Atos 22

Ndagaanu Gihyaka (RUB) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Pau̱lo yaakobi̱ri̱, “Bei̱ra bange na babbaabba, nka kunkugyenda kubba ninyeetonganaho mu mei̱so geenyu̱ hataati̱, mu̱nyeetegeerye!”
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Bayudaaya b̯u̱beegwi̱ri̱ Pau̱lo naakubaza nabo mu Luhebburaniya, beeti̱keera cei̱, aleke beegwe bigambu byakubaza.
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 “Gyagya Pau̱lo, mba Muyudaaya, mbyalwa mu rub̯uga lwa Tarasi̱i̱si̱ mwisaza lya Ki̱li̱ki̱ya, bei̱tu̱ kandi nyaahandi̱i̱ri̱ mu rub̯uga lwolu lwa Yeru̱salemu̱, nyeegeseb̯wa mwegesa gi̱beetengi̱ Gamalyeri̱, mu̱nyaku̱ku̱ma hoi̱, hab̯wa kuhondera ngesu za biragiro bya bahaaha beetu̱, kandi nyeekambi̱rengi̱ ki̱mwei̱ kukoora Ruhanga, nka nywe kumukukora hataati̱.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Nyaalwani̱si̱i̱rye hoi̱ bantu banyakuhonderanga muhanda gugu gwa kujunwa. Nyaakwatengi̱ badulu na bakali̱, ni̱mbabbohesya mu nkomo, nintaho na ku̱bei̱ta.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Mu̱laami̱ mu̱handu̱ na baku̱rati̱ bensei̱ ba Lukuratu lulu bakusobora kumpeera b̯u̱kei̱so. Hab̯wakubba bampeeri̱ho bbaruha zi̱nyaatwali̱i̱ri̱ Bayudaaya bei̱ra baab̯u ba mu rub̯uga lubeeta Damasi̱ko. Nyaagyendi̱ri̱ Damasi̱ko kukwata bantu banyakwikiririzanga mu Yesu̱ banyakubbayo na kubaleeta Yeru̱salemu̱ nka banyankomo, aleke babafubire.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 “B̯unyaali nincakagyenda, nindi heehi̱ kudwa Damasi̱ko, mu saaha zeihangwe, kyererezi̱ kinyamaani kyammu̱lu̱ki̱ri̱ kuruga mwiguru ha murundi gu̱mwei̱, kyanyeelongoleerya.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Nyaagwi̱ri̱ hansi, nyeegwa iraka likumbwera, ‘Sau̱lo, Sau̱lo, okumpiiganira kyani?’ ”
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 “Kwandi kwa gya nyaab̯u̱u̱lya, ‘Mukama wange, weewe naani?’
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Bantu bensei̱ banyakubba nibali nagya, kyererezi̱ ki̱kyo baaki̱weeni̱, bei̱tu̱ batakeetegereze bigambu bya yogwo muntu munyakubba naakubaza nagya.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 “Mwomwo nyaamu̱b̯u̱u̱lya: ‘Nkole kyani Mukama wange?’ Yo yambwera, ‘Byoka, ogyende mu rub̯uga Damasi̱ko. Hali̱yo mudulu akwi̱za kukuweera bintu byensei̱ bya Ruhanga aku̱teereeri̱ho kukora.’
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Kuruga na b̯u̱b̯wo, ntakei̱re kuhweza, hab̯wakubba kamyankya ka kyererezi̱ ki̱kyo kaali kanzi̱ti̱ri̱ mei̱so. Nahab̯waki̱kyo bei̱ra bange bankwati̱ri̱i̱ri̱-b̯u̱kwati̱i̱ri̱, bandoosya Damasi̱ko.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 “Kasi mwomwo mudulu gi̱beetengi̱ Anani̱ya, munyakwekambiranga ki̱mwei̱ ku̱doosereerya biragiro bya Ruhanga, naateb̯wamwo na ki̱ti̱i̱ni̱sa Bayudaaya bensei̱ banyakwicalanga mu Damasi̱ko, yei̱za kumbonaho.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Anani̱ya b̯u̱yei̱zi̱ri̱, yeemereeri̱ kwantandu, yambwera, ‘Sau̱lo, mwi̱ra wange, mei̱so gaamu geijuluke!’ Nahaahwo b̯ulohob̯uloho, mei̱so gange gaamaari̱ gatandika kuhweza, nyaamulingiira.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 “Hei̱nyu̱ma yambwera, ‘Ruhanga wa bahaaha beetu̱ aku̱komi̱ri̱, aleke weege bintu byakwendya okore. Kandi mutima gwamu ogute hali yogwo Mutongoole waamwe, weegwe bigambu bikuruga mu mu̱nwa gwamwe,
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 hab̯wakubba okwi̱za kubba kei̱so waamwe otebeerye bantu bensei̱, bintu bi̱waaweeni̱ na bi̱weegwi̱ri̱ bikukwatagana na Yesu̱ Ku̱ri̱si̱to.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Hataati̱ kandi, oli̱ndi̱ri̱ ki? Byoka, obatizib̯we, aleke onaabe bibii byamu, otebye ibara lwamwe.’
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 “Kiro ki̱mwei̱, hei̱nyu̱ma gya kwi̱rayo Yeru̱salemu̱, nyaali ninkusaba mu zi̱gati̱ gya Yeekaru, mu kei̱re kadooli̱ nyei̱seeni̱ nka muntu akuloota, nyaawonekerwa.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Mu kuwonekerwa ku̱kwo, nyaaweeni̱ Mukama naakumbwera, ‘Nahab̯wi̱re b̯wob̯u ruga mu Yeru̱salemu̱, hab̯wakubba bantu ba mumu ti̱bakwi̱za kwikiriza bigambu byensei̱ biwampeera b̯u̱kei̱so.’
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 “Kwandi kwa gya, ‘Mukama wange, bakwi̱za kwikiriza hab̯wakubba nabo bankei bakyegi̱ri̱ nka ku̱nyaagyendengi̱ mu b̯uli i̱rombero ninkwata bantu banyakukwikiririzangamwo, nimbakuuta kandi ni̱mbabbohesya mu nkomo.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Kei̱so waamwo Sitefaano, bantu b̯ubaali nibakumukuuta kudwa ha ku̱mwi̱ta, nyaali omwei̱ hali bantu banyakwikiraniza na ku̱mwi̱ta, kandi nyaabakoora mulimo gwa kulinda byakulwala byab̯u.’
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 “Kyonkei, Mukama wange yanzi̱ri̱ri̱mwo naambwera, ‘Byokya ogyende, hab̯wakubba nkwi̱za kukutuma hadei mu Banyamahanga.’ ”
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 B̯u̱b̯wo, bantu bensei̱ bei̱ceeri̱ nibakwetegeerya bigambu bya Pau̱lo. Bei̱tu̱ b̯u̱yaakabazi̱ri̱ ha kintu kya kugyenda mu Banyamahanga, bantu bensei̱ baalu̱ki̱ri̱ na maraka ga hakyendi̱, nibakoba, “Yogwo mudulu mu̱mwi̱te, aruge mu nsi! Takusemeera kwicala mu nsi!”
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 B̯ubaali nibakwaluka kandi nibakukasuka bilwalu byab̯u, kandi ni̱baku̱mi̱i̱sanga icuucu hakyendi̱, hab̯wa kukwatwa ki̱ni̱ga,
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 mu̱handu̱ wa mahe yaaragi̱i̱ri̱ basurukali batwale Pau̱lo mu kigo, bamukuute njunju kandi bamu̱b̯u̱u̱li̱sani̱e, aleke yoolokye kintu kya bantu kibakumujunaana.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Basurukali b̯ubaali nibakumubboha ha nkondo mwa kumukuuta, Pau̱lo yaab̯u̱u̱lya mu̱handu̱ wa ki̱kyo kitebe kya basurukali ki̱ku̱mi̱, munyakubba yeemereeri̱ hahwo, naakoba, “Mu biragiro kiikirizib̯wambe kukuuta Mu̱ru̱u̱mi̱ yensei̱ njunju, batakamu̱sali̱i̱ri̱ musangu?”
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Mu̱handu̱ wa ki̱kyo kitebe kya basurukali b̯u̱yeegwi̱ri̱ bi̱byo bigambu, yaagyenda hali mu̱handu̱ wa mahe yaamu̱b̯u̱u̱lya, “Okugyenda kukola ki? Yogwo mudulu ali Mu̱ru̱u̱mi̱.”
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Kasi mwomwo mu̱handu̱ wa mahe yei̱za hali Pau̱lo yaamu̱b̯u̱u̱lya, “Mbwera mananu, oli Mu̱ru̱u̱mi̱?” Yaamwi̱ri̱ri̱mwo naakoba, “Ee, ndi Mu̱ru̱u̱mi̱.”
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Mwomwo mu̱handu̱ wa mahe yaamuweera, “Nagya ndi Mu̱ru̱u̱mi̱, kyonkei ki̱ti̱i̱ni̱sa kyange kya kubba Mu̱ru̱u̱mi̱, nyaaki̱gu̱u̱ri̱-b̯u̱gu̱li̱ muhendu gunene.” Pau̱lo yaamwi̱ramwo, “Bei̱tu̱ gya, bbaabba abba Mu̱ru̱u̱mi̱.”
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Nahab̯wi̱re b̯wob̯wo basurukali bab̯wo, banyakubba ni̱bakwendya ku̱mu̱b̯u̱u̱li̱sani̱a bei̱ri̱ri̱ kwantandu baamurugaho, na mu̱handu̱ wa mahe b̯u̱yaakeetegeri̱i̱ze nti Pau̱lo giyaali abbohi̱ri̱ njegere ali Mu̱ru̱u̱mi̱, yaati̱i̱na.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Hab̯wa kwendya kwetegereza nsonga kyani za Bayudaaya zi̱baaju̱naanengi̱ Pau̱lo, mwakya gwahoona, mu̱handu̱ wa mahe yaamwab̯wi̱ri̱ njegere, kandi yaaragira bahandu̱ ba balaami̱ ba Ruhanga na lukuratu lu̱handu̱ lwa Bayudaaya bensei̱ beecooke. Kasi mwomwo yaaleeta Pau̱lo, yaamwemereerya mu mei̱so gaab̯u.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.