Mateus 14
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs ARIB
1 Di obe nwu kamɛ yi, Herode wɔ niatoole ni sɛka di Galilea kasɔ suoto lanu Yesu leyooto.
1 Naquele tempo Herodes, o tetrarca, ouviu a fama de Jesus,
2 Ni aatɔkɔ batii nɔɔ alɛ, “Otii wɔ mmle yi, Yaa Ntu Kpeesatɛ Yohane nintoo kple ɛɛtaka eekye bakpi kamɛ ɛɛwa. Nkpo oso akpe osie ɔɔbla sɛkpɛ se niɛbla ni ɔkpɛ antuo nɛ.”
2 e disse aos seus cortesãos: Este é João, o Batista; ele ressuscitou dentre os mortos, e por isso estes poderes milagrosos operam nele.
3 Aabuɛ ɔlaa wɔ mmle diekye Herode wɔ mmle niata baamufũ Yohane, aata baanii nwɔ, baatɛ nwɔ leeyo. Herode labla nle mmle ta Herodia wɔ ninle obilɛma Filipo ɔsɔfɔ oso.
3 Pois Herodes havia prendido a João, e, maniatando-o, o guardara no cárcere, por causa de Herodias, mulher de seu irmão Felipe;
4 Diekye lɛsaa le niawa ni ninle alɛ, Yaa Ntu Kpeesatɛ Yohane lasĩ ɔlaa aata Herode alɛ, “Yaa kufiofa diɛta osuku alɛ, faafũ obilee ɔsɔfɔ Herodia fanyɔ.”
4 porque João lhe dizia: Não te é lícito possuí-la.
5 Nkpo oso Herode lamiɛ alɛ oolo Yohane. Kafɔɔ aatɔɔyɛkɛ Yuda batii, diekye baatoobu Yohane fɛ le Yaa ɔlaa buɛtɛtɛ.
5 E queria matá-lo, mas temia o povo; porque o tinham como profeta.
6 Dii ninwii, Herode latoole lelofoyi nɔɔ, aalɛɛ batii kpinwu. Ni di Herodia obi sankobi lakyɛ aalaatũ di batii nwu nkpo anu nɛ. Katũ nɔɔ nwu nkpo labuo Herode anu osie kanya.
6 Festejando-se, porém, o dia natalício de Herodes, a filha de Herodias dançou no meio dos convivas, e agradou a Herodes,
7 Ni aaka ntam aabuɛ alɛ, “Matafɔ lɛsaa lele fɛɛkaalɛ mi!”
7 pelo que este prometeu com juramento dar-lhe tudo o que pedisse.
8 Ninfɛ di ɔsankobi nwu nkpo ɔya latɔɔ disibu di lɛsaa le aakaalɛ ni suoto nɛ. Nkpo oso aakyɛ aalaakaalɛ Herode alɛ, “Komiɛ Yaa Ntu Kpeesatɛ Yohane disi di bɛɛsi bɛnkɛɛ kamɛ nunua.”
8 E instigada por sua mãe, disse ela: Dá-me aqui num prato a cabeça de João, o Batista.
9 Lɛsaa le mmle di ɔsankobi nwu nkpo lakaalɛ ni labuo ɔka Herode suoto. Kafɔɔ di ntam be aaka ni di banɔɔfo nwu nkpo bamuu anu oso, aata osuku alɛ babla di ɔsankobi nwu nkpo dibiesaa suoto batɔɔ.
9 Entristeceu-se, então, o rei; mas, por causa do juramento, e dos que estavam à mesa com ele, ordenou que se lhe desse,
10 Nioso aakpee otii lakyɛ aalaabudi Yohane disi di leyo katenkɔ.
10 e mandou degolar a João no cárcere;
11 Ni aayɔ disi nwu nkpo aakpee di bɛɛsi bɛnkɛɛ kamɛ aawako ɔsankobi nwu nkpo nɛ. Ni di ɔsankobi nwu nkpo kafɔɔ layɔ disi nwu aakyɛnko ɔya nɛ.
11 e a cabeça foi trazida num prato, e dada à jovem, e ela a levou para a sua mãe.
12 Ni di Yohane basaateketetɛ nɔɔ labayɔ kpi nwu nkpo baasifiko baalaakookaa nɛ. Ni baakyɛ baalaatɔkɔ Yesu nɛ.
12 Então vieram os seus discípulos, levaram o corpo e o sepultaram; e foram anunciá-lo a Jesus.
13 Di obe wɔ di Yesu lanu alɛ batoolo ni Yohane yi, ni aayɔ oklo aadie ninfa aasifi laba le nielo ni baatii nnaa ni nɛ. Obe wɔ baatii lanu nfũ akpe nii, kpinwu lɛma ladie seekpoo lɛma baakyɛ nkpaa, baati nwɔ, baakyɛ ninfa.
13 Jesus, ouvindo isto, retirou-se dali num barco, para um, lugar deserto, à parte; e quando as multidões o souberam, seguiram-no a pé desde as cidades.
14 Obe wɔ di Yesu ladie ni di oklo kamɛ, aanya ni batii ɔlambu nwu nkpo, kafutu lanyinyii nwɔ di suoto lɛma. Ni aayɔɔsa mba niatoofiɛ ni bamuu sifiɛ nɛ.
14 E ele, ao desembarcar, viu uma grande multidão; e, compadecendo-se dela, curou os seus enfermos.
15 Di obe wɔ di kɔtɔɔfɔ lawo nii, basaateketetɛ nɔɔ lawa ɔkyɛ nɔɔ babatɔkɔ nwɔ alɛ, “Kale nfɛ koloo, nfũ bukpe ni kafɔɔ lekyo ku okpoo. Nkpo oso diki batii ba mmle osuku, baatɔɔkyɛ nkpaayotũ baalaamiɛ lelesaa bale.”
15 Chegada a tarde, aproximaram-se dele os discípulos, dizendo: O lugar é deserto, e a hora é já passada; despede as multidões, para que vão às aldeias, e comprem o que comer.
16 Yesu ladiki kanya alɛ, “Diefĩ alɛ baasifi. Aye bamu bimiɛ lɛsaa lewo bita ma bale.”
16 Jesus, porém, lhes disse: Não precisam ir embora; dai-lhes vós de comer.
17 Ni baasaateketetɛ nɔɔ nwu nkpo latɔkɔ nwɔ alɛ, “Alesaa ya lete bukle ni ninle bloblo akudi anɔɔ ku kɔkpaku sɛnle kɔnyɔ.”
17 Então eles lhe disseram: Não temos aqui senão cinco pães e dois peixes.
18 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Biyɔ alesaa nwu biwakoe.”
18 E ele disse: trazei-mos aqui.
19 Ni aatɔkɔ batii nwu nkpo bamuu alɛ basiɛ kaasɔ di sɛfa kɔnle nwu nkpo suoto. Ninfɛ aayɔ bloblo akudi anɔɔ ku kɔkpaku kɔyɔ nwu nkpo, ni aakplesa anu katoo aanyu osi aapɛ Yaa sɛfa nɛ. Ni aabɛbɛɛ bloblo nwu nkpo kɔkyɛɛ kɔkyɛɛ aata basaateketetɛ nɔɔ nɛ. Ni baasaateketetɛ nɔɔ kafɔɔ layɔ baata batii nwu nkpo nɛ.
19 Tendo mandado às multidões que se reclinassem sobre a relva, tomou os cinco pães e os dois peixes e, erguendo os olhos ao céu, os abençoou; e partindo os pães, deu-os aos discípulos, e os discípulos às multidões.
20 Obiala lɛma lale alesaa nwu nkpo aamiɛ. Nni kamaa, ni basaateketetɛ nɔɔ lasiisa kɔkyɛɛ kɔkyɛɛ ko niabu nii baakpete di nkyikyɛ kamɛ nɛ. Baawɛ lefosi nikyikyɛ nnyɔ pɔ.
20 Todos comeram e se fartaram; e dos pedaços que sobejaram levantaram doze cestos cheios.
21 Batii ba niale ni alesaa nwu nkpo labla basuɔtɔ nkpe nnɔɔ. Bataka basanko ku babisɔ baakpee kaamɛ.
21 Ora, os que comeram foram cerca de cinco mil homens, além de mulheres e crianças.
22 Ninfɛ di Yesu lata alɛ basaateketetɛ nɔɔ layie baabuo di oklo kamɛ alɛ balekatũ bataalɛ basifi lekpo nwu nkpo kakyɛ nyɔɔfa nɛ. Diabu lete nɔɔ ninfa alɛ oodiki batii nwu nkpo osuku.
22 Logo em seguida obrigou os seus discípulos a entrar no barco, e passar adiante dele para o outro lado, enquanto ele despedia as multidões.
23 Di obe wɔ atoodiki batii nwu nkpo osuku eeloo ni kamaa, lete nɔɔ aakata aasifi kobokote osi alɛ ɔɔlaapɛ ɔlaa anta Yaa. Kale laloo, nioso Yesu lete niabu ninfa.
23 Tendo-as despedido, subiu ao monte para orar à parte. Ao anoitecer, estava ali sozinho.
24 Di obe nwu nkpo kamɛ, oklo nwu nkpo ntɔɔkyɛ sitũ nwaa. Lekpo ntu latɔɔkpɛko oklo nwu nkpo, diekye lekpo kɔfɛɛfɔ latɔɔfɛ kuatɔɔkyako oklo nwu nkpo.
24 Entrementes, o barco já estava a muitos estádios da terra, açoitado pelas ondas; porque o vento era contrário.
25 Kolesɛtũ elomu etiɛ ku elomu ekuɔ ntɛɛ yi, Yesu lakyɛ di ntu osi aatoofe basaateketetɛ nɔɔ nwu nkpo nfũ.
25 À quarta vigília da noite, foi Jesus ter com eles, andando sobre o mar.
26 Di obe wɔ kamɛ baanyɔɔ akyɛ di ntu osi ɔɔwa nii, lɛyɛkɛ lapɛ ma baabuɛ alɛ, “Kpi dile!” Nkpo oso baayiisa kudu osie kanya!
26 Os discípulos, porém, ao vê-lo andando sobre o mar, assustaram-se e disseram: É um fantasma. E gritaram de medo.
27 Nfanwu Yesu lakakatɛ aatɔkɔ ma alɛ, “Binya otu! Ami dile! Bitanyɛkɛ!”
27 Jesus, porém, imediatamente lhes falou, dizendo: Tende ânimo; sou eu; não temais.
28 Ninfɛ di Petro latɔkɔ nwɔ alɛ, “Saate, nse afɔ dile nwaako, ni faatɛɛ nkyɛ di ntu osi nwa ɔkyɛ lɛfɔ.”
28 Respondeu-lhe Pedro: Senhor! se és tu, manda-me ir ter contigo sobre as águas.
29 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Wa!”
29 Disse-lhe ele: Vem. Pedro, descendo do barco, e andando sobre as águas, foi ao encontro de Jesus.
30 Kafɔɔ di obe wɔ aanya ni kɔfɛɛfɔ ko niatɔɔfɛ ni osie kanya, lɛyɛkɛ lapɛ nwɔ, ni aakyako ɔmɛɛ di ntu nkpo kamɛ nɛ. Ni aafaa osie kanya aabuɛ alɛ, “Saate, diki mi!”
30 Mas, sentindo o vento, teve medo; e, começando a submergir, clamou: Senhor, salva-me.
31 Nfanwu ni di Yesu lananfi kɔnɛɛ nɔɔ aamufũ nwɔ, ni aatɔkɔ nwɔ alɛ, “Ofũ onu lɛfɔ diewo! Be oso fonoofũ mi fanu?”
31 Imediatamente estendeu Jesus a mão, segurou-o, e disse-lhe: Homem de pouca fé, por que duvidaste?
32 Banyɔ lɛma baabuo di oklo nwu nkpo kamɛ, ni kɔɔfɛɛfɔ nwu nkpo ladiɛ ɔfɛ nɛ.
32 E logo que subiram para o barco, o vento cessou.
33 Ninfɛ di basaateketetɛ nɔɔ nwu nkpo di oklo kamɛ lapɛ akunkyi baasumu nwɔ baabuɛ alɛ, “Nwaako, Yaa Obi fale!”
33 Então os que estavam no barco adoraram-no, dizendo: Verdadeiramente tu és Filho de Deus.
34 Obe wɔ baataalɛ lekpo nwu nkpo baalaadu ni kayɛ nyɔɔfa di Genesaret kasɔ suoto yi,
34 Ora, terminada a travessia, chegaram à terra em Genezaré.
35 batii lanya Yesu baatɛ nsũ ninfa. Nkpo oso baakyɛ baalaakpaa bafiɛtɛ ba ninkpe ni di ntɛɛ nwu nkpo fɛɛ baawako Yesu nfũ.
35 Quando os homens daquele lugar o reconheceram, mandaram por toda aquela circunvizinhança, e trouxeram-lhe todos os enfermos;
36 Ni baatikiti Yesu lekoto alɛ ata bafiɛtɛ bakpanko nwɔ awu kotoko lete pɛ. Batii ba bamuu niakpanko ni awu nɔɔ kotoko yi, sifiɛ lɛma layɔɔ ma.
36 e rogaram-lhe que apenas os deixasse tocar a orla do seu manto; e todos os que a tocaram ficaram curados.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.