suᵽabatirã maᵽuᵽajoaika uᵽakaja baabekaja maimaye'e. Ritaja i'suᵽaka imarijayua ja'atatirã, Tuᵽarãte oyiaja jiyiᵽuᵽayeewa'ri, kiyaᵽaika uᵽakaja baabaraka maimaye'e.
1 Depositários de tais promessas, caríssimos, purifiquemo-nos de toda imundície da carne e do espírito, realizando plenamente nossa santificação no temor de Deus.
2 Yija jeyomarã, yijare mija wayuĩabe. “Ba'iaja baairã nime”, ĩ'rãrimarãre yijareka ãrĩko'omakaja, nirãreoka yija yaᵽaika uᵽaka ba'iaja baaberaᵽarã yija. I'suᵽakajaoka aᵽerãte ba'iaja baarũjekoribeyurã yija ime. Suᵽabatirãoka yijaro'si niñerũ tõᵽorika yaᵽawa'riji ᵽo'imajare waᵽuju ᵽakiberaᵽarã yija.
2 Acolhei-nos dentro do vosso coração. A ninguém temos ofendido, a ninguém temos arruinado, a ninguém temos enganado.
3 “I'suᵽaka yijareka jairã mija ime”, ãrĩwa'rimarĩa mijare sayibojayu. Koᵽakaja jimarĩa mijare yija wãtatiyayu bikija mijare ñarĩtiraᵽe. I'suᵽaka simamaka, mijaka yija imarijayua, yija reyarãñu rõ'õjĩrãrãja mijare yija wayuĩarija'atabesarãñu.
3 Não vos digo isto por vos condenar, pois já vos declaramos que estais em nosso coração, conosco unidos na morte e unidos na vida.
4 I'suᵽaka simamaka, “Nare yibojaika uᵽakaja yire nayi'rirãñu”, mijareka ñarĩᵽuᵽajoayu. “Jia Tuᵽarãte yaᵽaika uᵽakaja baairã nime Corintowejeakarã”, ãrĩᵽuᵽajoawa'ri jĩjimaka mijaka ñime. Suᵽa imarĩ ba'iaja yija jũarijayua simako'omakaja jiitakaja yiᵽuᵽayu.
4 Tenho grande confiança em vós. Grande é o motivo de me gloriar de vós. Estou cheio de consolação, transbordo de gozo em todas as nossas tribulações.
5 Tróaderõ'õᵽi Macedonia ka'iarã yija etaraᵽaka be'erõ'õ ĩ'rãkurioka jiiᵽañaka jẽrĩtakoribeyukajirã yija imaraᵽe. I'suᵽakajaoka yija eyairõ'õ rakakaja ba'iaja oka yijare imarijariroyiraᵽaka. I'suᵽaka simamaka, jimarĩa tokarãre yijaka okabojiroyiraᵽe. Ba'iaja ᵽuᵽaririka yijaro'si simarijariroyiraᵽe aᵽea.
5 De fato, à nossa chegada em Macedônia, nenhum repouso teve o nosso corpo. Eram aflições de todos os lados, combates por fora, temores por dentro.
6 I'suᵽaka yijaro'si simarijariroyiraᵽaka simako'omakaja Titore yija ᵽõ'irã etamaka jia yija ᵽuᵽaraᵽe. Ba'iaja ᵽuᵽarijayurãte okajãjia imarũjeiki imarĩ, Tuᵽarãte yijare jeyobaaraᵽe.
6 Deus, porém, que consola os humildes, confortou-nos com a chegada de Tito;
7 Titore õ'õrã etaraᵽakaᵽi takaja ãrĩwa'rimarĩa jĩjimaka yija ime. Mija ᵽõ'irã kimaraᵽaka ᵽoto, jia mija imamaka kĩaraᵽaka imarĩ jĩjimakaᵽi õ'õrã ketaraᵽe. Saᵽi ãrĩwa'ri jĩjimaka yija ime yijaro'sioka. Ikuᵽaka Titore yijare bojaetaraᵽe: “ ‘Ba'iaja yija ima ã'mitiritirã Ᵽablote ba'iaja ᵽuᵽayu’, ãrĩwa'ri i'suᵽakajaoka Corintokarãre ime naro'si. Suᵽa imarĩ jimarĩa mire niariyaᵽayu. Suᵽabatirãoka mire wãtawa'ri miyaᵽaika uᵽakaja nabaarijayu”, ãrĩwa'ri kibojaetaraᵽe. Sã'mitiritirã, tẽrĩwa'ribaji jĩjimaka ñime mae.
7 e não somente com a sua chegada, mas também com a consolação que ele recebeu de vós. Ele nos contou o vosso ardor, as vossas lágrimas, a vossa solicitude por mim, de modo que ainda mais me regozijei.
8 Suᵽabatirã bikija ᵽaᵽera mijare yiᵽũataraᵽaka ĩatirã ba'iaja mija ᵽuᵽaraᵽakakaka ña'mitiraᵽe. I'suᵽaka simako'omakaja “I'sia ᵽaᵽera yiᵽũataberiri imakoᵽeraᵽe”, ãrĩᵽuᵽajoabeyuka yi'i. Ᵽaᵽera mijare yiᵽũataraᵽaka ᵽoto “Sĩatirã ba'iaja naᵽuᵽarirãñu je'e”, ñarĩᵽuᵽajoakoᵽeraᵽe. I'suᵽaka simako'omakaja, ba'iaja mija ᵽuᵽaraᵽaka ñojimarĩji mijareka so'raᵽe.
8 Se minha carta vos penalizou, não me arrependo. Se a princípio o senti {porque vejo que, ao menos por um momento, essa carta vos penalizou},
9 Suᵽa imarĩ sĩatirã ba'iaja mija ᵽuᵽayuaᵽi ãrĩwa'rimarĩa jĩjimaka ñime. Ikuᵽaka sime ã'mitirikõrĩ je'e: “Ba'iaja baarika ja'atatirã Tuᵽarãte yaᵽaika uᵽaka oyiaja nabaarijayu mae”, kẽrĩetaraᵽaka ã'mitiriwa'ri jĩjimaka ñime. I'suᵽaka simarika Tuᵽarãte yaᵽamaka i'suᵽaka mijaro'si simaraᵽe. Suᵽa imarĩ jiaro'si imaraᵽakaja ba'iaja mija ᵽuᵽarika simamaka, “Yija ᵽaᵽeraᵽi ba'iaja nare yija baaberaᵽe”, yija ãrĩᵽuᵽajoayu.
9 agora me alegro, não porque fostes entristecidos, mas porque esta tristeza vos levou à penitência. Pois fostes entristecidos segundo Deus, de modo que nenhum dano sofrestes de nossa parte.
10 Ba'iaja mabaaika ĩatirã ba'iaja Tuᵽarãte mare ᵽuᵽarirũjeyu. I'suᵽaka kibaamaka, saja'atatirã kiyaᵽaika uᵽaka oyiaja mabaaokaro'si i'suᵽaka mare kibaayu. I'suᵽaka simamaka ba'iaja mabaaika ye'kariatirã, tĩmarĩji mare kibaarũkia imareka mare sakitããyu. Saᵽi ãrĩwa'ri ba'iaja ᵽuᵽarijaribeyurã maime. Toᵽi Tuᵽarãte yi'ribeyurã ᵽuri, ba'iaja nabaaikareka ba'iaja ᵽuᵽariᵽotojo “Sayija ja'ataerã yijare miwayuĩabe”, Tuᵽarãte ãrĩbeyurã. Suᵽa imarĩ kiᵽõ'irã a'rirũkimarĩrã nime.
10 De fato, a tristeza segundo Deus produz um arrependimento salutar de que ninguém se arrepende, enquanto a tristeza do mundo produz a morte.
11 Ã'mitirikõrĩ je'e. Tuᵽarãte yaᵽaika uᵽaka mijaro'si yo'oraᵽaka ĩatirã, ba'iaja mija ᵽuᵽaraᵽe. I'suᵽaka imariᵽotojo jia yijaka imariyaᵽawa'ri ñojimarĩji ikuᵽaka mija jaraᵽe: “I'tojĩrãja, ba'iaja mibaarijayua mija'atabe”, mija watoᵽekareka imakite mija ãrãᵽe. Suᵽabatirã “¿Dako baaerã ñoaitakaja ‘Sareka kimaᵽarũ’, ãrĩrũjeirã uᵽaka mabaaraᵽe jee?”, ãᵽaraka i'yoᵽiyurã mija jaraᵽe. “Ñojimarĩji oka yija jiebeririᵽareaja, tĩmarĩji Tuᵽarãte yijare baarãñu je'e”, mija ãrĩᵽuᵽajoaraᵽe. I'suᵽaka imarã imarĩ yire jiyiᵽuᵽaka õrĩwa'ri jimarĩa yire mija ĩariyaᵽayu. Suᵽa imarĩ mija watoᵽekarã ba'iaja baaraᵽakite tĩmarĩji mija baaraᵽe ki'yoᵽiyaokaro'si. Suᵽa jia baaraᵽarã mija imamaka dakoa oka imabeyua mijaro'si mae.
11 Vede, pois, que solicitude operou em vós a tristeza segundo Deus! Muito mais: que excusas! Que indignação! Que temor! Que ardor! Que zelo! Que severidade! Mostrastes em tudo que não tínheis culpa neste assunto.
12 I'suᵽaka mija baarũkiakaka mijaro'si yo'oraᵽaka simako'omakaja ba'iaja baaraᵽakite, suᵽabatirãoka sajũarimajire takaja ᵽuᵽajoawa'rimarĩa sayo'oraᵽe. Tuᵽarãte ĩaika wãjitãji “Rita, jia Ᵽablote majiyiᵽuᵽayeeyu”, ãñurã mija jayaokaro'si mijaro'si sayo'oĩjiraᵽe.
12 Portanto, se vos escrevi, não o fiz por causa daquele que cometeu a ofensa, nem por causa do ofendido; foi para que se manifestasse a vossa dedicação por mim diante de Deus.
13 Suᵽa imarĩ yiᵽaᵽera ĩatirã jia yire mija yi'yua ã'mitiritirã okajãjia yija jayu. Suᵽabatirã, jaibaraka mijaka Titore imaraᵽaka simamaka, jia ᵽuᵽayuka kime mae. Jĩjimaka kimamaka ĩawa'ri, tẽrĩwa'ribaji jĩjimaka yija jayu mae.
13 Eis o que nos tem consolado. Mas, acima desta consolação, o que nos deixou sobremaneira contentes foi a alegria de Tito, cujo coração tranqüilizastes.
14 Mija ᵽõ'irã ke'rirã baaraᵽaka ᵽoto “Jia mire e'etoritirã, Corintokarãre mire yi'rirãñu”, Titore ñarĩtiraᵽe. Kire ñarãᵽaka uᵽakaja mija baaraᵽe. Suᵽa imarĩ dikaᵽi ãrĩwa'ri kirokaᵽi i'yoᵽi'ribeyuka yi'i mae. “Jia mire nabaarãñu”, ãrĩwa'ri Titore yija bojaraᵽaka rita kire yija ãrãᵽe mirãkiyu. I'suᵽakajaoka ĩ'rãkuri uᵽakaja mijare yija bojaraᵽaka rita simaraᵽe.
14 Se me gloriei de vós em presença dele, não fui envergonhado. Pois, assim como tudo o que vos temos dito foi conforme a verdade, assim também o louvor que de vós fizemos a Tito demonstrou-se verdadeiro.
15 Jia kika imarika yaᵽawa'ri jiyiᵽuᵽakaᵽi kire mija e'etoraᵽe. Suᵽabatirã jiajaoka kire mija yi'raᵽe. Ritaja i'suᵽaka kire mija baaeka mirãka ᵽuᵽajoabaraka jiibaji mijare kiwayuĩarijayu mae.
15 A sua afeição por vós é cada vez maior, quando se lembra da obediência que todos vós lhe testemunhastes, de como o recebestes com respeito e deferência.
16 Suᵽa imarĩ “Tuᵽarãte yaᵽaika uᵽaka oyiaja baabaraka nimarãñu”, ãᵽaraka jĩjimaka mijaka ñime mae.
16 Alegro-me por poder contar convosco em tudo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.