Atos 20
GOD IMI WENG (TLF) vs VC
1 Kale Efesis tinum imi atul weng uyo bagan-bii kupkalipta, Fol iyo weng kwaala no tamuta, Yesus imi ilak dolin unang tinum iyo tala tala kelip e, kuntuk saane-bom baga-em-siit-nala e, weng umobe-nala e, imkaa daage no Provins Masedonia no abe
1 Depois que cessou o tumulto, Paulo convocou os discípulos. Fez-lhes uma exortação, despediu-se e pôs-se a caminho para ir à Macedônia.
2 bomi abiip maak maak boyo tiine-bom-nala e, Kristen iyo dong daga-e-bom weng baga-e-balata, titil kup fagalip e, imkaa no Provins Akaya kugol bii,
2 Percorreu aquela região, exortou os discípulos com muitas palavras e chegou à Grécia,
3 kayop asuno dakan ke-nala e, kota sip tem ilep tol kup Provins Siria unon o agan-bom bom-salata, “Juda kasel iyo bantap weng tegen-bom-nilip e, ‘Angkolum o,’ agan-bilip o,” agelip tinangku-nalata, imi aget uyo fuguno-nala e, “Sip tem ilep uyo kupkaa kafin diim ilep no asok Masedonia usiik no abe-nilita, Provins Siria unon o,” agela kale,
3 onde se deteve por três meses. Como os judeus lhe armassem ciladas no momento em que ia embarcar para a Síria, tomou a resolução de voltar pela Macedônia.
4 tinum ban kal so Fol so ninggil unip kale, ban kal iyo Beria tinum Pirus imi man Sopata yagal, Tesalonaika tinum Aristakus so Sekundus so alop igil, Debe tinum Gayus yagal, Timoti yagal, Provins Esia tinum Tikikus so Trofimus so alop igil no kale, Provins Akaya uyo kupkaa Provins Masedonia tono tam tam abiip Filipai nota, Luk iyo alba kalaa nage-nilip e,
4 Acompanharam-no Sópatro de Beréia, filho de Pirro, e os tessalonicenses Aristarco e Segundo, Gaio de Derbe, Timóteo, Tíquico e Trófimo, da Ásia.
5 ban kal iyo Fol so Luk so alop nuyo imkaa isiik sip tem ilep no abiip Troas kugol numi fen-bilip kale,
5 Estes foram na frente e esperaram-nos em Trôade.
6 nuyo Filipai kugol Pasova umi bret fitimin binim uyo unan-bii kupka-nulup e, kota Filipai uyo kupkaa sip tem ilep abe-bom bii, am ogal ke-nulup e, no Troas kugol ninggil iyo no itamupta, kugol bii, am ban kal kelup ko.
6 Nós outros, só depois da festa de Páscoa é que navegamos de Filipos. E, cinco dias depois, fomos ter com eles em Trôade, onde ficamos uma semana.
7 Kale Sarere mililep kota nuyo maagup, komiyon uyo unelum o age-nulupta, tala tala kelup kale, Fol iyo, amsapta un-bon-temi o age-nalata, weng uyo baga-emin kup ke-balata bii, am tiip tiip fan-bo ko. Kale am kutam kal albup boyo am timitim kale,
7 No primeiro dia da semana, estando nós reunidos para partir o pão, Paulo, que havia de viajar no dia seguinte, conversava com os discípulos e prolongou a palestra até a meia-noite.
8 tala tala ke iit abiin asuno diim kal tonbup kale, ilaam kwiin tagang uyo kefo-bii kupkalip kenan-buluta, albup kale,
8 Havia muitas lâmpadas no quarto, onde nos achávamos reunidos.
9 man tinum maat maak bemi win uyo Yutikus kale, beyo solop tem ko age winduwa tem kugol tonba kale, Fol iyo weng maak so baga-em abe-balata, imun tolom-nala e, fomtuup ugat age agaal unom fii age bii-nala e, kumen unanbu daak kafin diim abela e, dufolum o age-nilipta, daakta dufolipta e, kaana kalaa agelip ko.
9 Acontece que um moço, chamado Êutico, que estava sentado numa janela, foi tomado de profundo sono, enquanto Paulo ia prolongando seu discurso. Vencido pelo sono, caiu do terceiro andar abaixo, e foi levantado morto.
10 Kanubelipta bole, Fol iyo daak-nala e, suk mo daak duptal migi-nala e, bogobe-nala e, “Amem-nimip kale, kaa tigi mo fena ke atamin o,” agela kale,
10 Paulo desceu, debruçou-se sobre ele, tomou-o nos braços e disse: Não vos perturbeis, porque a sua alma está nele.
11 asok iit-nilip e, komiyon uyo une-nilip e, suun kup weng uyo baga-e-balata bii, am daan kolu e, imkaa daagina ko.
11 Então subiu, partiu o pão, comeu falou-lhes largamente até o romper do dia. Depois partiu.
12 Kale man tinum maat imi duup-afin iyo atamipta, beyo kafan so alba kalaa age-nilipta, deng kup tebe-bom-nilip e, duptamo am iinip ko.
12 Quanto ao moço, levaram-no dali vivo, cheios de consolação.
13 Kale Fol iyo ipkumal numi bogobe-nala e, “Niyo sip tem ilep uyo kupkaa kafin diim ilep no abiip Asos no tolon o agan-bii kale, ibo sip tem ilep no Asos no-nilipta, nitam nimtamolipta, unum o,” agela e, dupkaa unup ko.
13 Nós nos tínhamos adiantado e navegado para Assos, para ali recebermos Paulo. Ele mesmo assim o havia disposto, preferindo fazer a viagem a pé.
14 Kale Fol iyo no Asos kugol bom-balata, nuyo tal dep-nulupta, sip tem ilep no abiip Mitilini abe-nulup e,
14 Reuniu-se a nós em Assos, e nós o tomamos a bordo e fomos a Mitilene.
15 daage no iip kugol sulup nala e, no abiip Kios umi mep so kugol sulup nala e, daage no abiip Samos no-nulup e, sulup nala e, daage no abiip Miletus unup ko.
15 Continuando dali, sempre por mar, chegamos no dia seguinte defronte de Quios. No outro dia, chegamos a Samos, e um dia depois estávamos em Mileto.
16 Kale Fol iyo aget fuguno-nala e, “Sip uyo nimtamo yuut unomu bole, Pentikos ko age iman dung am daanin-tem bom-sulu kota, no Jerusalam unomi kalaa age-nilita, niyo Provins Esia kugol bii ilugolan-temaali kale, no abiip Efesis uyo yang abe kupkan ke unom-nilita, yuut unon o,” agan-be ko.
16 Paulo havia determinado não ir a Éfeso, para não se demorar na Ásia, pois se apressava para celebrar, se possível em Jerusalém, o dia de Pentecostes.
17 Kale ninggil nuyo no Miletus no tamup Fol iyo weng kwaala no abelu Yesus imi ilak dolin unang tinum Efesis albip imi kamogimal iyo bogobe-nala e, “Ibo tilipta, weng umaak bagamum o,” agelata,
17 Mas de Mileto mandou a Éfeso chamar os anciãos da igreja.
18 tal tamipta, bogobela ko. “Ipkil nimi kuguup uyo utamsip kale, siin niyo tal Provins Esia kagal ipso suun kup nuubita, imkaa un-sii uyo,
18 Quando chegaram, e estando todos reunidos, disse-lhes: Vós sabeis de que modo sempre me tenho comportado para convosco, desde o primeiro dia em que entrei na Ásia.
19 Juda kasel iyo bantap weng tegen-bom-nilip e, dufak daalum min, angkolum o agan-bii kwiin tagang faga-nilip e, weng mafak so kuguup mafak so uyo kupkane-bilipta, bong fagan-bii-sii kuta, niyo Kamogim Yesus imi bon tem kiit fenin man kale, nalami tok uyo bagamin binim ke-bom nimi kaal ilak dugamin binim ke-bom-nili e minte, nugumal Juda kasel tebe Kamogim Yesus imi umik ugobebip umi kalan uta aget mafaganepneluta, ame-bom no ke-bom-nilita, suun kup Kamogim Yesus imi weng uta fomtuup baga-e-bii-sii kale,
19 Servi ao Senhor com toda a humildade, com lágrimas e no meio das provações que me sobrevieram pelas ciladas dos judeus.
20 niyo ipmi atul uyo finan-bom-nilita, sining agesaali kale, intap intap weng ipmi dong daga-emin weng umaak albu kalaa age baga-e-bom-nili e minte, ipmi tala tala kelip uyo kafale-bom-nili e minte, ipmi am maak am maak uyo tiine-bom
20 Vós sabeis como não tenho negligenciado, como não tenho ocultado coisa alguma que vos podia ser útil. Preguei e vos instruí publicamente e dentro de vossas casas.
21 kafale-bom-nili e minte, Juda kasel so Grik kasel so ipmi maagup fomtuup bogobe-nili e, ‘Ibo fengmin uyo kupkaa aget fupkela ko-nilipta, God imi ilunom-nilipta, numi Kamogim Yesus imi ilak dolin o,’ age-nilita, baga-e-bom no ke-bii-sii ko.
21 Preguei aos judeus e aos gentios a conversão a Deus e a fé em nosso Senhor Jesus.
22 “Kale ibo utamin. Kamano koyo God imi Sinik iyo tugu nimdep ila Jerusalam uni kale, intap intap umaak Jerusalam kugol bom-bili mek nimi diim abon-temu uyo niyo utabaali kale,
22 Agora, constrangido pelo Espírito, vou a Jerusalém, ignorando a que ali me espera.
23 niyo maagup maak uta kup utamsi kale, alugum abiip maak maak uyo tiine-bilita, God imi Sinik Tambal yagal nimkem daa bogopne-nala e, ‘Kabo tinum iyo tebe kuguup mafak uyo kupkake-bom-nilip e minte, sok de kamka-bom no keman-temip o,’ age bagane-balata, yakyak tiinan-nak-bii kuta,
23 Só sei que, de cidade em cidade, o Espírito Santo me assegura que me esperam em Jerusalém cadeias e perseguições.
24 Kamogim Yesus iyo ogok maak kopne bomi sang uyo bogopne-nala e, ‘Kabo nimi weng tambal uyo unang tinum imi bogobe-nalap e, “God iyo unang tinum imi aget uyo kupka-e-bom-nala e minte, kuguup tambal uyo kupka-e-bom no kem-nuuba o,” agelal o,’ age-se kalaa age-nilita, niyo nimi aget fugunin uyo, ‘Nimi kaal diim uyo finanopnebaalu kale, nangko-nimip kuta, ilimi kale, nangko-nimip kuta, niyo ogok God imi kopne-se uyo telelam tam tam top atin ditang agelu kupkalita o,’ agan-bii ko.
24 Mas nada disso temo, nem faço caso da minha vida, contanto que termine a minha carreira e o ministério da palavra que recebi do Senhor Jesus, para dar testemunho ao Evangelho da graça de Deus.
25 “Kale ipkil utamin. Siin uyo ipmi iibak tem uyo bom-nili e, God imi daam tem kutam bilip imi tiin mo-boma umi sang uyo baga-em tiinan-bii-sii kuta, kamano koyo niyo utamita e, ibo maak so nitaman-temaalip kalaa age-nilita,
25 Sei agora que não tornareis a ver a minha face, todos vós, por entre os quais andei pregando o Reino de Deus.
26 — ausente —
26 Portanto, hoje eu protesto diante de vós que sou inocente do sangue de todos,
27 — ausente —
27 porque nada omiti no anúncio que vos fiz dos desígnios de Deus.
28 Kale God imi Sinik Tambal iyo tebe-nala e, ibo ulaa imdu bogobe-nala e, ‘Ibo Kristen bilip iyo tinum sipsip tiin mo-bomip ulutap ke-nilipta, tiin molin o,’ age-se kale, bilip iyo Yesus imi ilak dolin unang tinum kale, beyo kaana ilami isak uta singkam daaluta, bilip imi ilim bobe-se kale, tiin molin ibo alugum bilip imi kuguup so ilipmi kuguup so uyo tele tiin mo utama-bom-nilipta, God imi weng uyo baga-e-bom kafalemin kup kemin o ageta ko.
28 Cuidai de vós mesmos e de todo o rebanho sobre o qual o Espírito Santo vos constituiu bispos, para pastorear a Igreja de Deus, que ele adquiriu com o seu próprio sangue.
29 Nimi utabi uyo, siit-nili imkaa unita, dungkiil atul kup tebesip ko age tinum mafak iyo tebe tal Kristen ipmi iibak tem iinom-nilipta, sipsip ko age Kristen ibo ifak daalan-temip kalaa agebi kale,
29 Sei que depois da minha partida se introduzirão entre vós lobos cruéis, que não pouparão o rebanho.
30 ilipmi iibak tem kwegal tinum iip maak maak iyo tebe-nilipta, nuyo Kristen bilip iyo tugu imdep meng daalupta, numi daang begebelin o age-nilipta, bisop weng uyo baga-e-bilip yang iinon-temip kale,
30 Mesmo dentre vós surgirão homens que hão de proferir doutrinas perversas, com o intento de arrebatarem após si os discípulos.
31 ipkil tele utama-bom-nilipta a. Kale niyo tiin ak tele-bulu ame-bom-nilita, ibo alugum maagup maagup kafale-bom weng kem baga-emin kup ke-bom mililep so taap so kota waafu-bii, atol asuno dakan ke-sii kale, bomi aget uyo fugun-bom-nilipta o ageta ko.
31 Vigiai! Lembrai-vos, portanto, de que por três anos não cessei, noite e dia, de admoestar, com lágrimas, a cada um de vós.
32 “Kale minte God iyo aman duga-e-bom bogobe-nili e, ‘Bisel kabo Efesis kasel Kristen iyo tiin molapta, bilip iyo kapmi weng uyo tinangka-bom bom-bilipta, kabo kuguup tambal uyo kupka-e-bom tiin molal o,’ agan-bii kale, God imi weng tambal boyo bagang-kale ibo kuntuk mobelan-temu kale, beyo tii ibo imdep unang tinum telela imola tambalansip imi iibak tem tolata, mangkal ibo suun kup tambaliim nan-temip ko.
32 Agora eu vos encomendo a Deus e à palavra da sua graça, àquele que é poderoso para edificar e dar a herança com os santificados.
33 Kale nitamipta e, tinum beyo imi mani min, ilim umaak tingine-bom dagan tiinan-bii-sii kalaa nagesip aga?
33 De ninguém cobicei prata, nem ouro, nem vestes.
34 Ipkil nitamsip kale, niyo sel am biginamin ogok waafulin kalaa nagesip kale, nimi sagaal alop kota ogok uyo waafu-bom-nilita, niso tinum niso albip iso numi mufekmufek iibanu uyo saan-bii-sii kale,
34 Vós mesmos sabeis: estas mãos proveram às minhas necessidades e às dos meus companheiros.
35 alugum nimi kanumin kanumin telela-bii kupka-sii boyo ibo kafale-bom bogobe-nili e, ‘Ipso niso titil faga-nulupta, ogok ke-bom-nulupta, unang mafak ilin umolip min, mufekmufek duumatanip min iyo dong daga-emum o,’ age-nilita, kafalebeli utam-silip kale, Kamogim Yesus yagal bogo-nala e, ‘Kanube tinum maak mufekmufek maak ipkum imi misiim kobela umdii, tinum kobela kula beyo deng tebeman-tema kale minte, tinum kobela beta deng afaligen kup tebeman-tema o,’ age-se kale, ipso niso bemi weng bogo-se bomi aget uyo fugun-bom-nulupta o,” age-nalata, Fol iyo kam agan-kala ko.
35 Em tudo vos tenho mostrado que assim, trabalhando, convém acudir os fracos e lembrar-se das palavras do Senhor Jesus, porquanto ele mesmo disse: É maior felicidade dar que receber!
36 Kale Fol iyo weng boyo bogobe kupkala e, Fol iso bilip iso maagup katuun duung fegela daak tonip God iyo aman duga-e-balata,
36 A essas palavras, ele se pôs de joelhos a orar.
37 ame-bom-nilip e, duptal migi weng umobe-nilip e,
37 Derramaram-se em lágrimas e lançaram-se ao pescoço de Paulo para abraçá-lo,
38 bilip iyo bemi bogo-nala, “Ibo maak so nitaman-temaalip o,” agela bomi kalan uyo fomtuup du-filin-bom-nilip e, aget mafaganepmu e, dep tam sip tem daalip ko.
38 aflitos, sobretudo pela palavra que tinha dito: Já não vereis a minha face. Em seguida, acompanharam-no até o navio.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.