Apocalipse 14
Sbö Tjl̈õkwo (TFRNTPO) vs VC
1 E irgo ga ĩnor jek obi, ga ĩn ga Öng Wl̈ẽp Ushko So L̇l̇gwokl̈ë l̈i sök Sión dl̈upyo go bor bokshto. Eshko ga yorkaga nopga dogl̈o sak dbäw dbäw pjl̈ogl̈o sak dbäw kjingsho sak dbäw dbäw pjl̈ogl̈o sak pkëng kjingsho sak dbäw dbäw pjl̈ogl̈o pkëng (144,000), uunkong l̈i bokdo go Öng l̈i ko jyã tak pjang, Öng Data l̈i ko jyã tak pjang bakoe.
1 Eu vi ainda: o Cordeiro estava de pé no monte Sião, e perto dele cento e quarenta e quatro mil pessoas que traziam escritos na fronte o nome dele e o nome de seu Pai.
2 Eshko ga kur ga l̇l̇ëbo ter pjl̈uk jong kjok dogo dwayo, pjl̈uk l̈i so di kës pjl̈ubl̈unyo l̈i pjl̈ukyo kjoyo, so kjrik ri ri l̈i pjl̈ukyo kjoyo, so kjorkwang shäryak jong kjiyo tjok tëy or go wl̈eniyo tëba l̈öng l̈i kjoyo bakoe.
2 Ouvia, entretanto, um coro celeste semelhante ao ruído de muitas águas e ao ribombar de potente trovão. Esse coro que eu ouvia era ainda semelhante a músicos tocando as suas cítaras.
3 Ga nopga l̈öng l̈i tono l̈ok tëkwo tjagl̈ën, pjl̈u sökkl̈o jong kjok dogo l̈i bokshto, äya l̈öng së dogl̈o pkëng (4) l̈i bokshto, tjl̈apgaga kjok l̇l̇gwega wl̈eniyo l̈i bokshto bakoe. Gueniyo nopga dogl̈o sak dbäw dbäw pjl̈ogl̈o sak dbäw kjingsho sak dbäw dbäw pjl̈ogl̈o sak pkëng kjingsho sak dbäw dbäw pjl̈ogl̈o pkëng (144,000) l̈i tokdo eröe. Nopga döktong l̈öng kjok ëre kjing go l̈i epga. Ëye obl̈ë të ba tëkwo l̈i go ga äe.
3 Cantavam como que um cântico novo diante do trono, diante dos quatro Animais e dos Anciãos. Ninguém podia aprender este cântico, a não ser aqueles cento e quarenta e quatro mil que foram resgatados da terra.
4 — ausente —
4 Estes são os que não se contaminaram com mulheres, pois são virgens. São eles que acompanham o Cordeiro por onde quer que vá; foram resgatados dentre os homens, como primícias oferecidas a Deus e ao Cordeiro.
5 — ausente —
5 Em sua boca não se achou mentira, pois são irrepreensíveis.
6 Eshko ga ĩn ga Sbö parkaga kjok dogo so dbuk pjang kjl̈ara, tjl̈õkwo pjl̈ú ber ĩyado wl̈o l̈i söya tjeng nopga l̈öng kjok ëre kjing go kës l̈i kong, kjok shto obl̈ë obl̈ë uunkong sopga kong, tjëyoga obl̈ë obl̈ë uunkong kong, nopga tjl̈ẽ tjl̈õkwo obl̈ë obl̈ë uunkong kong bakoe.
6 Vi, então, outro anjo que voava pelo meio do céu, tendo um evangelho eterno para anunciar aos habitantes da terra e a toda nação, tribo, língua e povo.
7 Tjl̈ẽno pjang dbo go. Tjl̈ẽ ga «Nopga l̇l̇gweya Sbörë dbaryo l̈i öötonge. E kjĩshko ga Sbö bangkjrozĩ, iozĩ ber kësbang, tjwl̈õ ara, poshrëzĩ bakoe. Kjok uunkong shäryaga l̈i e, kjopkwo, kjok ëre, dl̈ung, di wen l̈ok kjone pogo bakoe» l̈e.
7 Clamava em alta voz: Temei a Deus, e dai-lhe glória, porque é chegada a hora do seu julgamento. Adorai aquele que fez o céu e a terra, o mar e as fontes.
8 Eshko ga Sbö parkaga kjok dogo so wen pjang ba irgo kjl̈ara, tjl̈ẽ ga «¡E pjitonge! ¡Babilonia kjokyo tjwl̈õ ara l̈i pjitonge! Tjëyoga obl̈ë obl̈ë pinggaga l̇l̇ëbo owa shäryë obl̈ë obl̈ë l̈i e. Epga ichara Sbö rayë bakoe. E pjitong e kjĩshko» l̈e.
8 Outro anjo seguiu-o, dizendo: Caiu, caiu a grande Babilônia, por ter dado de beber a todas as nações do vinho de sua imundície desenfreada.
9 Eshko ga Sbö parkaga kjok dogo so wen pjang ba irgo kjl̈ara obi. Tjl̈ẽno pjang dbo go. Tjl̈ẽ ga «Ëye äya l̈i poshrëk, ëye ba jyãgl̈o l̈i poshrëk, ëye bokdo go, l̇l̇ëm ga orkwo go ba jyãgl̈o l̈i jyã tak pjang ga
9 Um terceiro anjo seguiu-os, dizendo em alta voz: Se alguém adorar a Fera e a sua imagem, e aceitar o seu sinal na fronte ou na mão,
10 Sbö iirkono ara ba kong. E kjĩshko ga ëye Sbö iono ber iirshko ga shdũya sorë ga epga shdũya eni bakoe. Epga suya akkwo ko azufre pjë jong ri ri l̈i tjok, Sbö parkagaga kjok dogo so bokshto, Öng l̈i bokshto bakoe.
10 há de beber também o vinho da cólera divina, o vinho puro deitado no cálice da sua ira. Será atormentado pelo fogo e pelo enxofre diante dos seus santos anjos e do Cordeiro.
11 Epga shdũya eni ĩyado, ba iök l̈i sjer l̇l̇ëm shkë jĩk, dba jĩk. Shäryë eni, äya l̈i poshrëra l̈ok kjĩshko, ba jyãgl̈o l̈i poshrëra l̈ok kjĩshko, bokdo go, l̇l̇ëm ga orkwo go ba jyãgl̈o l̈i jyã tak pjang kjĩshko bakoe» l̈e.
11 A fumaça do seu tormento subirá pelos séculos dos séculos. Não terão descanso algum, dia e noite, esses que adoram a Fera e a sua imagem, e todo aquele que acaso tenha recebido o sinal do seu nome.
12 Miydëy tjl̈õkwo ëre go ga l̇l̇ëbo wen Sbö nopga, ba kol̈agaga l̈i kong owa ëmdë ga woyde ga kuya kjang, Jesús raye l̇l̇ëm bakoe.
12 Eis o momento para apelar para a paciência dos santos, dos fiéis, aos mandamentos de Deus e à fé em Jesus.
13 Eshko ga kur ga ybö ter kjok dogo dwayo pjl̈ara, tjl̈ẽ ga «Tjl̈õkwo ëre tozong. Eeri jek l̈ëkong ga ëye mär beno l̈öng Tjl̈apga Jesús go wol̈onoshko guing ga ber wopjl̈úe» l̈e.
13 Eu ouvi uma voz do céu, que dizia: Escreve: Felizes os mortos que doravante morrem no Senhor. Sim, diz o Espírito, descansem dos seus trabalhos, pois as suas obras os seguem.
14 Eshko ga ĩnor jek obi, ga ĩn ga pjäng sho wen pjang kjrina pjl̈ubl̈ún, kjing go sök kjl̈ara so no to ter kjok dogo dwayo l̈i kjoyo, dl̈u kjing go pjl̈u dl̈u iokl̈o pjang kjwara shäryak dbur sho shõyl̈ṍr go, wl̈oshko dröng tjeng kjwangna zönge.
14 Eu vi ainda uma nuvem branca, sobre a qual se sentava como que um Filho do Homem, com a cabeça cingida de coroa de ouro e na mão uma foice afiada.
15 Eshko ga Sbö parkaga kjok dogo so opshino shäng kjl̈ara, Sbö u jong l̈i roy dwayo, ga tjl̈ẽno sök pjäng sho kjing go l̈i kong dbo go. Tjl̈ẽ ga «Dwl̈a bo kwirkono tjän, ga dwl̈a bo skozl̈ong dbaryo öötonge. E kjĩshko ga bop dröng kjwe sös, ga pja nom dwl̈a bo tjeng l̈i skok» l̈e.
15 Outro anjo saiu do templo, gritando em voz alta para aquele que estava assentado na nuvem: Lança a tua foice e ceifa, porque é chegada a hora de ceifar, pois está madura a seara da terra.
16 Kuya ga ba dröng l̈i go ga dwl̈a bo tjeng kjok ëre kjing go kës l̈i zakza tas erä.
16 O Ser que estava assentado na nuvem lançou então a foice à terra, e a terra foi ceifada.
17 Eshko ga Sbö parkaga kjok dogo so opshino shäng kjl̈ara obi, Sbö u jong kjok dogo l̈i roy dwayo, wl̈oshko dröng tjeng kjwangna zöng bakoe.
17 Outro anjo saiu do templo do céu. Tinha também uma foice afiada.
18 E irgo ga Sbö parkaga kjok dogo so wen shäng kjl̈ara obi. E parkë shäng iök pjë jong ri ri l̇l̇ëbo l̈õ pjl̈ëbl̈ë sukkl̈o kjing go l̈i dë, sjer l̇l̇ëm wl̈o. Eshko ga tek shäng öng sukkl̈o jong l̈i shwoy dwayo, ga tjl̈ẽno wl̈oshko dröng tjeng l̈i kong dbo go. Tjl̈ẽ ga «Kjil̇l̇gwo bo kwirkono tjän. E kjĩshko ga bop dröng kjwe sös, ga pja nom jer kjok kjing go, kjil̇l̇gwo bo tjeng l̈i töng» l̈e.
18 E outro anjo, aquele que tem poder sobre o fogo, saiu do altar e bradou em alta voz para aquele que tinha a foice afiada: Lança a foice afiada e vindima os cachos da vinha da terra, porque maduras estão as suas uvas.
19 Kuya ga ba dröng l̈i go ga kjil̇l̇gwo bo tjeng kjok ëre kjing go kës l̈i zakza tas, ga dbukza jer kjil̇l̇gwo bo l̇l̇ruzl̈ong shtoyo l̈i roshko. E no shdũzl̈ong shtoyo l̈i l̈okl̈o, ëye Sbö iono iirshko ga shdũya tjeng l̈ishko.
19 O anjo lançou a sua foice à terra e vindimou a vinha da terra, e atirou os cachos no grande lagar da ira de Deus.
20 Kjil̇l̇gwo bo l̇l̇ruzl̈ong shtoyo l̈i jong kjok eshko l̈i worbo go. Eni ga kjil̇l̇gwo bo l̈i l̇l̇rura eshko, ga ba srëng l̈i tur jer jong e roy dwayo di kësbang wl̈eni, öötong kjl̈ay kwomgl̈a kjëngso go, äär jong pjolae. Shji äär ba pjl̈arbo wl̈o ga woyde ga shji jëk dbargwo sak kjwara (10) dik.
20 O lagar foi pisado fora da cidade, e do lagar saiu sangue que atingiu até o nível dos freios dos cavalos pelo espaço de mil e seiscentos estádios.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.