Atos 27
GOD IMI WENG (TLF) vs ARC
1 Kale kiyap Festus beyo aget fuguno-nala e, “Fol sino tinum migik maak sok de imosip so bilip iyo imdali sip tem ilep Provins Itali tono Rom unin o,” age-nalata, ilami waasi dinan-kalin tinum bogobelata, sok de imosip bilip iyo alugum kulep no Julius imi sagaal diim tobe-nilip e, “Kabo tiin mo imdep unaal o,” agelip kale, Julius beyo Rom kasel imi King Sisa imi waasi dinan-kalin tinum Sisa imi weng kwep una tala kemin tinum imi kamok ita ko.
1 Como se determinou que havíamos de navegar para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião por nome Júlio, da Coorte Augusta.
2 Kale sip maak abiip Adramitium uyo kupkaa tal Sisaria kal siit-nuluta, yak Provins Esia umi abiip maak maak uyo tam tam unon o angbu kalaa age-nulupta, bilip iso Luk niso Provins Masedonia umi abiip Tesalonaika kayaak Aristakus iso nuyo tam sip tem iinom-nulup e,
2 E, embarcando nós em um navio adramitino, partimos navegando pelos lugares da costa da Ásia, estando conosco Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 daage no iip kugol sulup nala e, no abiip Saidon no tamup e, Julius iyo Fol iyo kuguup tambal kobe bogobe-nala e, “Tambaliim kale, kabo sip tem uyo kupkaa no kalapmi duup iyo itamapta, tambaliim tiin molip saalta o,” agela e,
3 E chegamos no dia seguinte a Sidom, e Júlio, tratando Paulo humanamente, lhe permitiu ir ver os amigos, para que cuidassem dele.
4 no itam-nalata, tala kale, Saidon uyo kupkaa daage unup kale, dulul uyo tebe sip uyo kwaak tamaluta, yuut imdep unin-tem keluta bole, nuyo yang milii dulul tem ilep boyo kupkaa daage no Saiprus umi umik tem kweng-tele yang abe no-nulup e,
4 E, partindo dali, fomos navegando abaixo de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Provins Silisia uyo kupkan ke no-nulup e, yol ok afalik umi daang kun diim ilep no Provins Pamfilia uyo kupkan ke no-nulup e, Provins Lisia umi abiip Maira uyo no-nulup e,
5 E, tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 sip tem uyo kupka-nulup e, waasi dinan-kalin tinum imi tiin molin iyo sip migik maak fen-bom utama kale, sip boyo abiip Aleksandria uyo kupkaa tal Maira kal siit-nuluta, Provins Itali unon o angbu kalaa age-nalata, nuyo imdep kutam daala e, Maira uyo kupkaa unup ko.
6 Achando ali o centurião um navio de Alexandria, que navegava para a Itália, nos fez embarcar nele.
7 — ausente —
7 E, como por muitos dias navegássemos vagarosamente, havendo chegado apenas defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos abaixo de Creta, junto de Salmona.
8 — ausente —
8 E, costeando-a dificilmente, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laseia.
9 Kale nuyo fiyaap kup tam tam unan-bii am kwiin tagang kelupta, Juda kasel imi iman falamin am uyo daan mitam te yang iinu e, Fol iyo utamata e, kota dulul so ok so uyo afaligenanbu kole, maak ok iinon-temup tap kalaa age-nalata, bilip iyo weng kem bogobe-nala e,
9 Passado muito tempo, e sendo já perigosa a navegação, pois também o jejum já tinha passado, Paulo os admoestava,
10 “Ibaa. Niyo utamita e, sip baan diim tambal koyo kupkaa yakyak abebup umdii, sip so ting ting so uyo mafaganan-temu min, ibulup age ok tem iinon-temu tap kalaa agan-bom-nili e minte, nugol mungkup inolan-temu min, inolu kaanan-temup tap kalaa agan-bom no ke-bii kale, koyo kupkaa unemin ba o,” agela kuta,
10 dizendo-lhes: Varões, vejo que a navegação há de ser incômoda e com muito dano, não só para o navio e a carga, mas também para a nossa vida.
11 waasi dinan-kalin tinum imi tiin molin iyo Fol imi weng uyo kwaasulebe-nalata, sip duuk waafuu kwep unemin tinum so sip kayaak so alop imi weng uta tinangkula kale,
11 Mas o centurião cria mais no piloto e no mestre do que no que dizia Paulo.
12 tinum kwiin tagang iyo aget fugunolipta e, dulul kiim so atii so mitam iinbu mitam iinbu ke-bulu tabon-temup boyo, sip umi baan diim koyo tambal keluta, nan-temaalup kale, unanbu yang abiip Finiks boyo Provins Krit umi sip umi baan diim fen tambal kale, sip uyo kugol nan-temu uyo, tambal kup bom-buluta, dulul kiim so atii so uyo tebe kufak daalan-temaalu binim kalaa age-nilipta, bogo-nilip e, “Dulul afek koyo katibanu umdii, nuyo sip umi baan diim koyo kupkaa daage no Finiks no kugol bom-bulupta, dulul kiim so atii so uyo mitam iinuta o,” agan-kalip ko.
12 E, como aquele porto não era cômodo para invernar, os mais deles foram de parecer que se partisse dali para ver se podiam chegar a Fenice, que é um porto de Creta que olha para a banda do vento da África e do Coro, e invernar ali.
13 Kale dulul katip fuun-bo kole, sip tem uyo tambaliim no Finiks unon-temup ko age-nilipta, sip umi kwaak tamalu momin umi mufekmufek kufolip mitam e tulu e, sip uyo tebe imtamo yang Provins Krit umi ok kan tem mep so yang unu e, kafin tebe dulul kiim uyo uksulu kuta,
13 E, soprando o vento sul brandamente, lhes pareceu terem já o que desejavam, e, fazendo-se de vela, foram de muito perto costeando Creta.
14 siit ilugolin tap kelup e, kota kafin diim ilota dulul afalik uyo mek abuta,
14 Mas, não muito depois, deu nela um pé de vento, chamado Euroaquilão.
15 sip uyo kwaalu unbu talbu ke-bii amon amon bii koluta, sip uyo fupkela ko-nilip e, dulul talan-bo umi umik ugobelip e, dulul tebe sip uyo kuptamo unu ko.
15 E, sendo o navio arrebatado e não podendo navegar contra o vento, dando de mão a tudo, nos deixamos ir à toa.
16 Kale no-nulup e, yol ok daang kun diim umi kafin katip maak Kauda umi umik tem kweng-tele yang abe-bom-nulup e, bot katip maak sip afalik umi diim kwegal sok kup-diibip uyo bong faga-bom-nulup e, dilili kwep mitam sip tem daalup e,
16 E, correndo abaixo de uma pequena ilha chamada Cauda, apenas pudemos ganhar o batel.
17 bilip iyo aget fugunolipta e, sip koyo balata tebelan-temu tap kalaa age-nilip e, sok kulu-nilip e, sip umi malan milii uyo sok de kolip nagat agelu e bole, aget fuguno-nilip e, “Kafin Afrika kwek umi ok diniing tem uyo mafak kale, sip uyo no diin-nulu ino-numu o,” age finano-nilipta bole, sip umi ilim afalik ko age sel uyo talto-nilip e, kupkalip dulul tebe sip uyo agol kup kwep abe-buluta, unup ko.
17 E, levado este para cima, usaram de todos os meios, cingindo o navio; e, temendo darem à costa na Sirte, amainadas as velas, assim foram à toa.
18 Kale sulupta, dulul so ok daang sino uyo tebe sip uyo fomtuup kwaalu unbu talbu ke-bulu e, kota bilip iyo ting ting milii uyo kululip ok iinu kupkaa
18 Andando nós agitados por uma veemente tempestade, no dia seguinte, aliviaram o navio.
19 silip nala e, am asuno diim kota sip umi sok min, sel min, sel kup diimin umi at min uyo ilimi sagaal tuup kululip ok iinu kupkalipta, sip uyo fonganu ko.
19 E, ao terceiro dia, nós mesmos, com as próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Kale atii afalik boyo suun kup fuun-buluta, iip tebe buguluta, nuyo ataan so biningok so umi ilep tiinan-bo uyo tele utamin-tem ke-nulupta, amon amon tiinan-bii, am kwiin tagang kelupta bole, numi waalanan-temup tap kalaa agan-nak-bulup boyo kota ditang age kupkalup ko.
20 E, não aparecendo, havia já muitos dias, nem sol nem estrelas, e caindo sobre nós uma não pequena tempestade, fugiu-nos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Kale iman umaak unan-kalin binim nuubipta, Fol iyo bilip imi iibak tem kugol mo-nala e, bogobe-nala e, “Ninggil ibaa. Siin ipmi weng bogobeli kwaasulepne-nilip Provins Krit kupkaa ti-silip uyo binim nimnam, mufekmufek umaak ok iinbaalu e minte, umaak tafalan no kebaalu kuta, ninggil ipkil nimi weng uyo kwaasulepne ko talbip umdii ko mitam talbu ko.
21 Havendo já muito que se não comia, então, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Fora, na verdade, razoável, ó varões, ter-me ouvido a mim e não partir de Creta, e assim evitariam este incômodo e esta perdição.
22 Kale biilan-temu uyo, ipmi tinum iyo maak angkolu kaanan-temaala kale, sip uta kup balata tebelan-temu kale, kota bogobelita, ipmi aget tem uyo bilili agelin o ageta kale,
22 Mas, agora, vos admoesto a que tenhais bom ânimo, porque não se perderá a vida de nenhum de vós, mas somente o navio.
23 niyo God imi tinum kale, beyo aman duga-em-nuubi kale, kamano mililep kota bemi ensel iyo tal nimi mep so kugol mo
23 Porque, esta mesma noite, o anjo de Deus, de quem eu sou e a quem sirvo, esteve comigo,
24 bogopne-nala e, ‘Fol kabo finanin ba kale, kabo no Sisa imi tibit diim uyo molapta, yekeman-tema kale, God iyo kapmi tolop diim o age-nalata, alugum tinum kapso unan-bilip iyo kuguup tambal kobe dong dogobelata, waalanan-temip kale, bo utamal o,’ age bogopneba kale,
24 dizendo: Paulo, não temas! Importa que sejas apresentado a César, e eis que Deus te deu todos quantos navegam contigo.
25 niyo utamita e, God iyo nimi bogopneba uyo tol kanubelan-tema kalaa agan-bii kale, ninggil ibo finanin ba kale, bilili agelin o ageta kuta,
25 Portanto, ó varões, tende bom ânimo! Porque creio em Deus que há de acontecer assim como a mim me foi dito.
26 sip uyo nuyo imdep yak ok daang kun diim umi kafin maak ku daa-nuluta, kan tem kugol diinan-temu o,” agan-kala ko.
26 É, contudo, necessário irmos dar numa ilha.
27 Kale dulul afalik fuun-buluta, am ulumi kup sinan te tam mit diim (14) umi mililep kota dulul tebe sip uyo kuptamo abe-buluta, nuyo yol ok Adria kumun tem ku-tele abe-bulup e, mililep am tiip tiip fan-bo kota, sip bomi ogok kemin tinum bilip iyo utamipta e, nuyo yak kafin mep so yak unup tap kalaa age-nilipta,
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo impelidos de uma e outra banda no mar Adriático, lá pela meia-noite, suspeitaram os marinheiros que estavam próximos de alguma terra.
28 ok kumun tem tiimin umi sok uyo tuum kup-dii kwaalip daak ok tem iinuta, ku utamipta e, ok kumun tem umi mita uyo 40 kelu kalaa age-nilip e, yang so ke-nilip e, sok uyo asok kwaalip daak ok tem iinuta, ku utamipta e, umi mita uyo 30 kelu kalaa age-nilipta,
28 E, lançando o prumo, acharam vinte braças; passando um pouco mais adiante, tornando a lançar o prumo, acharam quinze braças.
29 dal diim tulup kole, sip uyo yang tuum tem umaak diin-nuluta, ino-numu o age-nilipta, finano-nilipta, top sip umi umik tem uyo top-nilip e, sip umi waafulu momin umi mufekmufek ko age angka kalbinim uyo kululip daak ok tem iinom waafulu molu e, igil ame-bom-nilip e, “Am kabo yuut daanapta, ok kan tem utam waalanum o,” agan-kalip kale,
29 E, temendo ir dar em alguns rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, desejando que viesse o dia.
30 sip bomi ogok kemin tinum bilip iyo, sip uyo kupkaa yak iinom waalanum o age-nilipta, bisop bogo-nilip e, “Nuyo yang sip umi dubom tem uyo met-nulupta, sip umi waafulu momin umi mufekmufek migik umaak kululup daak ok tem iinon-temu o,” age-nilipta, bot katip uyo sok kup-dii kwaalip daak ok daang kun diim abelu e,
30 Procurando, porém, os marinheiros fugir do navio e tendo já deitado o batel ao mar, como que querendo lançar as âncoras pela proa,
31 Fol iyo waasi dinan-kalin tinum so imi tiin molin so imi bogobe-nala e, “Mep sip umi ogok kemin tinum kalip iyo sip tem koyo binim bole, ibo dogonubeta waalanan-temaalip o,” agela e,
31 disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 waasi dinan-kalin tinum iyo bot umi sok kup-diilip uyo ugaa kwaa bot uyo kupkalip bisop daaginu ko.
32 Então, os soldados cortaram os cabos do batel e o deixaram cair.
33 Kale am kel fogolu kota, Fol iyo fomtuup ninggil alugum imi bogobe-nala e, “Ibo aget yamyam uyo fugun-bom-nilip e, ‘Inolu kaanan-temup bele, waalanan-temup o?’ agan-bom-nilipta, iman umaak une-nimip binim ke-bii, am ulumi kup tol kup te tam mit kal (14) kelip kuta,
33 E, enquanto o dia vinha, Paulo exortava a todos a que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais e permaneceis sem comer, não havendo provado nada.
34 ibo kaanan-temaalip e minte, katip umaak mafaganan-temaalip no kale, ibo iman uyo unelin o ageta kale, iman unelan-temip uyo ibo kuntuk mobeluta, titil fagalan-temip o,” age-nala e,
34 Portanto, exorto-vos a que comais alguma coisa, pois é para a vossa saúde; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 ilimi iman unan-kalin bret maak ku-nala e, alugum imi tiin diim uyo God imi, “Suguul o,” age-nala e, ilo ko unan-kalata,
35 E, havendo dito isto, tomando o pão, deu graças a Deus na presença de todos e, partindo- o, começou a comer.
36 atam-nilipta, ninggil imi aget tem uyo tambaliim kebeluta, bilili age-nilipta, igil iman uyo unan-kalip ko.
36 E, tendo já todos bom ânimo, puseram-se também a comer.
37 Kale sip tem kutam imi tinum tebesup nuyo 276 nuta tebesup ko.
37 E éramos ao todo no navio duzentas e setenta e seis almas.
38 Kale ninggil iyo unan-bii tii une-nilipta, sip uyo fonganu kupkalupta, imtamo yak ok kan tem daaluk o age-nilipta, wiit ko age ilimi iman uyo kululip ok iinu ko.
38 Refeitos com a comida, aliviaram o navio, lançando o trigo ao mar.
39 Kale ataan uyo tagaa daanu e, sip umi ogok kemin tinum bilip iyo kafin boyo utamip kuta, siin uyo utamsaalip kale, tiin uyo kwaalip yak ok kan tem abelu utamipta e, (yol ok uyo faga-bom-nulu e, tuum amdu uyo maak ugaa kwep kega kega ke-nulu e, iibak maak fola kwep met daalin boyo) ok diniing diim tambal maak albu kalaa age-nilip e, sip uyo kwep yak ok diniing diim ku daalum o age-nilipta,
39 E, sendo já dia, não reconheceram a terra; enxergaram, porém, uma enseada que tinha praia e consultaram-se sobre se deveriam encalhar nela o navio.
40 sip umi waafulu momin umi mufekmufek ko age angka umi sok uyo ugaa kwaa kupkalipta, ok tem kugol bisop bom-bulu e, sip umi duuk sok de kobip uyo talaa kwaa waafu-som-nilip e, sel katip maak kup-diilip e, yak unup kuta, dulul uyo tebe imdep yak kan tem daalan o agan abe-sulu e,
40 Levantando as âncoras, deixaram-no ir ao mar, largando também as amarras do leme; e, alçando a vela maior ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 sip uyo yak ok kan tem mep so ok dal diim kugol diin-nuluta, molu kale, sip umi dubom tem uyo nagat mo diinuta, ok figiliit fagalaak tal abuta, sip umi umik tem kwegal sek saan-buluta, fegelmu ko.
41 Dando, porém, num lugar de dois mares, encalharam ali o navio; e, fixa a proa, ficou imóvel, mas a popa abria-se com a força das ondas.
42 Kale waasi dinan-kalin tinum imi aget uyo fuguno-nilip e, “Tinum sok de imosup iyo maak ok daang kun diim ilep ok an yak abe bilii daaginon-temip tap kale, alugum inolup kaanin o,” agelip kuta,
42 Então, a ideia dos soldados foi que matassem os presos para que nenhum fugisse, escapando a nado.
43 waasi dinan-kalin tinum imi tiin molin iyo, Fol iyo dong dogobe-nilita, fegelebeli bilip imi kanupmin aget fugun-bilip boyo kupkalin o age-nalata, fot tebe bogobe-nala e, “Ibo waantap ita ok aamin tinum iyo maak albip umdii, ipsiik fon daak ok tem abe-nilipta, yak ok kan tem iinip e minte,
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, lhes estorvou este intento; e mandou que os que pudessem nadar se lançassem primeiro ao mar e se salvassem em terra;
44 milii ok aamin binim ipta at min, sip fegel fegel tebelu umi anung uyo kulu-nilipta, waafu-bom-bilipta, ok tebe at sino tinum ipso imtamo yak ok kan tem daa no keluk o,” agelata bole, kanube-nulupta, yak ok kan tem unom waalanup ko.
44 e os demais, uns em tábuas e outros em coisas do navio. E assim aconteceu que todos chegaram à terra, a salvo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.