2 Coríntios 2
Ndagaanu Gihyaka (RUB) vs VC
1 Nahab̯waki̱kyo, nyaacwi̱ri̱mwo b̯u̱tei̱rayo ku̱kwo kubab̯ungira, aleke nteicala nimbaha kusaalirwa mu mitima myenyu̱ nka ku̱nyaakoori̱ ha rub̯ungu lwange lwa kubanza.
1 Eu decidi, pois, comigo mesmo não tornar a visitar-vos, para não vos contristar;
2 Kubba, kakubba ncala nimbasaaliza, banaani balindeetera kusemererwa mu mutima? Timuli nywenywe bab̯wo bansali̱i̱ze?
2 porque, se eu vos entristeço, como poderia esperar alegria daqueles que por mim foram entristecidos?
3 Kandi de, kyokyo kinyakumpa kuhandiika gigi bbaruha mu bigambu bi̱byo, aleke b̯undibba nzi̱ri̱yoona ku̱kwo ntadwa kubasaaliza, nywe bantu mwakabba nimukumpa kusemererwa. Kubba nkyegi̱ri̱ nti, kusemererwa kwange kwokwo kuli kusemererwa kwenyu̱ nywe nywensei̱.
3 Se vos escrevi estas coisas foi para que, quando eu chegar, não sinta tristeza precisamente da parte dos que me deviam alegrar. Confio em todos vós que a minha alegria seja a de todos.
4 B̯unyaali ninkubahandiikira, nyabahandi̱i̱ki̱ri nsaali̱i̱rwe, nindi na b̯ujune b̯unene ha mutima gwange, kinyakumpa kulira mali̱ga ganene. Kinyakumpa kulira, kitakabbe hab̯wa kubaleetera b̯ujune, bei̱tu̱ kyali hab̯wa kuboolokya nka ku̱nyaabaru̱mi̱ri̱rwenge hoi̱.
4 Foi numa grande aflição, com o coração despedaçado e lágrimas nos olhos, que vos escrevi, não com o propósito de vos contristar, mas para vos fazer conhecer o amor todo particular que vos tenho.
5 Hakabba nihaloho muntu yensei̱ akoori̱ kintu kikusaaliza, yogwo muntu akubba atasaali̱i̱ze gya nyankei, bei̱tu̱ asaali̱i̱ze nanywe nywensei̱. (Mu kubaza yatyo kinkukoba, ndi̱mu̱ku̱ki̱manyi̱sya.)
5 Se alguém causou tristeza, não me contristou a mim, mas de certo modo - para não exagerar - a todos vós.
6 Kifubiro kya yogwo muntu ki̱yaatu̱ngi̱ri̱ kya bantu banene ki̱bacwi̱ri̱mwo kumuha, kakimumale.
6 Basta a esse homem o castigo que a maioria dentre vós lhe infligiu.
7 Kale nu hataati̱, mu̱semereeri̱ mumuganyire kandi mumutemwo maani aleke atamaliira atali na maani gaaku̱mwemereeryaho mu nzikiriza gyamwe.
7 Assim deveis agora perdoar-lhe e consolá-lo para que não sucumba por demasiada tristeza.
8 Nahab̯waki̱kyo, nkwendya kubasaba nti, yogwo muntu mu̱mwolokye nka ku̱mu̱cakamwendya mu kitebe kya beikiriza ba Yesu̱.
8 Peço-vos que tenhais caridade para com ele,
9 Kindi ki̱nyagyendereeri̱ kubahandiikira bbaruha gi̱di̱, kyali kubawona mwakabba nimukusobora kurabaho kigezu kyakuhondera bintu byensei̱ bimbaragira kukora.
9 Quando vos escrevi, a minha intenção era submeter-vos à prova para ver se éreis totalmente obedientes.
10 B̯umwakaganyiranga yogwo yensei̱ mu̱nyaku̱basobereerya, nagya ndimuganyira. Kandi hakabba nihaloho kintu kyensei̱ ki̱nyaaganyi̱i̱ri̱, nkubba nyaki̱koori̱ hab̯wenyu̱, na hab̯wa kusemeza Ku̱ri̱si̱to;
10 A quem vós perdoais, também eu perdôo. Com efeito, o que perdoei - se alguma coisa tenho perdoado - foi por amor de vós, sob o olhar de Cristo.
11 aleke Sitaani atatunga maani gakutwepankiraho hab̯wa kub̯ula kuganyira mwi̱ra weetu̱, kubba mitegu myamwe myensei̱ twicala tu̱myegi̱ri̱.
11 Não quero que sejamos vencidos por Satanás, pois não ignoramos as suas maquinações.
12 B̯u̱nyaagyendi̱ri̱ mu rub̯uga lubeeta Turoowa, nindi na kigyendeerwa kya ku̱tebyayoona Makuru Garungi ga Yesu̱ Ku̱ri̱si̱to, nyaadoori̱ nyaatunga mu̱gi̱sa gwa Mukama weetu̱ Yesu̱ Ku̱ri̱si̱to gu̱yanteereri̱ho nkore mulimo gwamwe.
12 Quando cheguei a Trôade para pregar o Evangelho de Cristo, apesar da porta que o Senhor me abriu,
13 Bei̱tu̱ mu mutima gwange ntakatunge b̯u̱si̱nge, kubba mwi̱ra wange Ti̱to gi̱nyani̱hi̱renge ku̱romba, ntakamwagyeyo. Nahab̯waki̱kyo, nyaacwi̱ri̱mwo nyabaraga na kubaraga, nyeeteeryayoona, nyaagyenda mwisaza libeeta Makedooni̱.
13 o meu espírito não teve sossego, porque não achei o meu irmão Tito. Despedi-me deles e parti para a Macedônia.
14 Bei̱tu̱ tu̱ku̱si̱i̱ma Ruhanga, yogwo atu̱si̱ngi̱sya biro byensei̱ mwibara lya Yesu̱ Ku̱ri̱si̱to, kandi atu̱koresya ku̱saasaani̱a bigambu byamwe biicala nka kawu̱nyo karungi.
14 Mas graças sejam dadas a Deus, que nos concede sempre triunfar em Cristo, e que por nosso meio difunde o perfume do seu conhecimento em todo lugar.
15 Kubba twe mu mei̱so ga Ruhanga, twicala nka kawu̱nyo ka Ku̱ri̱si̱to kaku̱wu̱nya kurungi, hab̯wa bantu baju̱ni̱i̱rwe na bab̯wo bakwi̱za ku̱zi̱ka.
15 Somos para Deus o perfume de Cristo entre os que se salvam e entre os que se perdem.
16 Hali bab̯wo bakwi̱za ku̱zi̱ka, tuli nka ki̱nu̱nko kya kintu ki̱bbolu̱ kikwahya bantu, bei̱tu̱ kyonkei hali bab̯wo bakujunwa tuli kintu ki̱ku̱wu̱nya kikusikiriza bantu, kileeta b̯womi. Naani muli twe, akusobora kukora gu̱gwo mulimo?
16 Para estes, na verdade, odor de morte e que dá a morte; para os primeiros, porém, odor de vida e que dá a vida. E qual o homem capaz de uma tal obra?
17 Twe titukora nka bantu bakukira b̯unene kubakora, bab̯wo basasaani̱a kigambu kya Ruhanga mwa kutuga magoba. Bei̱tu̱ twe, b̯u̱tu̱tebya kigambu kya Ku̱ri̱si̱to, tu̱ki̱tebya na mananu nka kigambu ki̱ru̱gi̱ri̱ hali yo Ruhanga. Kandi tu̱kyegesya na mananu mu mei̱so gaamwe, nka baheereza ba Ku̱ri̱si̱to.
17 É que, de fato, não somos, como tantos outros, falsificadores da palavra de Deus. Mas é na sua integridade, tal como procede de Deus, que nós a pregamos em Cristo, sob os olhares de Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.