Atos 22
Ndaghaano Mpyaka Mu Lubwisi (TLJ) vs NVT
1 Paulo aaghila bantu aba ati, “Baana baamaaha na baatita, dhaani mu̱ntegheeleli̱ye muleke mbaghambile ngoku ntali nʼeki naasobeei̱ye!”
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Obu bantu aba baaghu̱u̱ye naabu̱gha nabo mu mu̱bu̱ghe ghwabo Luhebbulaayo, baaholeli̱ya kimui bhi̱i̱, du̱mbi̱ aabaghila ati,
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 “Ndi Mu̱yu̱daaya, bakambyalila mu tau̱ni̱ ya Taluso mu kyalo kya Ki̱li̱ki̱ya, bhaatu naakulila mu kibugha kya Yelusaalemu kini kandi Gamalyeli̱ niiye akanjegheesi̱ya kukwatila kimui bilaghilo bya baataata baatu. Neekambilagha kimui kukolela Luhanga ngoku naanu mukwete kwekamba mutiyo.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Ntakahi̱ki̱li̱i̱je naabona-boni̱yagha bantu abahi̱ki̱li̱i̱je Yesu na banji naabaati̱i̱si̱yagha. Naakwatagha basaasa na bakali̱ abamu̱hi̱ki̱li̱i̱je mbata mu nkomo.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Kandi mukulu wa bahongi̱ boona hamui na bengei̱ baa Lukulato Lukulu, bakugubha kumpeela buukai̱so. Bakampa bbaluwa sya kumani̱i̱si̱ya Bayu̱daaya baanakyabo bʼomu tau̱ni̱ ya Damasiko ngoku bantu̱mi̱yeyʼo kukwata bantu baayo abahi̱ki̱li̱i̱je Yesu kandi kubaayayo, kubaleeta Yelusaalemu bali banyankomo niikuwo bakulu baa di̱i̱ni̱ babatwi̱le musango kandi babafubile.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 “Kilo kimui obu neebingagha tau̱ni̱ ya Damasiko eghi, sili saaha nga mukaagha sya ntangaali̱, kyeleeli̱ kyamaani̱ kyalu̱gha eghulu, kyaneedungilisani̱ya, kyambyokela mu maaso.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Du̱mbi̱ neegenga hansi; naaghu̱wa muntu nangila ati, ‘Saulo! Saulo! Okwete kumbona-boni̱ya otiyo nangaaki?’
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Du̱mbi̱ naabu̱u̱li̱ya nti, ‘Nuuwe ani̱ Mukama wanje?’ Muntu oghu aakuukamu ati, ‘Ni̱i̱si̱ye Yesu wʼomu tau̱ni̱ ya Najaaleeti̱ okwete kubona-boni̱ya.’
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Aba naabaagha nabo baabona kyeleeli̱ eki bhaatu bataaghu̱wa elaka lyʼoghu aabu̱ghagha nanje.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 “Niibuwo naamu̱bu̱u̱i̱ye nti, ‘Buuye Mukama wanje, nkole ki?’ Mukama oghu angila ati, ‘Oomuke oghende mu tau̱ni̱ ya Damasiko eghi, muntu akukughambililayo ebi nkubbala okole.’
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Bhaatu obu naamu̱ki̱ye ninaabhali̱ya, ntaagubha kubona nanga kyeleeli̱ eki kikaba nkyanjighaaye maaso. Abaabaagha nanje bankwatilila haa mukono, bantwala mu tau̱ni̱ ya Damasiko.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 “Mu tau̱ni̱ ya Damasiko eghi hakaba aliyo musaasa omui baaghilaghamu Ananiya. Akaba ataayʼo ku̱lu̱ na nkokolo kudhootela bilaghilo bya Luhanga kandi Bayu̱daaya bakani̱ye bʼomu tau̱ni̱ eghi bakaba bamu̱hu̱ti̱li̱i̱ye kimui.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Ananiya oghu aasa hambali ndi, anjimiilila haakpengbu̱ ngaala, angila ati, ‘Wamaaha Saulo, otodhe otandike kubona!’ Du̱mbi̱ naabonelʼo, ti̱ naakala ndoleleeye Ananiya oghu.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 “Niibuwo angi̱li̱ye ati, ‘Luhanga oghu baataata baatu baalami̱yagha aaku̱komi̱yemu niikuwo omanye ebi akubbala omukolele kandi obone mu̱heeleli̱ya wee ahi̱ki̱li̱i̱ye, ti̱ ooghu̱we ebi oghu Ahi̱ki̱li̱i̱ye wee oghu aku̱bu̱gha naawe.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Nanga okumuheela buukai̱so mu bantu boona noobu̱gha ebi waaboone nʼebi waaghu̱u̱ye naakughambila.’
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Du̱mbi̱ Ananiya oghu angila ati, ‘Oli̱ndi̱ye ki? Oomuke bwangu obati̱i̱ji̱buwe kandi osabe Mukama kukughanila bibhi byawe.’
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 “Obu naaku̱u̱ki̱ye mu kibugha kya Yelusaalemu kini, kilo kimui nkaba ndi mu bbalaaji ya Numba ya Luhanga ninsaba, naabonekeluwa.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Naabona Mukama, angila ati, ‘Olu̱ghe bwangu mu kibugha kya Yelusaalemu kini, nanga bantu baamu tabaku̱hi̱ki̱li̱ja butumuwa obunkwetʼo obu okubaghambila.’
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Niibuwo naamu̱ku̱u̱ki̱yemu nti, ‘Mukama wanje baku̱hi̱ki̱li̱ja, nanga nabo boonini bamani̱ye ngoku naaghendagha mu malami̱li̱yo ghaa Bayu̱daaya ninkwata kandi nimpuula bantu abaku̱hi̱ki̱li̱i̱je nimbata mu nkomo.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Kandi bamani̱ye ngoku neenini naabaagha niimiliiye hambali baahuuliiye mabaale mu̱heeleli̱ya waawe Siteefaano mamwita kandi ngoku naasi̱i̱mi̱ye nti bamwite naakala ndi̱ndi̱ye kooti̱ sya Bayu̱daaya abaamuhuulagha mabaale.’
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Bhaatu Mukama Yesu oghu angila ati, ‘Olu̱ghe mu Yelusaalemu nanga nkukutuma haseli̱ye ompeele buukai̱so mu bantu batali Bayu̱daaya!’ ”
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Bwile obu bwona Bayu̱daaya aba bakaba banategheleei̱ye ebi Paulo akwete ku̱bu̱gha, ku̱hi̱ki̱ya obu aabaghambiiye ati Luhanga akamutuma mu bantu batali Bayu̱daaya. Ti̱ obu baaghu̱u̱ye naabu̱gha atiyo, du̱mbi̱ baakwatuwa ki̱i̱ni̱gha nanga tabaahi̱ki̱li̱jagha ngu Luhanga aku̱ndi̱ye batali Bayu̱daaya. Du̱mbi̱ batandika kugolela kimui bati, “Muntu ngʼoghu ni wa kwita, tabhonganuuwe kuukala ali mwomi̱i̱li̱ bbaa!”
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Baagolela kimui mbanahu̱ngi̱ya simui haa ngoye syabo mu mwanya na banji mbanahanja ki̱tu̱u̱tu̱ eghulu kwoleka ngoku basaaliluuwe Paulo oghu.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Niibuwo mukulu wa ki̱bbu̱la kya baasilikale baa Looma oghu, aalaghiiye baasilikale be kutaahi̱ya Paulo oghu mu bbalaki̱si̱. Du̱mbi̱ aalaghila ati bamuhuule bibbooko kandi bamu̱bu̱u̱li̱li̱li̱ye bhyani, niikuwo abu̱ghe eki aakoli̱ye eki̱leki̱ye Bayu̱daaya aba bamukwatiluwe ki̱i̱ni̱gha kitiyo kandi mbabbala kumwita.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Obu baasilikale aba baanamubohagha na mighuwo niikuwo batandike kumuhuula bibbooko, aabu̱u̱li̱ya omui mu bakulu baa baasilikale ki̱ku̱mi̱ oghu akaba aamiliiyʼo ati, “Buuye ki̱hi̱ki̱ye mu bilaghilo byatu, kumpuula bibbooko nganje Munalooma mutakadu̱bhi̱ye kuntongani̱ya musango ghu̱nsi̱nga?”
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Obu mukulu wa baasilikale ki̱ku̱mi̱ oghu aaghu̱u̱ye naabu̱gha atiyo, du̱mbi̱ aaghenda ewaa mukulu wabo aamughila ati, “Weelinde eki okubbala kukola! Taki̱hi̱ki̱ye kuhuula musaasa oghu bibbooko, nanga ni Munalooma!”
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Du̱mbi̱ mukulu oghu aasa hambali Paulo ali aamughila ati, “Ongambile, majima kuwo oli Munalooma?” Paulo aamukuukamu ati, “Ee, ndi Munalooma.”
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Mukulu oghu aatodha aamughila ati “Si̱ye kufooka Munalooma nkasasula sente sikaniiye kimui!” Paulo aamughila ati, “Si̱ye nkabyaluwa ndi Munalooma.”
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Nahabweki baasilikale abaabbalagha kumuhuula kandi ku̱mu̱bu̱u̱li̱li̱li̱ya aba boobaha, baamu̱lu̱ghʼo. Na mukulu wa baasilikale oghu naye oobaha, obu aamani̱ye ngoku Paulo ali Munalooma kandi aamanya ngoku aasobeei̱ye kulaghila ati bamuhuule, atakadu̱bhi̱ye kumutongani̱ya.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Kilo ekyalabhi̱yʼo mukulu wa baasilikale oghu, aabbala kumanya kyonini eki̱leki̱ye Bayu̱daaya bakwete kuneegheelela Paulo oghu. Aamusambuula, aalaghila bakulu baa bahongi̱ na baamemba baa Lukulato Lukulu lwa bengei̱ kugumbaana. Du̱mbi̱ aaleeta Paulo hambali bali kumutongani̱ya.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.