Lucas 23
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs BKJ
1 Nfanwu batii dikudi nwu lataka baakpaa Yesu baasifiko Pilato nfũ.
1 E, levantando-se toda a multidão deles, levaram-no a Pilatos.
2 Nfa baakyako nwɔ kanya obudi alɛ, “Buomufũ osuɔtɔ wɔ mmle ɔɔkyɔnkyɔ batii loo anfenko di osuku lalaale suoto. Ɔɔtɔkɔ ma alɛ batanta akpooto lɛma baata Roma Batii Ɔka Kplɛ, ni aatɔkɔ ma kafɔɔ alɛ nnwɔɔ ninle Kristo wɔ bɛɛpɛ ni ɔfɔɔ, ni ɔka ale.”
2 E eles começaram a acusá-lo, dizendo: Encontramos este indivíduo pervertendo a nação, proibindo dar o tributo a César, e dizendo ser ele mesmo Cristo, um rei.
3 Ni di Pilato lakaalɛ nwɔ alɛ, “Afɔ ninle Yuda batii Ɔka nwu nɛ?”
3 E Pilatos perguntou-lhe, dizendo: És tu o REI DOS JUDEUS? E ele, respondendo, disse-lhe: Tu o dizes.
4 Ni di Pilato latɔkɔ olebatatɛ ku batii dikudi nwu nkpo alɛ, “Ninya okpile kuonwii di osuɔtɔ wɔ mmle suoto baalo nwɔ ni lɛpɔɔ.”
4 Então, disse Pilatos aos principais sacerdotes e à multidão: Eu não acho culpa alguma neste homem.
5 Kafɔɔ baayila osie kanya baabuɛ alɛ, “Asaa otuo nɔɔ kokpee kudu di Yuda batii kamɛ. Aakye kasɔ di Galilea, ni atɔɔwa ɛɛbadu nfũ kafɔɔ nɛ.”
5 E eles, ainda mais violentos, disseram: Ele agita o povo ensinando por toda a Judeia, começando pela Galileia até este lugar.
6 Obe wɔ di Pilato lanu ni ɔlaa wɔ mmle, aakaalɛ alɛ, “Ni osuɔtɔ wɔ mmle Galilea otii ale?”
6 Quando Pilatos ouviu falar da Galileia, ele perguntou se aquele homem era um galileu.
7 Nkpo oso obe wɔ aatofo alɛ Yesu lekye ni Galilea kale kakyɛ ka di Herode kole ni sɛka, ni aakyesee nwɔ Herode nfũ nɛ. Herode wɔ mmle lawɛ di Yerusalem di obe nwu kamɛ.
7 E, assim que soube que ele pertencia a jurisdição de Herodes, ele enviou-o a Herodes, que também estava em Jerusalém naqueles dias.
8 Suoto layɔɔ Herode di obe wɔ aanya ni Yesu. Diekye atoonu nwɔ leyooto kofokofoko, aatoomiɛ kafɔɔ alɛ aanyɔɔ. Aatoonyu osuku kafɔɔ alɛ aanya Yesu kɔbla sɛkpɛ se niɛbla ni ɔkpɛ.
8 E Herodes, quando viu a Jesus, alegrou-se muito; porque ele desejava vê-lo há muito tempo, por ter ouvido muitas coisas dele; e esperava ver algum milagre feito por ele.
9 Nkpo oso Herode lakaalɛ Yesu sɛlaa kpinwu, kafɔɔ Yesu ditadiki ɔlaa kuonwii kanya.
9 Então, o interrogava com muitas palavras, mas ele nada lhe respondia.
10 Nioso olebatatɛ ku kufiofa batuotɛ ladie baawa sitũ bababudi Yesu kanya, osie kanya.
10 E os principais sacerdotes e os escribas estavam ali, e o acusavam com veemência.
11 Herode ku bakpɛtɛ nɔɔ lama Yesu osie kanya baatufa nwɔ. Ni baayɔ awukyɔ biene biene anwii baakpee nwɔ, ni baakplesɔɔ baasifiko Pilato nfũ nɛ.
11 E Herodes, com os seus homens de guerra, desprezou-o, e, escarnecendo dele, vestiu-o de uma roupa deslumbrante, e enviou-o novamente a Pilatos.
12 Dii nkpo kale, Herode ku Pilato lakple basiɛwo. Diekye saa, bawo balo baale.
12 E, no mesmo dia, Pilatos e Herodes se tornaram amigos; porque antes tinham uma inimizade entre eles.
13 Pilato lalɛɛ olebatatɛ, okpoo banɔɔfo ku batii bamuu aasiisa.
13 E Pilatos chamando os principais sacerdotes e governantes do povo,
14 Ni aatɔkɔ ma alɛ, “Biɛkpaa osuɔtɔ wɔ mmle biɛwakoe bilɛ, ɔɔkyɔnkyɔ ye afenko di osuku lalaale suoto. Ntoowolaa ɔlaa nwu kamɛ di anu lee. Kafɔɔ ninnya okpile kuonwii di sɛlaa se biebuɛ bietika nwɔ ni di suoto.
14 disse-lhes: Trouxeram-me este homem como pervertedor do povo; e eis que, examinando-o perante vós, não achei neste homem nenhuma culpa daquilo que o acusam,
15 Herode kafɔɔ diɛnya okpile kuonwi di suoto nɔɔ fiɛ ɛɛkplesa nwɔ eekyesee wo. Otii wɔ mmle diɛbla okpile kuonwii baalo nwɔ lɛpɔɔ manta ni kukpi.
15 mas nem Herodes; pois eu lho enviei novamente, por causa de vós, e nada digno de morte foi cometido por ele.
16 Nkpo oso mata mampɛ nwɔ, nindiɛ nwɔ ansifi.”
16 Portanto, castigá-lo-ei e o soltarei.
17 Di Okpi Diisi Ofe Dii ole biala kamɛ, Pilato lɛblasaa dile andiɛ leyotentɛ onwii anta ma.
17 (Porque era-lhe necessário soltar-lhes um por ocasião da festa).
18 Nfa nfɛ baamuu lɛma baayiisa kudu osie kanya alɛ, “Lo nwɔ! Faadiɛ Baraba fata wo!”
18 E gritavam todos juntos, dizendo: Fora daqui com este homem, e solta-nos Barrabás;
19 Baraba wɔ mmle, baatɛ nwɔ leeyo di kudu kowo aakpee ni di okpoo kplɛ kamɛ aalo ni batii bawo oso.
19 (que fora lançado na prisão por causa de uma rebelião feita na cidade, e de um assassinato).
20 Pilato lamiɛ alɛ oodiɛ ni Yesu oso, aakple aalaakakatɛ aata batii nwu nkpo.
20 Novamente, pois, Pilatos falou, querendo soltar a Jesus.
21 Kafɔɔ baakple baayiisa kudu baalenkeesa kɔkasale alɛ, “Pɛ nwɔ sibuɛ fakaasa koowoso suoto! Pɛ nwɔ sibuɛ fakaasa koowoso suoto!”
21 Mas eles gritavam, dizendo: Crucifica-o! Crucifica-o!
22 Ninfɛ di Pilato lakple aakaalɛ ma ditiɛfa alɛ, “Ɔmɛnkpile ɛɛbla fiɛ? Ninnya lɛsaa le ɛɛbla ni oso kalo nwɔ lɛpɔɔ alɛ aakpi nii! Mata mampɛ nwɔ kowesee nindiɛ nwɔ ansifi.”
22 E ele lhes disse pela terceira vez: Por que, que mal ele fez? Não achei nele culpa de morte. Portanto, castigá-lo-ei e o soltarei.
23 Kafɔɔ mia nfɛ baakple baatɔɔfaa osie kanya baatoobuɛ alɛ, “Dikpe nii fɛɛta bɛɛpɛ Yesu sibuɛ bɛɛkaasa koowoso suoto.” Lɛyɛntɛle kudu lɛma nwu labalenkee Pilato nnɛɛ.
23 E eles insistiam em alta voz, requerendo para que ele pudesse ser crucificado. E as suas vozes e as dos principais sacerdotes prevaleceram.
24 Nkpo oso Pilato lababudisa ɔlaa nwu nkpo fɛ mmle baatii nwu komiɛ nii.
24 E Pilatos deu sentença, que deveria ser como eles exigiam.
25 Ni aadiɛ otii wɔ boomiɛ ni aata ma nɛ. Nwɔ baatɛ ni leeyo ta kudu ko aakpee, aalo ni batii oso. Ni aadiɛ Yesu aakpee ma ninnɛɛ kamɛ alɛ balaabla nwɔ fɛ mmle boomiɛ ni.
25 E soltou-lhes o que fora lançado na prisão por uma rebelião e assassinato, que era o que eles desejavam; mas entregou Jesus à vontade deles.
26 Bakpɛtɛ lakpaa Yesu baasifiko. Ni di obe wɔ bakyɛ di osuku boofe nii, baakyakako Kirene otii onwii baatɔɔlɛɛ ni Simon aakye kakpaayotũ ɔɔwa Yerusalem. Ni baayilasa nwɔ, baanyinka nwɔ alɛ afũ Yesu kowoso nwu atuka. Ni aafũ aatikanko Yesu nɛ.
26 E, enquanto o conduziam, eles pegaram um certo Simão, cireneu, que vinha do campo, e colocaram nele a cruz, para que ele pudesse carregá-la após Jesus.
27 Batii dikudi lewo latikanko Yesu di nkpaamaa, basanko bawo kafɔɔ lasiɛ ma kaamɛ baatoowi kaku baatɔɔtɔɔ.
27 E seguia-o uma grande multidão de povo e de mulheres, que também pranteavam e lamentavam por ele.
28 Ninfɛ di Yesu lamunikĩi aatɔkɔ ma alɛ, “Yerusalem basanko, bitanwi biatɛɛ, kafɔɔ biwi bita suoto ku babilee.
28 Mas Jesus, voltando-se para elas, disse: Filhas de Jerusalém, não choreis por mim; mas chorai por vós mesmas e por vossos filhos.
29 Diekye ayi awo kɔwa baatii mabuɛ alɛ, ‘Suoto siyɔɔ ɔlɛma ku olofofɔtɔ wɔ kamɛ di obi didie ni diidii ku lɛnyɛɛ le manayinyɛɛfu ni diidii!’
29 Porque eis que virão dias em que dirão: Abençoadas são as estéreis, e os ventres que nunca geraram, e os peitos que nunca amamentaram.
30 Obe nwu ninle obe wɔ batii matɔkɔ abokote alɛ, ‘Bibiɛ bikpete wo!’ Mantɔkɔ kobokotee kafɔɔ alɛ, ‘Biwofasa wo!’
30 Então, eles começarão dizer para os montes: Caiam sobre nós; e aos outeiros: Cubram-nos.
31 Diekye nse kowoso kɔɔnle kofiɛ mmle okle mɔ, ni lɛ kookosole mafiɛ?”
31 Pois se eles fazem estas coisas em uma árvore verde, o que se fará na seca?
32 Di obe nwu nkpo kamɛ, bakpɛtɛ nwu lakpaa basuɔtɔ banyɔ banwii ninle ni bakpileblatɛ baakyakaa di Yesu, boofenko olo.
32 E havia também outros dois, que eram malfeitores, sendo conduzidos com ele para serem mortos.
33 Obe wɔ baadu ni lɛba le bɔɔlɛɛ ni Otii Disi Dikufi, baapɛ Yesu sibuɛ baakaasa koowoso suoto ninfa, ku bakpileblatɛ banyɔ. Baapɛ onwii baakaasa di Yesu oletanɛɛkyɛ, ɔnyɔɔfa kafɔɔ di ɔmɛntukyɛ.
33 E, quando eles chegaram ao lugar que é chamado Calvário, ali o crucificaram, e aos malfeitores, um à direita, e outro à esquerda.
34 Ni di Yesu labuɛ alɛ, “Teete, yɔ fakyɛ ma, diekye baaye lɛsaa le bɔɔbla nii.” Nni kamaa, baayɔ awu nɔɔ baasɛ bawo di obe wɔ baawii ni atrebi baatofo n-ya di obiala lɛma kayɔ nii.
34 Então, disse Jesus: Pai, perdoa-lhes, porque eles não sabem o que fazem. E, repartindo as suas vestes, lançaram a sorte.
35 Batii dikudi nwu nkpo layila baatoonyu nwɔ. Ni di Yuda batii batunletɛ nwu kafɔɔ layila baatɔɔma Yesu baatoobuɛ alɛ, “Aafũ batii bamba nkpa, bita afũ suoto nɔɔ kafɔɔ, nse nnwɔɔ ninle Kristo wɔ di Yaa lɛpɛ ni ɔfɔɔ!”
35 E o povo ficou parado e olhando, e também os governantes o ridicularizavam, dizendo: Ele salvou aos outros; salve-se a si mesmo, se é o Cristo, o escolhido de Deus.
36 Nkpo okle di bakpɛtɛ nwu kafɔɔ lama Yesu nɛ. Baayɔ nta nyankale baakyɛnko nwɔ alɛ anyi.
36 E também os soldados zombavam dele, chegando-se a ele, e oferecendo-lhe vinagre,
37 Ni baatɔkɔ nwɔ alɛ, “Nse afɔ ninle Yuda batii ɔka, faafũ suoto lɛfɔ nkpa buonyu!”
37 e dizendo: Se tu és o REI DOS JUDEUS, salva-te a ti mesmo.
38 Di lɛkantosi nɔɔ, baakpana sɛlaa se mmle alɛ, “Nnya Yuda Batii Ɔka ninle nwɔ nɛ.”
38 E também havia uma inscrição, escrita acima dele em letras de grego, e latim, e hebraico: Este é o REI DOS JUDEUS.
39 Bakpileblatɛ banyɔ ba baapɛ baakasa ni koowoso suoto onwii lɛma latufa Yesu alɛ, “Diele afɔ ninle Kristo wɔ bɛɛpɛ ni ɔfɔɔ? Diki suoto faadiki wo kafɔɔ ɛɛ!”
39 E um dos malfeitores que estavam pendurados, enfurecido, dizia: Se tu és o Cristo, salva-te a ti mesmo e a nós.
40 Kafɔɔ ɔnyɔɔfa lasĩ ɔlaa aatɔɔ aatɔkɔ nwɔ alɛ, “Fɔlɔɔyɛkɛ Yaa? Beelo fɔ lɛpɔɔ fɛ mmle okle beelo nwɔ ni lɛpɔɔ.
40 Mas o outro, respondendo, repreendia-o, dizendo: Tu nem mesmo temes a Deus, estando na mesma condenação?
41 Kafɔɔ awo lɛpɔɔ le beelo wo nii, lesiɛko wo. Diekye lɛsaa le buɔbla ni letokonanfi buofũ nɛ. Kafɔɔ nnwɔɔ aabla okpile kuonwii.”
41 Porque nós, em verdade, padecemos justamente, pois nós recebemos a devida recompensa dos nossos atos; mas este homem nada fez de errado.
42 Ninfɛ aatɔkɔ Yesu alɛ, “Yesu, nyuma mi nse feebuo sɛka lɛfɔ ole kamɛ.”
42 E ele disse a Jesus: Senhor, lembra-te de mim, quando tu vieres em teu reino.
43 Ni di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Nwaako kɔtɔkɔ fɔ nlɛ, miɛ wɔ mmle, munko fɔ bubabuo Paradiso kamɛ.”
43 E disse-lhe Jesus: Verdadeiramente eu te digo: Hoje tu estarás comigo no paraíso.
44 Di obe wɔ diapɛ ni fɛ kakũ lefosi elomu ɛnyɔ, kufĩ ladiɛ ɔpɛ, kayi kamuu lawɔfɔ, dialaase di kɔtɔɔfɔ elomu etiɛ kamɛ.
44 E era já quase à hora sexta, e houve trevas sobre toda a terra até a hora nona.
45 Ni di dibula le niasaka ni di Yaa Olekatakɔ labɛ di nkyɛ nnyɔ nɛ.
45 E o sol se escureceu, e o véu do templo rasgou-se ao meio.
46 Ni di Yesu lafaa osie kanya aabuɛ alɛ, “Teete, leyɔ ninwuna nii, lekpee di nnɛɛ lɛfɔ kamɛ.” Obe wɔ aabuɛ ɔlaa wɔ mmle aaloo nii, ni aakpi nɛ.
46 E Jesus gritando em alta voz, disse: Pai, nas tuas mãos eu entrego o meu espírito. E, tendo dito isso, ele rendeu o espírito.
47 Baakpɛtɛ ɔnɔɔfo nwu lanya lɛsaa le niawa nii, ni aatansa Yaa aabuɛ alɛ, “Nwaako otii wɔ mmle, otii biene ale.”
47 Ora, quando o centurião viu o que estava feito, ele glorificou a Deus, dizendo: Certamente este era um homem justo.
48 Obe wɔ baatii ba niawa ni nfa alɛ bɔɔbaanyu lɛsaa le nikɔwa ni lanya ni lɛsaa le niawa nii, baakple baasifi ayo, baayɔ nnɛɛ baatika nintɛɛ ku sɛyaami.
48 E toda a multidão que se ajuntara para observar, vendo as coisas que estavam feitas, retornavam batendo no peito.
49 Batii ba bamuu ninye ni Yesu ku basanko ba niatikanko nwɔ baakye ni Galilea layila kaakyonkɔ baatoonyu asaa.
49 E todos os seus conhecidos, e as mulheres que o haviam seguido desde a Galileia, estavam de longe vendo estas coisas.
50 Osuɔtɔ onwii lawɛ baatɔɔlɛɛ ni Yosef. Aakye Arimatea di Yudea kasɔ suoto. Aale otii biene wɔ baatii mbu ni osie kanya. Aasiɛ aatoonyu osuku obe wɔ di Yaa sɛka kalekɔ mawa nii.
50 E eis que havia um homem de nome José, um conselheiro, e ele era homem bom e justo;
51 Mintɛ aale Yuda batii Bakantɛ onwii lɛma yi, atatunako ma di disibu le baabla ni ku lɛsaa le baabla ni suoto.
51 (que não tinha consentido no conselho e nos atos deles), ele era de Arimateia, cidade dos judeus; e ele também esperava o reino de Deus.
52 Aakyɛ Pilato nfũ aalaafũ Yesu kpi.
52 Este homem foi a Pilatos, e implorou pelo corpo de Jesus.
53 Ni aasoosa kpi nwu nkpo di kowoso suoto aayɔ dibula fututu aamiminisa nwɔ di suoto. Ni aayɔ nwɔ aalaakookaa di ofuɔnntuu ɔkya wɔ kamɛ manayikookaa ni otii kuonwii kaamɛ diidii nɛ.
53 E, havendo-o tirado, envolveu-o em um pano de linho, e o deitou em um sepulcro lavrado na rocha, onde nenhum homem ainda havia sido posto.
54 Dii nwu nkpo Fiida diale, baatoololaa suoto baatɔɔta Lɛnyɛɛtɛyi kale ɔsɛ.
54 E era o dia da preparação, e ia começar o shabat.
55 Basanko ba niatikanko Yesu baakye ni Galilea latikanko Yosef baakyɛ baalaanyu ɔkya nwu ku mmle baayɔ Yesu baakookaa ni kaamɛ.
55 E as mulheres que tinham vindo com ele da Galileia o seguiram também, e viram o sepulcro, e como foi posto o seu corpo.
56 Ni baakple baasifi leyo, baalaabla kɔfa kɔnɔkɔnɔ ku nnɔnyi be man-yɔ manfifia ni di kpi suoto baatɛ. Ni baatɛ ɔnyɛɛ di Lɛnyɛɛtɛyi suoto fɛ mmle di Yuda batii kufiofa nwu letuo ni nɛ.
56 E elas retornando, prepararam especiarias e unguentos; e no dia do shabat repousaram, conforme o mandamento.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 23, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.