Atos 22
GOD IMI WENG (TLF) vs NVT
1 “Nimi negal kabelal ibaa. Nisiik nimi kuguup tambal waafubi umi sang umaak bogobelan o ageta kale, tinangku-silipta o,” agela e,
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 tinangkulipta e, Fol iyo nulumi Hibru weng uyo bogola kalaa age-nilipta, atin sining agelip e, bogola ko.
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 “Niyo Juda kayaak kale, aben uyo Provins Silisia umi abiip maak Tasus kugol namo-suu kale, tal abiip miton Jerusalam kagal fitin abe-bom-nili e, skul ke-bilita, Gamaliel iyo numi olal imi ulo uyo niyo tele kafalnem-nuuba kale, kanube-nilita, ipmi God imi ilak fomtuup dugan-bilip ulutap ke-nilita, nagal God imi ilak uyo fomtuup dugan-bii-sii ko.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Kale niyo kuguup mafak uyo Kristen imi kupka-e-bom ifak daga-bom-nili e, bilip iyo inoli kaanin o agan-bii-sii kale, tinum so unang so iyo sok de imo-nilita, imdep no kalabus am uyo to-bii-sii kale,
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 tinum amem imi kamok miton ko age hetpris so alugum kamok kamok so iyo nitamipta e, beyo tuluun weng bagan-be kalaa age nitabip kale, igil bogo-nimip ko. Kale bilip iyo ipkumal Juda kasel Damaskus kugol nin imi suuk kon uyo dola kobe bogobe-nilip e, ‘Ibaa. Tambaliim kale, Fol kaa no tala keyo Kristen Damaskus kugol nin iyo yaafu-nala e, sok de imo-nala e, imdep tal Jerusalam daalata, im-kugu-nulupta, saal dagamum min, anolup kaanin min o,’ age-nilipta, dola kopnelip e, abiip Damaskus uni o,” age Fol iyo Juda kasel imi baga-ema ko.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Kale age-nala e, Fol iyo bogobe-nala e, “Niyo no ilep Damaskus mep so ko no tamita, ataan tal dubim e tulu e, maak fagalin tap abiil tigiin kutam ilota dong afalik maak ke kwaalu tal nimi diim abe-nulu e, alugum ilagen kolu e,
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 kumen daak kafin diim abe-nili e, weng maak tinangkulita, bogopne-nala e, ‘Sol kabaa. Kabo intaben o age-nalapta, kuguup mafak uyo nimi kupkanem-nak-balap o?’ agela e,
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 nisiik bogobe-nili e, ‘Kamogim kabo waanta o?’ ageli e, bogopne-nala e, ‘Niyo Nasaret kayaak Yesus nita kale, nimi unang tinum ita kuguup mafak kupka-em-nak-balap o,’ agela kale,
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 tinum niso albip iyo dong uyo utamip kuta, weng bagane-be boyo tinangkulin-tem kelip ko.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 “Kale bogobe-nili e, ‘Kamogim kabaa. Niyo dogonupman-temi o?’ ageli e, Kamogim isiik bogopne-nala e, ‘Kabo fen mo-nalapta, yang abiip Damaskus kutam iinom bom-balapta, tinum maak tal bogopke-nala e, “God iyo bogopne-nala e, ‘Sol beyo kanumin kanumin bota kanumak o,’ age bogopnela tili kale, bota kanumal o,” agelan-tema o,’ agela e bole,
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 dong uyo fomtuup kefo koluta, niyo fen mo mufekmufek uyo utamin-tem kelita, tinum niso albip iyo sagaal kegal naafuu nimdep Damaskus unip ko.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 “Kale God imi ilak dolin tinum maak bemi win uyo Ananayas kale, beyo Moses imi ulo uyo tele waafusa kale, alugum Juda kasel Damaskus kugol nin iyo bogo-nilip e, ‘Beyo tinum tambal o,’ agan-nuubip kale,
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 beyo tal nimi mep so kugol mo-nala e, bogopne-nala e, ‘Nugum Sol kabaa. Kapmi tiin uyo tambalanepkeluk o,’ age baganem-sala e, nimi tiin uyo tambalanepneluta, Ananayas iyo atami e,
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 bogopne-nala e, ‘Numi olal imi God iyo bogopne-nala e, “Fol beta ulaa dulita, nimi aget fugunin uyo utam-nala e minte, Tol Kup Tebesa Tinum beyo atam-nala e minte, imi bon tem weng uyo tinangku no kelak o age-nilita, ulaa duli o,” age bogopnela kale,
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 kabo God imi weng uyo unang tinum alugum imi baga-e-bom-nalap e minte, alugum tiin fala utabap so tinangkubap so umi sang uyo baga-e-bom no keman-temap ko.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Kale kabo, fen-bii ilugo-nilita o agomap kale, kabo fen mo-nalapta, baptisim ke-nalap e minte, Kamogim imi dagalapta, kapmi fengmin uyo diing daa kamo no kelak o,’ age-nalata, Ananayas iyo bogopnela o,” age Fol iyo baga-ema ko.
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 Kale age Fol iyo bogobe-nala e, “Bii-nilita, niyo asok tal Jerusalam tal bom-nilita, tam ulotu am tam-nilita, God iyo aman duga-e-bom-nili e, ilam dugabap ulutap ke-bom-nili e,
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Kamogim iyo atamita, bogopne-nala e, ‘Jerusalam kasel bilip iyo kapmi nimi sang baga-e-balap uyo tinangkulan-temaalip kale, yuut imkaa Jerusalam uyo kupkaa unaal o,’ agela e,
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 nisiik bogobe-nili e, ‘Kamogim kabaa. Jerusalam kasel igil utamsip kale, niyo alugum ulotu am uyo no-nili e, waantap ita kapmi ilak dolin iyo sok de imo-nili e, imdep no kalabus am to-bom-nili e minte, saal daga-bom no ke-bii-sii kuba.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Kale minte siin Stiven iyo kapmi sang uyo unang tinum imi baga-e-be kalaa age-nilipta, bilip imi bemi angkolip kaan-se uyo, niyo, “O,” age-nilita, mep so kugol mo-bom-nilita, tinum tebe ilimi ilim dulkan ke-nilip an-bilip uyo nita tiin mobe-sii ko. Bilip iyo nimi kanube-sii boyo utamsip kale, nimi weng uyo tinangkulan-temip tap o,’ age-nilita, Kamogim imi bogobeli e,
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Kamogim isiik bogopne-nala e, ‘Niyo kamdali unanbu no-nalapta, asit kek kek imi diim unon-temap kale, kabo kupkaa daaginaal o,’ agela o,” age-nalata, Fol iyo kam agan-kala ko.
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Kale Juda kasel iyo sining age tinangka-bilip e, Fol iyo weng baga-e-balata bii, ilami asit kek kek imi weng baga-em-nuuba umi sang uta bogobela e, kota fomtuup ol-bom-nilip e, “Kanupmin tinum beyo dupkalip kafin diim koyo nin ba kale, ang kubalin a. Dupkalip kafan so nin ba kale, angkolip kaanak o,” age-nilipta,
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 atul fiita-bom-nilip e minte, ilimi olsak tebemin kuguup uta ku ilimi ilim uyo dalaa ku kwaalip unbu talbu ke-bom-nilip e minte, ifip uyo uko kululip iit une-bulu no ke-bilipta,
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 waasi dinan-kalin tinum imi kamogim iyo bogobelata, waasi dinan-kalin tinum iyo Fol iyo dep tam ilimi am afalik tam daalip e bole, kamogim iyo bogobe-nala e, “Beyo Juda kasel imi atul fiita-bom ol-bom-nilip, ‘Angkolip kaanak o,’ agan-bilip umi magam uyo bogopnelata, tinangkulan o agan-bii kale, ibo ifet ku saal daga-bomta daga daga ke-bilipta, bogobelata, tinangkulum o,” agela kuta,
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 waasi dinan-kalin tinum iyo Fol iyo de do-nilipta, kong kaal sok uyo ku-nilip e, saal dagamum o angbip kuta, Fol iyo waasi dinan-kalin tinum imi tiin molin maak mep so kugol moba imi bogobe-nala e, “Kabaa. Niyo Rom tinum kesi kale, Rom kasel ipmi ulo uyo bogo-nulu e, ‘Rom tinum kesa iyo yega dobelin-tem somta ifet ku saal dagamin boyo tambal o,’ agesu aga o?” agela e,
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 tiin molin iyo tinangku-nalata, no kamogim imi bogobe-nala e, “Tinum beyo Rom tinum kesa kale, kabo, dogonubelan o angbap o?” agela e bole,
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 kamogim iyo tal Fol imi bogobe-nala e, “Kabo Rom tinum kesap aga? Bogopnelapta o,” agela e, isiik, “O,” agela e,
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 kamogim isiik bogobe-nala e, “Niyo tisol afalik uyo ku Rom kasel imi kobe mo-nilita, mitam Rom tinum ke-sii kuba,” agela e, Fol iyo bogobe-nala e, “Niyo ki, nimi aatum beyo Rom tinum kesa kale, mungkup namolata, nagal mitam Rom tinum ke no kesi kuba,” agela e,
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 maak fagalin tap waasi dinan-kalin tinum, ifet ku saal daga-bom daga daga kelupta, bemi fengmin sang bogobelak o agan-bilip iyo sigin-bii ko yak iinom dupkalip e, kamogim iyo aget fugunolata e, Fol beyo Rom tinum kesa kale minte, nagal Rom kasel numi ulo uyo ilo ko kayaam iyo bogobelita, sen ko age ain sok uyo ku de dolip kalaa age-nalata, yagal Fol imi atul uyo finanola ko.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Seta, waasi dinan-kalin tinum imi kamogim iyo, tele atamta, Juda kasel iyo intap kalan Fol iyo an-togon-maansip kalaa agelan o age-nalata, beyo waasi dinan-kalin tinum iyo bogobelata, sen ko age ain sok ku Fol imi de do-maansip uyo talaa daalip e, weng uyo tinum amem ko age pris imi kamogimal so alugum tinum kamok kamok so imi kobelata, tala tala kelipta bole, beyo Fol iyo dep malaak imi iibak tem daala mola ko.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.