Lucas 15

GOD IMI WENG (TLF) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Kale tinum takis mani kwaamin so e minte tinum kuguup mafak waafulip kalaa age ipkumal tebe itafinonosip so iyo tal Yesus imi weng uyo tinangkamip ko.
1 Ora, chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Kale Falosi so e minte ulo utamsip tinum so iyo tebe Yesus iyo titul weng baga-e-bom-nilip e, “Tinum beyo tinum kuguup mafak waafusip bilip imi duup ke-bom-nalata, isino iman unan-nuuba o,” agan-bilip kalaa age-nalata,
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
3 do weng maak bogobe-nala e,
3 Então ele lhes propôs esta parábola:
4 “Kanube ilipmi tinum iyo maak sipsip ilimi kup wan handret (100) kalip ita tiin mola bomip nala minte, tam maagup umaak maagalo kelu umdii, sipsip kayaak iyo nainti nain (99) kalip iyo tiginal kugol bisat imka-nala e, no ipkum maagalo kebu uyo fen-biita utaman-tema ko.
4 Qual de vós é o homem que, possuindo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto, e não vai após a perdida até que a encontre?
5 “Kale utam-nala e, kwep tam ilami nagaal kun diim kal kwiinga-nala e, deng taban tala ko.
5 E achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo;
6 Kale daage tal ilami am tal-nala e, ilami duup-afin iyo olabela tal katam katam kelip e bole, bogobe-nala e, ‘Nimi sipsip maak maagalo keluta, fen-biita utami kale, ipso niso deng tebemum o,’ agan-kalon-tema ko.
6 e chegando a casa, reúne os amigos e vizinhos e lhes diz: Alegrai-vos comigo, porque achei a minha ovelha que se havia perdido.
7 Ulutap kale, niyo ibo bogobelan o ageta kale, kanube fengmin tinum iyo maak imi fengmin uyo kupka-nala aget fupkela ko God imi ilak dola umdii, abiil tigiin kasel ensel iyo atin bemi deng afaligen uyo tebeman-temip ko. Ale minte tinum ilimi kup nainti nain (99) kalip iyo bogo-nilip e, ‘Nuyo fengmin binim tambaliim kup albup koyo, dogonubeta aget fupkela kolum o?’ agelip umdii, ensel iyo kulip imi deng uyo tebeman-temaalip o,” agan-kala ko.
7 Digo-vos que assim haverá maior alegria no céu por um pecador que se arrepende, do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Kale Yesus iyo asok do weng maak bogo-nala e, “Kale tam unang maak tuumon nagaal kal keta aafulu boma kale, kanube maagup iyo maak maagalo kebela umdii, yogon uyo ela kufo-nuluta, abiin ifip uyo talan-biita asok ataman-temu ko.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas e perdendo uma dracma, não acende a candeia, e não varre a casa, buscando com diligência até encontrá-la?
9 Kale atam-nulu e, duup-afin iyo olabelu tal katam katam kelip e bole, bogobe-nulu e, ‘Nimi tuumon maak maagalo kelata, fen-biita atami kale, ipso niso deng tebemum o,’ agan-kulu ko.
9 E achando-a, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu havia perdido.
10 Kale niyo ibo bogobelan o ageta kale, mungkup kanube fengmin tinum iyo maak imi fengmin uyo kupka-nala aget fupkela ko God imi ilak dola umdii, God imi ensel iyo atin bemi deng afaligen uyo tebeman-temip o,” agan-kala ko.
10 Assim, digo-vos, há alegria na presença dos anjos de Deus por um só pecador que se arrepende.
11 Kale Yesus iyo asok do weng maak bogo-nala e, “Tinum maak bii-se kale, bemi man iyo tinum alop kale,
11 Disse-lhe mais: Certo homem tinha dois filhos.
12 niing ita aalap iyo bogobe-nala e, ‘Aatum kabaa. Biilu kaanap kapmi mufekmufek dalaman-temip umi milii nimi kopnelan-temip uyo kamaa kagal kopne o,’ agela e bole, tam ilami mufekmufek uyo alugum alop imi togobela ko.
12 O mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me toca. Repartiu-lhes, pois, os seus haveres.
13 Kale bole tam niing iyo bii ilugo-nama binim ke tam ilami mufekmufek uyo afeta-bii kulep-nala e, daage abiip simanim maak una kale, no abiip kugol bom kuguup mafak mafak uta waafu-bom-nala e, imi mufekmufek uyo alugum maagalo segela kulula unu tulu kelu ko.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntando tudo, partiu para um país distante, e ali desperdiçou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Kale bole imi mufekmufek uyo alugum segela kulula unu tulu ke binimanu e bole, kafin boyo iman tebok afek maak kulep mitam daalu e bole, mufekmufek uyo dilino-nala e, umtal daala ko.
14 E, havendo ele dissipado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a passar necessidades.
15 Kale kota utamata, kanubelu kalaa age-nala e, daage no tama e, abiip bomi tinum maak isino alop bom-nilip e bole, tinum beyo tebe-nala e, daala no imi bagan kal kong iman ife-emin ogok uta waafula ko.
15 Então foi encontrar-se a um dos cidadãos daquele país, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 Kale minte tinum iyo dok ita iman uyo kopmoma binim kale bole, kong iyo at maak umi dum uta unan-bilip e, yagal mungkup, bota maak unelan o agan-kala ko.
16 E desejava encher o estômago com as alfarrobas que os porcos comiam; e ninguém lhe dava nada.
17 “Kale imi aget fugunin uyo bam daabelu bogo-nala e, ‘Alugum nimi aatum imi ogok ke-emin tinum iyo iman kwiin tagang uyo unan-bii tukup tukup kem-nuubip kuta, niyo kagal albi koyo ki, iman tep ko ageta ogen abin so uyo umtal daa kaanan o angbi kale,
17 Caindo, porém, em si, disse: Quantos empregados de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 kupkaa nalami aatum finang no bogobe-nili e, “Aatum kabaa. Niyo Abiil Tigiin Kayaak imi tiin diim uyo feng-bom-nili e minte, kapmi tiin diim uyo feng-bom no ke-bii tili kale,
18 Levantar-me-ei, irei ter com meu pai e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 koyo maak so bogo-nalap, ‘Nalami man o,’ agon-temap uyo felepnelan-temaalu kale, nimkalapta, kapmi ogok kekemin tinum kelan o,” agon-temi o,’ agan-kala ko.
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus empregados.
20 Kale kota ilami aalap imi aget uyo fuguno-nala e, ‘Nalami aatum siinon o,’ age-nala e, daagina ko.
20 Levantou-se, pois, e foi para seu pai. Estando ele ainda longe, seu pai o viu, encheu-se de compaixão e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 man iyo bogobe-nala e, ‘Aatum kabaa. Niyo Abiil Tigiin Kayaak imi tiin diim so kapmi tiin diim so uyo fenga-bii tili kale, koyo maak so bogo-nalap, “Nalami man o,” nagon-temap uyo felepnelan-temaalu o,’ agan-kala e,
21 Disse-lhe o filho: Pai, pequei conta o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 aalap iyo ilami ogok ke-emin tinum imi bogobe-nala e, ‘Yuut no-nilip fen ilim tambal umaak kwep tal migibe-nilip e, ring umaak kwep tal sagaal duung tem uyo ilipmip te top unu e minte, yaan ilom umaak kulep tal tiibe no ke-nilip e minte,
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lha, e ponde-lhe um anel no dedo e alparcas nos pés;
23 no-nilip kao man tambal dam so uta ungkwaa kwep tilipta, un-bom-nulupta, deng tebe-bom no kemum o ageta ko.
23 trazei também o bezerro, cevado e matai-o; comamos, e regozijemo-nos,
24 Kale bomi magam uyo dok uta ba kale, nimi man keyo maagalo kesa aa-e min, kaansa aa-e ulutap kesa kuta, kamano kota asok tigi mo talata, atamup atamta, deng tebemum o,’ agela e bole, deng tebemip ko.
24 porque este meu filho estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Kuta fik iyo iman ilang digin unan-bii-nala e, daage tal am mep so tolomta, ot weng so atol weng so uta tinangku-nala e bole,
25 Ora, o seu filho mais velho estava no campo; e quando voltava, ao aproximar-se de casa, ouviu a música e as danças;
26 ogok kemin tinum maak olabe-nala e, bogola, ‘Bilip iyo intaben deng taban-bilip o?’ agela e minte,
26 e chegando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 isiik bogobe-nala e, ‘Kapmi niing iyo tambaliim kup tal tama aalap iyo asok dula kalaa age-nilipta, kao man tambal dam so uta ungkwaa kwe fuu unan-bom-nilipta, kanu-bilip o,’ agela e,
27 Respondeu-lhe este: Chegou teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 fik iyo olsak kup tebepmu e, ‘Tam am iinomi ba o,’ agela e, aalap iyo mitam abiip mitam-nala e, man iyo weng fiitama e,
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. Saiu então o pai e instava com ele.
29 man isiik aalap imi bogobe-nala e, ‘Aatum kabaa. Atol kwiin tagang dakan kem tebesi komi kapmi ogok waafupkesi uyo, kapmi weng umaak kwaasulepkesaali kuta, kabo meme man tambal umaak ungkwapnelapta, nimi duup isino deng umaak tebesaalup kuta,
29 Ele, porém, respondeu ao pai: Eis que há tantos anos te sirvo, e nunca transgredi um mandamento teu; contudo nunca me deste um cabrito para eu me regozijar com meus amigos;
30 kapmi man beyo kapmi mufekmufek uyo kulep no sa daga-bom alugum segela kulula unu tulu kepke talata, bota kabo kao man tambal dam so uyo ungkwabelap aga o?’ agan-kala e minte,
30 vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 aalap isiik bogobe-nala e, ‘Man kabaa. Suun kup ulim maagup nuubup kale, nimi mufekmufek boyo alugum kalapmi ko.
31 Replicou-lhe o pai: Filho, tu sempre estás comigo, e tudo o que é meu é teu;
32 Kale minte niing beyo maagalo kesa aa-e min, kaansa aa-e ulutap kesa kuta, kamano kota asok tigi mo talata, atamup kale, atin felepmu deng kup tebemum o,’ agansa o,” age-nalata, Yesus ita kam agela ko.
32 era justo, porém, regozijarmo-nos e alegramo-nos, porque este teu irmão estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.