Lucas 15
Ndaghaano Mpyaka Mu Lubwisi (TLJ) vs BKJ
1 Bwile bumui bakumaani̱ya baa musolo na basi̱i̱si̱ banji baatandika kweku̱maani̱li̱ya hambali Yesu ali ku̱tegheeleli̱ya ebi akwete kwegheesi̱ya.
1 Então, aproximaram-se dele todos os publicanos e pecadores para ouvi-lo.
2 Bhaatu Bafali̱saayo na beegheesi̱ya baa bilaghilo abaabaaghʼo batandika kutongana bati, “Bhaaba musaasa oni ni bhootu̱ sya basi̱i̱si̱ kandi akuliyagha nabo.”
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este homem recebe pecadores, e come com eles.
3 Niibuwo Yesu aabatwi̱li̱i̱ye nsi̱mo kubooleka eki̱leki̱ye naakuukalagha na basi̱i̱si̱, aaghila ati,
3 E ele lhes falou esta parábola, dizendo:
4 “Mabhu̱u̱le omui mu enu̱we naabaaye ali na ntaama siye ki̱ku̱mi̱ ti̱ emui emubuliilila. Taaku̱ti̱gha si̱li̱ kyenda na mwenda hambali sili, aghende abbale eghi yaabu̱li̱ye ku̱hi̱ki̱ya aghiboone?
4 Qual de vós é o homem que, tendo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove, e vai atrás da perdida até encontrá-la?
5 Ti̱ naaghiboone akughitwala ewe e ka adheedheeu̱we.
5 E, tendo-a encontrado, regozijando-se, a põe sobre seus ombros.
6 Maki̱dha du̱mbi̱ abilikile baabhootu̱ siye hamui na baliilanuwa be abaghile ati, ‘Tudheedhuwe nanga naakomi̱ye ntaama yanje eghi yaabaagha ebu̱li̱ye.’
6 E ele chegando em casa, chama os seus amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque eu encontrei a minha ovelha que estava perdida.
7 Niikiyo kimui dhee mu̱si̱i̱si̱ omui neeku̱u̱ki̱yemu, hakubʼo kudheedhuwa kukani̱ye mu eghulu kusaali̱ya bantu kyenda na mwenda abakubhengagha kwekuukamu nanga kwefoola kuba bahi̱ki̱li̱i̱ye.”
7 Eu vos digo, que assim haverá mais alegria no céu por um pecador que se arrepende, do que por noventa e nove pessoas justas que não necessitam de arrependimento.
8 Aatodha aabaghila ati, “Buuye mukali̱ naabaaye ali na mikwenge yee eku̱mi̱, ti̱ ghumui ghumubuliilila, taakubhaki̱ya taala, eehelele mu numba hoona ku̱hi̱ki̱ya akomi̱ye mukwenge ghuwe oghu?
8 Ou qual mulher que, tendo dez peças de prata, e perdendo uma peça, não acende a candeia, e varre a casa, buscando com diligência até encontrá-la?
9 Naaghuboone du̱mbi̱, abilikile baabhootu̱ siye hamui na baliilanuwa be abaghile ati, ‘Tudheedhuwe nanga naakomi̱ye mukwenge ghwanje oghwabaagha ghu̱bu̱li̱ye.’
9 E, tendo-a encontrado, ela chama as amigas e as vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque encontrei a peça que eu havia perdido.
10 Niikiyo kimui, mbaghambiiye, baamalai̱ka baa Luhanga bakudheedheluwagha kimui haabwa mu̱si̱i̱si̱ omui oghu akwekuukaghamu.”
10 Assim eu vos digo que há alegria na presença dos anjos de Deus por um só pecador que se arrepende.
11 Yesu aatodha aabaghila ati, “Hakaba aliyo musaasa ali na batabani̱ be babili.
11 E ele disse: Certo homem tinha dois filhos;
12 Owʼobuto aaghila ese wee ati, ‘Tita, hʼetungo lyona eli oli naliyo eli, ompʼo ebyanje.’ Du̱mbi̱ ese wee oghu aamuhʼo ebiye.
12 e o mais jovem deles disse ao seu pai: Pai, dá-me a parte dos bens a que tenho direito. E ele dividiu-lhes os seus haveres.
13 “Haanu̱ma ya bwile bukee, mwana oghu aaghu̱li̱ya ebiye byona, aaghenda mu ehanga hambali haseli̱ye, abhi̱hi̱li̱yayo sente esi aahi̱ye mu bintu omu syona mu bi̱si̱mba byakitiyo-kitiyo.
13 E poucos dias depois, o filho mais jovem, ajuntando tudo, partiu para uma terra distante, e ali desperdiçou os seus bens com uma vida desordeira.
14 Neemali̱yo bu̱li̱ kantu aabaagha na ko koona, njala yamaani̱ yaaghuwa mu kyalo eki kyona, atandika kubona-bona.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Niibuwo aaghendi̱ye eesengeleleli̱ya mutaka wʼomu kyalo eki kumuha mulimo. Aamuha mulimo ghwa ku̱li̱i̱si̱ya mpunu.
15 E ele foi e juntou-se a um dos cidadãos daquela terra, e ele o enviou aos seus campos para alimentar os porcos.
16 Haabwa muntu nʼomui kutamuha kaakuliya, aatandika kwekumbula kuliya haa byokuliya bya mpunu esi.
16 E ele desejava encher o seu estômago com as cascas que os porcos comiam; e nenhum homem lhe dava nada.
17 “Niibuwo aatandi̱ki̱ye kweli̱li̱kana ngoku eetwalikani̱i̱ye kubhi, aaghila ati, ‘Njala eli manjitila hani bhaaba, kuni tita ali na bakoli̱ bakani̱ye kandi boona akubahaagha byokuliya bibasaaghilʼo!
17 E ele caindo em si, disse: Quantos servidores de meu pai têm pão suficiente e de sobra, e eu aqui pereço de fome!
18 Nkughenda ewaa tita oghu nimughile nti, “Tita, naasi̱i̱si̱i̱ye kimui ewaa Luhanga kandi naaku̱sobeeleei̱ye kwonini, gutu onganile.
18 Levantar-me-ei, e irei para o meu pai, e lhe direi: Pai, eu pequei contra o céu e perante ti;
19 Tanibhonganuuwe otodhe ongilemu mwana waawe bbaa; hakili onfoole omui mu bakoli̱ baawe.” ’
19 e não sou mais digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus servidores.
20 Du̱mbi̱ mwana oghu aamuka, aaghenda ewaa ese wee oghu.
20 E ele, levantando-se, foi para seu pai. Mas, ele estando ainda longe do caminho, seu pai o viu, e teve compaixão, e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço, e o beijou.
21 “Mwana oghu aaghila ati, ‘Tita, naasi̱i̱si̱i̱ye kimui ewaa Luhanga kandi naaku̱sobeeleli̱ya kwonini. Tanibhonganuuwe otodhe ongilemu mwana waawe. [Hakili onfoole omui mu bakoli̱ baawe.]’
21 E o filho lhe disse: Pai, eu pequei contra o céu e à tua vista, e não sou mais digno de ser chamado teu filho.
22 “Bhaatu mwana oghu atakahendekeei̱ye, ese wee oghu aamwebali̱ya kwonini nga mwana wee, aaghila baheeleli̱ya be ati, ‘Muleete hani bwangu lughoye lusemeleeye kimui mu̱mu̱lu̱wi̱ke luwo. Mu̱mu̱lu̱wi̱ke mpete mu kyala kandi mu̱mu̱lu̱wi̱ke nkai̱to.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei a melhor veste, e vesti-o, e ponde-lhe um anel em sua mão, e calçados em seus pés;
23 Muleete nte enoneeye kimui aaniiyo mwata. Tukole ki̱ghenu̱ kandi tudheedhuwe.
23 e trazei aqui um novilho cevado, e matai-o; e comamos e alegremo-nos;
24 Mwana wanje oni ali nga muntu akaba aku̱u̱ye aahu̱mbu̱u̱ki̱ye kandi akaba abu̱li̱ye, aaboneki̱ye.’ Du̱mbi̱ ki̱ghenu̱ kyatandika.
24 porque este meu filho estava morto, e vive novamente; tinha-se perdido, e foi achado. E eles começaram a alegrar-se.
25 “Bwile obu mutabani̱ wa musaasa oghu owʼobukulu akaba anali mu misili naakola. Obu aalu̱ghi̱yeyo neebinga e ka, aaghu̱wa bu̱bi̱na mbwaghooni̱ye e ka ewaabo.
25 Ora, o seu filho mais velho estava no campo; e vindo, ao aproximar-se da casa, ele ouviu a música e as danças.
26 Niibuwo aabilikiiye omui mu baheeleli̱ya baa ese wee aamu̱bu̱u̱li̱ya ati, ‘Bu̱bi̱na obu̱ghooni̱ye e ka obu mbwaki?’
26 E ele chamou um dos servos, e perguntou o que significavam aquelas coisas.
27 Mu̱koli̱ oghu aamukuukamu ati, ‘Muto waawe niiye aaki̱dhi̱ye kandi eseenu̱we aalaghiiye twata nte enoneeye kimui, ti̱ ki̱ghenu̱ ekili e ka eghi takili kyabuke. Eseenu̱we adheedheleeu̱we kimui nanga muto waawe aaku̱u̱ki̱ye ali mwomi̱i̱li̱.’
27 E ele lhe disse: O teu irmão chegou; e teu pai matou o novilho cevado, porque ele o recebeu são e salvo.
28 “Obu mwana wʼobukulu oghu aaghu̱u̱ye atiyo, aasaalililuwa kimui kandi aabhenga na ku̱hi̱ka hambali ki̱ghenu̱ eki kili. Niibuwo ese wee aasi̱ye hambali mwana oghu ali, aatandika ku̱mwesengeleli̱ya ati, ‘Gutu wiise mu ki̱ghenu̱.’
28 E ele se irritou e não queria entrar; portanto, saindo o pai, lhe rogava.
29 Bhaatu mwana oghu aabhenga, aaghila ese wee ati, ‘Tita! Ntuuye naawe myaka eghi yoona ni̱nku̱heeleli̱ya. Tankakughayagha mulundi na ghumui. Ti̱ tookampaagha nankabha kabu̱li̱ oti nanje nidheedhuwe na baabhootu̱ syanje.
29 E, ele respondendo, disse ao seu pai: Eis que eu te sirvo há tantos anos, e em nenhum momento eu transgredi um mandamento teu; contudo, tu nunca me deste um cabrito, para que eu pudesse me alegrar com os meus amigos;
30 Bhaatu mwana waawe oghu aaku̱bhi̱i̱hi̱li̱i̱ye etunga lyawe lyengiiye eghi, aalimalila mu baamalaaya, obu aaku̱u̱ki̱ye, waamwitiiye nte enoneeye kimui!’
30 mas, vindo este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as prostitutas, mataste-lhe o novilho cevado.
31 “Ese wee aamughila ati, ‘Mwana wanje, tukuukalagha naawe bu̱li̱ kilo, ti̱ ebyanje byona mbyawe.
31 E, ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e tudo o que eu tenho é teu.
32 Bhaatu tubhonganuuwe kudheedhuwa kandi kukola ki̱ghenu̱, nanga muto waawe aabaagha aku̱u̱ye, aahu̱mbu̱u̱ki̱ye; aabaagha abu̱li̱ye, aaboneki̱ye.’ ”
32 Mas era necessário fazer festa e regozijarmo-nos; porque este teu irmão estava morto, e vive novamente; tinha-se perdido, e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.