Marcos 14
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs ARA
1 Ditoobu ayi anyɔ fiɛ di Yuda batii male ni ayi lɛma ya manlɛɛ ni Okpi Diisi Ofe Dii ku Bloblo wɔ Ninantaka Ni Olebee, man-yɔ mannyuma ni odie lɛma di Egipte. Olebatatɛ banɔɔfo ku kufiofa batuotɛ lawɛ ninfa baatoomiɛ osuku wɔ baawofa mamufũ Yesu manlo nii.
1 Dali a dois dias, era a Páscoa e a Festa dos Pães Asmos; e os principais sacerdotes e os escribas procuravam como o prenderiam, à traição, e o matariam.
2 Ni baabuɛ baatɔkɔ bawo alɛ, “Ditanwa alɛ buɔbla lɛsaa le mmle di ayi ya buole ni kamɛ. Se diele nkpo, batii manya ɔblɔ mantaka wo di suoto.”
2 Pois diziam: Não durante a festa, para que não haja tumulto entre o povo.
3 Yesu lawɛ di Betania okpoo diɛ Simon wɔ niafiɛ ni ofiɛ sɛɛle leyo. Ɔbe wɔ di Yesu lasiɛ aatoole ni alesaa, ɔsanko onwii lawa nfa. Aaklee difuɔ kylɔkylɔ lebo ninwii di nnɔnyi kɔnɔkɔnɔ be niefũ ni kɔya osie kanya lasiɛ ni kaamɛ. Ɔsanko wɔ mmle latikiti lebo nwu aanyɛɛnɛ nnɔnyi nwu aakpete di Yesu disi.
3 Estando ele em Betânia, reclinado à mesa, em casa de Simão, o leproso, veio uma mulher trazendo um vaso de alabastro com preciosíssimo perfume de nardo puro; e, quebrando o alabastro, derramou o bálsamo sobre a cabeça de Jesus.
4 Lɛsaa nwu lafiɛ batii ba niayila ni ninfa bawo ɔblɔ diata baabuɛ alɛ, “Be lɛsaa oso ɛɛlalaasa nnɔnyi be mmle, nkpo okle?
4 Indignaram-se alguns entre si e diziam: Para que este desperdício de bálsamo?
5 Aafuo ɔyɔ osunsũ anwɛ lɛlɛɛ nɔɔ ɔkpɛ koto an-yɔ anta bapiitɛ.” Ta nnle mmle oso, baasĩ ɔlaa baatɔɔ ninfa osie kanya.
5 Porque este perfume poderia ser vendido por mais de trezentos denários e dar-se aos pobres. E murmuravam contra ela.
6 Kafɔɔ Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Bidiɛ nwɔ! Be oso biokpee ɔsanko wɔ mmle kubuɛ? Lɛsaa biene ninle nle mmle ɛɛbla ɛɛtɛɛ nii nɛ.
6 Mas Jesus disse: Deixai-a; por que a molestais? Ela praticou boa ação para comigo.
7 Bapiitɛ nsi ye kaamɛ obe lele. Obe lele mimbɔ biafuo ma ɔkyakaako. Kafɔɔ ami, diele obe lele kamawɛ ye kaamɛ.
7 Porque os pobres, sempre os tendes convosco e, quando quiserdes, podeis fazer-lhes bem, mas a mim nem sempre me tendes.
8 Ɔsanko wɔ lɛbla lɛsaa le aafuo ni ɔbla. Ɛɛyɔ nnɔnyi kɔnɔkɔnɔ be mmle eekpete mi, oololaa mi anta okookaa bee nii.
8 Ela fez o que pôde: antecipou-se a ungir-me para a sepultura.
9 Nwaako kɔtɔkɔ ye nlɛ, kakɔ lele beeyie ɔlaa biene wɔ mmle lɛkya di kayi ka mmle kamɛ yi, lɛsaa le di ɔsanko wɔ mmle lɛbla nii, bababuɛ nwu man-yɔ mannyuma nwɔ.”
9 Em verdade vos digo: onde for pregado em todo o mundo o evangelho, será também contado o que ela fez, para memória sua.
10 Ninfɛ di Yuda Iskariot, dile ni Yesu basaateketetɛ onwii lɛma, lakyɛ olebatatɛ banɔɔfo nfũ aalaatɔkɔ ma alɛ abadiki Yesu anta ma nɛ.
10 E Judas Iscariotes, um dos doze, foi ter com os principais sacerdotes, para lhes entregar Jesus.
11 Suoto layɔɔ ma nwaa diɛ ɔlaa wɔ aabatɔkɔ ma ni oso, mma kafɔɔ baabuɛ alɛ babatɔɔ koto. Nioso Yuda nfɛ lawɛ ninfa aatoomiɛ osuku wɔ suoto abafe andiki Yesu anta ma nii.
11 Eles, ouvindo-o, alegraram-se e lhe prometeram dinheiro; nesse meio tempo, buscava ele uma boa ocasião para o entregar.
12 Diɛ Bloblo wɔ Ninantaka ni Dii ole kamɛ, di dii kasale le suoto manlo ni Okpi Diisi Ofe lefosobi, Yesu basaateketetɛ nɔɔ lakaalɛ nwɔ alɛ, “Ɔfɛ foomiɛ falɛ bulaawa Okpi Diisi Ofe Dii ole alesaa nwu buta fɔ?”
12 E, no primeiro dia da Festa dos Pães Asmos, quando se fazia o sacrifício do cordeiro pascal, disseram-lhe seus discípulos: Onde queres que vamos fazer os preparativos para comeres a Páscoa?
13 Ninfɛ di Yesu ladiki banyɔ kaamɛ lɛma aatɔkɔ ma alɛ, “Bikyɛ okpoo, osuɔtɔ onwii mawa amakyakako ye atuka ntu dibukii. Bitikanko nwɔ biɛlaabuo leyo le kamɛ ababuo ni.
13 Então, enviou dois dos seus discípulos, dizendo-lhes: Ide à cidade, e vos sairá ao encontro um homem trazendo um cântaro de água;
14 Biɛkaalɛ leyo nwu saate bilɛ, ‘Saatuotɛ alɛ bukaalɛ fɔ nii, lɛmɛnyo kamɛ di ami ku basaateketetɛ nii, bubasiɛ munle Okpi Diisi Ofe alesaa?’
14 segui-o e dizei ao dono da casa onde ele entrar que o Mestre pergunta: Onde é o meu aposento no qual hei de comer a Páscoa com os meus discípulos?
15 Abatuo ye leyo dibinte ninwii beetofo beetika ni di osi, nfũ beelolaa, beese ni asiɛsaa. Biwa mmiɛ dii nwu alesaa ninfa bita wo.”
15 E ele vos mostrará um espaçoso cenáculo mobilado e pronto; ali fazei os preparativos.
16 Basaateketetɛ ba ladie baasifi okpoo nwu, baalaanya lɛsaa biala fɛ mmle di Yesu latɔkɔ ma ni. Ni baawa Okpi Diisi Ofe alesaa nwu ninfa baase nɛ.
16 Saíram, pois, os discípulos, foram à cidade e, achando tudo como Jesus lhes tinha dito, prepararam a Páscoa.
17 Obe wɔ di kɔtɔɔfɔ lawo nii, Yesu ku basaateketetɛ nɔɔ nwu lefosi banyɔ lasifi baalaabuo nfa.
17 Ao cair da tarde, foi com os doze.
18 Obe wɔ nfɛ baasiɛ baatoole ni alesaa di opunu katũ, Yesu labuɛ alɛ, “Nwaako kɔtɔkɔ ye nlɛ otii onwii kaamɛ lee madiki mi anta, nũ busi buole alesaa mmle.”
18 Quando estavam à mesa e comiam, disse Jesus: Em verdade vos digo que um dentre vós, o que come comigo, me trairá.
19 Ɔlaa nwu lata ma disibu, ninfɛ baatɔɔkaalɛ nwɔ onwii onwii alɛ, “Nwaa, n-ye nlɛ diele ami falaka, sɛɛ ami dile?”
19 E eles começaram a entristecer-se e a dizer-lhe, um após outro: Porventura, sou eu?
20 Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Onwii leefosi banyɔ lee kamɛ dile. Munko nwɔ niekpee kɔnɛɛ kaasɛfɛ ninfũ nɛ.
20 Respondeu-lhes: É um dos doze, o que mete comigo a mão no prato.
21 Ami, Otii Obi nwu nkpo, makpi fɛ mmle okle di Kɔkpana Klekle Kukũ labuɛ nii. Kafɔɔ otii wɔ nimadiki ami, Otii Obi nwu nkpo, anta nii, ayɔɔsa. Nse bia batanlofo nwɔ, nse dilɛ nwɔ dilenke!”
21 Pois o Filho do Homem vai, como está escrito a seu respeito; mas ai daquele por intermédio de quem o Filho do Homem está sendo traído! Melhor lhe fora não haver nascido!
22 Di obe wɔ di Yesu ku basaateketetɛ nɔɔ nsi boole ni alesaa yi, ni aayɔ bloblo nɛ. Ni aapɛ Yaa sɛfa, aafee nwɔ, aayɔ aata basaateketetɛ nɔɔ, aatɔkɔ ma alɛ, “Bifũ bile. Nle mmle ninle suoto nii sina nɛ.”
22 E, enquanto comiam, tomou Jesus um pão e, abençoando-o, o partiu e lhes deu, dizendo: Tomai, isto é o meu corpo.
23 Ninfɛ aayɔ opũ, ni aapɛ Yaa sɛfa, aayɔ aata bamuu lɛma baanyi.
23 A seguir, tomou Jesus um cálice e, tendo dado graças, o deu aos seus discípulos; e todos beberam dele.
24 Ninfɛ aatɔkɔ ma alɛ, “Nle mmle ninle ntɔ nii be bɛɛyɔ beese ni kaanya di Yaa kanya ninii le eenii ni ku batii nɛ. Beewii mi kaasɔ di batii kpinwu disi.
24 Então, lhes disse: Isto é o meu sangue, o sangue da [nova] aliança, derramado em favor de muitos.
25 Nwaako kɔtɔkɔ ye nlɛ, noosinwa nta be mmle onyi diɛlase di dii le makple nyi ni nta fɔle diɛ Yaa sɛka kalekɔ.”
25 Em verdade vos digo que jamais beberei do fruto da videira, até àquele dia em que o hei de beber, novo, no reino de Deus.
26 Ninfɛ baasa onu onwii baatansa Yaa, ni baadie baasifi Nnɔnyi Awoso Kobokote suoto nɛ.
26 Tendo cantado um hino, saíram para o monte das Oliveiras.
27 Nfa di Yesu latɔkɔ basaateketetɛ nɔɔ alɛ, “Bamuu lee bibatoso mindiɛ mi. Diekye Kɔkpana Klekle Kukũ labuɛ alɛ,
27 Então, lhes disse Jesus: Todos vós vos escandalizareis, porque está escrito:
28 Kafɔɔ nse beekple bɛɛsɛnkɛsɛɛ bɛɛwako nkpa kamɛ yi, male ye katũ nsifi Galilea.”
28 Mas, depois da minha ressurreição, irei adiante de vós para a Galileia.
29 Ninfɛ di Petro latɔkɔ Yesu alɛ, “Mintɛ bawo nii bamuu matoso mandiɛ fɔ yi, ami diidii namatoso ndiɛ fɔ!”
29 Disse-lhe Pedro: Ainda que todos se escandalizem, eu, jamais!
30 Ni di Yesu latɔkɔ Petro alɛ, “Kɔta fɔ fantofo nwaa nlɛ miɛ kakyɛ fiɛ di kɔɔkɔ mabo ni sɛnyɔ afɔ omu fababuɛ sitiɛ simu falɛ faaye mi.”
30 Respondeu-lhe Jesus: Em verdade te digo que hoje, nesta noite, antes que duas vezes cante o galo, tu me negarás três vezes.
31 Petro lakple aatɔkɔ nwɔ osie kanya aalenkee lɛkasale alɛ, “Nse bia olo alɛ booloe munko fɔ yi, diidii namabuɛ nlɛ ninye fɔ.” Basaateketetɛ bule bamuu kafɔɔ labuɛ nkpo.
31 Mas ele insistia com mais veemência: Ainda que me seja necessário morrer contigo, de nenhum modo te negarei. Assim disseram todos.
32 Nni kamaa baalaadu lɛba le bɔɔlɛɛ ni Getsemane. Ni di Yesu latɔkɔ basaateketetɛ nɔɔ alɛ, “Bisiɛ ninfũ ninaapɛ ɔlaa nta Yaa.”
32 Então, foram a um lugar chamado Getsêmani; ali chegados, disse Jesus a seus discípulos: Assentai-vos aqui, enquanto eu vou orar.
33 Ni aakpaa Petro ku Yakobo ku Yohane aasifiko nɛ. Otu latɔɔpɛ nwɔ, aakyako otũtũkũ kpakpa.
33 E, levando consigo a Pedro, Tiago e João, começou a sentir-se tomado de pavor e de angústia.
34 Ni aatɔkɔ ma alɛ, “Konu dibuo di otu nii kamɛ osie kanya fɛle kukpi ninkle mi. Aye bisiɛ ninfũ bietoonyu.”
34 E lhes disse: A minha alma está profundamente triste até à morte; ficai aqui e vigiai.
35 Aakyɛ ni sitũ kɛɛkɛ, aapɛ akunkyi, ni aafuusa anu kaasɔ aatikiti Ote lekoto alɛ, “Se dialɛ, ni, dibuo obe wɔ mmle dife mi.”
35 E, adiantando-se um pouco, prostrou-se em terra; e orava para que, se possível, lhe fosse poupada aquela hora.
36 Ni aabuɛ alɛ, “Teete nii! Fanfuo asaa amuu ɔbla. Se feetuna, faatekete dibuo opũ wɔ mmle di suoto nii. Kafɔɔ tambla nle ninlɛ mi nii, bla dibiesaa lɛfɔ.”
36 E dizia: Aba, Pai, tudo te é possível; passa de mim este cálice; contudo, não seja o que eu quero, e sim o que tu queres.
37 Ninfɛ aakple aawa basaateketetɛ nɔɔ batiɛ nwu nfũ, aabatũ ma bɔɔkyɔsĩi. Ni aatɔkɔ Petro alɛ, “Simon, sɛkyɔsĩ bikle? Ni bilaafuo osiɛ otoonyunkoe lebombo ninwii pɛ?”
37 Voltando, achou-os dormindo; e disse a Pedro: Simão, tu dormes? Não pudeste vigiar nem uma hora?
38 Ni aakple aatɔkɔ ma alɛ, “Bita anu lee ate kesekese biɛpɛ ɔlaa bita Yaa mmle minaabuo ni diɛ ɔsɔ onyu kamɛ. Ninwuna komiɛ ɔbla, kafɔɔ suoto sina nnaa osie.”
38 Vigiai e orai, para que não entreis em tentação; o espírito, na verdade, está pronto, mas a carne é fraca.
39 Aakple aasifi aalaapɛ ɔlaa aata Yaa fɛ mmle aabuɛ ni lɛkasale.
39 Retirando-se de novo, orou repetindo as mesmas palavras.
40 Obe wɔ aakple aawa ni basaateketetɛ nɔɔ nwu nkpo nfũ, aabanya ma baatɔɔkyɔsĩi, batafuo bia anu otikiti. Nioso batafuo ɔlaa kuonwii obuɛ ɔtɔkɔ Yesu.
40 Voltando, achou-os outra vez dormindo, porque os seus olhos estavam pesados; e não sabiam o que lhe responder.
41 Aakple aawa ni ditiɛfa, aakaalɛ ma alɛ, “Sɛkyɔsĩ biɔkyɔsĩi mintɛ ɔnyɛɛ nkpo nɛ? Nfɛ dilɛ! Obe ntoowo! Batɔɔyɔ ami, Otii Obi nwu, beekpee diɛ bakpileblatɛ nnɛɛ kamɛ. Binyu, nfɛ bakyɛ diɛ osuku bɔɔwa.
41 E veio pela terceira vez e disse-lhes: Ainda dormis e repousais! Basta! Chegou a hora; o Filho do Homem está sendo entregue nas mãos dos pecadores.
42 Bitaka buɔlaakyakako ma. Binyu! Otii wɔ niediki mi ɛɛta ni nleko ma katũ.”
42 Levantai-vos, vamos! Eis que o traidor se aproxima.
43 Yesu lakple aayila aatɔɔkakatɛ ko ma fiɛ di Yuda wɔ ninle ni lefosi batii banyɔ nwu nkpo onwii lɛma lawa. Batii dikudi le di olebatatɛ banɔɔfo ku kufiofa batuotɛ ku okpoo banɔɔfo ladiki ni latikanko nwɔ baatɔɔwa. Baaklee nwosoku ku mpamii.
43 E logo, falava ele ainda, quando chegou Judas, um dos doze, e com ele, vinda da parte dos principais sacerdotes, escribas e anciãos, uma turba com espadas e porretes.
44 Otii wɔ niadiki Yesu aata ni latɔkɔ ma aatɛ alɛ, “Otii wɔ kamaminiko mbla ni atuu yi, nnwɔɔ ninle nwɔ biowolaa ni nɛ. Biemufũ nwɔ, biɛkpaa nwɔ bisifiko, biɛta anu lee atika nwɔ di suoto.”
44 Ora, o traidor tinha-lhes dado esta senha: Aquele a quem eu beijar, é esse; prendei-o e levai-o com segurança.
45 Obe wɔ diɛ Yuda labadu ni nfa, ni aakpukuti aatɛɛtɛ Yesu, aalɛɛ nwɔ alɛ, “Saatuotɛ!” Ni aaminiko nwɔ aabla nwɔ aatuu nɛ.
45 E, logo que chegou, aproximando-se, disse-lhe: Mestre! E o beijou.
46 Ninfɛ baamufũ Yesu nɛ, baakle nwɔ kpinkpĩ.
46 Então, lhe deitaram as mãos e o prenderam.
47 Kafɔɔ batii ba niayila ni di Yesu ɔlɔɔkɔ onwii lɛma ladiki kapamii nɔɔ aasafɔ Oletatɛ Nɔɔfo kpɛmblatɛ onwii kotoko aakpa nɛ.
47 Nisto, um dos circunstantes, sacando da espada, feriu o servo do sumo sacerdote e cortou-lhe a orelha.
48 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Be oso di mpamii ku nwosoku bikle biɛwa mi omufũ fɛle kpileblatɛ nɔɔfo nle?
48 Disse-lhes Jesus: Saístes com espadas e porretes para prender-me, como a um salteador?
49 Lasiɛ di Yaa Olekatakɔ nwu nkpo dii biala latootuo batii asaa, kafɔɔ bitatɔkɔ bilɛ biomufũ mi. Kafɔɔ fɛ mmle di Yaa Kɔkpana Klekle lebuɛ nii, dikpe nii, ninwa kaanya.”
49 Todos os dias eu estava convosco no templo, ensinando, e não me prendestes; contudo, é para que se cumpram as Escrituras.
50 Ninfɛ diɛ basaateketetɛ nɔɔ bamuu latoso baadiɛ nwɔ nɛ.
50 Então, deixando-o, todos fugiram.
51 Di obe wɔ mmle kamɛ, okosopo onwii lakpa kabulɛɛ fututu lete aatikanko Yesu aatoonyu ɔsaabla nwu omuu. Basaanyuntɛ nwu lamiɛ alɛ boomufũ okosopo nwu. Kafɔɔ kabulɛɛ fututu nɔɔ nwu ko baafuo ɔwɛ. Diekye aasikitisa suoto,
51 Seguia-o um jovem, coberto unicamente com um lençol, e lançaram-lhe a mão.
52 aadie ma ninnɛɛ. Ninfɛ aatoso aasifi ku lɛkyɔtɔ nɛ. Aadiɛko ma kabulɛɛ nɔɔ nwu.
52 Mas ele, largando o lençol, fugiu desnudo.
53 Ninfɛ baakpaa Yesu baasifiko Oletatɛ Nɔɔfo leyo nɛ. Nfa diɛ Yaa olebatatɛ ku okpoo banɔɔfo ku kufiofa batuotɛ lasi nɛ.
53 E levaram Jesus ao sumo sacerdote, e reuniram-se todos os principais sacerdotes, os anciãos e os escribas.
54 Petro latikanko nwɔ sɛɛmaa fanfa aalaabuo Yaa Oletatɛ Nɔɔfo nwu leyo kaflɔnkɔ di bawo kalɛɛkɔ. Aalaasiɛ di asaa banyuntɛ ɔlɔɔkɔ, aatɔɔwɔfɔ ɔtɔ.
54 Pedro seguira-o de longe até ao interior do pátio do sumo sacerdote e estava assentado entre os serventuários, aquentando-se ao fogo.
55 Olebatatɛ banɔɔfo ku bakantɛ nwu nkpo niawɛ ni ninfa bamuu lamiɛ alɛ boobudi kanya mantika di Yesu suoto mmle baafuo nwɔ ni olo. Kafɔɔ batawɛ ɔlaa kuonwii di suoto nɔɔ.
55 E os principais sacerdotes e todo o Sinédrio procuravam algum testemunho contra Jesus para o condenar à morte e não achavam.
56 Batii kpinwu lababuɛ sɛlaa baatika nwɔ di suoto kafɔɔ nnya lɛma ditabla kanwii.
56 Pois muitos testemunhavam falsamente contra Jesus, mas os depoimentos não eram coerentes.
57 Batii bawo kafɔɔ labayila baalaa sɛlaa kuafunu baatika di Yesu suoto alɛ,
57 E, levantando-se alguns, testificavam falsamente, dizendo:
58 “Buanu aabuɛ alɛ, ‘Mabiɛ Yaa Olekatakɔ ka mmle bɛɛyɔ nnɛɛ beetofo nii. Diɛ ayi atiɛ kamaa, makple ntofo lɛbamba ninanle batii nietofo nii.’ ”
58 Nós o ouvimos declarar: Eu destruirei este santuário edificado por mãos humanas e, em três dias, construirei outro, não por mãos humanas.
59 Batii ba mmle kafɔɔ, nnya lɛma ditabla kanwii di sɛlaa se baabuɛ ni di suoto nɔɔ.
59 Nem assim o testemunho deles era coerente.
60 Ninfɛ di Oletatɛ Nɔɔfo lataka aayila siitũ lɛma aakaalɛ Yesu alɛ, “Feenu ɔlaa wɔ beebuɛ ni di suoto lɛfɔ? Ɔmɛnlaa ninkpe fɔ fambuɛ?”
60 Levantando-se o sumo sacerdote, no meio, perguntou a Jesus: Nada respondes ao que estes depõem contra ti?
61 Kafɔɔ Yesu lamaasa kanya atabuɛ ɔlaa kuonwii.
61 Ele, porém, guardou silêncio e nada respondeu. Tornou a interrogá-lo o sumo sacerdote e lhe disse: És tu o Cristo, o Filho do Deus Bendito?
62 Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Ami nɛ. Diɛyɔ di nua diesifi nii, bibanya Otii Obi nwu nkpo nsi di Yaa wɔ ninlenke ni oletanɛɛkyɛ. Bibanyɔɔ kafɔɔ eekye osi ɔɔwa di alokonkyɛ kamɛ!”
62 Jesus respondeu: Eu sou, e vereis o Filho do Homem assentado à direita do Todo-Poderoso e vindo com as nuvens do céu.
63 Ninfa nwu, Yaa Oletatɛ Nɔɔfo niabɛ awu nɔɔ ku ɔblɔ aabuɛ alɛ, “Falɛ obee ye? Diesinfĩ alɛ otii kuonwii kayila ɔlaa owo kamaa!
63 Então, o sumo sacerdote rasgou as suas vestes e disse: Que mais necessidade temos de testemunhas?
64 Bienu mbusuo ɔlaa wɔ eebuɛ ni di Yaa suoto? Ɔmɛnlaa ninkpe ye mimbuɛ?”
64 Ouvistes a blasfêmia; que vos parece? E todos o julgaram réu de morte.
65 Batii bawo kaamɛ lɛma lakyako sita otufa okpete Yesu. Baanii nwɔ anu, baakyako nwɔ ɔpɛ ku nnɛɛ lɛma. Ni baatɔɔtɔkɔ nwɔ alɛ, “Faye ni lɛsaa biala, tɔkɔ wo otii wɔ niɛpɛ fɔ ni!” Ninfɛ di basaanyuntɛ nwu kafɔɔ lakpaa nwɔ baalaapɛ nɛ.
65 Puseram-se alguns a cuspir nele, a cobrir-lhe o rosto, a dar-lhe murros e a dizer-lhe: Profetiza! E os guardas o tomaram a bofetadas.
66 Di obe nwu kamɛ Petro lakple aawɛ di bawo kalɛɛkɔ nwu fiɛ di Yaa Oletatɛ Nɔɔfo kpɛmblatɛ sankobi nɔɔ onwii lawa nfa.
66 Estando Pedro embaixo no pátio, veio uma das criadas do sumo sacerdote
67 Obe wɔ aanya alɛ Petro nsi ɔɔwɔfɔ ni ɔtɔ, ni aakyako nwɔ onyu tuwĩi aatɔkɔ nwɔ alɛ, “Afɔɔ faatikanko Yesu Nasaret Otii nwu!”
67 e, vendo a Pedro, que se aquentava, fixou-o e disse: Tu também estavas com Jesus, o Nazareno.
68 Ninfɛ di Petro labɛ ɔnyasie aabuɛ alɛ, “Obeeye? Ami noonu ɔlaa wɔ foobuɛ ni ninfũ kasɔ!” Ninfɛ aataka aadie di kayoko nɛ. Nfanwu aadu ni kayoko, kɔɔkɔ niabo.
68 Mas ele o negou, dizendo: Não o conheço, nem compreendo o que dizes. E saiu para o alpendre. [E o galo cantou.]
69 Okpeele wɔ mmle lakple aabanya Petro ninfa, ni aakple aatɔɔtɔkɔ batii ba niayila ni ninfa alɛ, “Onwii lɛma ale!”
69 E a criada, vendo-o, tornou a dizer aos circunstantes: Este é um deles.
70 Kafɔɔ Petro lakple abe ɔnyasie.
70 Mas ele outra vez o negou. E, pouco depois, os que ali estavam disseram a Pedro: Verdadeiramente, és um deles, porque também tu és galileu.
71 Ninfɛ di Petro labuɛ alɛ, “Lɛka nlɛ nwaako kobuɛ! Yaa ananfi mi kootoko nse ɔlaa kɔlaa! Ninye osuɔtɔ wɔ mmle ɔlaa biobuɛ nii!”
71 Ele, porém, começou a praguejar e a jurar: Não conheço esse homem de quem falais!
72 Nfanwu kɔɔkɔ niabo lɛnyɔɔfa, ninfɛ di Petro lanyuma mmle di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Fiɛ di kɔɔkɔ mabo ni sɛnyɔ, fababuɛ sitiɛ falɛ faaye mi.” Obe wɔ diabudi nwɔ nii, aawi kaku.
72 E logo cantou o galo pela segunda vez. Então, Pedro se lembrou da palavra que Jesus lhe dissera: Antes que duas vezes cante o galo, tu me negarás três vezes. E, caindo em si, desatou a chorar.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.