Gênesis 38

Ndagaanu Gihyaka (RUB) vs ACF

Sair da comparação
ACF Almeida Corrigida Fiel
1 Mu kasu̱mi̱ kakwo, Yu̱da yaaru̱gi̱ri̱ hali baab̯u, yaagyenda mu kicweka kindi yaabi̱mba heema gyamwe, yeicala na mudulu wa mu rub̯uga lwʼAdu̱ramu̱ gi̱beetengi̱ Hi̱i̱ra.
1 E aconteceu no mesmo tempo que Judá desceu de entre seus irmãos e entrou na casa de um homem de Adulão, cujo nome era Hira,
2 Ku̱kwo hooho Yu̱da yaawoneeri̱ muhala Mu̱kanani̱, muhara wa Su̱u̱ha, yaamuswera.
2 E viu Judá ali a filha de um homem cananeu, cujo nome era Sua; e tomou-a por mulher, e a possuiu.
3 Yeemeti̱ri̱ yaabyala mwana wa b̯udulu gibakweta Eeri̱.
3 E ela concebeu e deu à luz um filho, e chamou-lhe Er.
4 Yei̱ri̱ri̱ yaabyala mwana wondi, yaamweta ibara Onani̱.
4 E tornou a conceber e deu à luz um filho, e chamou-lhe Onã.
5 Mu̱tabani̱ waamwe wondi wakasatu, yaamweti̱ri̱ ibara Seera. Seera baamu̱byeri̱ nibakwicala mu kicweka ki̱beetengi̱ Kezi̱i̱bbu̱.
5 E continuou ainda e deu à luz um filho, e chamou-lhe Selá; e Judá estava em Quezibe, quando ela o deu à luz.
6 Yu̱da yaaswerereeri̱ mu̱tabani̱ waamwe mu̱handu̱ Eeri̱, mu̱kali̱ gi̱beetengi̱ Tamali̱.
6 Judá, pois, tomou uma mulher para Er, o seu primogênito, e o seu nome era Tamar.
7 Bei̱tu̱ Eeri̱, mu̱zegei̱zo wa Yu̱da, yaakoori̱ bibiibi binene mu mei̱so ga Mukama, kasi Mukama yaamwi̱ta.
7 Er, porém, o primogênito de Judá, era mau aos olhos do Senhor, por isso o Senhor o matou.
8 Nahaahwo, Yu̱da yaaweereeri̱ mu̱tabani̱ waamwe Onani̱ naakoba yati, “Gyenda otunge mukaa weenyu̱, omubyalire baana.”
8 Então disse Judá a Onã: Toma a mulher do teu irmão, e casa-te com ela, e suscita descendência a teu irmão.
9 Bei̱tu̱ Onani̱ b̯u̱yeetegeri̱i̱ze baana baakubyala kubatalibba baamwe, b̯uli b̯uyaakalaalanga na mukaawaab̯u, meezi̱ ga lubyalu yaagabbwomengi̱ hansi, aleke atalibyalira waab̯u baana.
9 Onã, porém, soube que esta descendência não havia de ser para ele; e aconteceu que, quando possuía a mulher de seu irmão, derramava o sêmen na terra, para não dar descendência a seu irmão.
10 Ki̱kyo kikorwa ki̱yaakorengi̱, kyali kibiibi hali Mukama, nayo Mukama yaamwi̱ta.
10 E o que fazia era mau aos olhos do Senhor, pelo que também o matou.
11 Kasi mwomwo Yu̱da yaaweera Tamali̱ mukaamwana waamwe naakoba yati, “Weemuka kwamwenyu̱, oicale nooli mu̱kaamu̱kwere, ku̱doosya mu̱tabani̱ wange Seera walihanda.” Hab̯wakubba Yu̱da yaateekeri̱i̱ze nti, mu̱tabani̱ waamwe Seera nayo asobora ku̱kwa nka baab̯u ku bakwi̱ri̱. Mwomwo Tamali̱ yaagyenda kwicala kwamwawu̱.
11 Então disse Judá a Tamar sua nora: Fica-te viúva na casa de teu pai, até que Selá, meu filho, seja grande. Porquanto disse: Para que porventura não morra também este, como seus irmãos. Assim se foi Tamar e ficou na casa de seu pai.
12 Kasu̱mi̱ b̯u̱karabi̱ri̱ho, mukaa Yu̱da muhara wa Su̱u̱ha, yaakwa. Yu̱da b̯u̱yaaru̱gi̱ri̱ mu kiseege kya kufeerwa mu̱kali̱ waamwe, yaagyenda Ti̱mu̱na mu bantu banyakusalanga byoza bya ntaama zaamwe, yaagyendi̱ri̱ na munywanwe Hi̱i̱ra Mu̱du̱ramu̱.
12 Passando-se pois muitos dias, morreu a filha de Sua, mulher de Judá; e depois de consolado Judá subiu aos tosquiadores das suas ovelhas em Timna, ele e Hira, seu amigo, o adulamita.
13 Tamali̱ b̯u̱baamu̱weereeri̱ nti, mu̱geni̱ waamwe alimukugyenda wu Ti̱mu̱na kusala byoza bya ntaama zaamwe,
13 E deram aviso a Tamar, dizendo: Eis que o teu sogro sobe a Timna, a tosquiar as suas ovelhas.
14 Tamali̱ yaaku̱u̱su̱u̱ri̱mwo kilwalu kyamwe ki̱kwolokya nka kwali mu̱kaamu̱kwere, yeebbumba kilwalu kindi aleke batamulengera. Yei̱caali̱i̱ri̱ heirembu lya rub̯uga lubakweta Enayi̱mu̱ lunyakubbanga ha muhanda gukutwala Ti̱mu̱na. Kiki yaaki̱koori̱ hab̯wakubba Seera nab̯u̱yaahandi̱ri̱ batakamumuhe amutunge.
14 Então ela tirou de sobre si os vestidos da sua viuvez e cobriu-se com o véu, e envolveu-se, e assentou-se à entrada das duas fontes que estão no caminho de Timna, porque via que Selá já era grande, e ela não lhe fora dada por mulher.
15 Yu̱da b̯u̱yaamu̱weeni̱ yaateekerezengi̱ ali malaaya, kubba yaali yeebbu̱mbi̱ri̱ b̯u̱syo.
15 E vendo-a Judá, teve-a por uma prostituta, porque ela tinha coberto o seu rosto.
16 Yu̱da atakakyetegereze mu̱kali̱ yogwo nka kuyaali mukaamwana, yaagyenda haliyo pembeeni̱ wa ru̱gu̱u̱do cali yaali ei̱caali̱i̱ri̱, yaamuweera naakoba yati, “I̱za hataati̱, ndaale nawe.”
16 E dirigiu-se a ela no caminho, e disse: Vem, peço-te, deixa-me possuir-te. Porquanto não sabia que era sua nora. E ela disse: Que darás, para que possuas a mim?
17 Yu̱da yaamwi̱ri̱ri̱mwo naakoba yati, “Nkwi̱za kukuha ruusi gya mbu̱li̱ kuruga mwigana lyange.”
17 E ele disse: Eu te enviarei um cabrito do rebanho. E ela disse: Dar-me-ás penhor até que o envies?
18 Yu̱da yaab̯u̱u̱lya mu̱kali̱ naakoba yati, “Nkuhe musimbo kyani?”
18 Então ele disse: Que penhor é que te darei? E ela disse: O teu selo, e o teu cordão, e o cajado que está em tua mão. O que ele lhe deu, e possuiu-a, e ela concebeu dele.
19 Mu̱kali̱ yogwo yaabyoki̱ri̱, yeeb̯uula kilwalu kiyaali yeebbu̱mbi̱ri̱i̱ri̱, yei̱ra yaalwala kilwalu kyamwe ki̱kwolokya nka kuyaali mu̱kaamu̱kwere.
19 E ela se levantou, e se foi e tirou de sobre si o seu véu, e vestiu os vestidos da sua viuvez.
20 Yu̱da b̯u̱yaatu̱mi̱ri̱ munywanwe Mu̱du̱ramu̱ kutwala gi̱gyo ruusi gya mbu̱li̱ hali mu̱kali̱ aleke asyomeyo musimbo, atakagyeyo yogwo mu̱kali̱.
20 E Judá enviou o cabrito por mão do seu amigo, o adulamita, para tomar o penhor da mão da mulher; porém não a achou.
21 Yaab̯u̱u̱lya bantu ba mu ki̱kyo kiikaru naakoba yati, “Malaaya wa mu mbandwa munyakubba ei̱cali̱i̱ri̱ ha rubaju lwa gugu muhanda, ali hanya?”
21 E perguntou aos homens daquele lugar dizendo: Onde está a prostituta que estava no caminho junto às duas fontes? E disseram: Aqui não esteve prostituta alguma.
22 Mwomwo Hi̱i̱ra yaakuba hali Yu̱da, yaamuweera naakoba yati, “Mu̱kali̱ waahi̱yo, kandi na bantu bambwereeri̱ mu ki̱kyo kiikaru, tihakabbangayo malaaya wa mu mbandwa wondi yensei̱.”
22 E tornou-se a Judá e disse: Não a achei; e também disseram os homens daquele lugar: Aqui não esteve prostituta.
23 Yu̱da yei̱ri̱ri̱mwo naakoba yati, “Leka abiike bi̱byo bintu yankei, ti̱tu̱kwendya kuswara, nyaakali ndwani̱si̱i̱rye kumusasula ruusi gya mbu̱li̱, bei̱tu̱ otakamwagyeyo.”
23 Então disse Judá: Deixa-a ficar com o penhor, para que porventura não caiamos em desprezo; eis que tenho enviado este cabrito; mas tu não a achaste.
24 B̯u̱harabi̱ri̱ho myeri̱ nka misatu, bantu baaweera Yu̱da nibakoba yati “Tamali̱ mukaamwana waamu, yaafooki̱ri̱ malaaya, kandi nahab̯waki̱kyo yaamali̱ri̱i̱ri̱ yeemeti̱ri̱.”
24 E aconteceu que, quase três meses depois, deram aviso a Judá, dizendo: Tamar, tua nora, adulterou, e eis que está grávida do adultério. Então disse Judá: Tirai-a fora para que seja queimada.
25 B̯ubaali nibakumuleeta, yaatu̱mi̱i̱ri̱ mu̱geni̱ waamwe yaamuweera naakoba yati, “Mukama bintu bibi, yooyo mudulu munyakuntweka nda.” Yei̱ri̱ri̱ yaabaza naakoba yati, “Nkwesengereerye, lengera mpi̱ta giloho ibara, kaguha ka mwi̱coti̱ kaagyo na gu̱gwo mubbeere, bili bya naani?”
25 E tirando-a fora, ela mandou dizer a seu sogro: Do homem de quem são estas coisas eu concebi. E ela disse mais: Conhece, peço-te, de quem é este selo, e este cordão, e este cajado.
26 Yu̱da yei̱ki̱ri̱i̱ze bi̱byo bintu nka kubili byamwe, kandi yaakoba yati, “Yogo mu̱kali̱ ali wamananu kunkira, hab̯wakubba ntakamuhe mu̱tabani̱ wange Seera kumutunga.” Kuruga nab̯u̱b̯wo, atakei̱re kulaala nayo.
26 E conheceu-os Judá e disse: Mais justa é ela do que eu, porquanto não a tenho dado a Selá meu filho. E nunca mais a conheceu.
27 Kasu̱mi̱ kaamwe ka kubyala b̯u̱kaadoori̱, kyazooki̱ri̱ akugyenda kubyala barongo.
27 E aconteceu ao tempo de dar à luz que havia gêmeos em seu ventre;
28 B̯uyaali nakubyala, mwana omwei̱ mu bo ahu̱lu̱kya ngalu, mu̱byali̱sya yaakweti̱ kahu̱u̱zi̱ kengu̱ yaakamubboha ha ngalu naakoba yati, “Yogo yooyo mwana abanzi̱ri̱ kuhuluka.”
28 E sucedeu que, dando ela à luz, que um pôs fora a mão, e a parteira tomou-a, e atou em sua mão um fio encarnado, dizendo: Este saiu primeiro.
29 Bei̱tu̱ yogwo mwana yei̱ri̱ryeyo ngalu gyamwe mu nda, kasi waab̯u yooyo kandi yaahuluka. Nahab̯waki̱kyo, mu̱byali̱sya yaabazi̱ri̱ naakoba yati, “Ee kandi we, obanzi̱ri̱ teetei̱ kuhuluka!” Kyokyo baamweteeri̱ ibara Pereezi̱.
29 Mas aconteceu que, tornando ele a recolher a sua mão, eis que saiu o seu irmão, e ela disse: Como tu tens rompido, sobre ti é a rotura. E chamaram-lhe Perez.
30 Kasi hei̱nyu̱ma, waab̯u yaahuluka mubbohe kahu̱u̱zi̱ kengu̱ ha ngalu, baamweta ibara Zeera.
30 E depois saiu o seu irmão, em cuja mão estava o fio encarnado; e chamaram-lhe Zerá.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 38, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.