Atos 27

GOD IMI WENG (TLF) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Kale kiyap Festus beyo aget fuguno-nala e, “Fol sino tinum migik maak sok de imosip so bilip iyo imdali sip tem ilep Provins Itali tono Rom unin o,” age-nalata, ilami waasi dinan-kalin tinum bogobelata, sok de imosip bilip iyo alugum kulep no Julius imi sagaal diim tobe-nilip e, “Kabo tiin mo imdep unaal o,” agelip kale, Julius beyo Rom kasel imi King Sisa imi waasi dinan-kalin tinum Sisa imi weng kwep una tala kemin tinum imi kamok ita ko.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Kale sip maak abiip Adramitium uyo kupkaa tal Sisaria kal siit-nuluta, yak Provins Esia umi abiip maak maak uyo tam tam unon o angbu kalaa age-nulupta, bilip iso Luk niso Provins Masedonia umi abiip Tesalonaika kayaak Aristakus iso nuyo tam sip tem iinom-nulup e,
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 daage no iip kugol sulup nala e, no abiip Saidon no tamup e, Julius iyo Fol iyo kuguup tambal kobe bogobe-nala e, “Tambaliim kale, kabo sip tem uyo kupkaa no kalapmi duup iyo itamapta, tambaliim tiin molip saalta o,” agela e,
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 no itam-nalata, tala kale, Saidon uyo kupkaa daage unup kale, dulul uyo tebe sip uyo kwaak tamaluta, yuut imdep unin-tem keluta bole, nuyo yang milii dulul tem ilep boyo kupkaa daage no Saiprus umi umik tem kweng-tele yang abe no-nulup e,
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Provins Silisia uyo kupkan ke no-nulup e, yol ok afalik umi daang kun diim ilep no Provins Pamfilia uyo kupkan ke no-nulup e, Provins Lisia umi abiip Maira uyo no-nulup e,
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 sip tem uyo kupka-nulup e, waasi dinan-kalin tinum imi tiin molin iyo sip migik maak fen-bom utama kale, sip boyo abiip Aleksandria uyo kupkaa tal Maira kal siit-nuluta, Provins Itali unon o angbu kalaa age-nalata, nuyo imdep kutam daala e, Maira uyo kupkaa unup ko.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 — ausente —
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 — ausente —
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Kale nuyo fiyaap kup tam tam unan-bii am kwiin tagang kelupta, Juda kasel imi iman falamin am uyo daan mitam te yang iinu e, Fol iyo utamata e, kota dulul so ok so uyo afaligenanbu kole, maak ok iinon-temup tap kalaa age-nalata, bilip iyo weng kem bogobe-nala e,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “Ibaa. Niyo utamita e, sip baan diim tambal koyo kupkaa yakyak abebup umdii, sip so ting ting so uyo mafaganan-temu min, ibulup age ok tem iinon-temu tap kalaa agan-bom-nili e minte, nugol mungkup inolan-temu min, inolu kaanan-temup tap kalaa agan-bom no ke-bii kale, koyo kupkaa unemin ba o,” agela kuta,
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 waasi dinan-kalin tinum imi tiin molin iyo Fol imi weng uyo kwaasulebe-nalata, sip duuk waafuu kwep unemin tinum so sip kayaak so alop imi weng uta tinangkula kale,
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 tinum kwiin tagang iyo aget fugunolipta e, dulul kiim so atii so mitam iinbu mitam iinbu ke-bulu tabon-temup boyo, sip umi baan diim koyo tambal keluta, nan-temaalup kale, unanbu yang abiip Finiks boyo Provins Krit umi sip umi baan diim fen tambal kale, sip uyo kugol nan-temu uyo, tambal kup bom-buluta, dulul kiim so atii so uyo tebe kufak daalan-temaalu binim kalaa age-nilipta, bogo-nilip e, “Dulul afek koyo katibanu umdii, nuyo sip umi baan diim koyo kupkaa daage no Finiks no kugol bom-bulupta, dulul kiim so atii so uyo mitam iinuta o,” agan-kalip ko.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Kale dulul katip fuun-bo kole, sip tem uyo tambaliim no Finiks unon-temup ko age-nilipta, sip umi kwaak tamalu momin umi mufekmufek kufolip mitam e tulu e, sip uyo tebe imtamo yang Provins Krit umi ok kan tem mep so yang unu e, kafin tebe dulul kiim uyo uksulu kuta,
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 siit ilugolin tap kelup e, kota kafin diim ilota dulul afalik uyo mek abuta,
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 sip uyo kwaalu unbu talbu ke-bii amon amon bii koluta, sip uyo fupkela ko-nilip e, dulul talan-bo umi umik ugobelip e, dulul tebe sip uyo kuptamo unu ko.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Kale no-nulup e, yol ok daang kun diim umi kafin katip maak Kauda umi umik tem kweng-tele yang abe-bom-nulup e, bot katip maak sip afalik umi diim kwegal sok kup-diibip uyo bong faga-bom-nulup e, dilili kwep mitam sip tem daalup e,
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 bilip iyo aget fugunolipta e, sip koyo balata tebelan-temu tap kalaa age-nilip e, sok kulu-nilip e, sip umi malan milii uyo sok de kolip nagat agelu e bole, aget fuguno-nilip e, “Kafin Afrika kwek umi ok diniing tem uyo mafak kale, sip uyo no diin-nulu ino-numu o,” age finano-nilipta bole, sip umi ilim afalik ko age sel uyo talto-nilip e, kupkalip dulul tebe sip uyo agol kup kwep abe-buluta, unup ko.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Kale sulupta, dulul so ok daang sino uyo tebe sip uyo fomtuup kwaalu unbu talbu ke-bulu e, kota bilip iyo ting ting milii uyo kululip ok iinu kupkaa
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 silip nala e, am asuno diim kota sip umi sok min, sel min, sel kup diimin umi at min uyo ilimi sagaal tuup kululip ok iinu kupkalipta, sip uyo fonganu ko.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Kale atii afalik boyo suun kup fuun-buluta, iip tebe buguluta, nuyo ataan so biningok so umi ilep tiinan-bo uyo tele utamin-tem ke-nulupta, amon amon tiinan-bii, am kwiin tagang kelupta bole, numi waalanan-temup tap kalaa agan-nak-bulup boyo kota ditang age kupkalup ko.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Kale iman umaak unan-kalin binim nuubipta, Fol iyo bilip imi iibak tem kugol mo-nala e, bogobe-nala e, “Ninggil ibaa. Siin ipmi weng bogobeli kwaasulepne-nilip Provins Krit kupkaa ti-silip uyo binim nimnam, mufekmufek umaak ok iinbaalu e minte, umaak tafalan no kebaalu kuta, ninggil ipkil nimi weng uyo kwaasulepne ko talbip umdii ko mitam talbu ko.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Kale biilan-temu uyo, ipmi tinum iyo maak angkolu kaanan-temaala kale, sip uta kup balata tebelan-temu kale, kota bogobelita, ipmi aget tem uyo bilili agelin o ageta kale,
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 niyo God imi tinum kale, beyo aman duga-em-nuubi kale, kamano mililep kota bemi ensel iyo tal nimi mep so kugol mo
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 bogopne-nala e, ‘Fol kabo finanin ba kale, kabo no Sisa imi tibit diim uyo molapta, yekeman-tema kale, God iyo kapmi tolop diim o age-nalata, alugum tinum kapso unan-bilip iyo kuguup tambal kobe dong dogobelata, waalanan-temip kale, bo utamal o,’ age bogopneba kale,
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 niyo utamita e, God iyo nimi bogopneba uyo tol kanubelan-tema kalaa agan-bii kale, ninggil ibo finanin ba kale, bilili agelin o ageta kuta,
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 sip uyo nuyo imdep yak ok daang kun diim umi kafin maak ku daa-nuluta, kan tem kugol diinan-temu o,” agan-kala ko.
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Kale dulul afalik fuun-buluta, am ulumi kup sinan te tam mit diim (14) umi mililep kota dulul tebe sip uyo kuptamo abe-buluta, nuyo yol ok Adria kumun tem ku-tele abe-bulup e, mililep am tiip tiip fan-bo kota, sip bomi ogok kemin tinum bilip iyo utamipta e, nuyo yak kafin mep so yak unup tap kalaa age-nilipta,
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 ok kumun tem tiimin umi sok uyo tuum kup-dii kwaalip daak ok tem iinuta, ku utamipta e, ok kumun tem umi mita uyo 40 kelu kalaa age-nilip e, yang so ke-nilip e, sok uyo asok kwaalip daak ok tem iinuta, ku utamipta e, umi mita uyo 30 kelu kalaa age-nilipta,
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 dal diim tulup kole, sip uyo yang tuum tem umaak diin-nuluta, ino-numu o age-nilipta, finano-nilipta, top sip umi umik tem uyo top-nilip e, sip umi waafulu momin umi mufekmufek ko age angka kalbinim uyo kululip daak ok tem iinom waafulu molu e, igil ame-bom-nilip e, “Am kabo yuut daanapta, ok kan tem utam waalanum o,” agan-kalip kale,
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 sip bomi ogok kemin tinum bilip iyo, sip uyo kupkaa yak iinom waalanum o age-nilipta, bisop bogo-nilip e, “Nuyo yang sip umi dubom tem uyo met-nulupta, sip umi waafulu momin umi mufekmufek migik umaak kululup daak ok tem iinon-temu o,” age-nilipta, bot katip uyo sok kup-dii kwaalip daak ok daang kun diim abelu e,
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Fol iyo waasi dinan-kalin tinum so imi tiin molin so imi bogobe-nala e, “Mep sip umi ogok kemin tinum kalip iyo sip tem koyo binim bole, ibo dogonubeta waalanan-temaalip o,” agela e,
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 waasi dinan-kalin tinum iyo bot umi sok kup-diilip uyo ugaa kwaa bot uyo kupkalip bisop daaginu ko.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Kale am kel fogolu kota, Fol iyo fomtuup ninggil alugum imi bogobe-nala e, “Ibo aget yamyam uyo fugun-bom-nilip e, ‘Inolu kaanan-temup bele, waalanan-temup o?’ agan-bom-nilipta, iman umaak une-nimip binim ke-bii, am ulumi kup tol kup te tam mit kal (14) kelip kuta,
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 ibo kaanan-temaalip e minte, katip umaak mafaganan-temaalip no kale, ibo iman uyo unelin o ageta kale, iman unelan-temip uyo ibo kuntuk mobeluta, titil fagalan-temip o,” age-nala e,
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 ilimi iman unan-kalin bret maak ku-nala e, alugum imi tiin diim uyo God imi, “Suguul o,” age-nala e, ilo ko unan-kalata,
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 atam-nilipta, ninggil imi aget tem uyo tambaliim kebeluta, bilili age-nilipta, igil iman uyo unan-kalip ko.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Kale sip tem kutam imi tinum tebesup nuyo 276 nuta tebesup ko.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Kale ninggil iyo unan-bii tii une-nilipta, sip uyo fonganu kupkalupta, imtamo yak ok kan tem daaluk o age-nilipta, wiit ko age ilimi iman uyo kululip ok iinu ko.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Kale ataan uyo tagaa daanu e, sip umi ogok kemin tinum bilip iyo kafin boyo utamip kuta, siin uyo utamsaalip kale, tiin uyo kwaalip yak ok kan tem abelu utamipta e, (yol ok uyo faga-bom-nulu e, tuum amdu uyo maak ugaa kwep kega kega ke-nulu e, iibak maak fola kwep met daalin boyo) ok diniing diim tambal maak albu kalaa age-nilip e, sip uyo kwep yak ok diniing diim ku daalum o age-nilipta,
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 sip umi waafulu momin umi mufekmufek ko age angka umi sok uyo ugaa kwaa kupkalipta, ok tem kugol bisop bom-bulu e, sip umi duuk sok de kobip uyo talaa kwaa waafu-som-nilip e, sel katip maak kup-diilip e, yak unup kuta, dulul uyo tebe imdep yak kan tem daalan o agan abe-sulu e,
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 sip uyo yak ok kan tem mep so ok dal diim kugol diin-nuluta, molu kale, sip umi dubom tem uyo nagat mo diinuta, ok figiliit fagalaak tal abuta, sip umi umik tem kwegal sek saan-buluta, fegelmu ko.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Kale waasi dinan-kalin tinum imi aget uyo fuguno-nilip e, “Tinum sok de imosup iyo maak ok daang kun diim ilep ok an yak abe bilii daaginon-temip tap kale, alugum inolup kaanin o,” agelip kuta,
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 waasi dinan-kalin tinum imi tiin molin iyo, Fol iyo dong dogobe-nilita, fegelebeli bilip imi kanupmin aget fugun-bilip boyo kupkalin o age-nalata, fot tebe bogobe-nala e, “Ibo waantap ita ok aamin tinum iyo maak albip umdii, ipsiik fon daak ok tem abe-nilipta, yak ok kan tem iinip e minte,
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 milii ok aamin binim ipta at min, sip fegel fegel tebelu umi anung uyo kulu-nilipta, waafu-bom-bilipta, ok tebe at sino tinum ipso imtamo yak ok kan tem daa no keluk o,” agelata bole, kanube-nulupta, yak ok kan tem unom waalanup ko.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.