Atos 20
GOD IMI WENG (TLF) vs NVI
1 Kale Efesis tinum imi atul weng uyo bagan-bii kupkalipta, Fol iyo weng kwaala no tamuta, Yesus imi ilak dolin unang tinum iyo tala tala kelip e, kuntuk saane-bom baga-em-siit-nala e, weng umobe-nala e, imkaa daage no Provins Masedonia no abe
1 Cessado o tumulto, Paulo mandou chamar os discípulos e, depois de encorajá-los, despediu-se e partiu para a Macedônia.
2 bomi abiip maak maak boyo tiine-bom-nala e, Kristen iyo dong daga-e-bom weng baga-e-balata, titil kup fagalip e, imkaa no Provins Akaya kugol bii,
2 Viajou por aquela região, encorajando os irmãos com muitas palavras e, por fim, chegou à Grécia,
3 kayop asuno dakan ke-nala e, kota sip tem ilep tol kup Provins Siria unon o agan-bom bom-salata, “Juda kasel iyo bantap weng tegen-bom-nilip e, ‘Angkolum o,’ agan-bilip o,” agelip tinangku-nalata, imi aget uyo fuguno-nala e, “Sip tem ilep uyo kupkaa kafin diim ilep no asok Masedonia usiik no abe-nilita, Provins Siria unon o,” agela kale,
3 onde ficou três meses. Quando estava a ponto de embarcar para a Síria, os judeus fizeram uma conspiração contra ele; por isso decidiu voltar pela Macedônia,
4 tinum ban kal so Fol so ninggil unip kale, ban kal iyo Beria tinum Pirus imi man Sopata yagal, Tesalonaika tinum Aristakus so Sekundus so alop igil, Debe tinum Gayus yagal, Timoti yagal, Provins Esia tinum Tikikus so Trofimus so alop igil no kale, Provins Akaya uyo kupkaa Provins Masedonia tono tam tam abiip Filipai nota, Luk iyo alba kalaa nage-nilip e,
4 sendo acompanhado por Sópatro, filho de Pirro, de Beréia; Aristarco e Secundo, de Tessalônica; Gaio, de Derbe; e Timóteo, além de Tíquico e Trófimo, da província da Ásia.
5 ban kal iyo Fol so Luk so alop nuyo imkaa isiik sip tem ilep no abiip Troas kugol numi fen-bilip kale,
5 Esses homens foram adiante e nos esperaram em Trôade.
6 nuyo Filipai kugol Pasova umi bret fitimin binim uyo unan-bii kupka-nulup e, kota Filipai uyo kupkaa sip tem ilep abe-bom bii, am ogal ke-nulup e, no Troas kugol ninggil iyo no itamupta, kugol bii, am ban kal kelup ko.
6 Navegamos de Filipos, após a festa dos pães sem fermento, e cinco dias depois nos reunimos com os outros em Trôade, onde ficamos sete dias.
7 Kale Sarere mililep kota nuyo maagup, komiyon uyo unelum o age-nulupta, tala tala kelup kale, Fol iyo, amsapta un-bon-temi o age-nalata, weng uyo baga-emin kup ke-balata bii, am tiip tiip fan-bo ko. Kale am kutam kal albup boyo am timitim kale,
7 No primeiro dia da semana reunimo-nos para partir o pão, e Paulo falou ao povo. Pretendendo partir no dia seguinte, continuou falando até à meia-noite.
8 tala tala ke iit abiin asuno diim kal tonbup kale, ilaam kwiin tagang uyo kefo-bii kupkalip kenan-buluta, albup kale,
8 Havia muitas candeias no piso superior onde estávamos reunidos.
9 man tinum maat maak bemi win uyo Yutikus kale, beyo solop tem ko age winduwa tem kugol tonba kale, Fol iyo weng maak so baga-em abe-balata, imun tolom-nala e, fomtuup ugat age agaal unom fii age bii-nala e, kumen unanbu daak kafin diim abela e, dufolum o age-nilipta, daakta dufolipta e, kaana kalaa agelip ko.
9 Um jovem chamado Êutico, que estava sentado numa janela, adormeceu profundamente durante o longo discurso de Paulo. Vencido pelo sono, caiu do terceiro andar. Quando o levantaram, estava morto.
10 Kanubelipta bole, Fol iyo daak-nala e, suk mo daak duptal migi-nala e, bogobe-nala e, “Amem-nimip kale, kaa tigi mo fena ke atamin o,” agela kale,
10 Paulo desceu, inclinou-se sobre o rapaz e o abraçou, dizendo: "Não fiquem alarmados! Ele está vivo! "
11 asok iit-nilip e, komiyon uyo une-nilip e, suun kup weng uyo baga-e-balata bii, am daan kolu e, imkaa daagina ko.
11 Então subiu novamente, partiu o pão e comeu. Depois, continuou a falar até o amanhecer e foi embora.
12 Kale man tinum maat imi duup-afin iyo atamipta, beyo kafan so alba kalaa age-nilipta, deng kup tebe-bom-nilip e, duptamo am iinip ko.
12 Levaram vivo o jovem, o que muito os consolou.
13 Kale Fol iyo ipkumal numi bogobe-nala e, “Niyo sip tem ilep uyo kupkaa kafin diim ilep no abiip Asos no tolon o agan-bii kale, ibo sip tem ilep no Asos no-nilipta, nitam nimtamolipta, unum o,” agela e, dupkaa unup ko.
13 Quanto a nós, fomos até o navio e embarcamos para Assôs, onde iríamos receber Paulo a bordo. Assim ele tinha determinado, tendo preferido ir a pé.
14 Kale Fol iyo no Asos kugol bom-balata, nuyo tal dep-nulupta, sip tem ilep no abiip Mitilini abe-nulup e,
14 Quando nos encontrou em Assôs, nós o recebemos a bordo e prosseguimos até Mitilene.
15 daage no iip kugol sulup nala e, no abiip Kios umi mep so kugol sulup nala e, daage no abiip Samos no-nulup e, sulup nala e, daage no abiip Miletus unup ko.
15 No dia seguinte navegamos dali e chegamos defronte de Quio; no outro dia atravessamos para Samos e, um dia depois, chegamos a Mileto.
16 Kale Fol iyo aget fuguno-nala e, “Sip uyo nimtamo yuut unomu bole, Pentikos ko age iman dung am daanin-tem bom-sulu kota, no Jerusalam unomi kalaa age-nilita, niyo Provins Esia kugol bii ilugolan-temaali kale, no abiip Efesis uyo yang abe kupkan ke unom-nilita, yuut unon o,” agan-be ko.
16 Paulo tinha decidido não aportar em Éfeso, para não se demorar na província da Ásia, pois estava com pressa de chegar a Jerusalém, se possível antes do dia de Pentecoste.
17 Kale ninggil nuyo no Miletus no tamup Fol iyo weng kwaala no abelu Yesus imi ilak dolin unang tinum Efesis albip imi kamogimal iyo bogobe-nala e, “Ibo tilipta, weng umaak bagamum o,” agelata,
17 De Mileto, Paulo mandou chamar os presbíteros da igreja de Éfeso.
18 tal tamipta, bogobela ko. “Ipkil nimi kuguup uyo utamsip kale, siin niyo tal Provins Esia kagal ipso suun kup nuubita, imkaa un-sii uyo,
18 Quando chegaram, ele lhes disse: "Vocês sabem como vivi todo o tempo em que estive com vocês, desde o primeiro dia em que cheguei à província da Ásia.
19 Juda kasel iyo bantap weng tegen-bom-nilip e, dufak daalum min, angkolum o agan-bii kwiin tagang faga-nilip e, weng mafak so kuguup mafak so uyo kupkane-bilipta, bong fagan-bii-sii kuta, niyo Kamogim Yesus imi bon tem kiit fenin man kale, nalami tok uyo bagamin binim ke-bom nimi kaal ilak dugamin binim ke-bom-nili e minte, nugumal Juda kasel tebe Kamogim Yesus imi umik ugobebip umi kalan uta aget mafaganepneluta, ame-bom no ke-bom-nilita, suun kup Kamogim Yesus imi weng uta fomtuup baga-e-bii-sii kale,
19 Servi ao Senhor com toda a humildade e com lágrimas, sendo severamente provado pelas conspirações dos judeus.
20 niyo ipmi atul uyo finan-bom-nilita, sining agesaali kale, intap intap weng ipmi dong daga-emin weng umaak albu kalaa age baga-e-bom-nili e minte, ipmi tala tala kelip uyo kafale-bom-nili e minte, ipmi am maak am maak uyo tiine-bom
20 Vocês sabem que não deixei de pregar-lhes nada que fosse proveitoso, mas ensinei-lhes tudo publicamente e de casa em casa.
21 kafale-bom-nili e minte, Juda kasel so Grik kasel so ipmi maagup fomtuup bogobe-nili e, ‘Ibo fengmin uyo kupkaa aget fupkela ko-nilipta, God imi ilunom-nilipta, numi Kamogim Yesus imi ilak dolin o,’ age-nilita, baga-e-bom no ke-bii-sii ko.
21 Testifiquei, tanto a judeus como a gregos, que eles precisam converter-se a Deus com arrependimento e fé em nosso Senhor Jesus.
22 “Kale ibo utamin. Kamano koyo God imi Sinik iyo tugu nimdep ila Jerusalam uni kale, intap intap umaak Jerusalam kugol bom-bili mek nimi diim abon-temu uyo niyo utabaali kale,
22 "Agora, compelido pelo Espírito, estou indo para Jerusalém, sem saber o que me acontecerá ali,
23 niyo maagup maak uta kup utamsi kale, alugum abiip maak maak uyo tiine-bilita, God imi Sinik Tambal yagal nimkem daa bogopne-nala e, ‘Kabo tinum iyo tebe kuguup mafak uyo kupkake-bom-nilip e minte, sok de kamka-bom no keman-temip o,’ age bagane-balata, yakyak tiinan-nak-bii kuta,
23 senão que, em todas as cidades, o Espírito Santo me avisa que prisões e sofrimentos me esperam.
24 Kamogim Yesus iyo ogok maak kopne bomi sang uyo bogopne-nala e, ‘Kabo nimi weng tambal uyo unang tinum imi bogobe-nalap e, “God iyo unang tinum imi aget uyo kupka-e-bom-nala e minte, kuguup tambal uyo kupka-e-bom no kem-nuuba o,” agelal o,’ age-se kalaa age-nilita, niyo nimi aget fugunin uyo, ‘Nimi kaal diim uyo finanopnebaalu kale, nangko-nimip kuta, ilimi kale, nangko-nimip kuta, niyo ogok God imi kopne-se uyo telelam tam tam top atin ditang agelu kupkalita o,’ agan-bii ko.
24 Todavia, não me importo, nem considero a minha vida de valor algum para mim mesmo, se tão-somente puder terminar a corrida e completar o ministério que o Senhor Jesus me confiou, de testemunhar do evangelho da graça de Deus.
25 “Kale ipkil utamin. Siin uyo ipmi iibak tem uyo bom-nili e, God imi daam tem kutam bilip imi tiin mo-boma umi sang uyo baga-em tiinan-bii-sii kuta, kamano koyo niyo utamita e, ibo maak so nitaman-temaalip kalaa age-nilita,
25 "Agora sei que nenhum de vocês, entre os quais passei pregando o Reino, verá novamente a minha face.
26 — ausente —
26 Portanto, eu lhes declaro hoje que estou inocente do sangue de todos.
27 — ausente —
27 Pois não deixei de proclamar-lhes toda a vontade de Deus.
28 Kale God imi Sinik Tambal iyo tebe-nala e, ibo ulaa imdu bogobe-nala e, ‘Ibo Kristen bilip iyo tinum sipsip tiin mo-bomip ulutap ke-nilipta, tiin molin o,’ age-se kale, bilip iyo Yesus imi ilak dolin unang tinum kale, beyo kaana ilami isak uta singkam daaluta, bilip imi ilim bobe-se kale, tiin molin ibo alugum bilip imi kuguup so ilipmi kuguup so uyo tele tiin mo utama-bom-nilipta, God imi weng uyo baga-e-bom kafalemin kup kemin o ageta ko.
28 Cuidem de vocês mesmos e de todo o rebanho sobre o qual o Espírito Santo os colocou como bispos, para pastorearem a igreja de Deus, que ele comprou com o seu próprio sangue.
29 Nimi utabi uyo, siit-nili imkaa unita, dungkiil atul kup tebesip ko age tinum mafak iyo tebe tal Kristen ipmi iibak tem iinom-nilipta, sipsip ko age Kristen ibo ifak daalan-temip kalaa agebi kale,
29 Sei que, depois da minha partida, lobos ferozes penetrarão no meio de vocês e não pouparão o rebanho.
30 ilipmi iibak tem kwegal tinum iip maak maak iyo tebe-nilipta, nuyo Kristen bilip iyo tugu imdep meng daalupta, numi daang begebelin o age-nilipta, bisop weng uyo baga-e-bilip yang iinon-temip kale,
30 E dentre vocês mesmos se levantarão homens que torcerão a verdade, a fim de atrair os discípulos.
31 ipkil tele utama-bom-nilipta a. Kale niyo tiin ak tele-bulu ame-bom-nilita, ibo alugum maagup maagup kafale-bom weng kem baga-emin kup ke-bom mililep so taap so kota waafu-bii, atol asuno dakan ke-sii kale, bomi aget uyo fugun-bom-nilipta o ageta ko.
31 Por isso, vigiem! Lembrem-se de que durante três anos jamais cessei de advertir a cada um de vocês disso, noite e dia, com lágrimas.
32 “Kale minte God iyo aman duga-e-bom bogobe-nili e, ‘Bisel kabo Efesis kasel Kristen iyo tiin molapta, bilip iyo kapmi weng uyo tinangka-bom bom-bilipta, kabo kuguup tambal uyo kupka-e-bom tiin molal o,’ agan-bii kale, God imi weng tambal boyo bagang-kale ibo kuntuk mobelan-temu kale, beyo tii ibo imdep unang tinum telela imola tambalansip imi iibak tem tolata, mangkal ibo suun kup tambaliim nan-temip ko.
32 "Agora, eu os entrego a Deus e à palavra da sua graça, que pode edificá-los e dar-lhes herança entre todos os que são santificados.
33 Kale nitamipta e, tinum beyo imi mani min, ilim umaak tingine-bom dagan tiinan-bii-sii kalaa nagesip aga?
33 Não cobicei a prata nem o ouro nem as roupas de ninguém.
34 Ipkil nitamsip kale, niyo sel am biginamin ogok waafulin kalaa nagesip kale, nimi sagaal alop kota ogok uyo waafu-bom-nilita, niso tinum niso albip iso numi mufekmufek iibanu uyo saan-bii-sii kale,
34 Vocês mesmos sabem que estas minhas mãos supriram minhas necessidades e as de meus companheiros.
35 alugum nimi kanumin kanumin telela-bii kupka-sii boyo ibo kafale-bom bogobe-nili e, ‘Ipso niso titil faga-nulupta, ogok ke-bom-nulupta, unang mafak ilin umolip min, mufekmufek duumatanip min iyo dong daga-emum o,’ age-nilita, kafalebeli utam-silip kale, Kamogim Yesus yagal bogo-nala e, ‘Kanube tinum maak mufekmufek maak ipkum imi misiim kobela umdii, tinum kobela kula beyo deng tebeman-tema kale minte, tinum kobela beta deng afaligen kup tebeman-tema o,’ age-se kale, ipso niso bemi weng bogo-se bomi aget uyo fugun-bom-nulupta o,” age-nalata, Fol iyo kam agan-kala ko.
35 Em tudo o que fiz, mostrei-lhes que mediante trabalho árduo devemos ajudar os fracos, lembrando as palavras do próprio Senhor Jesus, que disse: ‘Há maior felicidade em dar do que em receber’ ".
36 Kale Fol iyo weng boyo bogobe kupkala e, Fol iso bilip iso maagup katuun duung fegela daak tonip God iyo aman duga-e-balata,
36 Tendo dito isso, ajoelhou-se com todos eles e orou.
37 ame-bom-nilip e, duptal migi weng umobe-nilip e,
37 Todos choraram muito e, abraçando-o, o beijavam.
38 bilip iyo bemi bogo-nala, “Ibo maak so nitaman-temaalip o,” agela bomi kalan uyo fomtuup du-filin-bom-nilip e, aget mafaganepmu e, dep tam sip tem daalip ko.
38 O que mais os entristeceu foi a declaração de que nunca mais veriam a sua face. Então o acompanharam até o navio.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.