Atos 22
GOD IMI WENG (TLF) vs ARA
1 “Nimi negal kabelal ibaa. Nisiik nimi kuguup tambal waafubi umi sang umaak bogobelan o ageta kale, tinangku-silipta o,” agela e,
1 Irmãos e pais, ouvi, agora, a minha defesa perante vós.
2 tinangkulipta e, Fol iyo nulumi Hibru weng uyo bogola kalaa age-nilipta, atin sining agelip e, bogola ko.
2 Quando ouviram que lhes falava em língua hebraica, guardaram ainda maior silêncio. E continuou:
3 “Niyo Juda kayaak kale, aben uyo Provins Silisia umi abiip maak Tasus kugol namo-suu kale, tal abiip miton Jerusalam kagal fitin abe-bom-nili e, skul ke-bilita, Gamaliel iyo numi olal imi ulo uyo niyo tele kafalnem-nuuba kale, kanube-nilita, ipmi God imi ilak fomtuup dugan-bilip ulutap ke-nilita, nagal God imi ilak uyo fomtuup dugan-bii-sii ko.
3 Eu sou judeu, nasci em Tarso da Cilícia, mas criei-me nesta cidade e aqui fui instruído aos pés de Gamaliel, segundo a exatidão da lei de nossos antepassados, sendo zeloso para com Deus, assim como todos vós o sois no dia de hoje.
4 Kale niyo kuguup mafak uyo Kristen imi kupka-e-bom ifak daga-bom-nili e, bilip iyo inoli kaanin o agan-bii-sii kale, tinum so unang so iyo sok de imo-nilita, imdep no kalabus am uyo to-bii-sii kale,
4 Persegui este Caminho até à morte, prendendo e metendo em cárceres homens e mulheres,
5 tinum amem imi kamok miton ko age hetpris so alugum kamok kamok so iyo nitamipta e, beyo tuluun weng bagan-be kalaa age nitabip kale, igil bogo-nimip ko. Kale bilip iyo ipkumal Juda kasel Damaskus kugol nin imi suuk kon uyo dola kobe bogobe-nilip e, ‘Ibaa. Tambaliim kale, Fol kaa no tala keyo Kristen Damaskus kugol nin iyo yaafu-nala e, sok de imo-nala e, imdep tal Jerusalam daalata, im-kugu-nulupta, saal dagamum min, anolup kaanin min o,’ age-nilipta, dola kopnelip e, abiip Damaskus uni o,” age Fol iyo Juda kasel imi baga-ema ko.
5 de que são testemunhas o sumo sacerdote e todos os anciãos. Destes, recebi cartas para os irmãos; e ia para Damasco, no propósito de trazer manietados para Jerusalém os que também lá estivessem, para serem punidos.
6 Kale age-nala e, Fol iyo bogobe-nala e, “Niyo no ilep Damaskus mep so ko no tamita, ataan tal dubim e tulu e, maak fagalin tap abiil tigiin kutam ilota dong afalik maak ke kwaalu tal nimi diim abe-nulu e, alugum ilagen kolu e,
6 Ora, aconteceu que, indo de caminho e já perto de Damasco, quase ao meio-dia, repentinamente, grande luz do céu brilhou ao redor de mim.
7 kumen daak kafin diim abe-nili e, weng maak tinangkulita, bogopne-nala e, ‘Sol kabaa. Kabo intaben o age-nalapta, kuguup mafak uyo nimi kupkanem-nak-balap o?’ agela e,
7 Então, caí por terra, ouvindo uma voz que me dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
8 nisiik bogobe-nili e, ‘Kamogim kabo waanta o?’ ageli e, bogopne-nala e, ‘Niyo Nasaret kayaak Yesus nita kale, nimi unang tinum ita kuguup mafak kupka-em-nak-balap o,’ agela kale,
8 Perguntei: quem és tu, Senhor? Ao que me respondeu: Eu sou Jesus, o Nazareno, a quem tu persegues.
9 tinum niso albip iyo dong uyo utamip kuta, weng bagane-be boyo tinangkulin-tem kelip ko.
9 Os que estavam comigo viram a luz, sem, contudo, perceberem o sentido da voz de quem falava comigo.
10 “Kale bogobe-nili e, ‘Kamogim kabaa. Niyo dogonupman-temi o?’ ageli e, Kamogim isiik bogopne-nala e, ‘Kabo fen mo-nalapta, yang abiip Damaskus kutam iinom bom-balapta, tinum maak tal bogopke-nala e, “God iyo bogopne-nala e, ‘Sol beyo kanumin kanumin bota kanumak o,’ age bogopnela tili kale, bota kanumal o,” agelan-tema o,’ agela e bole,
10 Então, perguntei: que farei, Senhor? E o Senhor me disse: Levanta-te, entra em Damasco, pois ali te dirão acerca de tudo o que te é ordenado fazer.
11 dong uyo fomtuup kefo koluta, niyo fen mo mufekmufek uyo utamin-tem kelita, tinum niso albip iyo sagaal kegal naafuu nimdep Damaskus unip ko.
11 Tendo ficado cego por causa do fulgor daquela luz, guiado pela mão dos que estavam comigo, cheguei a Damasco.
12 “Kale God imi ilak dolin tinum maak bemi win uyo Ananayas kale, beyo Moses imi ulo uyo tele waafusa kale, alugum Juda kasel Damaskus kugol nin iyo bogo-nilip e, ‘Beyo tinum tambal o,’ agan-nuubip kale,
12 Um homem, chamado Ananias, piedoso conforme a lei, tendo bom testemunho de todos os judeus que ali moravam,
13 beyo tal nimi mep so kugol mo-nala e, bogopne-nala e, ‘Nugum Sol kabaa. Kapmi tiin uyo tambalanepkeluk o,’ age baganem-sala e, nimi tiin uyo tambalanepneluta, Ananayas iyo atami e,
13 veio procurar-me e, pondo-se junto a mim, disse: Saulo, irmão, recebe novamente a vista. Nessa mesma hora, recobrei a vista e olhei para ele.
14 bogopne-nala e, ‘Numi olal imi God iyo bogopne-nala e, “Fol beta ulaa dulita, nimi aget fugunin uyo utam-nala e minte, Tol Kup Tebesa Tinum beyo atam-nala e minte, imi bon tem weng uyo tinangku no kelak o age-nilita, ulaa duli o,” age bogopnela kale,
14 Então, ele disse: O Deus de nossos pais, de antemão, te escolheu para conheceres a sua vontade, veres o Justo e ouvires uma voz da sua própria boca,
15 kabo God imi weng uyo unang tinum alugum imi baga-e-bom-nalap e minte, alugum tiin fala utabap so tinangkubap so umi sang uyo baga-e-bom no keman-temap ko.
15 porque terás de ser sua testemunha diante de todos os homens, das coisas que tens visto e ouvido.
16 Kale kabo, fen-bii ilugo-nilita o agomap kale, kabo fen mo-nalapta, baptisim ke-nalap e minte, Kamogim imi dagalapta, kapmi fengmin uyo diing daa kamo no kelak o,’ age-nalata, Ananayas iyo bogopnela o,” age Fol iyo baga-ema ko.
16 E agora, por que te demoras? Levanta-te, recebe o batismo e lava os teus pecados, invocando o nome dele.
17 Kale age Fol iyo bogobe-nala e, “Bii-nilita, niyo asok tal Jerusalam tal bom-nilita, tam ulotu am tam-nilita, God iyo aman duga-e-bom-nili e, ilam dugabap ulutap ke-bom-nili e,
17 Tendo eu voltado para Jerusalém, enquanto orava no templo, sobreveio-me um êxtase,
18 Kamogim iyo atamita, bogopne-nala e, ‘Jerusalam kasel bilip iyo kapmi nimi sang baga-e-balap uyo tinangkulan-temaalip kale, yuut imkaa Jerusalam uyo kupkaa unaal o,’ agela e,
18 e vi aquele que falava comigo: Apressa-te e sai logo de Jerusalém, porque não receberão o teu testemunho a meu respeito.
19 nisiik bogobe-nili e, ‘Kamogim kabaa. Jerusalam kasel igil utamsip kale, niyo alugum ulotu am uyo no-nili e, waantap ita kapmi ilak dolin iyo sok de imo-nili e, imdep no kalabus am to-bom-nili e minte, saal daga-bom no ke-bii-sii kuba.
19 Eu disse: Senhor, eles bem sabem que eu encerrava em prisão e, nas sinagogas, açoitava os que criam em ti.
20 Kale minte siin Stiven iyo kapmi sang uyo unang tinum imi baga-e-be kalaa age-nilipta, bilip imi bemi angkolip kaan-se uyo, niyo, “O,” age-nilita, mep so kugol mo-bom-nilita, tinum tebe ilimi ilim dulkan ke-nilip an-bilip uyo nita tiin mobe-sii ko. Bilip iyo nimi kanube-sii boyo utamsip kale, nimi weng uyo tinangkulan-temip tap o,’ age-nilita, Kamogim imi bogobeli e,
20 Quando se derramava o sangue de Estêvão, tua testemunha, eu também estava presente, consentia nisso e até guardei as vestes dos que o matavam.
21 Kamogim isiik bogopne-nala e, ‘Niyo kamdali unanbu no-nalapta, asit kek kek imi diim unon-temap kale, kabo kupkaa daaginaal o,’ agela o,” age-nalata, Fol iyo kam agan-kala ko.
21 Mas ele me disse: Vai, porque eu te enviarei para longe, aos gentios.
22 Kale Juda kasel iyo sining age tinangka-bilip e, Fol iyo weng baga-e-balata bii, ilami asit kek kek imi weng baga-em-nuuba umi sang uta bogobela e, kota fomtuup ol-bom-nilip e, “Kanupmin tinum beyo dupkalip kafin diim koyo nin ba kale, ang kubalin a. Dupkalip kafan so nin ba kale, angkolip kaanak o,” age-nilipta,
22 Ouviram-no até essa palavra e, então, gritaram, dizendo: Tira tal homem da terra, porque não convém que ele viva!
23 atul fiita-bom-nilip e minte, ilimi olsak tebemin kuguup uta ku ilimi ilim uyo dalaa ku kwaalip unbu talbu ke-bom-nilip e minte, ifip uyo uko kululip iit une-bulu no ke-bilipta,
23 Ora, estando eles gritando, arrojando de si as suas capas, atirando poeira para os ares,
24 waasi dinan-kalin tinum imi kamogim iyo bogobelata, waasi dinan-kalin tinum iyo Fol iyo dep tam ilimi am afalik tam daalip e bole, kamogim iyo bogobe-nala e, “Beyo Juda kasel imi atul fiita-bom ol-bom-nilip, ‘Angkolip kaanak o,’ agan-bilip umi magam uyo bogopnelata, tinangkulan o agan-bii kale, ibo ifet ku saal daga-bomta daga daga ke-bilipta, bogobelata, tinangkulum o,” agela kuta,
24 ordenou o comandante que Paulo fosse recolhido à fortaleza e que, sob açoite, fosse interrogado para saber por que motivo assim clamavam contra ele.
25 waasi dinan-kalin tinum iyo Fol iyo de do-nilipta, kong kaal sok uyo ku-nilip e, saal dagamum o angbip kuta, Fol iyo waasi dinan-kalin tinum imi tiin molin maak mep so kugol moba imi bogobe-nala e, “Kabaa. Niyo Rom tinum kesi kale, Rom kasel ipmi ulo uyo bogo-nulu e, ‘Rom tinum kesa iyo yega dobelin-tem somta ifet ku saal dagamin boyo tambal o,’ agesu aga o?” agela e,
25 Quando o estavam amarrando com correias, disse Paulo ao centurião presente: Ser-vos-á, porventura, lícito açoitar um cidadão romano, sem estar condenado?
26 tiin molin iyo tinangku-nalata, no kamogim imi bogobe-nala e, “Tinum beyo Rom tinum kesa kale, kabo, dogonubelan o angbap o?” agela e bole,
26 Ouvindo isto, o centurião procurou o comandante e lhe disse: Que estás para fazer? Porque este homem é cidadão romano.
27 kamogim iyo tal Fol imi bogobe-nala e, “Kabo Rom tinum kesap aga? Bogopnelapta o,” agela e, isiik, “O,” agela e,
27 Vindo o comandante, perguntou a Paulo: Dize-me: és tu romano? Ele disse: Sou.
28 kamogim isiik bogobe-nala e, “Niyo tisol afalik uyo ku Rom kasel imi kobe mo-nilita, mitam Rom tinum ke-sii kuba,” agela e, Fol iyo bogobe-nala e, “Niyo ki, nimi aatum beyo Rom tinum kesa kale, mungkup namolata, nagal mitam Rom tinum ke no kesi kuba,” agela e,
28 Respondeu-lhe o comandante: A mim me custou grande soma de dinheiro este título de cidadão. Disse Paulo: Pois eu o tenho por direito de nascimento.
29 maak fagalin tap waasi dinan-kalin tinum, ifet ku saal daga-bom daga daga kelupta, bemi fengmin sang bogobelak o agan-bilip iyo sigin-bii ko yak iinom dupkalip e, kamogim iyo aget fugunolata e, Fol beyo Rom tinum kesa kale minte, nagal Rom kasel numi ulo uyo ilo ko kayaam iyo bogobelita, sen ko age ain sok uyo ku de dolip kalaa age-nalata, yagal Fol imi atul uyo finanola ko.
29 Imediatamente, se afastaram os que estavam para o inquirir com açoites. O próprio comandante sentiu-se receoso quando soube que Paulo era romano, porque o mandara amarrar.
30 Seta, waasi dinan-kalin tinum imi kamogim iyo, tele atamta, Juda kasel iyo intap kalan Fol iyo an-togon-maansip kalaa agelan o age-nalata, beyo waasi dinan-kalin tinum iyo bogobelata, sen ko age ain sok ku Fol imi de do-maansip uyo talaa daalip e, weng uyo tinum amem ko age pris imi kamogimal so alugum tinum kamok kamok so imi kobelata, tala tala kelipta bole, beyo Fol iyo dep malaak imi iibak tem daala mola ko.
30 No dia seguinte, querendo certificar-se dos motivos por que vinha ele sendo acusado pelos judeus, soltou-o, e ordenou que se reunissem os principais sacerdotes e todo o Sinédrio, e, mandando trazer Paulo, apresentou-o perante eles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.