Rute 1
Ndagaanu Gihyaka (RUB) vs NTLH
1 — ausente —
1 No tempo em que Israel era governado por juízes, houve uma grande fome naquele país. Por isso um homem de Belém, cidade da região de Judá, foi com a sua mulher e os seus dois filhos morar por algum tempo num país chamado Moabe.
2 — ausente —
2 O nome desse homem era Elimeleque, e o da sua mulher, Noemi. Os dois filhos se chamavam Malom e Quiliom. Essa família era de Efrata, um povoado que ficava perto de Belém de Judá. Eles foram para Moabe e ficaram morando ali.
3 B̯ubaali nibacaali mu nsi gya Mowaabbu, Eri̱mereki̱ yaakwa, Nahu̱me yaasigala na batabani̱ baamwe babiri.
3 Algum tempo depois, Elimeleque morreu, e Noemi ficou com os dois filhos,
4 Hei̱nyu̱ma bab̯wo batabani̱ ba Nahu̱me baatu̱ngi̱ri̱ bakali̱ bakuswera kuruga mu bantu ba Mowaabbu. Omwei̱ hali bab̯wo bakali̱ baamwetengi̱ Oru̱pa na wondi Ru̱u̱si̱. Bei̱tu̱ hei̱nyu̱ma gya myaka nkei̱ku̱mi̱,
4 que casaram com moças moabitas. O nome de uma delas era Orfa, e o da outra, Rute. Quando já fazia quase dez anos que estavam morando ali,
5 na batabani̱ ba Nahu̱me nabo baakwa. Ku̱kwa kwab̯u kwamu̱ti̱gi̱ri̱ yankei, atali nei̱ba na batabani̱.
5 Malom e Quiliom também morreram. E Noemi ficou só, sem os filhos e sem o marido.
6 Bei̱tu̱ Nahu̱me b̯uyaali nacaali mu Mowaabbu, yeegwi̱ri̱ho makuru gakukoba Mukama nka ku̱yaaju̱ni̱ri̱ bab̯wo bantu bʼI̱saleeri̱ yaabaha kwerya bidyo binene. Nahab̯waki̱kyo yeetegeka na bamukaabaana baamwe kwemuka kwamwab̯u.
6 Um dia Noemi soube que o Senhor tinha ajudado o seu povo, dando-lhe boas colheitas. Então ela se aprontou para sair de Moabe com as suas noras.
7 Mu kuruga hahwo cali yei̱calengi̱ yaasetu̱ki̱ri̱ na bamukaabaana baamwe babiri, baatandika kulibata kwi̱rayo mu nsi gya Yu̱da.
7 Elas saíram a fim de voltar para Judá, mas no caminho
8 Bei̱tu̱ hei̱nyu̱ma Nahu̱me yaaweera bamukaabaana baamwe yati, “Mwemu̱ke, b̯uli muntu agyende kwamwab̯u hali mmaawe. Nka kumwali na mbabazi̱ hali bei̱ba beenyu̱ na hali gya, nanywe nkubasabira, Mukama abagiire mbabazi̱.
8 Noemi disse às noras: — Voltem para casa e fiquem com as suas mães. Que o
9 Mukama abahe b̯uli omwei̱ kuswerwa. Abahe b̯u̱si̱nge mu maka geenyu̱ gahyaka.”
9 O Senhor permita que vocês casem de novo e cada uma tenha o seu lar! Então Noemi se despediu das suas noras com um beijo. Porém elas começaram a chorar alto
10 Baamwi̱ri̱ri̱mwo nibamuweera, “Twe tukugyenda kwicala nawe mu bantu baamu.”
10 e disseram: — Não! Nós não voltaremos. Nós iremos com a senhora e ficaremos com o seu povo.
11 Bei̱tu̱ yaabei̱ri̱ri̱mwo naabaweera, “Baana bange, mwemu̱ke kwamwenyu̱. Kikyani kikubaha kugyenda nagya? B̯u̱b̯wo nagya de mu̱ku̱nni̱hi̱ra kubba nimbyalayo baana bandi ba b̯udulu balibba bei̱ba beenyu̱?
11 Mas Noemi respondeu: — Voltem, minhas filhas. Por que querem ir comigo? Vocês acham que eu ainda poderei ter filhos para casarem com vocês?
12 Baana bange, mwemu̱ke hali babyeru̱ beenyu̱, hab̯wakubba ngu̱lu̱u̱si̱ri̱ tincakasobora kutunga mudulu akunswera. Kadi nab̯wo, mbenge nincali na kyeni̱hi̱zo kya kubyala mu biteekerezu byange, rundi, mbenge nindi na mudulu deeru lili, nkabyala baana ba b̯udulu,
12 Voltem para casa porque já estou muito velha para casar de novo. Pois, ainda que eu tivesse esperança de casar outra vez ou mesmo que casasse esta noite e chegasse a ter filhos,
13 mwakeicala mu̱bali̱ndi̱ri̱ri̱ ku̱doosya babbeeri̱ basigazi bahandu̱? Mwakali nimwicala mutasweberwe hab̯wab̯u? Tikikusoboka, bamukaabaana bange. Gya b̯ujune b̯undinab̯wo b̯ukukira b̯wenyu̱ b̯umuli nab̯wo, hab̯wakubba Mukama yooyo ankoori̱ yati.”
13 será que vocês iriam esperar até que eles crescessem para vocês casarem com eles? É claro que não, minhas filhas! O Senhor está contra mim, e isso me deixa muito triste, pois vocês também estão sofrendo.
14 B̯u̱beegwi̱ri̱ yatyo baatamwo kizabiro kindi. Kasi mwomwo Oru̱pa yaagwa mubyala gyamwe mu salaka yaamuraga, bei̱tu̱ Ru̱u̱si̱ yaamwehomereeri̱.
14 Aí elas começaram a chorar alto outra vez. Então Orfa se despediu da sua sogra com um beijo e voltou para o seu povo. Mas Rute ficou.
15 Nahu̱me yaamuweera, “Wona, mukaamuramwo alimukwemuka hali bantu baamwe na hali baruhanga baamwe. Gyenda nayo.”
15 — Veja! — disse Noemi. — A sua cunhada voltou para o seu povo e para os seus deuses. Volte você também para casa com ela.
16 Ru̱u̱si̱ yei̱ri̱ri̱mwo mubyala gyamwe naamuweera yati, “Leka kumpambiriza kwemuka. Cali okugyenda hooho nkwi̱za kugyenda, cali okwicala hooho nkwi̱za kwicala. Bantu baamu baabbanga bantu bange, na Ruhanga waamu yaabbanga Ruhanga wange.
16 Porém Rute respondeu: — Não me proíba de ir com a senhora, nem me peça para abandoná-la! Onde a senhora for, eu irei; e onde morar, eu também morarei. O seu povo será o meu povo, e o seu Deus será o meu Deus.
17 Cali oligwa hooho ndigwa, kandi hooho ndiziikwa. Nku̱rahi̱ri̱i̱ri̱, gya nawe lu̱ku̱u̱ lwolwo luli twahu̱kani̱a, bei̱tu̱ kakubba nkurugaho mu mu̱li̱ngo gwensei̱, Mukama yanfubiranga na kifubiro kinyamaani.”
17 Onde a senhora morrer, eu morrerei também e ali serei sepultada. Que o Senhor me castigue se qualquer coisa, a não ser a morte, me separar da senhora!
18 Nahu̱me b̯u̱yaakakyetegeri̱i̱ze nka Ru̱u̱si̱ kuyaalingi amali̱ri̱i̱ri̱ ki̱mwei̱ kugyenda nayo, atakab̯u̱u̱ni̱e kumuweera kintu kya kwemuka kwamwab̯u.
18 Como Noemi viu que Rute estava mesmo resolvida a ir com ela, não disse mais nada.
19 Nahab̯waki̱kyo kwokwo yatyo bab̯wo bakali̱ babiri baagyendi̱ri̱ hamwei̱ ku̱doosya b̯u̱baadoori̱ Bbeterehemu̱. B̯u̱baadoori̱ Bbeterehemu̱ rub̯uga lwensei̱ lwajagaara hab̯wa bab̯wo bantu babiri. Mwomwo bakali̱ ba mu̱mwo mu rub̯uga beeb̯u̱u̱lya, “Yogwo mu̱kali̱ yaakubba Nahu̱me kwo?”
19 E elas continuaram a viagem até Belém. Quando chegaram lá, toda a cidade ficou agitada por causa delas. E as mulheres perguntavam: — Esta é a Noemi?
20 Nahu̱me yaabei̱ri̱ri̱mwo naakoba, “Mu̱leke kunzeta Nahu̱me, mu̱nzete Maara, hab̯wakubba Ruhanga Wab̯u̱sobozi̱ B̯wensei̱ andeeteeri̱ b̯ujune mu b̯womi b̯wange.
20 Porém ela respondia: — Não me chamem de Noemi, a Feliz. Chamem de Mara , a Amargurada, porque o Deus Todo-Poderoso me deu muita amargura.
21 B̯u̱nyaaru̱gi̱ri̱ haha nyaagyendi̱ri̱ nindi na mu̱gi̱ na bintu bikumala, bei̱tu̱ Mukama anzi̱ri̱i̱rye ntali na kintu. Haloho nsonga gyensei̱ gikubaha kunzeta Nahu̱me? Mukama Wab̯u̱sobozi̱ B̯wensei̱ yooyo andeeteeri̱ kuwonawona, kandi yooyo andeeteeri̱ b̯ub̯u b̯ujune.”
21 Quando saí daqui, eu tinha tudo, mas o Senhor me fez voltar sem nada. Então, por que me chamar de Feliz, se o Deus Todo-Poderoso me fez sofrer e me deu tanta aflição?
22 Kwokwo yatyo Nahu̱me yei̱ri̱ri̱ kuruga mu nsi gya Mowaabbu na mukaamwana waamwe, Ru̱u̱si̱, Nyakamowaabbu. Hali baadwereeri̱ Bbeterehemu̱, b̯u̱su̱mi̱ b̯u̱b̯wo b̯wali b̯wa bantu kutandika kukesa nganu.
22 E foi assim que Noemi voltou de Moabe, com Rute, a sua nora moabita. Elas chegaram a Belém quando a colheita de cevada estava começando.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Rute 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.