Lucas 22
Bepaŋ'Walaŋ Folofolok Kobuli (NOP) vs NTLH
1 Belet haguwonit mokit sipakaŋ diniŋ hinamuni titiŋdok eŋ Aŋelodi Yabukiyondaaŋ Yalakapmeguk wondiniŋ nai dulaguk.
1 Faltava pouco tempo para a Festa dos Pães sem Fermento , chamada Páscoa .
2 Kaŋ Siloŋyot diniŋ talitimeŋ heki tiŋa Yodoko Mede hinale heki adi metamdok munta tiŋa Jesu dediŋ tiŋa ulukumunim yoŋa talii lohigiŋ.
2 Os chefes dos sacerdotes e os mestres da Lei procuravam um jeito para matar Jesus em segredo porque tinham medo do povo.
3 Kaŋ Sadaŋdi Jesu mihiŋiŋ niŋ, Judas Kaliotniŋ adi weleŋ maaneŋ foguk.
3 Então Satanás entrou em Judas, chamado Iscariotes, que era um dos doze discípulos.
4 Kaŋ Judasdibo Siloŋyot diniŋ talitimeŋ, eŋ mikme wapuhi Siloŋyot kadokoyagiŋ heki’walaŋ wooŋ mintayemiŋa Jesu adi kohohik foloŋ kameŋdok yeniŋguk.
4 Judas foi falar com os chefes dos sacerdotes e com os oficiais da guarda do Templo para combinar a maneira como ele ia lhes entregar Jesus.
5 Kaŋ adi u nadiŋa nadifo wapum hinek tiŋa muneeŋ mimiŋdok yogiŋ.
5 Eles ficaram muito contentes e prometeram dar dinheiro a ele.
6 Judas adi mede u yofolokeneeŋ nai niŋ metam feedi mu bopneune nai uŋaniŋ Jesu kabup mikme heki kohohik foloŋ kameŋdok yoŋa woom hatiguk.
6 Judas aceitou e começou a procurar uma oportunidade para entregar Jesus a eles, sem que o povo ficasse sabendo.
7 Belet haguwonit mokit, sipakaŋ diniŋ hinamuni nai tubune Aŋelodi Yabukiyondaaŋ Yalakapmeguk wondok dompa widihigiŋ nai dulaune
7 Chegou o dia da Festa dos Pães sem Fermento , dia em que os judeus matavam carneirinhos para comemorar a Páscoa .
8 Jesudi Pita dut Jon yeniŋkula indiŋ yeniŋguk. “Hidi udemek wooŋ nanaŋe muni tiulidokodemek kaŋ wooŋ habuŋa nanim.”
8 Então Jesus deu a Pedro e a João a seguinte ordem:
9 Kaŋ adibo ninadigumuk. “Daŋ tiulidokodim nadilaŋ?”
9 Eles perguntaram: — Onde o senhor quer que a gente prepare o jantar?
10 “I nadidemek, hidi wooŋ yokwet wapumneŋ wosuwalune me niŋ ime kabotnit buŋa hehitubu-mintawek. Kaŋ me uŋakoŋ keletawooŋ adi yot daŋ fowekneŋ uŋgoŋ fodemek.
10 Jesus respondeu:
11 Fooŋ yot molom indiŋ nindemek, ‘Hinaledi indiŋ ganilak. Mihineye indi Aŋelodi Yabukiyondaaŋ Yalakapmegukdok nanaŋe nanimdok yotmaaŋ deŋak?’
11 e digam ao dono dela: “O Mestre mandou perguntar a você onde fica a sala em que ele e os seus discípulos vão comer o jantar da Páscoa.”
12 Unduŋ nindemek kaŋ adi yotmaaŋ wapum foloniŋ, kumopop eŋ falik ila nanaŋe nanaŋdok agaŋ koom tiulidokogiŋ u hanimbune nanaŋe uŋgoŋ tiulidokodemek.”
12 Então ele mostrará a vocês uma grande sala mobiliada, no andar de cima. Preparem ali o jantar.
13 Unduŋ yenimbune wooŋ Jesudi yeniŋguk undugoŋ hinek tubumintaaŋ Aŋelodi Yabukiyondaaŋ Yalakapmegukdok nanaŋe tiulidokogumuk.
13 Os dois discípulos foram até a cidade e encontraram tudo como Jesus tinha dito. Então prepararam o jantar da Páscoa.
14 Agaŋ nai tubune Jesu adi mihiŋiye dut nanaŋe falik ikelemadiŋa nanaŋe nagiŋ.
14 Quando chegou a hora, Jesus sentou-se à mesa com os apóstolos
15 Ila naŋila indiŋ yeniŋguk, “Nu tebele yendok Aŋelodi Yabukiyondaaŋ Yalakapmeguk wondok nanaŋe i hidigut nanaŋdok hinek nadilat. Nadapmaaŋ mindaŋkade adi folofigita foloŋ lowit.
15 e lhes disse:
16 Unduŋ doktiŋa indiŋ hanilat. Nu hinamuni indiniŋ kotigoŋ nemu naaŋ kaŋ hatigene kougoŋ Bepaŋ’walaŋ Hatihati Kobuli mintaune uŋoŋ nawaat.”
16 Pois eu digo a vocês que nunca comerei este jantar até que eu coma o verdadeiro jantar que haverá no
17 Unduŋ yoŋa ime tout tiŋa Bepaŋ niutumbaaŋ yeniŋguk, “I tiŋa ikiiŋ indigoŋ silotnaneŋ.
17 Então Jesus pegou o cálice de vinho, deu graças a Deus e disse:
18 Tiŋa indiŋ hanimbe nadineŋ. Nu wain kwetfoloŋ iŋoŋ kotigoŋ nemu naaŋ hatibene kougoŋ Bepaŋ’walaŋ Hatihati Uŋgoniŋ mintaune nawaat.”
18 Pois eu afirmo a vocês que nunca mais beberei deste vinho até que chegue o Reino de Deus.
19 Unduŋ yoŋa beletbo tiŋa Bepaŋ niutumbaaŋ wobuŋa yemiŋa yeniŋguk. “I na’walaŋ foloone, hiditok gigit tibek yoŋa hamulat. Nu nadisunamuŋa unduŋ taneeŋ.”
19 Depois pegou o pão e deu graças a Deus. Em seguida partiu o pão e o deu aos apóstolos, dizendo:
20 Nanaŋe nadapmaaŋ koti koom tuguk undugoŋ wain tout tiŋa indiŋ yeniŋa yemguk, “Wain ime yoŋ adi na’niŋ naŋgatne u yofolok kobuli titiŋdok yoŋa kwatnelat.
20 Depois do jantar, do mesmo modo deu a eles o cálice de vinho, dizendo:
21 Tiŋa indiŋ nadineŋ, nebek niŋ nu memik kohohik foloŋ napmewek adi nukut nanaŋe noŋgoŋ ila nayamut.
21 Mas vejam: o traidor está aqui sentado comigo à mesa!
22 Me Kobumuŋ adi Bepaŋdi yohebet tuguk indigoŋ keleeŋ wooŋ kumumbek, iŋgoŋ me nagila memik kohohik foloŋ kamewek adi kada yadi malabumuŋ wapum hekiwaak.”
22 Pois o
23 Unduŋ yobune nehi uŋgoŋ kiyonadi tiŋa indiŋ yogiŋ, “Kudi undiniŋ u me neeŋdi yo tibek.”
23 Então os apóstolos começaram a perguntar uns aos outros quem seria o traidor.
24 Jesu mihiŋiye adi, nehi’walaŋ lekiŋgoŋhik gineŋ nediyeŋ talitimeŋ tilak yoŋa siwe tigiŋ.
24 Os apóstolos tiveram uma forte discussão sobre qual deles deveria ser considerado o mais importante.
25 Kaŋ Jesudibo yeniŋguk. “Me nadisukilitihinit mokitdi mapme ila metam nadiyembu foune tipilapilaye kwanai titiŋdok yeniŋgigine tiiŋ, tiŋa adi metamdi yeniutumba tiiŋ doktiŋa wohiyenit.
25 Então Jesus disse:
26 Iŋgoŋ hidi yadi unduŋ mu taneeŋ. Me nediyeŋ loloŋnit hatibe nadiwaak adi yadi timeŋ fofoŋnit hatiluwaak. Kaŋ me talitimeŋ adi undugoŋ tipilapilaye-me wele hatiŋa hehitubulodaluwaak.
26 Mas entre vocês não pode ser assim. Pelo contrário, o mais importante deve ser como o menos importante; e o que manda deve ser como o que é mandado.
27 Hidi nanimbu nadiwit, neeŋdi me loloŋnit? Me kweliŋgoŋ ila nanaŋ hogok tibek u be, be me nanaŋe kidila timiŋa bek? Me kweliŋgoŋ ila nanaŋ hogok tibek adi me loloŋnit, uŋakoŋ. Kuŋgoŋ nu adi hidi’walaŋ lekiŋgoŋhik gineŋ tipilapilaye-mehik hatilat.
27 Quem é o mais importante? É o que está sentado à mesa para comer ou é o que está servindo? Claro que é o que está sentado à mesa. Mas entre vocês eu sou como aquele que serve.
28 Tikamanda mintanamguk hogohogok u hidi mu binabugiŋ, wanaŋ hatine mintanamguk.
28 — Vocês têm estado sempre comigo nos meus sofrimentos.
29 Nu batnedi kwet i kadokodok nanindapmaguk, undugoŋ nubo kwet i kadokoneeŋdok hanindapmalat.
29 Por isso, assim como o meu Pai me deu o direito de governar, eu também dou o mesmo direito a vocês.
30 Unduŋ dokti nu yotnekwetneneŋ nanaŋe ime noŋgoŋ naneem, tiŋa hidi mapme’walaŋ kumopop foloŋ ila Isilaehi metam bop 12 hatiiŋ hogohogok u yabudokoneeŋ.”
30 Vocês vão comer e beber à minha mesa no meu
31 “Saimon, indiŋ nadiweŋ, Sadaŋ adi nadisukilitihik mahamule tiulidoko tilak, ala kopi utnene gitnem niŋ wiiŋ kaŋ folooŋ niŋ wiiŋ unduŋ dabugoŋ hehidanewe yoŋak.
31 Jesus continuou:
32 Kuŋgoŋ nu du gehitubu-lodaaŋ nadisukilitigedi mu gweyehewekdok ninadi kwanai agaŋ tiŋat. Unduŋ doktiŋa nu’walaŋkade udaneeŋ buŋa nokeye saŋiniŋ yemiŋa yehitubu-kilitibaaŋ.”
32 Mas eu tenho orado por você, Simão, para que não lhe falte fé. E, quando você voltar para mim, anime os seus irmãos.
33 Kaŋ Pitadibo niŋguk “Wapum, nu dukut noŋgoŋ yot fafaŋeniŋneŋ fofoŋdok be kumuŋ titiŋdok u kedem nadilat.”
33 Então Pedro disse a Jesus: — Estou pronto para ser preso e morrer com o senhor!
34 Kaŋ Jesudibo yoguk, “Pita, indiŋ ganimbe nadiweŋ. Kamiŋ timiŋ yendok pupupdi mu kutilune du nu mu nadinamulaŋ nai lufomkulitniŋ yobeŋ.”
34 Então Jesus afirmou:
35 Unduŋ yoŋa Jesudi mihiŋiye indiŋ yeninadiguk, “Koom haniŋkule muneeŋ be lihik be kayoŋnamokop mokit ugiŋ nai uŋaniŋ nemek nolidok lohilohi neeŋbe tigiŋ?”
35 Depois Jesus perguntou aos discípulos: — Não faltou nada! — responderam eles.
36 Kaŋ Jesudibo indiŋ yeniŋguk, “Kamiŋ adi nebek niŋ muneeŋ be likŋiŋnit kaŋ u maaŋ moŋgolek. Kaŋ me nediyeŋ miknoŋŋiŋ moŋ kaŋ dahidahiŋiŋ me nolidok yembune tuwaune muneeŋ u moŋgola miknoŋŋiŋ tuwawek.
36 Então Jesus disse:
37 Yodoko Mededi indiŋ yolak doktiŋa hanimbe nadineŋ, ‘Adi me kadakaniŋ titiŋ nindapmaneŋ.’ U biyagoŋ hinek nu’walaŋ mintawek. Biyagoŋ hinek nemenemek Yodoko Mededi nutok yolak u agaŋ biyagoŋ mintawek.”
37 Pois as
38 Kaŋ adibo yogiŋ, “Wapum, i kaweŋ indi miknoŋnik lufomuk.”
38 Aí os seus discípulos disseram: — Senhor, aqui estão duas espadas.
39 Unduŋ tiŋa Jesu yokwet wapum bikabuŋa fooŋ wooŋ feŋ tuluguk unduŋ Oliwa Tuwai foloŋ loune mihiŋiye maaŋ kelegiŋ.
39 Jesus saiu e foi, como de costume, ao monte das Oliveiras; e os seus discípulos foram com ele.
40 Wosuwaaŋ yeniŋguk, “Tigene tikamanda gineŋ gweheyeeŋ maneeneŋ doktiŋa ninadi kwanai tineŋ.”
40 Quando chegou ao lugar escolhido, Jesus disse:
41 Unduŋ yeniŋa ne kabe-kweetniŋ kawade kutne wooŋ maiŋ wendok tuwot wooŋ mulelem tiŋa ninadi kwanai tuguk.
41 Então se afastou a uma distância de mais ou menos trinta metros. Ajoelhou-se e começou a orar,
42 Indiŋ ninadiguk, “Me baŋ, du nadiune tuwot tubune kaŋ folofigita i nolomtibeŋ. Iŋgoŋ nu yolat wondokti moŋ, da nadilaŋ unduŋ tibeŋ.”
42 dizendo:
43 Unduŋ yolune kunum gineniŋ aŋelo niŋ fooŋ saŋiniŋ miŋguk.
43 [Então um anjo do céu apareceu e o animava.
44 Kaŋ Jesu adi nadimalabuda tiŋa ninadi kwanai gibita tulune mimindiŋiŋ adi naŋgat dabugoŋ kwetfoloŋ hadokomaguk.
44 Cheio de uma grande aflição, Jesus orava com mais força ainda. O seu suor era como gotas de sangue caindo no chão.]
45 Adi ninadi kwanai tubudapmaaŋ pilali mihiŋiye yabe uguk, wooŋ yabulu adi damo deihakiŋ. Adi welebulagitdi yehitubu-gweheyeune deihakiŋ
45 Depois de orar, ele se levantou, voltou para o lugar onde os discípulos estavam e os encontrou dormindo, pois a tristeza deles era muito grande.
46 kaŋ yeniŋguk, “Maŋgoŋde damo kwanai hogok tiiŋ? Hidi tikamanda gineŋ gweheyeeŋ maneeneŋ ale pilali ninadi kwanai tineŋ.”
46 E disse:
47 Jesu adi mede hayenilu metam bop wapum busuwagiŋ. Mihiŋiye 12’walaaniŋneŋ me niŋ wou Judasdi talitimeŋ tiyemguk. Adi Jesu siŋgoŋgome tibe loune
47 Jesus ainda estava falando, quando chegou uma multidão. Judas, um dos doze discípulos, que era quem guiava aquela gente, chegou perto de Jesus para beijá-lo.
48 Jesudi indiŋ niŋguk, “Judas, dagoŋ hinek Me Kobumuŋ siŋgoŋgomeeŋ memik kohohik foloŋ kamelaŋ.”
48 Mas Jesus disse:
49 Jesu mihiŋiye ne gut hakiŋ adi nemek u mintawe tubune kaŋ yogiŋ, “Wapum, kedem be indi miknoŋdi widihinim?”
49 Quando os discípulos que estavam com Jesus viram o que ia acontecer, disseram: — Senhor, devemos atacar essa gente com as nossas espadas?
50 Kaŋ mewoi lekiŋgoŋhik gineŋ me niŋdi Siloŋyot diniŋ talitimeŋ wapum’walaŋ tipilapilaye-meŋiŋ magi didimeniŋneŋkade filodiguk.
50 Um deles feriu com a espada o empregado do Grande Sacerdote , cortando a sua orelha direita.
51 Kaŋ Jesudi yeniŋguk, “Hidi unduŋ mu tineŋ.” Unduŋ yeniŋa kohoŋ me weŋ magi foloŋ kameune magi kotigoŋ utumbaguk.
51 Mas Jesus ordenou: Aí tocou na orelha do homem e o curou.
52 Kaŋ Jesudi Siloŋyot diniŋ talitimeŋ heki eŋ Siloŋyot kadoko diniŋ me wapuhi eŋ talitimeŋ heki honene bugiŋ adi indiŋ yeniŋguk, “Hidi nu mikbe tubupilale tilat doktiŋa miknoŋ eŋ tebe bohom tiŋa nohonene buŋit?
52 Em seguida disse aos chefes dos sacerdotes, aos oficiais da guarda do Templo e aos líderes judeus que tinham vindo para prendê-lo:
53 Nu helemahelemaŋ hidigut Siloŋyotneŋ hatilat, kaŋ nai uŋaniŋ maŋgoŋde mu nohoneiŋ? Kuŋgoŋ kamiŋ adi mambip molom’walaŋ saŋiniŋdi fafaŋe hinek tilak doktiŋa hidi’walaŋ nai tilak.”
53 Eu estava com vocês todos os dias no pátio do Templo, e vocês não tentaram me prender. Mas esta é a hora de vocês e também a hora do poder da escuridão.
54 Unduŋ yodapmaune honeeŋ nagila Siloŋyot diniŋ Talitimeŋ Wapum’walaŋ yolineŋ ugiŋ. Kaŋ Pita adi gikiŋgoŋ yali yayabukuwali uguk.
54 Eles prenderam Jesus e o levaram até a casa do Grande Sacerdote . E Pedro os seguia de longe.
55 Wosuwaaŋ yot maaneŋ fooŋ wooŋ gimbahaŋ maaneŋ kudup heu daune ikiŋ, kaŋ Pitadi metam uŋoŋ ikiŋ u yehitomboyoula ikiŋ.
55 Quando acenderam uma fogueira no meio do pátio, Pedro foi e sentou-se com os que estavam em volta do fogo.
56 Kaŋ tipilapilaye tamkuya niŋdi kudup dahauta tugukneŋ uŋgoŋ ila kakiyondaaŋ yoguk, “Me yoŋ adi Jesu gut noŋgoŋ hatilak.”
56 Uma das empregadas o viu sentado ali perto da fogueira, olhou bem para ele e disse: — Este homem também estava com Jesus!
57 Unduŋ yoguk kaŋ Pitadibo niŋguk, “Nu me u mu nadimilat.”
57 Mas Pedro negou, dizendo: — Mulher, eu nem conheço esse homem!
58 Muniniŋ ila me niŋdibo Pita kakiyondaaŋ niŋguk, “Nohik niŋ du iŋakoŋ.”
58 Pouco tempo depois, um homem o viu ali e disse: — Você também é um deles! Mas Pedro respondeu: — Homem, eu não sou um deles.
59 Kaŋ kabe-yagigigoŋ ila kotigoŋ me niŋdibo fafaŋeŋgoŋ indiŋ niŋguk, “Biyagoŋ hinek, me yoŋ adi Galiliniŋ. Adigut iŋgoŋ hatilak.”
59 Mais ou menos uma hora depois, outro insistiu: — Você estava mesmo com ele porque também é galileu.
60 Unduŋ yobu Pitadi indiŋ yoguk, “Nu me u yolaŋ u biyaku mu nadimilat.” Unduŋ ila yolu nai uŋaniŋgoŋ pupup kutiguk.
60 Mas Pedro respondeu: — Homem, eu não sei do que é que você está falando! Naquele instante, enquanto ele falava, o galo cantou.
61 Kaŋ Wapumdi fakaleeŋ Pita didimeŋgoŋ hinek kaguk. Kaŋ Pita adi wapumdi mede indiŋ niŋguk u naditomguk. “Pupupdi mu kutilune du nu mu nadinamulaŋ nai lufomkulitniŋ yobeŋ,”
61 Então o Senhor virou-se e olhou firme para Pedro, e ele lembrou das palavras que o Senhor lhe tinha dito: “Hoje, antes que o galo cante, você dirá três vezes que não me conhece.”
62 niŋguk u naditomuŋa fakaŋ fowooŋ makat gibitaŋ kokuk.
62 Então Pedro saiu dali e chorou amargamente.
63 Kaŋ me Jesu honeeŋ kadokogiŋ hekidi nimpekit tiŋa ukiŋ.
63 Os homens que estavam guardando Jesus zombavam dele e batiam nele.
64 Tiŋa namanda hauledi folokenehep tiŋa indiŋ ninadigiŋ, “Du polofet biyagoŋ nobu hatiliweŋ kaŋ nebek gutak u kedem ninimbu nadinim.”
64 Taparam os olhos dele e perguntavam: — Quem foi que bateu em você? Adivinhe!
65 Unduŋ tiŋa mede kadakahi fee noli maaŋ niŋgiŋ.
65 E diziam muitas outras coisas para insultá-lo.
66 Unduŋ hati tulune helehautaune Siloŋyot diniŋ talitimeŋ wapuhi tiŋa Judahi’walaŋ me wapuhi eŋ Yodoko Mede hinale heki buŋa bopnegiŋ. Kaŋ Jesu nagila bophik gineŋ loune niŋgiŋ,
66 Quando amanheceu, alguns líderes dos judeus, alguns chefes dos sacerdotes e alguns mestres da Lei se reuniram. Depois mandaram levar Jesus diante do Conselho Superior .
67 “Du Kilisto nobu kaŋ ninimbeŋ?”
67 Então lhe disseram: — Diga para nós se você é o Ele respondeu:
68 Be hidi kibi nu haninadi tibit u tuwot mu yoneŋ.
68 E, se eu fizer uma pergunta, vocês não vão responder.
69 Iŋgoŋ Me Kobumuŋ adi kamiŋ tububihila Bepaŋ Saŋiniŋ Molom kohoŋ didimeniŋneŋkade ila wooŋ ilaak.”
69 Mas de agora em diante o
70 Unduŋ yeniŋguk kaŋ adi wanakaŋ indiŋ niŋgiŋ, “Unduŋ doktiŋa du Bepaŋ mihiŋiŋ kube?”
70 Aí todos perguntaram: — Então você é o Filho de Deus? Jesus respondeu:
71 Unduŋ yobune adibo yogiŋ, “Indi inde agaŋ ne’walaŋ maŋiŋ gineŋ mintaune nadiyam doktiŋa kotigoŋ aditok mede mu yodok.”
71 E eles disseram: — Não precisamos mais de testemunhas. Nós mesmos ouvimos o que ele disse.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.