Atos 20

Ndaghaano Mpyaka Mu Lubwisi (TLJ) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Haanu̱ma ya bilo nsi̱si̱ eghi ekaba mu Efeeso eghi ehooyʼo, Paulo aabilikila beeghesebuwa bʼomu tau̱ni̱ ya Efeeso eghi baagumbaana. Aabaghambila bighambo bya kubagu̱mi̱ya mu ku̱hi̱ki̱li̱ja kwabo, du̱mbi̱ aabalagha aalu̱ghayo, aaghenda e Makedoni̱ya.
1 Depois que cessou o tumulto, Paulo convocou os discípulos. Fez-lhes uma exortação, despediu-se e pôs-se a caminho para ir à Macedônia.
2 Aasaalila mu maatau̱ni̱ ghʼomu kyalo kya Makedoni̱ya eki naanaghambila bahi̱ki̱li̱ja bighambo bya kubagu̱mi̱ya mu ku̱hi̱ki̱li̱ja kwabo, aaki̱dha e Bu̱gi̱li̱ki̱.
2 Percorreu aquela região, exortou os discípulos com muitas palavras e chegou à Grécia,
3 Aamalayo meeli̱ asatu. Obu eeteekani̱jagha ku̱ni̱i̱na bwati̱ buunamu̱li̱to kughenda Si̱li̱ya, bantu baamughambila bati bamui mu Bayu̱daaya niibuwo baategheka bati naanani̱i̱ni̱ye bwati̱ bakumwitilamu. Du̱mbi̱ aacuwamu kukuuka, aatodha aakwama e Makedoni̱ya hambali aaki̱dhi̱i̱ye.
3 onde se deteve por três meses. Como os judeus lhe armassem ciladas no momento em que ia embarcar para a Síria, tomou a resolução de voltar pela Macedônia.
4 Abaamu̱helekeleei̱ye ni Sopateeli̱ mutabani̱ wa Pi̱i̱lo wʼomu kyalo kya Bbeleya, Alisitaako na Seku̱ndo, bʼomu kyalo kya Tesolonika, Gaayo wʼomu kyalo kya Delubbe, Ti̱mi̱seewa, hamui na Ti̱ki̱ko na Tu̱lofi̱mo bʼomu kyalo kya Asi̱ya.
4 Acompanharam-no Sópatro de Beréia, filho de Pirro, e os tessalonicenses Aristarco e Segundo, Gaio de Derbe, Timóteo, Tíquico e Trófimo, da Ásia.
5 Basaasa aba baahikila baaghenda kutulindila mu tau̱ni̱ ya Tulowa.
5 Estes foram na frente e esperaram-nos em Trôade.
6 Obu Ki̱ghenu̱ eki Bayu̱daaya baaliilaghamu Migaati̱ Etalimu Ki̱tu̱mbi̱so kyahooyʼo, twani̱i̱na bwati̱ buunamu̱li̱to twalu̱gha e Fi̱li̱pi̱. Haanu̱ma ya bilo bitaano, twaki̱dha e Tulowa hambali bali, twamalʼo nabo bilo musanju̱.
6 Nós outros, só depois da festa de Páscoa é que navegamos de Filipos. E, cinco dias depois, fomos ter com eles em Trôade, onde ficamos uma semana.
7 Kilo kyʼoku̱du̱bha mu wi̱i̱ki̱, obu twabaagha twegu̱mbaani̱i̱ye hamui kusembela, Paulo aakala naanabu̱gha nabo, aahi̱ki̱li̱ya kimui saaha mukaagha syʼekilo, nanga aabbalagha kukeela kughenda.
7 No primeiro dia da semana, estando nós reunidos para partir o pão, Paulo, que havia de viajar no dia seguinte, conversava com os discípulos e prolongou a palestra até a meia-noite.
8 Mu kisiika eki twali twekumaani̱li̱i̱yemu bakaba baaki̱i̱yemu taala sikani̱ye kandi kisiika eki ki̱tu̱u̱mi̱ye.
8 Havia muitas lâmpadas no quarto, onde nos achávamos reunidos.
9 Mutabhana omui li̱i̱na liye Yu̱ti̱ko akaba asitami̱ye mu di̱li̱sa. Mpongo syamutwalilila Paulo naanatebeja. Obu aaghwesaghiliiye kimui, aakasuuka mu di̱li̱sa eli̱ mu kisiika kya kai̱na yʼakasatu, eegenga hansi. Bamui mu bantu abaabaagha mu kisiika eki, baaghenda baamwi̱dhʼo aku̱u̱ye.
9 Acontece que um moço, chamado Êutico, que estava sentado numa janela, foi tomado de profundo sono, enquanto Paulo ia prolongando seu discurso. Vencido pelo sono, caiu do terceiro andar abaixo, e foi levantado morto.
10 Niibuwo Paulo aasu̱ndu̱ki̱ye, aaghenda hambali mu̱ku̱ ghwa mutabhana oghu ghuli, aagwi̱dha. Mutabhana oghu aatodha aaba mwomi̱i̱li̱ du̱mbi̱ Paulo aaghila bantu aba ati, “Muleke kutuntula, aatodhi̱ye kuba mwomi̱i̱li̱!”
10 Paulo desceu, debruçou-se sobre ele, tomou-o nos braços e disse: Não vos perturbeis, porque a sua alma está nele.
11 Du̱mbi̱ Paulo aatodha aani̱i̱na mu kisiika kya kai̱na yʼakasatu hambali aatebejelagha bantu. Aabhegha mugaati̱ aasembeli̱ya bahi̱ki̱li̱ja abaabaaghamu. Aabu̱keesi̱ya naanatebeja, du̱mbi̱ aaghenda.
11 Então subiu, partiu o pão, comeu falou-lhes largamente até o romper do dia. Depois partiu.
12 Abaabaaghʼo aba, baaghenda na Yu̱ti̱ko oghu e ka ewaabo ali mwomi̱i̱li̱ kandi mitima ebasu̱ndu̱ki̱ye munda.
12 Quanto ao moço, levaram-no dali vivo, cheios de consolação.
13 Paulo ataaghenda naatu, eye aalubhatanga. Etu̱we twani̱i̱na bwati̱ buunamu̱li̱to twahikila twaki̱dha haa mwalo ghwa Asoosi̱, hambali aaghi̱li̱ye ati niiyo akutusanga.
13 Nós nos tínhamos adiantado e navegado para Assos, para ali recebermos Paulo. Ele mesmo assim o havia disposto, preferindo fazer a viagem a pé.
14 Obu aatu̱ki̱dhi̱yʼo mu Asoosi̱, du̱mbi̱ aani̱i̱na mu bwati̱ buunamu̱li̱to obu twabaaghamu twaghenda e Mi̱ti̱lene.
14 Reuniu-se a nós em Assos, e nós o tomamos a bordo e fomos a Mitilene.
15 Kilo ekyalabhi̱yʼo twani̱i̱na bwati̱ buunamu̱li̱to, twaki̱dha haa mwalo ghwa Ki̱yosi̱. Kilo ekyalabhi̱yʼo, twabhasuka twaki̱dha e Samosi̱, du̱mbi̱ kilo ekyalabhi̱yʼo, twaki̱dha e Mileto.
15 Continuando dali, sempre por mar, chegamos no dia seguinte defronte de Quios. No outro dia, chegamos a Samos, e um dia depois estávamos em Mileto.
16 Paulo aacuwamu kughendela mu bwati̱ kusaalila Efeeso niikuwo atalebba mu kyalo kya Asi̱ya, nanga anguwagha, niikuwo nkyagubhukaane, kilo kya Ki̱ghenu̱ kya Pentekooti̱, kisange naaki̱dhi̱ye e Yelusaalemu.
16 Paulo havia determinado não ir a Éfeso, para não se demorar na Ásia, pois se apressava para celebrar, se possível em Jerusalém, o dia de Pentecostes.
17 Obu Paulo aanabaagha e Mileto, aatuma bantu kughenda Efeeso kughambila beebembeli̱ baa ki̱bbu̱la kya bahi̱ki̱li̱ja baayo kwisa hambali ali.
17 Mas de Mileto mandou a Éfeso chamar os anciãos da igreja.
18 Obu baamu̱ki̱dhi̱yʼo, aabaghila ati, “Mumani̱ye ngoku naakalagha neeli̱ndi̱ye mu byona ebi naakolagha. Kandi bwile bwona obu naamali̱ye naanu ku̱lu̱ghi̱i̱li̱la kilo eki naaki̱dhi̱i̱yemu mu kyalo kya Asi̱ya kini,
18 Quando chegaram, e estando todos reunidos, disse-lhes: Vós sabeis de que modo sempre me tenho comportado para convosco, desde o primeiro dia em que entrei na Ásia.
19 naakolagha mulimo ghwa Mukama taali na myepanko. Ti̱ mali̱gha ghantoonagha munda haabwa Bayu̱daaya baanakyanje kumbona-boni̱ya.
19 Servi ao Senhor com toda a humildade, com lágrimas e no meio das provações que me sobrevieram pelas ciladas dos judeus.
20 Kandi mumani̱ye ngoku ntaabhengi̱ye kubaghambila kintu kyona ekikubaghasila mu ku̱hi̱ki̱li̱ja kwanu. Naabeegheesi̱yagha butumuwa bukwetʼo Mukama waatu Yesu, mbaghambila bbeni̱-bbeni̱ mu bantu hamui nʼomu maka ghaanu.
20 Vós sabeis como não tenho negligenciado, como não tenho ocultado coisa alguma que vos podia ser útil. Preguei e vos instruí publicamente e dentro de vossas casas.
21 Naalangililagha ntaakusoloola Bayu̱daaya na Bagi̱li̱ki̱, nimbateelelela kwonini nti beekuukemu ewaa Luhanga kandi bahi̱ki̱li̱je Mukama waatu Yesu Ki̱li̱si̱to.
21 Preguei aos judeus e aos gentios a conversão a Deus e a fé em nosso Senhor Jesus.
22 “Hatiini Mwoyo Ahi̱ki̱li̱i̱ye andaghiiye kughenda e Yelusaalemu, tanimani̱ye ebikumbeelʼo eghi.
22 Agora, constrangido pelo Espírito, vou a Jerusalém, ignorando a que ali me espera.
23 Kuuyʼo eki nimani̱ye, ni eki Mwoyo Ahi̱ki̱li̱i̱ye akuukalagha nangambilila mu bu̱li̱ tau̱ni̱ eghi nkughendamu, ati bantu baamu bakunkwata, bante mu nkomo kandi bambona-boni̱ye.
23 Só sei que, de cidade em cidade, o Espírito Santo me assegura que me esperam em Jerusalém cadeias e perseguições.
24 Ti̱ si̱ye kuba mwomi̱i̱li̱ kedha ku̱ku̱wa tankitwete nga kikulu bbaa. Kuuyʼo kikulu ewanje ni kumala mulimo oghu Mukama Yesu ampaaye ghwa kulangilila Makulu Ghasemeeye ghaa ngughuma sya Luhanga.
24 Mas nada disso temo, nem faço caso da minha vida, contanto que termine a minha carreira e o ministério da palavra que recebi do Senhor Jesus, para dar testemunho ao Evangelho da graça de Deus.
25 “Tooli̱ nimani̱ye mu enu̱we boona aba naasaaliiyemu nimbalangilila butumuwa bwa bu̱lemi̱ bwa Luhanga taalimu nʼomui oghu akutodha kunsiigha li̱i̱so.
25 Sei agora que não tornareis a ver a minha face, todos vós, por entre os quais andei pregando o Reino de Deus.
26 Nahabweki naabaatulila obwalo nti, tandi na musango ghwona haabwa bwomi̱i̱li̱ bwa muntu weena.
26 Portanto, hoje eu protesto diante de vós que sou inocente do sangue de todos,
27 Nanga nkabaghambila byona ebi Luhanga abbali̱ye kukola.
27 porque nada omiti no anúncio que vos fiz dos desígnios de Deus.
28 Nahabweki muukalaghe mweli̱ndi̱ye bhyani kandi mulinde bantu baa Luhanga boona aba Mwoyo Ahi̱ki̱li̱i̱ye aabahaaye kuloleelela. Muloleelele ki̱bbu̱la kya bahi̱ki̱li̱ja kya Luhanga, aba aacunguuye na saghama yee.
28 Cuidai de vós mesmos e de todo o rebanho sobre o qual o Espírito Santo vos constituiu bispos, para pastorear a Igreja de Deus, que ele adquiriu com o seu próprio sangue.
29 Kandi nimani̱ye nkaakumala kubalu̱ghʼo, bantu babhi bakubaasamu, abakubaleetamu njegheesi̱ya eghi eku̱bhi̱i̱ya bahi̱ki̱li̱ja.
29 Sei que depois da minha partida se introduzirão entre vós lobos cruéis, que não pouparão o rebanho.
30 Nankabha mu enu̱we boonini bamui bakubalu̱ghamu batabangule majima ghaa kighambo kya Luhanga niikuwo batelebule beeghesebuwa.
30 Mesmo dentre vós surgirão homens que hão de proferir doutrinas perversas, com o intento de arrebatarem após si os discípulos.
31 Nahabwekiini mwelinde! Muusuke ngoku naamali̱ye naanu myaka esatu ntaakulekeelela kubahabula. Ti̱ bunji-nʼobunji mali̱gha ghantoonagha haabwanu nti mu̱hi̱ki̱li̱je Mukama Yesu.
31 Vigiai! Lembrai-vos, portanto, de que por três anos não cessei, noite e dia, de admoestar, com lágrimas, a cada um de vós.
32 “Hatiini naabatighila Luhanga oghu kighambo kiye kya ngughuma kikugubha kubeekambi̱i̱si̱ya mu ku̱hi̱ki̱li̱ja kandi kuleka naabaha bugwetuwa bwa bahi̱ki̱li̱i̱ye boona.
32 Agora eu vos encomendo a Deus e à palavra da sua graça, àquele que é poderoso para edificar e dar a herança com os santificados.
33 Taneeghombi̱ye sente sya muntu nʼomui, etungo liye kedha ngoye siye.
33 De ninguém cobicei prata, nem ouro, nem vestes.
34 Ti̱ naanu boonini mumani̱ye ngoku neenini naakolagha milimo niikuwo ntunge sente sya kughula byetaagho byanje hamui na bya aba naabaagha nabo.
34 Vós mesmos sabeis: estas mãos proveram às minhas necessidades e às dos meus companheiros.
35 Kandi naakolagha na maani̱, niikuwo ngubhe kutunga ebi nku̱kooneli̱ya banaku. Mu bu̱li̱ mulingo naaboolekagha kyakulolelʼo, ni̱i̱su̱ki̱ye bighambo ebi Mukama waatu Yesu aabu̱ghi̱ye ati, ‘Oghu aahaaye ali na mu̱gi̱sa kusaali̱ya oghu baahaaye.’ ”
35 Em tudo vos tenho mostrado que assim, trabalhando, convém acudir os fracos e lembrar-se das palavras do Senhor Jesus, porquanto ele mesmo disse: É maior felicidade dar que receber!
36 Obu Paulo aamali̱ye kubaghila atiyo, aateeli̱ya hamui na beebembeli̱ aba boona baasaba.
36 A essas palavras, ele se pôs de joelhos a orar.
37 Ti̱ boona baakala mbanamughuwa mu ki̱ku̱bha kumulagha, mali̱gha nganabatola-tola mu maaso haabwʼoghu babbali̱ye batiyo kubalu̱ghʼo.
37 Derramaram-se em lágrimas e lançaram-se ao pescoço de Paulo para abraçá-lo,
38 Ekyabasaaliiye munu ni eki aabaghambiiye ati tabalitodha kumusiigha li̱i̱so. Baamu̱helekeeleli̱ya, baamu̱hi̱ki̱ya haa mwalo haa bwati̱ buunamu̱li̱to obu akughendelamu.
38 aflitos, sobretudo pela palavra que tinha dito: Já não vereis a minha face. Em seguida, acompanharam-no até o navio.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.