Lucas 6
Tjukurpa Palya (PJT) vs ACF
1 Kutjupa-aṟa Saturday-ngka tjiṉṯu panya pakuwiyaringkupaingka Jesunya tjana kaanawanu anangi mai wiita tjuṯangka unnguwanu. Kaya palumpa nintintja tjuṯangku uṉinypa maṟangku mantjiṟa runyuṟa ngalkukatingi.
1 E aconteceu que, no segundo sábado após o primeiro, passou pelas searas, e os seus discípulos iam arrancando espigas e, esfregando-as com as mãos, as comiam.
2 Palu Paṟatji tjuṯangku tjananya nyakula wangkangu alatji, “Nyura nyaaku tjiṉṯu nyanga pakuwiyaringkupaingka mai uṉinypa uraṉi? Panya alatji palyaṟa nyura waṟkarinyi munuya nganampa aṟa kuraṉi, panya tjukurpa ngaṟanyi tjiṉṯu nyanga miḻmiḻṯa waṟkarinytja wiyangku wantinytjaku.”
2 E alguns dos fariseus lhes disseram: Por que fazeis o que não é lícito fazer nos sábados?
3 — ausente —
3 E Jesus, respondendo-lhes, disse: Nunca lestes o que fez Davi quando teve fome, ele e os que com ele estavam?
4 — ausente —
4 Como entrou na casa de Deus, e tomou os pães da proposição, e os comeu, e deu também aos que estavam com ele, os quais não é lícito comer senão só aos sacerdotes?
5 Munu Jesulu piṟuku wangkangu alatji, “Uwa, nyura uti kulinma panya ngayulu Watiku Katjanya mayatja puḻka mulapa nyinanyi, munuṉa ngayulu alatjiṯu wangkapai kutjupa kutjupa tjuṯa tjiṉṯu panya pakuwiyaringkupaingka palyantjaku.”
5 E dizia-lhes: O Filho do homem é Senhor até do sábado.
6 Munu Saturday kutjupangka tjiṉṯu panya pakuwiyaringkupaingka Jesulu waḻi inmatjangka tjarpara aṉangu tjuṯangka nintiningi. Ka wati kutju nyara palula nyinangi miṉa waku nyuṯi-nyuṯi tiwilpa.
6 E aconteceu também noutro sábado, que entrou na sinagoga, e estava ensinando; e havia ali um homem que tinha a mão direita mirrada.
7 Kaya wati Moseku tjukurpa nintilpai tjuṯangku Paṟatji tjuṯangku kuḻu ilangku nyangangi tjiṉṯu panya pakuwiyaringkupaingka pikatjara palyaṟungunnyangka nyakula palunya kuranmankunytjikitjangku. Munuya kuliningi, “Tjinguṟu kuwari wati nyanga paluṟu wati nyanga miṉa tiwilpa palyaṟungulku tjiṉṯu nyanga pakuwiyaringkupaingka.”
7 E os escribas e fariseus observavam-no, se o curaria no sábado, para acharem de que o acusar.
8 Ka Jesulu nintingku kuliningi tjana unngu kulinnyangka munu wangkangu wati panya pikatjarangka, “Pakala munu pitjala nyangangka nguṟurpa ngaṟa.” Ka wati panya paluṟu mulapaṯu pakaṉu munu pitjala ngaṟangu tjanala nguṟurpa.|src="CN01695B.TIF" size="col" loc="p" ref="6:8"
8 Mas ele bem conhecia os seus pensamentos; e disse ao homem que tinha a mão mirrada: Levanta-te, e fica em pé no meio. E, levantando-se ele, ficou em pé.
9 — ausente —
9 Então Jesus lhes disse: Uma coisa vos hei de perguntar: É lícito nos sábados fazer bem, ou fazer mal? salvar a vida, ou matar?
10 — ausente —
10 E, olhando para todos em redor, disse ao homem: Estende a tua mão. E ele assim o fez, e a mão lhe foi restituída sã como a outra.
11 Kaya Paṟatji tjuṯangku Moseku tjukurpa nintilpai tjuṯangku kuḻu nyakula puḻkaṟa mirpaṉaringu munuyanku wangkara kuliningi, “Yaaltjingalkula wati nyanga palunya? Panya nyanga paluṟu kutjupa kutjupa tjuṯa tjiṉṯu pakuwiyaringkupaingka palyaṟa Moseku tjukurpa kuraṉi.”
11 E ficaram cheios de furor, e uns com os outros conferenciavam sobre o que fariam a Jesus.
12 Tjiṉṯu kutjupa Jesunya anu puḻikutu Godala tjapintjikitja munu tjapiṟa tjiṉṯuringu.
12 E aconteceu que naqueles dias subiu ao monte a orar, e passou a noite em oração a Deus.
13 Munu tjiṉṯuringkula palumpa panya maḻpa tjuṯa aḻṯingu munu tjanalanguṟu wati 12 ngurkantanu palumpa nintintja tjuṯa nyinanytjaku munu tjananya ininu Iyantja Tjuṯa.
13 E, quando já era dia, chamou a si os seus discípulos, e escolheu doze deles, a quem também deu o nome de apóstolos:
14 — ausente —
14 Simão, ao qual também chamou Pedro, e André, seu irmão; Tiago e João; Filipe e Bartolomeu;
15 — ausente —
15 Mateus e Tomé; Tiago, filho de Alfeu, e Simão, chamado Zelote;
16 — ausente —
16 E Judas, irmão de Tiago, e Judas Iscariotes, que foi o traidor.
17 Munu palulanguṟu Jesunya puḻinguṟu ukalingu palumpa iyantja tjuṯa kuḻu munuya mantangka wirkaṟa ngaṟangi. Kaya aṉangu winki mulapa palunya waṉalpai kutjupa tjuṯa kuḻu Jesula tjanala tjunguringu ngura tjuṯanguṟu Jerusalemalanguṟu munu Tayala Tjaitanta tjanalanguṟu kuḻu.
17 E, descendo com eles, parou num lugar plano, e também um grande número de seus discípulos, e grande multidão de povo de toda a Judéia, e de Jerusalém, e da costa marítima de Tiro e de Sidom; os quais tinham vindo para o ouvir, e serem curados das suas enfermidades,
18 Nyara paluṟu tjanaya pitjangu Jesulu tjukurpa wangkanyangka kulintjikitja kaya tjanala tjungu pitjangu pikatjara tjuṯa munu mamutjara tjuṯa kuḻu paluṟu palyaṟunguntjaku. Ka paluṟu tjananya pikatjara uwankara palyaṟunguṉu munu mamu tjuṯa kuḻu tjanalanguṟu painu.
18 Como também os atormentados dos espíritos imundos; e eram curados.
19 Uwa, Jesulu witulya puḻkangku tjananya pampuṟa palyaṟunguningi pikatjara uwankara. Kaya aṉangu winkingku maṟa katuningi palunya pampuṟa palyaringkunytjikitjangku.
19 E toda a multidão procurava tocar-lhe, porque saía dele virtude, e curava a todos.
20 Ka Jesulu palumpa nintintja tjuṯa nyakula tjanala wangkangi alatji,
20 E, levantando ele os olhos para os seus discípulos, dizia: Bem-aventurados vós, os pobres, porque vosso é o reino de Deus.
21 Nyura kutjupa tjuṯa paḻtjatjiratja nyinanyi mai wiya.
21 Bem-aventurados vós, que agora tendes fome, porque sereis fartos. Bem-aventurados vós, que agora chorais, porque haveis de rir.
22 — ausente —
22 Bem-aventurados sereis quando os homens vos odiarem e quando vos separarem, e vos injuriarem, e rejeitarem o vosso nome como mau, por causa do Filho do homem.
23 — ausente —
23 Folgai nesse dia, exultai; porque eis que é grande o vosso galardão no céu, pois assim faziam os seus pais aos profetas.
24 Munu palulanguṟu paluṟu aṉangu kutjupa tjuṯangka wangkangi alatji,
24 Mas ai de vós, ricos! porque já tendes a vossa consolação.
25 Kaya paḻtja nyinanytja tjuṯa kuḻu kulila! Panya nyurampa tjituṟu-tjituṟu puḻka ngula ngaṟaku.
25 Ai de vós, os que estais fartos, porque tereis fome. Ai de vós, os que agora rides, porque vos lamentareis e chorareis.
26 “Uwa, nyura pukuḻaripai aṉangu uwankarangku nyuranya mirawaṉira waḻkunnyangka. Palu nyurampa tjituṟu-tjituṟu puḻka ngula ngaṟaku. Panya iritiya nyurampa walytjapiti tjuṯangku palu puṟunytjuṯu wati wangkatjara ngunti tjuṯa mirawaṉingi tjukurpa ngunti wangkanyangka.”
26 Ai de vós quando todos os homens de vós disserem bem, porque assim faziam seus pais aos falsos profetas.
27 — ausente —
27 Mas a vós, que isto ouvis, digo: Amai a vossos inimigos, fazei bem aos que vos odeiam;
28 — ausente —
28 Bendizei os que vos maldizem, e orai pelos que vos caluniam.
29 — ausente —
29 Ao que te ferir numa face, oferece-lhe também a outra; e ao que te houver tirado a capa, nem a túnica recuses;
30 — ausente —
30 E dá a qualquer que te pedir; e ao que tomar o que é teu, não lho tornes a pedir.
31 “Uwa, panya nyura mukuringanyi aṉangu kutjupa tjuṯangku nyurampa wiṟuṟa palyantjaku. Palu wanyu nyura alatjiṯu tjanampa mukulyangku wiṟuṟa palyanma wantinytja wiyangku.
31 E como vós quereis que os homens vos façam, da mesma maneira lhes fazei vós, também.
32 — ausente —
32 E se amardes aos que vos amam, que recompensa tereis? Também os pecadores amam aos que os amam.
33 — ausente —
33 E se fizerdes bem aos que vos fazem bem, que recompensa tereis? Também os pecadores fazem o mesmo.
34 “Tjinguṟu nyura aṉangu kutjupa wiṟu kutju ungkupai kuliṟa paluṟu ngula ngapartji wiṟungku ungkunytjaku. Ka Godalu nyakula nyurampa puḻkaṟa pukuḻaripai? Wiya, panya aṉangu kura tjuṯangku kuḻu palu puṟunytju ungkupai ngapartji ngula ungkunytjaku.
34 E se emprestardes àqueles de quem esperais tornar a receber, que recompensa tereis? Também os pecadores emprestam aos pecadores, para tornarem a receber outro tanto.
35 Palu wanyu Godanya kulinma panya paluṟu mukuringanyi nyura mirpaṉtju tjuṯaku mukulya puḻka nyinanytjaku munu tjanampa wiṟu palyantjaku, munu intjanungku ungkunytjaku ngapartji kulintja wiyakitjangku. Ka nyura palulanguṟu ngula puḻka mulapalta mantjilku Godalu ungkunyangka munu nyura God Katutja Puḻkaku katja uṉṯalpa mulapa nyinaku, panya paluṟu aṉangu kuralpai tjuṯaku mukuringkupai alatjiṯu munu kuliṟa wantipai tjuṯaku kuḻu.
35 Amai, pois, a vossos inimigos, e fazei bem, e emprestai, sem nada esperardes, e será grande o vosso galardão, e sereis filhos do Altíssimo; porque ele é benigno até para com os ingratos e maus.
36 Uwa, ngaḻṯunytjuya nyinama Mama Godanya puṟunypa panya paluṟu uwankaraku ngaḻṯunytju nyinanyi.”
36 Sede, pois, misericordiosos, como também vosso Pai é misericordioso.
37 Munu Jesulu piṟuku wangkangi alatji, “Aṉangu kutjupaya nyakula ngurkantaṟa kuranmankuwiyangku wantima. Panya nyura nyanga alatjingannyangka Godalu nyuranya kuḻu ngula palu puṟunypaṯu ngurkantaṟa kuranmankuku. Munuya palu puṟunytjuṯu aṉangu kutjupa nyakula ngukantja wiyangku wantima. Panya nyura nyanga alatjingannyangka Godalu nyuranya kuḻu ngula palu puṟunypaṯu kuranmankuku. Munuya aṉangu kutjupangku nyuranya kurannyangkampa palunya kalypangku kuralwiyangku wantima, ka Godalu nyuranya palu puṟunypaṯu kura palyannyangka nyakula kalypangkuṯu wantiku.
37 Não julgueis, e não sereis julgados; não condeneis, e não sereis condenados; soltai, e soltar-vos-ão.
38 Munuya ngaḻṯuringkula munytjangku ungama, ka Godalu palu puṟunypaṯu nyuranya ngapartji ngaḻṯuringkula puḻka mulapalta ungkuku nyura ungkunytjitjangka waintaṟa mulapa. Palu nyura kutjupa tjuṯa tjukutjuku ungkunyangka paluṟu palu puṟunypaṯu nyuranya ngapartji tjukutjukuṯu ungkuku.”
38 Dai, e ser-vos-á dado; boa medida, recalcada, sacudida e transbordando, vos deitarão no vosso regaço; porque com a mesma medida com que medirdes também vos medirão de novo.
39 Munu paluṟu piṟuku tjukurpa aṟa kutjupatjara tjanala wangkangi alatji, “Kulilaya! Wati kuṟu patingku wanyu wati kuṟu pati kutjupa katiṟinkupai? Wiya. Paluṟu pula kutjaraṯu piṯi ngaṯingka punkalku. |src="GT00067.tif" size="col" loc="p" ref="6:39"
39 E dizia-lhes uma parábola: Pode porventura o cego guiar o cego? Não cairão ambos na cova?
40 Munu wanyu piṟuku kulinma. Aṉangu nintiringkupai wanyu palumpa nintilpaingka waintaripai? Wiya. Paluṟu puḻkaṟa nintiringkunytjatjanu kutju palumpa nintilpaingka tjungu ngaṟaku.
40 O discípulo não é superior a seu mestre, mas todo o que for perfeito será como o seu mestre.
41 — ausente —
41 E por que atentas tu no argueiro que está no olho de teu irmão, e não reparas na trave que está no teu próprio olho?
42 — ausente —
42 Ou como podes dizer a teu irmão: Irmão, deixa-me tirar o argueiro que está no teu olho, não atentando tu mesmo na trave que está no teu olho? Hipócrita, tira primeiro a trave do teu olho, e então verás bem para tirar o argueiro que está no olho de teu irmão.
43 Munu piṟuku Jesulu wangkangu tjukurpa kutjupa alatji, “Panya puṉu wiṟungka mai kura pakalpai wiya. Ka palu puṟunypaṯu puṉu kurakurangka mai wiṟu pakalpai wiyaṯu.
43 Porque não há boa árvore que dê mau fruto, nem má árvore que dê bom fruto.
44 Panya mai uwankara pakalpai puṉu walytjangka kutju. Nyura puṯu iḻi mantjilpai puṉu tjilkatjaranguṟu munu nyura puṯu kiṟipitji mantjilpai puṉu wakalpukanguṟu.
44 Porque cada árvore se conhece pelo seu próprio fruto; pois não se colhem figos dos espinheiros, nem se vindimam uvas dos abrolhos.
45 Ka palu puṟunypa aṉangu palyangku palya tjuṯa palyalpai, kurunpa palya ngaṟala. Ka aṉangu kurangku kura tjuṯa kutju palyalpai, kurunpa kura ngaṟala. Panya tjaangku wangkapai unngunguṟu. Ka kurunpa wiṟu ngaṟanyangka, tjaangku wiṟu kutju wangkapai, palu kurunpa kura ngaṟanyangka, tjaangku kura kutju wangkapai.”
45 O homem bom, do bom tesouro do seu coração tira o bem, e o homem mau, do mau tesouro do seu coração tira o mal, porque da abundância do seu coração fala a boca.
46 Munu piṟuku Jesulu tjukurpa kutjupa wangkangu nyanga alatji, “Nyaakuṉi nyura ngayunya mayatjanmananyi munu nyura kuliṟa wantinyi ngayulu wangkanytjitja uwankara?
46 E por que me chamais, Senhor, Senhor, e não fazeis o que eu digo?
47 Kulilaya, aṉangu ngayulakutu pitjala munu ngayulu wangkanytjitja wangaṉarangku kuliṟa palyannyangkampaṉa nyuranya nintilku yaaltji-yaaltji paluṟu nyinanytja.
47 Qualquer que vem a mim e ouve as minhas palavras, e as observa, eu vos mostrarei a quem é semelhante:
48 Alatji paluṟu nyinanyi wati nyanga puṟunypa, panya paluṟu waḻi palyantjikitjangku piṯi-waraṟa tjawaṟa arintanangi, munu apu tjiwa puḻka tjuṯa unngu tjunkula waṉaṉu, munu wituwitu palula tjanala purkaṟangku waḻi palyaningi, kuṉpu ngaṟanytjaku. Ka ngula mina puḻkangku pitjala puyinu. Ka uṟu puḻkaringkula katuringu, munu waḻi panya puṯu uṉṯuningi. Ka witu alatjiṯu ngaṟangi urinytja wiya.
48 É semelhante ao homem que edificou uma casa, e cavou, e abriu bem fundo, e pôs os alicerces sobre a rocha; e, vindo a enchente, bateu com ímpeto a corrente naquela casa, e não a pôde abalar, porque estava fundada sobre a rocha.
49 Palu aṉangungku ngayuku tjukurpa kuliṟa wantirampa paluṟu panya wati nyanga puṟunypa nyinanyi. Panya paluṟu waḻi mantangka warpungkula palyaṉu, apu tjiwa puḻka tjuṯa-waraṟa tjunkunytja wiyangku munu mapalku palyaṟa wiyaṉu. Ka ngula mina puḻkangku pitjala puyinu munu uṟu puḻkaringkula katuringu munu waḻi panya uṉṯuṉu. Ka mapalku alatjiṯu piḻukatingu.” |src="WA03837b.tif" size="col" ref="6:49"
49 Mas o que ouve e não pratica é semelhante ao homem que edificou uma casa sobre terra, sem alicerces, na qual bateu com ímpeto a corrente, e logo caiu; e foi grande a ruína daquela casa.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.