Atos 27

God Ami Alokso Weng (TIF) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Provins kamok diilim Festus ayo aket fukunbi: Pol so, tunum kusnum ma sok de-yimusip iso, iyo fokola sip tem abalip yakyak bilin Provins Itali abalip Rom unin o, kala-lomda, almi soldiya imi bokoyila, sok de-yimusip iyo alik fokola yak Julias ami sikil diim abip bokola-lomdip: Mep tunum kii kapta tiin mo imbiilap unan o, akipla, Julias ayo Rom kasel imi King Sisa ami soldiya kemin Sisa ami weng kulii-una-tala-kemin tunum imi kamokim ata ko.
1 Quando chegou a hora, zarpamos para a Itália. Paulo e muitos outros prisioneiros foram colocados sob a guarda de um oficial romano chamado Júlio, capitão do Regimento Imperial.
2 Kemin, sip ma abip Adramitium ayo kelalu, tal Sisaria kawu ilanalu yak Provins Esia kaptam-ami abip abip kawu yakyak unon o, kalbu kala kalale, sok de-yimusip kiiso aa, Luk naso, Provins Masedonia abip Tesalonaika kayaak Aristakus aso, nuyo yak sip tem unupla,
2 Aristarco, um macedônio de Tessalônica, nos acompanhou. Partimos num navio que tinha vindo do porto de Adramítio, no litoral noroeste da província da Ásia. Estavam previstas diversas paradas em portos ao longo da costa.
3 yakyak bilin iip kawu sindupla, din abip Saidon abalupla, Julias ayo Pol ami kukup ma tambal kamaan-bam bokola ko: Yaap kemin, kabi sip tem ayo kelalap din kaltapni kaptum kusal itamapla, tangbal-kup tiin molip saan o, akaya,
3 No dia seguinte, quando ancoramos em Sidom, Júlio demonstrou bondade a Paulo permitindo-lhe que desembarcasse para visitar amigos e receber ajuda material deles.
4 din itamda talaya, Saidon ayo kelalupla, inim taba-lomda sip umi liip ayo bak-daalaya, abiltap im-tama unomu disa ke-buluya, kula nuyo yang malii dulul taleba liip ayo kela yang Saiprus lo ami balang diim kabang liip abalupla din
4 Quando partimos de lá, fomos costeando a ilha de Chipre, devido aos ventos contrários que tornavam difícil manter o rumo.
5 Provins Silisia ayo akaala wan din yol ok dukum ami daang kun diim aba yak aba din Provins Pamfilia ayo akaala din unuple, Provins Lisia umi abip Maira kawu abaluple,
5 Prosseguindo por mar aberto, passamos pelo litoral da Cilícia e da Panfília, chegando a Mirra, na província de Lícia.
6 sip tem ayo kela soldiya imi tiin molin ayo sip kusnum ma kuluulaya, sip ayo abip Aleksandria akaala tal Maira kawu ilana-somdula, Provins Itali unon o, kalbu kaa kalale, nuyo yak kaptam unup. Maira ayo kela unup ko.
6 Ali, o oficial no comando encontrou um navio egípcio de Alexandria que estava de partida para a Itália e nos fez embarcar.
7 — ausente —
7 Navegamos vagarosamente por vários dias e, depois de muita dificuldade, nos aproximamos de Cnido. Por causa dos ventos contrários, atravessamos para Creta, acompanhando o litoral menos exposto da ilha, defronte ao cabo de Salmona.
8 — ausente —
8 Costeamos a ilha com grande esforço, até que chegamos a Bons Portos, perto da cidade de Laseia.
9 Kemin, nuyo fiyaap-kup yakyak ken-umbi-lom am yaapkan kelupla, Juda kasel imi ima falamin am ayo daan tal bana, Pol ayo utama yi, Kulaata inim so, ok so, namti dukumna kala kalale, kulu ma nuyo ok unokomup ema yo? kalalaya, imi weng bokoya:
9 Havíamos perdido muito tempo. As condições climáticas estavam se tornando perigosas para a navegação, pois se aproximava o fim do outono, e Paulo tratou dessa questão com os oficiais do navio.
10 Tunum kipyo! nali utamila, Sip baan tambal kalawa kelalup yakyak unabup namti, sip so, bung so, iyo mafak-nokomip aye, ukat-mo ok tem unolup e, kal-bom ale, ati nokol yelamu ne? anulu saak-namup e? kal-bom kebi. Kemin, kaa kela unemin disa yo, kala. Lale,
10 Disse ele: “Senhores, se prosseguirmos, vejo que teremos problemas adiante. Haverá grande prejuízo para o navio e para a carga, e perigo para nossa vida”.
11 soldiya imi tiin molin ayo Pol ami weng ayo kuyang saak tela-lomda, sip muk fukulin tunum so, sip kayak iso, alep imi weng uta weng sanala,
11 Mas o oficial encarregado dos prisioneiros deu mais ouvidos ao capitão e ao proprietário do navio que a Paulo.
12 tunum yaapkan iyo aket fuku-daaliwa yi, Inim dukum so, ati so, tiltam aba tal-unbu-unbu-ke-buluya unokomup kaali, ti sip umi baan diim kaa yaap keluya, ilokomup disa; kemin kela umbiyang abip Finiks kaayo, Provins Krit kawu sip umi baan ma kaa atin tambal kemin, sip ayo kawu ilokomu kaali ti yaap. Sip kuu kawu ilokomu kaa, tambal-kup bom-buluya, inim dukum so, ati so, kaa taba-lom ku-mafak-daalokomu disa kala, kala-lomdip bokolip inim dukum ayo katip so kela namti, nuyo sip baan diim ayo kela din Finiks bom-buluwa, inim dukum so, ati so, uyo kanubi dulumnala yo, kala kanum bokolip ko.
12 E, uma vez que Bons Portos era uma enseada aberta, um péssimo lugar para passar o inverno, a maioria da tripulação desejava ir a Fenice, que ficava mais adiante na costa de Creta, e passar o inverno ali. Fenice era um bom porto, com abertura apenas para o sudoeste e o noroeste.
13 Inim katip fuunba kulaa yaap sip uyo wan din Finiks molokomu no kalalip sip umi kulaak mo kutal-fukulu tola-laamin mafek mafek kufolip tiltam tulule, sip uyo im-tamalu yak Provins Krit ami ok balang diim mepso yak aba kemula, tawaal muk ta inim dukum ayo katiilu. Katale,
13 Quando um vento leve começou a soprar do sul, os marinheiros pensaram que conseguiriam chegar lá a salvo. Por isso, levantaram âncora e foram costeando Creta.
14 ilanin tap keluple, kulu inim atin ti aalap dukum namti tawaal diim kulu tal-ilomda,
14 Mas o tempo mudou de repente, e um vento com força de furacão, chamado Nordeste, soprou sobre a ilha e nos empurrou para o mar aberto.
15 sip uyo kuluu kulaala umbu-talbu-ke-bulula, babon bii kulaaluya, sip uyo fal-sikilipya, ku inim taleba ami daang ukuwa, sip uyo inim ta kulii-una. Kemin,
15 Como os marinheiros não conseguiam manobrar o navio para ficar de frente para o vento, desistiram e deixaram que fosse levado pela tempestade.
16 din abaluwa, yol ok daang diim tawaal katip ma Kauda ami balang tem kabang liip yang kaba um-bomduwa, bot katip ma sip dukum kuumi diim kabaaku sok bukubip uyo fiit-bam sisiibi kulaalup tiltam sip tiiluple,
16 Navegamos pelo lado menos exposto de uma pequena ilha chamada Cauda, onde, com muito custo, conseguimos içar para bordo o barco salva-vidas que viajava rebocado.
17 iyo fanang daaliwa yi, Sip kalawaali dakela-tabokomu nema yo? kala-lomdip, sok kuluu-lom sip umi balang malii ayo sok delip nek kalale, kulaa aket fukun-daa: Tawaal Afrika kabak-ami ok dinin diim kaa mafak kemin, sip ayo yak diin-ilomdu yelamu no, kala suun-daa-lomdip sip umi ilim dukum o, kala sel ayo dul-duu-lomdip, kewip inim ta sip uyo akolkup kulii una-buluya unup ko.
17 Então os marinheiros amarraram cordas em volta do casco do navio para reforçá-lo. Temiam ser arrastados para os bancos de areia de Sirte, diante do litoral africano, por isso baixaram a âncora flutuante para desacelerar o navio e deixaram que fosse levado pelo vento.
18 Kula sindupla, inim so, ok daang so, uta taba-lom sip uyo dukum-kup kulaalu unbu-talbu-ke-buluya, kulu iyo bung kaayo fokolip ok une-balala, kelalipla,
18 No dia seguinte, como ventos com força de vendaval continuavam a castigar o navio, a tripulação começou a lançar a carga ao mar.
19 am asuumano diim kulaata, sip umi sok aye, sel aa, kuk diimin ami as aye, ayo ilmi sikil ta fokolip ok unu kewiwa, sip uyo fongnu le,
19 No terceiro dia, removeram até mesmo parte do equipamento do navio e o jogaram fora.
20 ati aalap dukum ayo suunkup fufu-balaya, ibin ta tilnong mo kelala, nuyo dok kano atan so, wakalkan so, imi liip tal-unebip kii talalu atamin disa ke-lom, babon tal-unebi am yaapkan kelupla, kulaali numi yaap unokin o, kalbup namti kuyaku ditang kalule kulaalup ko.
20 A tempestade terrível prosseguiu por muitos dias, escondendo o sol e as estrelas, até que perdemos todas as esperanças.
21 Ima kaa ma inolip disa, kem-talan-umbipla, Pol ayo ilmi iipyak tem kulu tola bokola: Nikil kibi siin nami weng bokoyi kep-na-lomdip, Provins Krit kelalip tal-silip disa dinam, mafek mafek kaa ma kulaalip ok umba dinim ale, ma buusa keba disa; yale, nikil iltipta nami weng kuyang saak tiip-nipna talbip namti, kulu tiltam tabu utabip.
21 Fazia tempo que ninguém comia. Por fim, Paulo reuniu a tripulação e disse: “Os senhores deveriam ter me dado ouvidos no princípio e não ter deixado Bons Portos. Teriam evitado todo este prejuízo e esta perda.
22 Kanun um-bom kipni tunum kaa ma aalu taanokoma disa; ti sip uta-kup dekela-tabokomu. Kemin, kabak-ata bokoyiliya, aket tem ayo dakat daak abiin tiyuk o, kala bokoyi.
22 Mas tenham bom ânimo! O navio afundará, mas nenhum de vocês perderá a vida.
23 Nali God ami tunum kaayu, beten kamaala-yaabi kemin, kamala kutamiip kulu ami ensel ata tal nalmi diim kulu tola
23 Pois, ontem à noite, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo se pôs ao meu lado
24 bokop-na-lomda: Pol kabi suunin disa. Yaap din Sisa ami tiin diim kawu tolnawa, tam-bak-molokoma. Kemin, God ali kapni win diim o, kala-lomda, tunum alik kapso, unabip iyo kukup tambal kuya dong dokoyila yaap-nokomip kaa utam taman o, kala bokop-namba. Kemin,
24 e disse: ‘Não tenha medo, Paulo! É preciso que você compareça diante de César. E Deus, em sua bondade, concedeu proteção a todos que navegam com você’.
25 nali utamila, God ali nami bokop-namba kaa, ti fan kanolokoma kala kalbi. Kemin, nikil kibi suunin daa; balili-kup kalin o.
25 Portanto, tenham bom ânimo! Creio em Deus; tudo ocorrerá exatamente como ele disse.
26 La, sip kuuli, imbii yak ok daang diim tawaal ma kaa daaluya balang tem kawu diinokomu kayi! kala kanum bakayila ko.
26 É necessário, porém, que sejamos impulsionados para uma ilha”.
27 Kemin, inim dukum fuun-bala bii, am almi-kup sin-yaabi am matumkal (14) kelaya, ami kutamiip kulu inim ta sip uyo kulii-una-bala, nuyo yol ok Adria kumun kawu liip una-bulup, kutamiip iipyak fokolaya kulu, sip umi okok kemin tunum namti utamiwa yi, Tildak tawaal mepso tildak unup ema yo? kala-lomdip,
27 Por volta da meia-noite, na décima quarta noite de tempestade, enquanto éramos levados de um lado para o outro no mar Adriático, os marinheiros perceberam que estávamos perto de terra firme.
28 ok kumun kulaalip daak unu siksimin sok ayo tuum buku kulaalip daak ok tem unuya, kuluu utam talaalip, kabaak-ami liip kaali 40 mita kela kalale, yanglo so kaata, asuk sok binalip daak una iyo kuluu atam talaalip, kabaak-ami liip kaata, 30 mita kelu kalalipla,
28 Lançaram a sonda e verificaram que a água tinha 37 metros de profundidade. Um pouco depois, lançaram a sonda novamente e encontraram apenas 27 metros.
29 tildak dalsiim tulup kulaa sip yang tuum tem inang diin-ilom yelama no kala-lomdip, suun-daa-lom toop sip umi olduuk tem kawu toop aba-lomdip, sip kutal-fukulu tola-yaamin umi mafek mafek angka atalingkal iyo fokolip daak ok tem un kutal-fukulu tolnula iyo aman duluum-bamdip: Am kabi baan daanawa, ok balang atamdup yaap-num o, kemip. Kemin,
29 Temiam que, se continuássemos assim, seríamos atirados contra as rochas na praia. Por isso, lançaram quatro âncoras da parte de trás do navio e ansiavam para que o dia chegasse logo.
30 sip okok kemin iyo sip kela yak banum o, kala-lom, kasen-foko-lomdip, Nuli yang sip umi dabom tem ilom sip kutal-fukulu tola-laamin mafek mafek kusnum ma fokolup daak ok tem unokoma no kala-lom, bot katipkan uyo sok buku kulaalip daak ok daang diim abamnula,
30 Dando a entender que iriam lançar as âncoras da parte da frente, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas, na tentativa de abandonar o navio.
31 Pol ayo soldiya so, imi tiin molin iso, imi bokoya-lomda: Sip umi okok kemin tunum kalawiili sip kalumi fukulokomip disa namti, kaa dok kano ibi yaap-nokomip disa yo! yakale,
31 Paulo, então, disse ao oficial no comando e aos soldados: “Se os marinheiros não permanecerem a bordo, vocês não conseguirão se salvar”.
32 soldiya iyo bot sok bak-duulip bot uyo kewip disa kulu unu ko.
32 Então os soldados cortaram as cordas do barco salva-vidas e o deixaram à deriva.
33 Kemin, am kel foko kem-salale, Pol ayo dukum-kup nikil alik imi bokoya-lomda: Ibi aket yaapkan fukun-bamdip: Kwin! kaa ti yela saak-nulup e yaap-nulup e? kal-bomdiwa, ima kaa inam-nolip disa kem-tal-bi-lomdip am matumkal (14) kelip. Lale,
33 Enquanto amanhecia, Paulo insistiu que todos comessem. “De tão preocupados, vocês não se alimentam há duas semanas”, disse ele.
34 ibi saak-nokomip disa le, aa katip so ma mafak-nokomip disa; kemin ibi ima inin aa! Ima inam-nokomip ayo yam-titil-diilula, titil-fokolokomip o, yaka-lomda,
34 “Por favor, comam alguma coisa agora, para seu próprio bem. Pois nem um fio de cabelo de sua cabeça se perderá.”
35 almi ima bret ma kuluuba-kup; alik imi tiin diim kulu God ami yaap ke yo, aka-lomda, lo kutii inaya,
35 Em seguida, tomou um pão, deu graças a Deus na presença de todos, partiu-o em pedaços e comeu.
36 atamdipla, nikil imi aket tem ayo tambal ma keyulula, yakal ima inip. Kemin,
36 Todos se animaram e começaram a comer.
37 sip kaptam-ami tunum tabasup kaali, 276 nuta tabasup.
37 Havia um total de 276 pessoas a bordo.
38 Kemin, nikil iyo imbi, inaliwa, sip uyo fong-alom, imbii yak ok balang daaluk o, kalalipla, ilmi ima wiit ayo fokolip ok unu ko.
38 Depois de se alimentar, a tripulação aliviou o peso do navio mais um pouco, atirando ao mar toda a carga de trigo.
39 Am daan atan tik-daalu, sip okok kemin iyo tawaal kulaa atamip. Lale, siin kaa ma atamsip daa, tiin kulaalip yak ok balang abamnu, utam talaliwa yi, (Yol ok ayo faka-bamda tuum muuk alinsa ayo dap kabak-kabak daa kela, iip ding ma an-kulii kamet bansa kemin kaa) ok dinin diim tambal ma be nema yo? kala sip uyo kuyak met ok dinin diim kaa daalum o, kala-lomdip,
39 Ao amanhecer, não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia e cogitaram se seria possível chegar ali e atracar o navio.
40 sip umi kutal-fuku-yaamin angka ami sok ayo bukulip disa ok tem kawu bom-bulule, sip umi duuk sok desip ayo baa-lom kutal-fuku-som, sel katip ma kutam di kelip yak unup. Lale, inim ayo taba-lom imbii yak balang tem daalon o, kala unan-suluya,
40 Então cortaram as âncoras e as deixaram no mar. Depois, afrouxaram as cordas que controlavam os lemes, levantaram a vela da frente e foram rumo à praia,
41 sip uyo yak ok balang diim mepso kulu diin-ilom tolnule, sip umi dabom tem ayo nakat-kala-lomdu diinuya, ok ala una-tala-ke-bamda, sip kuuyo ok ta fakliik-faklaak-bamda dakela kela ko.
41 mas o navio foi apanhado entre duas correntezas contrárias e encalhou antes do esperado. A parte da frente se encravou e ficou imóvel, enquanto a parte de trás, atingida pela força das ondas, começou a se partir.
42 Kanoluya, soldiya imi aket ayo fukun-ilomdip: Tunum sok de-yimusup kii ma daak ok daang aba ok falan yak aba ukadaa unokomip ema? kala alik anulup taanik o, kalip. Katale,
42 Os soldados queriam matar os prisioneiros para que não nadassem até a praia e depois fugissem.
43 soldiya imi tiin molin ayo Pol ami dong dokola-lomdi dil molila, kiimi kanolin aket fukunbip, ibi kaayo kulaalin o, kala-lomda fotaba bokoya-lomda: Ibi kanta ok falamin tunum ibi ma bom-bilip namti, kipsiik unfoko daak ok daang abalip falan yak balang uniple,
43 O oficial no comando, porém, desejava poupar a vida de Paulo e não permitiu que executassem seu plano. Ordenou aos que sabiam nadar que saltassem ao mar primeiro e fossem em direção a terra.
44 malo ok falamin disa, ipta as tiim aye, sip dakela tabu umi daam kaata ma kuluu-lomdip, kutal-fuku-bilip, ok ta as so, tunum so, imbii yak balang daa daa kelak o, yakaya, kula kano-lomdup, yak ok balang diim aba-lom nuyo alik aapnup ko.
44 Os outros se agarraram a tábuas ou pedaços do navio destruído. Assim, todos chegaram à praia em segurança.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.