Atos 16
God Ami Alokso Weng (TIF) vs NTLH
1 Kulaa Pol sole, Sailas so, alep iyo yakyak din abip Debi abalip, yak aba din abip Listra unip. Kemin, abip Listra kaptam-ali tunum ma Yesus ami lak duulin ma be kaami win kaa Timoti; ali Juda unang ma Kristen kesu umi man. Lale, aalap kaali Grik tunum.
1 Paulo chegou às cidades de Derbe e Listra. Em Listra morava um cristão chamado Timóteo. A mãe dele, uma cristã, era da raça dos judeus, mas o pai dele não era judeu.
2 Kemin, abip Listra so, Aikoniam so, kaptam-ami Kristen ili boko-lomdip: Timoti ali ti tunum tambal-kup tabasa no, akan kan-yaabip. Kemin,
2 Todos os irmãos que moravam em Listra e Icônio falavam bem de Timóteo.
3 Pol ami aket fukunin kaa, Timoti ali ti nuso nikil unum o, kalala, ayo ulduula. Lale, Pol ali aket fukuna yi, Juda alik abip ma ma bom-bilip iyo atamipla, Timoti ami aalap kaa Grik kasel kala, kala-lomdip iyo bokola-lom: Kabi tunum miit kusnum o, kalokomip ema yo? kala-lomda Juda kukup imi kuluu-lomda ami ipnaal ayo bo-kukan-tela-lomda dabuu dabiila una ko.
3 Paulo quis levá-lo consigo e por isso o circuncidou , pois todos os judeus que moravam naqueles lugares sabiam que o pai de Timóteo não era judeu.
4 Nikil kiiyo, liip un-bomdiwa, abip ma kawu yakyak ken-un-bomdipla, iyo bokoya-lom: Siin kaa Yesus ami kalaan tunum so, Kristen kamok kamok kusnum iso, abip Jerusalam din bom-bilip iyo, taken-bam bokolip: Tunum miit kusnum kayak kayak Kristen kesip iyo kaata kanu-biliwa yo, kala-silip kayi! kala nikil iyo kanumin weng kaa Kristen imi bakayila-tal-une-bilipya,
4 Nas cidades por onde passavam, eles diziam aos cristãos quais as decisões que tinham sido tomadas pelos apóstolos e pelos presbíteros da igreja de Jerusalém e aconselhavam que eles obedecessem a essas decisões.
5 abip ma ma imi Kristen unang tunum yakal tiltam titil-fak-daa God ami lak ayo dakaabip. Kemin, am daan-daan-ken-umba ayo, unang tunum kusnum iyo tiltam-tiltam-ke-lomdip imi tam unipya, dukumsip o.
5 Assim as igrejas ficavam mais fortes na fé, e o número de cristãos aumentava cada dia mais.
6 God ami Sinik Tambal ata taba-lomda, nikil iyo bokoya-lomda: Ibi din Provins Esia kawu din-ilomdip nami weng kaa bakayin daa yo! yakaya, atamdip bilin Provins Galesia ami anung Frigia kawu.
6 Como o Espírito Santo não deixou que anunciassem a palavra na província da Ásia, eles atravessaram a região da Frígia-Galácia.
7 Provins Misia ami mepso aba-lomdip, nikil iyo yang Provins Bitinia kaba unum o, kalip. Lale, Yesus ami Sinik Tambal ata nikil kiiyo dal mola.
7 Quando chegaram perto do distrito da Mísia, tentaram ir para a província da Bitínia, mas o Espírito de Jesus não deixou.
8 Kula kela Nisia unemin liip kawu kutal-fuku din abalip yak aba daak abip Troas unip.
8 Então atravessaram a Mísia e chegaram à cidade de Trôade.
9 Nikil akan-ilom, kutamiip kawu Pol ayo lom tap visin o kebip ma duulaya, Provins Masedonia tunum ma tola Pol ami atin ti dukum-kup naan-daala-lomda: Kabi sip tem tildak Provins Masedonia tildak ilomdap, numi dong dakaayan o, keba kala atamdala,
9 Naquela noite Paulo teve uma visão. Ele viu um homem da província da Macedônia, que estava de pé e lhe pedia: “Venha para a Macedônia e nos ajude!”
10 lom tap ayo duulaya, nikil iso, Luk nata buk kalawaali dol bokobi naso, utamupla, God ayo numi naan-daaya-lomda: Yak ilomdip nami weng tambal kaata, Provins Masedonia unang tunum imi bakayin o, kalba kalalupya, kula abiltap nuyo bung talalu le, kulaa tal sip ma kuluu-lom, Provins Masedonia unum o, kala-lom dotulup ko.
10 Logo depois dessa visão, nós resolvemos partir logo para a Macedônia, pois estávamos certos de que Deus nos havia chamado para anunciar o evangelho ao povo dali.
11 Nikil nuli abip Troas ayo kulaa kela, sip tem liip tituun-kup wakat biyak ok ding Samotres kawu yak sulup, sintam kela yak abip Neapolis yak abaluwa,
11 Nós embarcamos em Trôade e fomos diretamente para a ilha de Samotrácia. No dia seguinte chegamos ao porto de Neápolis.
12 kawu sip tem ayo kelalupla, yak aba met abip Filipai unup. Kemin, Filipai kaali, Provins Masedonia kaami abip diildiil kemin, sawaalak kaali, Rom ita tal abip kaa fak-tii-lom laabip kemin, kawu sin-sin-kelupla,
12 Dali fomos a Filipos, que é uma cidade do primeiro distrito da província da Macedônia e também colônia romana, onde ficamos vários dias.
13 God ami iintang am daanba kuyaku fanang daaluwa yi, Juda imi God ami naalin baan diim kaali, okdal kawu nema? kalale, tam abip kaptam-ami uti am tem saak lo aba din okdal tiin-bomdupla, unang-miin iyo tala-tala-kebip kala din imi bakayin-bulupya, kulaali,
13 No sábado saímos da cidade e fomos para a beira do rio, pois pensávamos que ali devia haver um lugar de oração para os judeus. Sentamos e começamos a conversar com as mulheres que estavam reunidas lá.
14 unang ma uyo numi weng kaata, weng san-kaabu umi win kuuli Lidia; uli abip Tayataira kayaak unang umi wok kaa ilim ifum kaata kutal-tii-buluya, saan-umbip. Kemin, uli Grik unang la, suunkup God ami beten kamala-laabu. Kemin, Dukum ata dong dokowaya, Pol ami weng kaayo talalu weng sandula,
14 Uma daquelas mulheres que estavam nos ouvindo era Lídia, uma vendedora de púrpura , da cidade de Tiatira. Ela adorava a Deus, e o Senhor abriu a mente dela para que compreendesse o que Paulo dizia.
15 usole, ulmi am maakup ilin iso, iyo oksam okoyipla, Lidia uyo numi bokoya-lomdu: Nikil ibi nami kukup kaayo atamipya, U fan Kamokim Yesus ami lak kaali ti duubu kala nikip namti, ibi tal nami am kaltamu bomdiwa yo, yukuya, yaap ke yo, waka tam kaptamu bom-ilsup ko.
15 Ela e as pessoas da sua casa foram batizadas. Depois Lídia nos convidou, dizendo: — Venham ficar na minha casa, se é que vocês acham que, de fato, eu creio no Senhor. Assim ela nos convenceu a ficar na casa dela.
16 Am ma daanale, nuyo God ami naalin baan diim unum o, kalalup una-bulupla, disa kulu sok de-yimulip tunum ma imi okok kamayin unang sii ma utamup ale, unang kuuli, sinik mafak kuluusu. Kemin, sinik mafak ta dong daka-wun-balaya, kanumin kanumin mafek mafek tiltam tabokomip kiimi sang kaali, bakaya-laabu. Kemin, unang tunum iyo tale-bilipla, ku-fatap-daa bakayin-buluya, iyo sisol kaa unang sii umi tiin molin imi kukaayin-bilipya, moni soyal kesip. Kemin,
16 Certo dia, quando estávamos indo para o lugar de oração, veio ao nosso encontro uma escrava. Essa moça estava dominada por um espírito mau que adivinhava o futuro, e os seus donos ganhavam muito dinheiro com as adivinhações que ela fazia.
17 unang kuuli, Pol nikil numi daang tem kamet tal-bom naan-bam bokolu: Tunum nikil kalawiili, Atin Fan God Win Tabin ami okok kem talbip tunum o. Kipni dok nolin dok nolin nolip, God ata dong dokoyilala, ban kaayo kela yaap ilokomip kaami sang kaata, kipni bakayila talbip o, kem-tal-bomdula,
17 A moça começou a nos seguir, gritando assim: — Estes homens são
18 unang kuuli ti suunkup kanumin-kup ke-buluya, bii am yaapkan disa kelaya, Pol ayo daal dap-telu fal-siki taba sinik mafak ami bokola ko: Yesus Kraist ami titil-kup tabasa ami win diim bakap-tambi. Kemin, kabi unang kulu kewa unan aa! aka kem-salale, kulu maak fak-daalin tap sinik mafak ayo, kewa yak bana ko.
18 Ela fez isso muitos dias. Por fim Paulo se aborreceu, virou-se para ela e ordenou ao espírito: — Pelo poder do nome de Jesus Cristo, eu mando que você saia desta moça! E, no mesmo instante, o espírito saiu.
19 Kewa yak banaya, unang kuumi tiin molin tunum iyo utamiwa yi, Bayi! numi sisol fakan-umbup kaami miit kaa disa kelu kala, kala-lomdip, kulaali Pol so, Sailas alep iyo im-tal-fuku sisii dilili im-bii-din abip iip kaptam-ami kamok kamok imi tiin diim tiilum o, kala im-bii-tal
19 Quando os donos da moça viram que não iam poder mais ganhar dinheiro com as adivinhações dela, agarraram Paulo e Silas e os arrastaram até a praça pública, diante das autoridades.
20 Rom kasel imi yim-bak-saanin tunum imi diim tiiliwa bokoya-lomdip: Kipyo, mep tunum alep kalawiili, Juda kayaak kemin, alep kaliita tal-ilomdip, numi abip unang tunum iyo yam-mafak-dakabip. Kemin,
20 Eles os apresentaram a essas autoridades romanas e disseram: — Estes homens são judeus e estão provocando desordem na nossa cidade.
21 alep kii, Juda imi kukup uta kukuyimbip. Lale, Rom kasel nuli kaali, weng san-ilom kutal-fukulokomup kaa, tambal disa yo, kaliwale,
21 Estão ensinando costumes que são contra a nossa lei . Nós, que somos romanos, não podemos aceitar esses costumes.
22 abip unang tunum yakal alep kiimi weng mafak bakayim-bilipla, yim-bak-saanin tunum iyo soldiya imi bokoyiliwa, alep imi ilim ayo balata kukan-tiiya-lomdip, faklet kuluu-lom, langatal kayim-bilip kiim tabamnala, alep iyo ye-bii
22 Aí uma multidão se ajuntou para atacar Paulo e Silas. As autoridades mandaram que tirassem as roupas deles e os surrassem com varas.
23 yim-tii keya-lomdip, kulaali yim-tama tal kalabus am daa, iliya yim-baalip am kaptam unip, kalabus tiin molin tunum ami bokola-lomdip: Talalu tiin molan o, akiwale,
23 Depois de baterem muito neles, as autoridades jogaram os dois na cadeia e deram ordem ao carcereiro para guardá-los com toda a segurança.
24 weng san-ilomda yim-tama tam am ma kaptam daala tiiniple, alep imi yaan kiiyo, fokola tal aba daak as ma tem kalasip kaptoop unipya, sok de-yimula no.
24 Depois de receber essa ordem, o carcereiro os jogou numa cela que ficava no fundo da cadeia e prendeu os pés deles entre dois blocos de madeira.
25 Am iipyak fokola, Pol sole, Sailas alep iyo God naan-bam ale, baal wii-bam ke-biliwa, kalabus-miin iyo weng san-kaa-bam, bom iliwa,
25 Mais ou menos à meia-noite, Paulo e Silas estavam orando e cantando hinos a Deus, e os outros presos escutavam.
26 maak fak-daalin tap bim aalap ma tiltam taba-lomda, kalabus am kaayo, ti mepso wan binala daak abokin-kup kem-sulula, abiltap-kup kalabus am saal alik iyo ilta-kup busuuliple, kalabus de-yimubip alik imi sen sok kaayo, dalela daak aba keluya,
26 De repente, o chão tremeu tanto, que abalou os alicerces da cadeia. Naquele instante todas as portas se abriram, e as correntes que prendiam os presos se arrebentaram.
27 kalabus tiin molin tunum akal tam tiin yang ulaya, Kalabus am saal iyo alik busuulip kala kalale kwin! kalabus-miin kaptam-ali alik ukadaa unip ema yo? kala-lomda, kulaa akal almi kamok kamok imi atul itam suun-daa-lomda, bainat kaayo, kuluu bina-daa nalmi nelak o, kemaya,
27 Aí o carcereiro acordou. Quando viu que os portões da cadeia estavam abertos, pensou que os prisioneiros tinham fugido. Então puxou a espada e ia se matar,
28 Pol ayo dukum-kup naan-daala-lomda: Kapyo, alik nuli kala-bulup kemin, nelak o, kebap kaa kelan aa! akaya,
28 mas Paulo gritou bem alto: — Não faça isso! Todos nós estamos aqui!
29 kalabus tiin molin tunum ayo naan-tabaya, tunum ma akal abiltap yokon iilfo kulii-tal atamale, abiltap kalabus am tam ilomda, walwaal-kup tap-tap-ke-bamda, Pol sole, Sailas so, alep imi miit tem kulu katuun duung fakela daak tiin-ilomda,
29 Aí o carcereiro pediu que lhe trouxessem uma luz, entrou depressa na cela e se ajoelhou, tremendo, aos pés de Paulo e Silas.
30 alep iyo foko kutaltam seplo tii bokoya ko: Nak-tunum kusal kipyo, nali kalok noliya kawu, God kaayo dong dokop-naya, ban kemin ayo kela-lomdi yaap-nokomi ni? yakale,
30 Depois levou os dois para fora e perguntou: — Senhores, o que devo fazer para ser salvo?
31 alep isiik bokola-lomdip: Kabi Kamokim Yesus ami lak kaata duulawa, God ata kapni ban kemin kaayo, kukan-tiip-ta-lomda kambop-tala, tambal ke-lokomap. Kemin, kapso, kaltapni am maakup ilin iso, iyo yaap ke-lokomip o, kala kanum bokonbip-kup;
31 Eles responderam: — Creia no Senhor Jesus e você será salvo — você e as pessoas da sua casa.
32 iyo Kamokim Yesus ami sang ayo tunum kaasole, almi am maakup ilin alik iso, imi bakayip.
32 Então eles anunciaram a palavra do Senhor ao carcereiro e a todas as pessoas da casa dele.
33 Kutamiip kuyaku, kalabus tiin molin tunum ayo alep iyo foko kutam am tii alep imi faklet daam abang kiiyo, diinga yim-tii keyilala, kulaa isiik ami kalel aye, man aa, alimal alik iyo abiltap-siik oksam wokoyiple,
33 Naquela mesma hora da noite, o carcereiro começou a cuidar deles, lavando os ferimentos da surra que haviam levado. Logo depois ele e todas as pessoas da sua casa foram batizados.
34 kulaa alep im-bitam almi am daa, ima fuuyip iniwale, mep tunum kaaso, almi am maakup ilin iso, iyo ti tanke God ami lak kaa duulup o, kal-bom fiyaap duumip ko.
34 Em seguida ele levou Paulo e Silas para a sua casa e lhes deu comida. O carcereiro e as pessoas da sua casa ficaram cheios de alegria porque agora criam em Deus.
35 Bom-ilip am daana, Rom kayaak imi yim-bak-saanin tunum iyo, soldiya ma fokolip tal kalabus tiin molin tunum ami bokolip: Kabi tunum alep kii tildaa yim-baalap unin o, akiwa,
35 Quando amanheceu, as autoridades romanas mandaram alguns policiais com a seguinte ordem para o carcereiro: “Solte esses homens.”
36 ayo imi weng kaa, Pol ami bokola-lomda: Yim-bak-saanin tunum iyo weng kulaalip tal-ilomda, alep kii tildaa yim-baalip unin o, kalip. Kemin, alep tiltam abip abalip kipyo, aket tambal-kup keyulu unin o, yakaya,
36 Então o carcereiro disse a Paulo: — As autoridades mandaram soltá-los. Podem ir embora em paz.
37 Pol asiik soldiya imi bokoya-lomda: Alep nuli Juda. Lale, numi win kaa Rom kawu dolsip, Alep ili Rom kayaak o, yaka-laabip. Lale, Rom kasel ili yim-bak-saan-bi-somdipla kawu, numi ban kemin ayo ma utam-somdiwa, kawu sok de-yimubip dinim. Kemin, soldiya iyo bokoyipla, kasen-foko alep nuli unang tunum imi tiin diim kawu, faklet ta langatal kayim-bi-lomdip, im-tal kalabus am daabip. Kemin, am kamala daanba kulu, yawaaluya-lomdip, maaklo fokolup unin o, kalbip a? Disa, ilta taldiwa, alep nuli im-bii tiltam abip daaliwa ya! yakaya,
37 Mas Paulo disse aos policiais: — Eu e Silas somos cidadãos romanos e, mesmo assim, sem termos sido julgados, fomos surrados em público. E depois nos jogaram na cadeia. E agora querem nos mandar embora assim em segredo? Isso não! Que as próprias autoridades romanas venham aqui e nos soltem!
38 soldiya iyo Pol ami weng kaayo, din yim-bak-saanin tunum imi bokoyilipla weng saniwa yi, Bayi! tunum alep kiili, Rom kasel kesip kala, kalalipla, suun-daa-lom,
38 Os policiais foram contar às autoridades romanas o que Paulo tinha dito. Quando as autoridades souberam que Paulo e Silas eram cidadãos romanos, ficaram com medo
39 din alep imi bokoya-lomdip: Ifan o. Nuli itam, Awu alep kibi Rom kayaak kesip kalbup disa kalalupla, soldiya imi bokoyulupla: Alep ipyo faklet langatal kaya-solip o! yaka-lomdip im-taltam abip daa-lom, bokoya-lomdip: Abip kaltam kelalip alep ipyo, unin o! yikiwa,
39 e foram lhes pedir desculpas. Então os tiraram da prisão e pediram que fossem embora da cidade.
40 alep iyo kalabus am kelalip yak aba din Lidia umi am din aba Kristen so tiin-bomdip, imi yam-titil-saanin weng ayo bakayinsi keyilalip unip ko.
40 Paulo e Silas saíram da cadeia e foram para a casa de Lídia. Ali encontraram-se com os irmãos, animaram a todos e depois foram embora.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.