Marcos 6
GOD IMI WENG (TLF) vs NVT
1 Kale Yesus so ilami okumop man so ninggil iyo abiip boyo kupka-nilip e, Yesus ilami abiip miton Nasaret e tilip ko.
1 Jesus deixou essa região e voltou com seus discípulos para Nazaré, cidade onde tinha morado.
2 Kale iyo tal bom-sala God imi ifin am uyo mitam daanu e, tam ulotu am kutam kal God imi weng uyo kufo unang tinum iyo baga-e-bom kafale-bala e, kwiin tagang iyo tinangku kumang mo-nilip e, bogolip ko. “Fen tinum bemi weng tambal ko kafale-be bota dogap-tele ku-se a? Dogonubeta beyo aget fugunin tambal boyo atin dagaa ku-se a? Waanta kafale-balata, kanupmin mirakel ko age kuguup ugulumi migik boyo kanu-be a?
2 No sábado seguinte, começou a ensinar na sinagoga, e muitos dos que o ouviam se admiraram e perguntavam: “De onde vem tanta sabedoria e poder para realizar esses milagres?
3 Kale siin uyo tinum beyo abiip katam umi at kom bagaa ku mufekmufek telelmin tinum ke-bom-nalata, bii-se kale, beyo Maria umi man e minte, beyo Jems so Josis so Judas so Saimon so ninggil imi fik no kale minte, bemi nengal ita abiip kagal albip (kale, beyo win tibin tinum ba kale, beyo bisop abiip tinum kale, bemi weng uyo tinangkulaalup) o,” age-nilipta, umik ugobelip utam-nala e,
3 Não é esse o carpinteiro, filho de Maria e irmão de Tiago, José, Judas e Simão? Suas irmãs moram aqui, entre nós”. E sentiam-se muito ofendidos.
4 Yesus yagal bogobe-nala e, “God imi profet ko age weng kem baga-emin tinum iyo no abiip maak maak unon-tema uta, abiip kasel iyo bogo-nilip e, ‘Keyo win tibin tinum o,’ age imi weng uyo tele tinangkulan-temip kuta minte, no ilami abiip miton unon-tema uta, ilami abiip kasel min, ilami duup-afin min, ilami isak atuk iyo imi weng umaak tinangkulan-temaalip binim o,” agela e,
4 Então Jesus lhes disse: “Um profeta recebe honra em toda parte, menos em sua cidade e entre seus parentes e sua própria família”.
5 — ausente —
5 Por isso, não pôde realizar milagres ali, exceto pôr as mãos sobre alguns enfermos e curá-los.
6 — ausente —
6 E ficou admirado com a incredulidade daquele povo. Então Jesus percorreu diversos povoados, ensinando a seus moradores.
7 Kale Yesus iyo okumop man tuluun kal iyo imdali alop ke una una kelin o age-nalata, olabela tal mep so tilip e, tam ilami titil uyo kobe-nala e, bogobela, “Ibo nimi win tolop diim uta sinik mafak mafak uyo fot tebelip yak iinan unin o,” age-nala e minte,
7 Reuniu os Doze e começou a enviá-los de dois em dois, dando-lhes autoridade para expulsar espíritos impuros.
8 “Ipmi yak abiip maak maak kem tiineman-temip uyo, (abiip unang tinum iyo tebe ibo dong daga-eman-temip kale,) ibo iman min, men afek min, tuumon uyo kulep unemin ba kale, kafung ita kup dulepta tiineman-temip kale minte,
8 Instruiu-os a não levar coisa alguma na viagem, exceto um cajado. Não poderiam levar alimento, nem bolsa de viagem, nem dinheiro.
9 yaan ilom bole fen kulep top tili unon-temip kuta, siyot uyo alop ba kale, maagup uta kup kwaak kalila kwaak kalila ke no ke-nilipta, unon-temip ko.
9 Poderiam calçar sandálias, mas não levar uma muda de roupa extra.
10 Kale ibo no abiip maak no unip uyo, am maagup uta kup kutam kal bom abiip unang tinum iyo kafalem-siit-nilip e, aa kupkaa yak abiip maak maak kem tiinemin ko.
10 Disse ele: “Onde quer que forem, fiquem na mesma casa até partirem da cidade.
11 Kale minte kanube abiip maak kutam iyo bogobe-nilip, ‘Alop ibo tele tiin molaalup o, ipmi weng uyo tinangkulaalup o,’ agelip umdii, ibo yang abiip mat kugol mo-nilip e, Juda kasel nulumi kuguup uta ku-nilipta, ifip te yak ipmi yaan diim tububu boyo tolo kululip yak abiip kasel imi ilo unuta bole, abiip unang tinum iyo utamipta e, son-temu uyo, bilip iyo maak so tal dong dogobelan-temaalip kalaa agelipta, imkaa unemin o,” agela e,
11 Mas, se algum povoado se recusar a recebê-los ou a ouvi-los, ao saírem, sacudam a poeira dos pés como sinal de reprovação”.
12 okumop man ninggil iyo daage no unang tinum iyo baga-e-bom-nilip e, “Ibo aget fupkela ko-nilip ilipmi kuguup mafak kanu-bilip boyo kupkalipta o,” agan-bom-nilip e minte,
12 Então eles partiram, dizendo a todos que encontravam que se arrependessem.
13 ninggil iyo sinik mafak kwiin tagang iyo fot tebelip yak iine-bilip e minte, kaal diim iligamin umi marasin uyo kulu unang tinum mafak ilin imi dubom diim uyo iligebe-nilip e, beten ke telela imolip mitam tambalana-bom no kemip ko.
13 Expulsaram muitos demônios e curaram muitos enfermos, ungindo-os com óleo.
14 Kale bole Yesus imi win uyo mitam senganu e, King Herot yagal tinangku no kela kale, iip maak iyo bogo-nilip e, “Yesus beyo ok sam uga-emin tinum Jon Baptis kaan-se ita kale, ko God iyo tebe dufola asok fen tigi mo-nalata, kanupmin titil boyo ku bom-nalata, mirakel ko age kuguup ugulumi migik migik boyo kanu-be o,” agelip e minte,
14 Logo o rei Herodes ouviu falar de Jesus, pois todos comentavam a seu respeito. Alguns diziam: “João Batista ressuscitou dos mortos. Por isso tem poder para fazer esses milagres”.
15 iip maak iyo bogo-nilip e, “Umbae. Beyo sugamiyok God imi profet ko age weng kem baga-emin tinum Elaija bii-se ita ko mitam-nalata, kanu-be o,” agelip e, iip maak ita bogo-nilip e, “Umbae. Beyo Elaija ba kale minte, God imi weng kem baga-emin tinum migik kale, sugayok umi weng kem baga-e-bii-silip ilitap o,” agelip no kem una tala ke-bilipta,
15 Outros diziam: “É Elias”. Ainda outros diziam: “É um profeta, como os profetas de antigamente”.
16 Herot iyo tinangku-nala e, bogola, “Siin uyo nimi waasi dinan-kalin tinum iyo daali no-nalata, Jon imi dubom uyo ugaa kupkan kebe-se kuta, beta asok God iyo tebe dufolata, fen tigi moba o,” agela ko.
16 Quando Herodes ouviu falar de Jesus, disse: “João, o homem a quem decapitei, voltou dos mortos!”.
17 — ausente —
17 O rei havia mandado prender e encarcerar João para agradar Herodias. Ela era esposa de seu irmão, Filipe, mas Herodes tinha se casado com ela.
18 — ausente —
18 João dizia a Herodes: “É contra a lei que o senhor viva com a esposa de seu irmão”.
19 — ausente —
19 Por isso Herodias guardava rancor de João e queria matá-lo, mas não podia fazê-lo,
20 — ausente —
20 pois Herodes o respeitava e o protegia, sabendo que ele era um homem justo e santo. Herodes ficava muito perturbado sempre que falava com João, mas mesmo assim gostava de ouvi-lo.
21 Kale Herodias uyo Jon beyo dogobeta angkoli kaanak o agan tebesu nala e, kota Herot imi ogen dosu umi aget fugunin am uyo daanu e, Herot iyo ilami dong daga-emin tinum so, ilami waasi dinan-kalin tinum imi tiin molin so, Provins Galili kasel imi kamok kamok so iyo olabela tal Herot imi am kutam kal iman un-bom deng tebe-bilipta,
21 Finalmente, no aniversário de Herodes, Herodias teve a oportunidade que procurava. Ele deu uma festa para os membros do alto escalão do governo, para seus oficiais militares e para os cidadãos mais importantes da Galileia.
22 Herodias umi man unang uyo mitam am mitam-nulu e, atol tambal uyo daga-buluta, tam Herot so tinum iso iman unan-bilip sino iyo utam-nilip e, man unang bomi deng uyo tebe-bom-nilip e, tam king iyo man unang amaat bomi bogobe-nala e, “Boyo tambaliim kale, niyo mufekmufek tambal umaak kop-kaman o agan-bii kale, kupkal bogopne-nalap, ‘Intaben umi mufekmufek uta maak kopnelal o,’ agelap kalaa age-nilita, bota kop-kaman-temi kale,
22 Sua filha, também chamada Herodias, entrou e apresentou uma dança que agradou muito Herodes e seus convidados. “Peça-me qualquer coisa que deseje, e eu lhe darei”, disse o rei à moça.
23 nimi weng koyo atin aafen bogopkeli kale, intaben intaben mufekmufek katip min, bisel min, minte mufekmufek tisol afek ku saanin min kuta, kanube kubo bomi sang dagalap uyo, atin ki maagalo kopkelan-temi o,” agela e,
23 E prometeu, sob juramento: “Eu lhe darei o que pedir, até metade do meu reino!”.
24 kota man unang boyo yuut tam-nulu e, ogen uyo dagalu, “Aben aa. Niyo tamta aben-diim beyo intaben mufekmufek uta, ‘Kopnelal o,’ agelan-temi o?” agelu e, ogen uyo bogolu, “Tam-nalap Herot iyo bogobe-nalap e, ‘Nimi aget fugunin uyo, kapmi waasi dinan-kalin tinum iyo maak daalap no-nalata, ok sam uga-emin tinum Jon Baptis bemi dubom uyo ugaa kwep tal kopnelal o agan-bii o,’ age bogobelapta o,” age ogen uyo bogobelu e bole,
24 Ela saiu e perguntou à mãe: “O que devo pedir?”. A mãe lhe disse: “Peça a cabeça de João Batista!”.
25 man uyo yuut mitam am mitam-nulu e, king imi bogobe-nulu e, “Nimi aget fugunin uyo, kamaa kagal kapmi waasi dinan-kalin tinum iyo maak daalap no-nalata, ok sam uga-emin tinum Jon Baptis bemi dubom uyo ugaa ku felet diim iinu ifo kwep tal kopnelak o agan-bii o,” agelu e,
25 A moça voltou depressa ao rei e disse: “Quero a cabeça de João Batista agora mesmo num prato!”.
26 kota king iyo tinangku-nala e, utamata e, boyo kuguup mafak kalaa age-nala e, imi aget tem uyo atin mafaganepmu, “Waago o,” agelan agin kuta minte, aget fugunolata, unang tinum kwiin tagang albip kalip iyo nimi weng kwep daali boyo tinangkulip kalaa age-nalata, kalip imi tiin diim uyo boyo kupkalan-temaali kalaa age-nala e, kota, “O,” age-nala e,
26 O rei muito se entristeceu com isso, mas, por causa do juramento que havia feito na frente dos convidados, não pôde negar o pedido.
27 king iyo ilami waasi dinan-kalin tinum iyo maak bogobe-nala e, “No Jon imi dubom uyo ugaa kwep talaal o,” agela e, no-nala e, kalabus am katam kal Jon imi dubom uyo ugaa ku-nala e,
27 Assim, enviou no mesmo instante um carrasco com ordens de cortar a cabeça de João e trazê-la. Ele decapitou João na prisão,
28 felet diim iinu ifo kwep tal-nala e, man unang amaat umi kobelata, uta ku-nuluta, kwep tam ogen umi kobelu ko.
28 trouxe a cabeça num prato e a entregou à moça, que a levou à sua mãe.
29 Kale Jon imi okumop man iyo bomi sang uyo tinangku-nilip e, tal Jon imi at kulu uyo dep no duba-nilipta minte, aaltam kota no Yesus iyo Jon imi sang uyo bogobelip ko.
29 Quando os discípulos de João souberam o que havia acontecido, foram buscar o corpo e o colocaram numa sepultura.
30 Kale Yesus ilami kalaan tinum imdala alop ke una una ke-silip iyo kota asok tala tala ke Yesus iyo bogobe-nilip e, “Kamogim kabaa. Alugum weng kobelap un-sulup uyo mungkup kanube telel-bom-nulup e minte, alugum kapmi weng tambal uyo kafale-bom no kem unsupta, tulup o,” agan-kalip ko.
30 Os apóstolos voltaram de sua missão e contaram a Jesus tudo que tinham feito e ensinado.
31 Kale unang tinum kwiin tagang iyo tal o unbip tal o unbip ke-bilipta biita, Yesus so ilami kalaan tinum so ninggil iyo, koyo dogobeta iman uyo une-numup binim kelup kalaa age-nala e, Yesus iyo bogobela, “Kaya. Unip ninggil nulusinon no tinum binim iibaan bagan kugol ibo kun katip umaak fungolin tap kelipta o,” agela e,
31 Jesus lhes disse: “Vamos sozinhos até um lugar tranquilo para descansar um pouco”, pois tanta gente ia e vinha que eles não tinham tempo nem para comer.
32 kota ninggil ilisinon tam bot tem ton-nilip e, abiip boyo kupka-nilip e, ok muk daang kun diim ilep tam tam no tinum binim iibaan bagan maak unum o age-nilipta, unip ko.
32 Então saíram de barco para um lugar isolado, a fim de ficarem a sós.
33 Kale ok muk magaang tem umi abiip maak maak kasel kwiin tagang iyo itamipta e, Yesus ninggil iyo yak ko bot tem ilep tiinan-bilip kalaa age itam-nilip e, isiik yuut dagaa dep kafin diim ilep no tinum binim iibaan bagan uyo no bom-silipta bole,
33 Contudo, muitos os reconheceram e os viram partir, e pessoas de várias cidades correram e chegaram antes deles.
34 Yesus ninggil iyo yak kan tem yakta Yesus iyo itamata e, unang tinum kwiin tagang kalip iyo sipsip imi tiin molin tinum iyo imkala ilisinon bom-nilip ilep uyo kupkaa ilum ilum kem tiinebip ilitap ke-bom God imi tol ilep uyo utamin-tem ke-nilipta, waanta tebe nuyo dong dogobelan-tema o age aget yamyam tagan-nuubip kalaa age-nalata, i-filin daa bii-nala e, kota weng kwiin tagang uyo kufo baga-e-bom kafalema ko.
34 Quando Jesus saiu do barco, viu a grande multidão e teve compaixão dela, pois eram como ovelhas sem pastor. Então começou a lhes ensinar muitas coisas.
35 Kale kafale-bala ataan uyo tem iinon o agan-sulu e, Yesus imi okumop man iyo tal bogobe-nilip e, “Kafin koyo tinum binim e minte, am kwiin no kelu kale,
35 Ao entardecer, os discípulos foram até ele e disseram: “Este lugar é isolado, e já está tarde.
36 unang tinum kalip iyo kululap no abe yak abiip maak maak kugol unan-kalin umaak mo une-nilipta, siin o,” agan-kalip e minte,
36 Mande as multidões embora, para que possam ir aos campos e povoados vizinhos e comprar algo para comer”.
37 Yesus isiik bogobe-nala e, “Bilip iyo kululi unon-temaalip kale, ninggil ipkil unan-kalin umaak ifelip une-nilipta, siin o,” agela e minte, ninggil isiik bogobe-nilip e, “Nuyo mani ulumi kup tu handret (200) umaak kulep nota bret uyo mo kulep tal kopmupta, une-nilipta, siin o agan-balap bele ki?” agelip e minte,
37 Jesus, porém, disse: “Providenciem vocês mesmos alimento para eles”. “Precisaríamos de muito dinheiro
38 isiik bogobe-nala e, “Ibo bret uyo intap kal albu umdii no utamin o,” agela no utam-nilip e, tal bogolip, “Bret kangkang ita ogal e minte, aniing ita alop maak no albip o,” agelip utam-nala e,
38 “Quantos pães vocês têm?”, perguntou ele. “Vão verificar.” Eles voltaram e informaram: “Cinco pães e dois peixes”.
39 kota unang tinum imi bogobe-nala e, “Alugum daak ifuul kon tambal diim kugol atuk ugaa ku bol ugo tona tona kelipta o,” agela e,
39 Então Jesus ordenou que fizessem a multidão sentar-se em grupos na grama verde.
40 alugum daak ton-nilip e, maak kweng 100 ke tona-bala e minte, maak kweng 50 ke tona-bala no ke-bii kolip e,
40 Assim, eles se sentaram em grupos de cinquenta e de cem.
41 kota Yesus iyo bret ogal iyo dulu som-nala e minte, aniing alop iyo dulu no ke-nala e, abiil tigiin kiit fen Aalap God iyo, “Misam o,” age-nala e, bret iyo fegela do dobela ilami okumop man iyo dulu unang tinum iyo alugum taga-em tiine-bilip e minte, aniing alop iyo togobela taga-em tiine-bom no ke-bii kupkalip e,
41 Jesus tomou os cinco pães e os dois peixes, olhou para o céu e os abençoou. Então, à medida que ia partindo os pães, entregava-os aos discípulos para que os distribuíssem ao povo. Também dividiu os peixes para que todos recebessem uma porção.
42 alugum iyo kulu unan-bii tii kelip e,
42 Todos comeram à vontade,
43 kota okumop man iyo alugum bret so aniing so umi tukup tukup ke-bilip uyo afetam tiinan-bii ko-nilip e, basket ulumi kup te tam tuluun kal maak abu-bii kolip kale,
43 e os discípulos recolheram doze cestos com os pães e peixes que sobraram.
44 tinum ilimi kup faiv tausen (5,000) e minte ilimi kalelal so man so iyo kwego dego ke-nilipta, bret boyo unan-bii kupkalip ko.
44 Os que comeram foram cinco mil homens.
45 Kale kota Yesus ilami okumop man iyo bogobe-nala e, “Nugumal ibaa. Ipsiik tam bot tem uyo tam ton ok muk daang kun diim ilep yak milii abe-nilip e, abiip Betsaida unipta minte, nita unang tinum kalip iyo imdali unipta o,” agela ninggil daaginip e,
45 Logo em seguida, Jesus insistiu com seus discípulos que voltassem ao barco e atravessassem o mar até Betsaida, enquanto ele mandava o povo para casa.
46 kota yagal tam unang tinum iyo bogobela daaginip e, yagal yak abe amdu tigiin maak tam-nala e, God iyo aman duga-ema ko.
46 Depois de se despedir de todos, subiu sozinho ao monte para orar.
47 Kale beten ke-bala am mililanu e, bot uyo unanbu yak ok mat iip unu e, yagal ilasinon mek kafin diim kagal bomta,
47 Durante a noite, os discípulos estavam no barco, no meio do mar, e Jesus, sozinho em terra.
48 tiin kwep unanbu yak daalata, dulul tebe ninggil bot kuso bimbinga imdalu unbu talbu ke-bulu e, bong kup faga bom at kom kulu ok uyo imelam unan-bilip kalaa agan-sala e, kota bem unu e, ninggil imi finang tolon o age-nala e, ok daang kun diim ilep ku-tele mo mo kem tal abe imkan ke te abe-balata bole,
48 Ele viu que estavam em apuros, remando com força e lutando contra o vento e as ondas. Por volta das três da madrugada, Jesus foi até eles caminhando sobre o mar. Sua intenção era passar por eles,
49 — ausente —
49 mas, quando o avistaram caminhando sobre as águas, gritaram de pavor, pensando que fosse um fantasma.
50 — ausente —
50 Ficaram todos aterrorizados ao vê-lo. Imediatamente, porém, Jesus lhes disse: “Não tenham medo! Coragem, sou eu!”.
51 — ausente —
51 Em seguida, subiu no barco e o vento parou. Os discípulos ficaram admirados,
52 — ausente —
52 pois ainda não tinham entendido o milagre dos pães. O coração deles estava endurecido.
53 Kale kota ok muk mat iip uyo kupkaa yak abiip Genesaret umi mep so ok kan tem ko yak abe-nilip e, bot uyo kwep yak ok kan tem daa sok kup-dii
53 Depois de atravessarem o mar, chegaram a Genesaré. Levaram o barco até a margem
54 kupkaa tam tamip e, abiip kasel iyo yuut utamipta e, beyo Yesus ita kalaa age-nilip e,
54 e desceram. As pessoas reconheceram Jesus assim que o viram.
55 yuut yang abe abiip mep so so boyo tiine-bom-nilip e, unang tinum mafak ilin iyo ilet diim iinu ade degek fegep talta e, Yesus iyo abiip uyo dogap kugol alba kalaa age-nilip e, kulep tal Yesus imi finang telemip ko.
55 Quando ouviam que Jesus estava em algum lugar, corriam por toda a região, levando os enfermos em macas para onde sabiam que ele estava.
56 Kale Yesus imi tiinan-be uyo, abiip bisel tono, abiip katip tono, ilanggiip am tono kem tiine-balata, unang tinum iyo ipkumal mafak ilin iyo kulep mitam abiip mat ku to-bii kupkaa Yesus imi fomtuup daga-nilip e, “Kamogim kabaa. Kabo imkalapta, igil kapmi ilim umi magaang uta kup melebelipta, telela imolap tambalanan-temip o,” agelip e, Yesus iyo, “O,” agelata, unang tinum waantap ita yak Yesus imi ilim magaang melepmip iyo tambalanamip ko.
56 Aonde quer que ele fosse — aos povoados, às cidades ou aos campos ao redor —, levavam os enfermos para as praças. Suplicavam que ele os deixasse pelo menos tocar na borda de seu manto, e todos que o tocavam eram curados.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.