Atos 27

Endagaano Epyaha mu Lunyole (NUJ) vs ACF

Sair da comparação
ACF Almeida Corrigida Fiel
1 Fesito nʼabaatu babe ni basalaŋo baati ehiseera hyali hyolire ehyʼohuniina emeeri ohusomoha ohutiina e Rooma mu Yitale, gaŋambya Yuliyo omuhulu wʼehibbubbu hyʼabasirikale cikumi Pawulo nʼabasibe bahye abandi abahuume mu lugendo olwo. Yuliyo gaali womu gubbubbu gwʼabasirikale ba Kayisaali abenjawulo.Baŋira Pawulo e Rooma|alt="Paul’s journey to Rome" src="LunyolePaul4.tif" size="span" ref="27:1–28:16"
1 E, como se determinou que havíamos de navegar para a Itália, entregaram Paulo, e alguns outros presos, a um centurião por nome Júlio, da coorte augusta.
2 Ohuŋwa e Kayisaaliya hwaniina emeeri eyaali ni yagama hu mwalo gwʼAduramitiyo, yitiine nʼegoba hu hiisi mwalo mu twale lyʼAsiya. Mu lugendo luno hwali nʼArisitaluuko ohuŋwa mu hibuga Sesalonika mu twale lyʼe Makedoniya.
2 E, embarcando nós em um navio adramitino, partimos navegando pelos lugares da costa da Ásia, estando conosco Aristarco, macedônio, de Tessalônica.
3 Nga husimbuha husabaala. Ni wahya nga hwola hu mwalo gwʼe Sidoni. Ni hwola, Yuliyo gaali mulaŋi eyiri Pawulo gamufugiirira ohutiina eyiri abameeri babe mu hibuga ehyo bamuŋeho obuyeedi.
3 E chegamos no dia seguinte a Sidom, e Júlio, tratando Paulo humanamente, lhe permitiu ir ver os amigos, para que cuidassem dele.
4 Ni hwaŋwa eyo nga nindi husabaala aye enyanja nʼetali ndaŋi olwʼogupunga ogwali ni gutuŋwa emutwe. Ehyo hyatuleetera ohufuga luhiriiji ni hulonderera ehizinga Kipuro hituhingirire epunga eyo eyaali ni tuŋwa emutwe.
4 E, partindo dali, fomos navegando abaixo de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Ni hwola aŋaduleere nga husomoha ni hulonderera olubalama olwʼe twale eryʼe Kilikiya nʼerye Pafiliya, nga hwola hu mwalo ogwʼe hibuga Miira mu twale lyʼe Lusiya.
5 E, tendo atravessado o mar, ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Ni hwola eyo, nga hwagaanayo emeeri eyaali nʼeŋwa Alekizandiriya ni yitiina e Yitale, nga Yuliyo atwingisa omwo husomoha hutiina.
6 E, achando ali o centurião um navio de Alexandria, que navegava para a Itália, nos fez embarcar nele.
7 Ni hwengira omwo, nga husabaala era hwaŋesa endaalo ni hutiina pola era hwabita mu bugosi ohwola ohuupi nʼolubalama olwʼomwalo gwʼe Kuniido. Epunga ni yatuloberesa ohuluŋama eyi hwendire nga huyisala hubita luhiriiji huluŋama ni hwihirira, nga huŋamba hu muhono omugooda hulonderera ehizinga Kureete ohulengera e Salumooni.
7 E, como por muitos dias navegássemos vagarosamente, havendo chegado apenas defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos abaixo de Creta, junto de Salmone.
8 Nga huŋiriŋana nʼepunga husabaala ni hulonderera olubalama lwʼehizinga Kureete ohwola olu hwola mu hifo ehi balanga baati Omwalo Omulaŋi ohuupi nʼehibuga Laseya.
8 E, consteando-a dificilmente, chegamos a um lugar chamando Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laséia.
9 Endaalo nyingi jaali jihenire ohubitaŋo era ohweyongera ohusomoha ni hiŋanga ohutuŋweramo endibo olwohuba epunga nʼobuŋololohi byali bibitiirifu mu hiseera ehyo. Ehyo hyaleetera Pawulo ohulabula abaali mu meeri ati,
9 E, passado muito tempo, e sendo já perigosa a navegação, pois, também o jejum já tinha passado, Paulo os admoestava,
10 “Bahyange, mbona ti singa hwegumya nʼolugendo luno, luja hutubera lugosi luhene lutuŋweremo ohufiirwa, sibiitu nʼemeeri byoŋene aye nʼobulamu weefe abeene.”
10 Dizendo-lhes: Senhores, vejo que a navegação há de ser incômoda, e com muito dano, não só para o navio e carga, mas também para as nossas vidas.
11 Aye Omuduumisi wʼehibbubbu hyʼabasirikale ecikumi owaali nʼabahuuma sigaŋulirisa bya Pawulo, wabula gatiinira hu magesi gʼomufugi wʼemeeri ko nʼomweneyo abendire hweyongere nʼolugendo.
11 Mas o centurião cria mais no piloto e no mestre, do que no que dizia Paulo.
12 Engeri eyi omwalo ogwo aŋa hwali ni hweŋogomire siŋaali ŋalaŋi ŋohuba mu biseera ebyʼobuŋololohi nʼepunga enyingi, abaatu abahira obungi mu meeri bateesa baati husimbuhe husabaale hwahoola hu mwalo gwʼe Foyiniiki, hube peyi huba mu biseera ebyʼobuŋololohi obungi. Omwalo guno gwali hu hizinga Kureete ni gulengereeye ŋagati wʼamehiriro agʼebugwalyuba nʼamaniino agʼebugwalyuba wʼenyanja era ni ŋali ŋalaŋi epunga ni yitahubba hwolaŋo.
12 E, como aquele porto não era cômodo para invernar, os mais deles foram de parecer que se partisse dali para ver se podiam chegar a Fenice, que é um porto de Creta que olha para o lado do vento da África e do Coro, e invernar ali.
13 Epunga eyiŋwa mu mehiriro ni yatandiha ohufuuŋa polapola, nga baŋeega baati ehi baali ni bendulira embasa, epunga yaali ehubbiyeeŋo. Ngʼaŋo basimbula emeeri basabaala ni balonderera egobo lyʼehizinga Kureete.
13 E, soprando o sul brandamente, lhes pareceu terem já o que desejavam e, fazendo-se de vela, foram de muito perto costeando Creta.
14 Cooka ŋali ŋatabitaŋo hamanga ahaŋera, nga epunga eyʼamaani era eyʼobulabe ehubba nʼeŋwera hu hizinga hu luuyi olwʼobuhiiha wʼebuŋwalyuba.
14 Mas não muito depois deu nela um pé de vento, chamado Euro-aquilão.
15 Epunga eyo ngʼehubba emeeri eyigaaniha ndetuganya huluŋama eyi hwali ni huja. Ehyaŋwamo nga hubiŋwaho enyene atuŋira eyi yendire.
15 E, sendo o navio arrebatado, e não podendo navegar contra o vento, dando de mão a tudo, nos deixamos ir à toa.
16 Ngʼaŋo epunga etuŋira etubisya huupi nʼegenya lyʼehizinga ehi balanga baati Kawuda hu lubega olu hyali ni hituhingiriraho epunga eyo. Ni hwali ni husomoha ngʼabagimbi bʼemeeri bafuba ohuŋalula ahaato aha beyeedesanga ni ŋaliŋo ehigosi hu nyanja bahengise mu meeri aye sihyali hyangu.
16 E, correndo abaixo de uma pequena ilha chamada Clauda, apenas pudemos ganhar o batel.
17 Ni baŋangula bahengisa mu meeri, nga babisya emiyundwe ŋaasi wʼemeeri bayihaada bayeswanigirisa etagabuhanamo. Epunga eyo eyʼamaani eyaali nʼehubba emeeri yaleetera abagimbi obuti nga beesa mu nyanja oguutu gwawe ogusito oguyeeda emeeri ohuba mu hifo hirala nga baleha emeeri enyene ohwetaaya. Hino bahihola olwʼohwenda ohuŋonia emeeri etaja hwesiha mu gujehe ogungi ko boole hwigobo lyʼenyanja e Rusiti nʼohiiri hwola e Libbiya.
17 E, levado este para cima, usaram de todos os meios, cingindo o navio; e, temendo darem à costa na Sirte, amainadas as velas, assim foram à toa.
18 Omuusi nʼowiire waali ohwo nga hutegana nʼepunga huutyo nʼehubba emeeri nʼeyigaaniha. Ni wahya ngʼabagimbi bʼemeeri batandiiha ohudanya emigugu ejaaliho mu nyanja.
18 E, andando nós agitados por uma veemente tempestade, no dia seguinte aliviaram o navio.
19 Hu ludaalo olwalondaho nga abeene hu waawe badanyadanya nʼebiitu ebi beyeedesanga mu hugimba emeeri, omwali emigoye nʼemisaala ohu basidiha amatanga ko nʼebindi hamunga emeeri yahanguŋa bahendeeseho ebigosi.
19 E ao terceiro dia nós mesmos, com as nossas próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Ni ŋabitaŋo endaalo ejiŋera ni hutabona hu lyuba wayire emunyeenye olwʼepunga ohweyongera ohuba embitiirifu nga huŋwamo amaani ni huŋeega huuti sihuli ba huŋona.
20 E, não aparecendo, havia já muitos dias, nem sol nem estrelas, e caindo sobre nós uma não pequena tempestade, fugiu-nos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Ni ŋabita endaalo ejiŋera ni hutahombire hu haatu hosihosi olwohuba ti ŋaŋuma oyu omwoyo gwali hu biryo, Pawulo gemeerera ngʼatuloma ati, “Bahyange, mubanga ni mwaŋuliirisa ebyange hani sihwaŋwa yi Kureete era nʼohufiirwa huno ohwʼebiitu sihwahabayeŋo.
21 E, havendo já muito que não se comia, então Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Fora, na verdade, razoável, ó senhores, ter-me ouvido a mim e não partir de Creta, e assim evitariam este incômodo e esta perda.
22 Aye ŋaahani mbasunga emyoyo jitabeŋaniha, olwohuba ŋaŋuma kadi mulala hunywe oyu enyanja enahalye ohutusaho emeeri njʼenahabbwagijihe.
22 Mas agora vos admoesto a que tenhais bom ânimo, porque não se perderá a vida de nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Hiri hiityo olwohuba mu wiire obuhyehiise olwa leero Hatonda wange oyu peeresa atumire malayika wuwe gaaja gemeerera aŋa mbaaye,
23 Porque esta mesma noite o anjo de Deus, de quem eu sou, e a quem sirvo, esteve comigo,
24 nga gandoma ati, ‘Pawulo otatya, onahoole eyi oja wemeerere mu moni ja Kayisaali ohuŋosya. Era olwʼehyere hihye eyi oli, Hatonda anahahuume bosibosi abali ni neewe mu meeri muno.’
24 Dizendo: Paulo, não temas; importa que sejas apresentado a César, e eis que Deus te deu todos quantos navegam contigo.
25 Olwʼehyo mugume emyoyo olwohuba ese nesiga ti Hatonda anahoherese ehi gandomire.
25 Portanto, ó senhores, tende bom ânimo; porque creio em Deus, que há de acontecer assim como a mim me foi dito.
26 Aye emeeri niyo enatuhulubbye ŋabaaŋo ehizinga ohu yinatujuhe.”
26 É contudo necessário irmos dar numa ilha.
27 Mu hiire ehyʼoludaalo olwʼehumi nʼene ohuŋwa olu bigosi bino byali ni bitugwiriiye, epunga yaali ehituŋabya hu nyanja Adiriya. Mu hiire ŋagati abagimbi bʼemeeri bafaania baati hwali huli huupi hwola hu woomu.
27 E, quando chegou a décima quarta noite, sendo impelidos de um e outro lado no mar Adriático, lá pela meia-noite suspeitaram os marinheiros que estavam próximos de alguma terra.
28 Ni badanya ehipima, nga babona obuleeŋi wʼamaaji ni hiisi efuuti cikumi mu abiri. Nindi ni hweyongerayo mu moni hatono, ni bapima jaali efuuti cenda.
28 E, lançando o prumo, acharam vinte braças; e, passando um pouco mais adiante, tornando a lançar o prumo, acharam quinze braças.
29 Olwʼohutya baati huŋanga ohutomera amabaale, beesa ebiitu ebisito bine ebi beyeedesa ohulobera emeeri ohugenda mula ni bafuŋeeresa ahadete owiire buhye bahabona engira eyi emeeri eŋambire.
29 E, temendo ir dar em alguns rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, desejando que viesse o dia.
30 Balala hu bagimbi bʼemeeri nga beesa ahaato aha beyeedesanga ni ŋaliŋo ehigosi hu nyanja ni beholesa baati baali baja hwisa biitu bira ebisito ebirobera emeeri ohugenda, kahowe ni bagesyaho ohwenyulula baŋwe mu meeri.
30 Procurando, porém, os marinheiros fugir do navio, e tendo já deitado o batel ao mar, como que querendo lançar as âncoras pela proa,
31 Aye Pawulo ngʼaloma abasirikale nʼomuhulu waawe ati, “Abaatu abo ni banatuŋweho batuleha mu meeri simunaabe nʼesuubi lyʼohuŋona.”
31 Disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Hino nga hireetera abasirikale ohusala emigoye ejaali ni jisidihire ahaato nga hagwa mu maaji.
32 Então os soldados cortaram os cabos do batel, e o deixaram cair.
33 Owiire ni waali ni bunatere ohwanuuha nga Pawulo gegayirira abaatu abo aba gaali ni nabo mu meeri ohulyaho ahaatu. Gabegayiirira nʼabaloma ati, “Bahyange, endaalo jahabitaŋo ehumi nʼene ni muli mu hweŋendeherera ni ŋaŋuma ehi muhombaho.
33 E, entretanto que o dia vinha, Paulo exortava a todos a que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais, e permaneceis sem comer, não havendo provado nada.
34 Olwʼehyo, mbegayiriiye mulyeho ahamere, mutafa njala. Ŋaŋuma kadi mulala hunywe oyu enyanja enalye.”
34 Portanto, exorto-vos a que comais alguma coisa, pois é para a vossa saúde; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 Ni gahena ohubaloma atyo, ngʼaŋamba omugaati geyaasa Hatonda bosibosi ni bamulengereeye. Ngʼaŋo agubbwagamo atandiha ohulya.
35 E, havendo dito isto, tomando o pão, deu graças a Deus na presença de todos; e, partindo-o, começou a comer.
36 Hino hyabaŋa amaani nga boosi balyaho ebiryo.
36 E, tendo já todos bom ânimo, puseram-se também a comer.
37 Hwesihwesi abaali mu meeri hwali abaatu ebihumi bibiri na sanvu na mukaaga.
37 E éramos ao todo, no navio, duzentas e setenta e seis almas.
38 Abaatu bosibosi abaali mu meeri ni beguta, nga badanya engaano eyi meeri yaali nʼegegire mu nyanja bayihendeseeho obusito.
38 E, refeitos com a comida, aliviaram o navio, lançando o trigo ao mar.
39 Ni wanuuha, nga hubona hu woomu aye abagimbi ni batafaania aŋa hwali cooka nga babona ahasokolo hʼenyanja ahaali ni haaliiye ni hengiiye hu woomu nʼegobo eryʼomujehe omwene omungi era nga basalaŋo ni hiba ni hiŋangiha emeeri egobe ohwo.
39 E, sendo já dia, não conheceram a terra; enxergaram, porém, uma enseada que tinha praia, e consultaram-se sobre se deveriam encalhar nela o navio.
40 Olwʼehyo balala hu bo nga basala emigoye ejaali ni jiŋambiriiye obusito obulobera emeeri ohugenda. Era ehiseera njʼehyene ehyo abandi nga baboŋolola emigoye eji baali ni basidihiiye amatanga aga baali ni beyeedesa ohugimba emeeri, bagalehula epunga ebe njʼegesya emeeri ngʼolwo bolehera hwigobo.
40 E, levantando as âncoras, deixaram-no ir ao mar, largando também as amarras do leme; e, alçando a vela maior ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Aye nga ŋaabaŋo etuumo yʼomujehe eyi batomera ngʼemeeri yitubira esuulu yaayo yejooma mu mujehe ogwo, emeeri yiraliramo nʼetatenga nʼohutenga. Amayengo agʼamaani nga gahubba ehitundu hyʼemeeri ehyʼegongo hitandiha ohubbwagijiha.
41 Dando, porém, num lugar de dois mares, encalharam ali o navio; e, fixa a proa, ficou imóvel, mas a popa abria-se com a força das ondas.
42 Ngʼaŋo abasirikale bateesa beete abasibe ŋatabaŋo kadi mulala asaanya gaaŋunuha.
42 Então a idéia dos soldados foi que matassem os presos para que nenhum fugisse, escapando a nado.
43 Aye Yuliyo omuhulu waawe ngʼabagaana olwohuba gendire aŋonie obulamu wa Pawulo atafa. Ngʼalagira abasobola ohusanya beherere basanye batiine hu woomu.
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, lhes estorvou este intento; e mandou que os que pudessem nadar se lançassem primeiro ao mar, e se salvassem em terra;
44 Oluvanyuma ngʼalagira abatasobola husanya beŋambe hu mbaawo oba hu bitundutundu byʼembaawo ejabbwagiha hu meeri bereere batiine hu woomu. Mu ngeri eyo nga hwesihwesi hwola hu woomu ni hutolireho higosi.
44 E os demais, uns em tábuas e outros em coisas do navio. E assim aconteceu que todos chegaram à terra a salvo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.