Lucas 15
GOD IMI WENG (TLF) vs NTLH
1 Kale tinum takis mani kwaamin so e minte tinum kuguup mafak waafulip kalaa age ipkumal tebe itafinonosip so iyo tal Yesus imi weng uyo tinangkamip ko.
1 Certa ocasião, muitos cobradores de impostos e outras pessoas de má fama chegaram perto de Jesus para o ouvir.
2 Kale Falosi so e minte ulo utamsip tinum so iyo tebe Yesus iyo titul weng baga-e-bom-nilip e, “Tinum beyo tinum kuguup mafak waafusip bilip imi duup ke-bom-nalata, isino iman unan-nuuba o,” agan-bilip kalaa age-nalata,
2 Os fariseus e os mestres da Lei criticavam Jesus, dizendo: — Este homem se mistura com gente de má fama e toma refeições com eles.
3 do weng maak bogobe-nala e,
3 Então Jesus contou esta parábola :
4 “Kanube ilipmi tinum iyo maak sipsip ilimi kup wan handret (100) kalip ita tiin mola bomip nala minte, tam maagup umaak maagalo kelu umdii, sipsip kayaak iyo nainti nain (99) kalip iyo tiginal kugol bisat imka-nala e, no ipkum maagalo kebu uyo fen-biita utaman-tema ko.
4 — Se algum de vocês tem cem ovelhas e perde uma, por acaso não vai procurá-la? Assim, deixa no campo as outras noventa e nove e vai procurar a ovelha perdida até achá-la.
5 “Kale utam-nala e, kwep tam ilami nagaal kun diim kal kwiinga-nala e, deng taban tala ko.
5 Quando a encontra, fica muito contente e volta com ela nos ombros.
6 Kale daage tal ilami am tal-nala e, ilami duup-afin iyo olabela tal katam katam kelip e bole, bogobe-nala e, ‘Nimi sipsip maak maagalo keluta, fen-biita utami kale, ipso niso deng tebemum o,’ agan-kalon-tema ko.
6 Chegando à sua casa, chama os amigos e vizinhos e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha ovelha perdida.”
7 Ulutap kale, niyo ibo bogobelan o ageta kale, kanube fengmin tinum iyo maak imi fengmin uyo kupka-nala aget fupkela ko God imi ilak dola umdii, abiil tigiin kasel ensel iyo atin bemi deng afaligen uyo tebeman-temip ko. Ale minte tinum ilimi kup nainti nain (99) kalip iyo bogo-nilip e, ‘Nuyo fengmin binim tambaliim kup albup koyo, dogonubeta aget fupkela kolum o?’ agelip umdii, ensel iyo kulip imi deng uyo tebeman-temaalip o,” agan-kala ko.
7 — Pois eu lhes digo que assim também vai haver mais alegria no céu por um pecador que se arrepende dos seus pecados do que por noventa e nove pessoas boas que não precisam se arrepender.
8 Kale Yesus iyo asok do weng maak bogo-nala e, “Kale tam unang maak tuumon nagaal kal keta aafulu boma kale, kanube maagup iyo maak maagalo kebela umdii, yogon uyo ela kufo-nuluta, abiin ifip uyo talan-biita asok ataman-temu ko.
8 Jesus continuou:
9 Kale atam-nulu e, duup-afin iyo olabelu tal katam katam kelip e bole, bogobe-nulu e, ‘Nimi tuumon maak maagalo kelata, fen-biita atami kale, ipso niso deng tebemum o,’ agan-kulu ko.
9 E, quando a encontra, convida as amigas e vizinhas e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha moeda perdida.”
10 Kale niyo ibo bogobelan o ageta kale, mungkup kanube fengmin tinum iyo maak imi fengmin uyo kupka-nala aget fupkela ko God imi ilak dola umdii, God imi ensel iyo atin bemi deng afaligen uyo tebeman-temip o,” agan-kala ko.
10 — Pois eu digo a vocês que assim também os anjos de Deus se alegrarão por causa de um pecador que se arrepende dos seus pecados.
11 Kale Yesus iyo asok do weng maak bogo-nala e, “Tinum maak bii-se kale, bemi man iyo tinum alop kale,
11 E Jesus disse ainda:
12 niing ita aalap iyo bogobe-nala e, ‘Aatum kabaa. Biilu kaanap kapmi mufekmufek dalaman-temip umi milii nimi kopnelan-temip uyo kamaa kagal kopne o,’ agela e bole, tam ilami mufekmufek uyo alugum alop imi togobela ko.
12 Certo dia o mais moço disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê agora a minha parte da herança.”
13 Kale bole tam niing iyo bii ilugo-nama binim ke tam ilami mufekmufek uyo afeta-bii kulep-nala e, daage abiip simanim maak una kale, no abiip kugol bom kuguup mafak mafak uta waafu-bom-nala e, imi mufekmufek uyo alugum maagalo segela kulula unu tulu kelu ko.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntou tudo o que era seu e partiu para um país que ficava muito longe. Ali viveu uma vida cheia de pecado e desperdiçou tudo o que tinha.
14 Kale bole imi mufekmufek uyo alugum segela kulula unu tulu ke binimanu e bole, kafin boyo iman tebok afek maak kulep mitam daalu e bole, mufekmufek uyo dilino-nala e, umtal daala ko.
14 — O rapaz já havia gastado tudo, quando houve uma grande fome naquele país, e ele começou a passar necessidade.
15 Kale kota utamata, kanubelu kalaa age-nala e, daage no tama e, abiip bomi tinum maak isino alop bom-nilip e bole, tinum beyo tebe-nala e, daala no imi bagan kal kong iman ife-emin ogok uta waafula ko.
15 Então procurou um dos moradores daquela terra e pediu ajuda. Este o mandou para a sua fazenda a fim de tratar dos porcos.
16 Kale minte tinum iyo dok ita iman uyo kopmoma binim kale bole, kong iyo at maak umi dum uta unan-bilip e, yagal mungkup, bota maak unelan o agan-kala ko.
16 Ali, com fome, ele tinha vontade de comer o que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 “Kale imi aget fugunin uyo bam daabelu bogo-nala e, ‘Alugum nimi aatum imi ogok ke-emin tinum iyo iman kwiin tagang uyo unan-bii tukup tukup kem-nuubip kuta, niyo kagal albi koyo ki, iman tep ko ageta ogen abin so uyo umtal daa kaanan o angbi kale,
17 Caindo em si, ele pensou: “Quantos trabalhadores do meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui morrendo de fome!
18 kupkaa nalami aatum finang no bogobe-nili e, “Aatum kabaa. Niyo Abiil Tigiin Kayaak imi tiin diim uyo feng-bom-nili e minte, kapmi tiin diim uyo feng-bom no ke-bii tili kale,
18 Vou voltar para a casa do meu pai e dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e contra o senhor
19 koyo maak so bogo-nalap, ‘Nalami man o,’ agon-temap uyo felepnelan-temaalu kale, nimkalapta, kapmi ogok kekemin tinum kelan o,” agon-temi o,’ agan-kala ko.
19 e não mereço mais ser chamado de seu filho. Me aceite como um dos seus trabalhadores.’ ”
20 Kale kota ilami aalap imi aget uyo fuguno-nala e, ‘Nalami aatum siinon o,’ age-nala e, daagina ko.
20 Então saiu dali e voltou para a casa do pai.
21 man iyo bogobe-nala e, ‘Aatum kabaa. Niyo Abiil Tigiin Kayaak imi tiin diim so kapmi tiin diim so uyo fenga-bii tili kale, koyo maak so bogo-nalap, “Nalami man o,” nagon-temap uyo felepnelan-temaalu o,’ agan-kala e,
21 E o filho disse: “Pai, pequei contra Deus e contra o senhor e não mereço mais ser chamado de seu filho!”
22 aalap iyo ilami ogok ke-emin tinum imi bogobe-nala e, ‘Yuut no-nilip fen ilim tambal umaak kwep tal migibe-nilip e, ring umaak kwep tal sagaal duung tem uyo ilipmip te top unu e minte, yaan ilom umaak kulep tal tiibe no ke-nilip e minte,
22 — Mas o pai ordenou aos empregados: “Depressa! Tragam a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos seus pés.
23 no-nilip kao man tambal dam so uta ungkwaa kwep tilipta, un-bom-nulupta, deng tebe-bom no kemum o ageta ko.
23 Também tragam e matem o bezerro gordo. Vamos começar a festejar
24 Kale bomi magam uyo dok uta ba kale, nimi man keyo maagalo kesa aa-e min, kaansa aa-e ulutap kesa kuta, kamano kota asok tigi mo talata, atamup atamta, deng tebemum o,’ agela e bole, deng tebemip ko.
24 porque este meu filho estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
25 “Kuta fik iyo iman ilang digin unan-bii-nala e, daage tal am mep so tolomta, ot weng so atol weng so uta tinangku-nala e bole,
25 — Enquanto isso, o filho mais velho estava no campo. Quando ele voltou e chegou perto da casa, ouviu a música e o barulho da dança.
26 ogok kemin tinum maak olabe-nala e, bogola, ‘Bilip iyo intaben deng taban-bilip o?’ agela e minte,
26 Então chamou um empregado e perguntou: “O que é que está acontecendo?”
27 isiik bogobe-nala e, ‘Kapmi niing iyo tambaliim kup tal tama aalap iyo asok dula kalaa age-nilipta, kao man tambal dam so uta ungkwaa kwe fuu unan-bom-nilipta, kanu-bilip o,’ agela e,
27 — O empregado respondeu: “O seu irmão voltou para casa vivo e com saúde. Por isso o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 fik iyo olsak kup tebepmu e, ‘Tam am iinomi ba o,’ agela e, aalap iyo mitam abiip mitam-nala e, man iyo weng fiitama e,
28 — O filho mais velho ficou zangado e não quis entrar. Então o pai veio para fora e insistiu com ele para que entrasse.
29 man isiik aalap imi bogobe-nala e, ‘Aatum kabaa. Atol kwiin tagang dakan kem tebesi komi kapmi ogok waafupkesi uyo, kapmi weng umaak kwaasulepkesaali kuta, kabo meme man tambal umaak ungkwapnelapta, nimi duup isino deng umaak tebesaalup kuta,
29 Mas ele respondeu: “Faz tantos anos que trabalho como um escravo para o senhor e nunca desobedeci a uma ordem sua. Mesmo assim o senhor nunca me deu nem ao menos um cabrito para eu fazer uma festa com os meus amigos.
30 kapmi man beyo kapmi mufekmufek uyo kulep no sa daga-bom alugum segela kulula unu tulu kepke talata, bota kabo kao man tambal dam so uyo ungkwabelap aga o?’ agan-kala e minte,
30 Porém esse seu filho desperdiçou tudo o que era do senhor, gastando dinheiro com prostitutas. E agora ele volta, e o senhor manda matar o bezerro gordo!”
31 aalap isiik bogobe-nala e, ‘Man kabaa. Suun kup ulim maagup nuubup kale, nimi mufekmufek boyo alugum kalapmi ko.
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo, e tudo o que é meu é seu.
32 Kale minte niing beyo maagalo kesa aa-e min, kaansa aa-e ulutap kesa kuta, kamano kota asok tigi mo talata, atamup kale, atin felepmu deng kup tebemum o,’ agansa o,” age-nalata, Yesus ita kam agela ko.
32 Mas era preciso fazer esta festa para mostrar a nossa alegria. Pois este seu irmão estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.