Gênesis 8
Bepaŋ'Walaŋ Folofolok Kobuli (NOP) vs NTLH
1 Nai uŋaniŋ Bepaŋ adi Noadok nadisuŋale kale heki adut muwage foloŋ hatigiŋ aditok maaŋ nadisuguk. Unduŋ tiŋa yobune sububa wapum fedilune ime wapum adi ulapmaaŋ foguk.
1 Então Deus lembrou de Noé e de todos os animais que estavam com ele na barca. Deus fez com que um vento soprasse sobre a terra, e a água começou a baixar.
2 Kaŋ koom ime heki imembuhum ginaŋniŋ tawahila labugiŋ eŋ kunum ime dobuhep dilitombune foguk u maaŋ Bepaŋdi kamehep tiyembune naŋgale silida tigiŋ.
2 As fontes do grande mar e as janelas do céu se fecharam. Parou de chover,
3 Unduŋ tubune kwet foloŋ ime heki adi hahathik ginaŋ kotigoŋ ulapmaaŋ fooŋ hali uune imeŋgwaŋ wapum ulapmaaŋ foguk. Melenai 150 hinek-ku dapmaune ulapmaaŋ foguk.
3 e durante cento e cinquenta dias a água foi baixando pouco a pouco.
4 Ulapmaaŋ folu folu muwagedi muyakip 7 wondiniŋ melenai 17, nai uŋoŋ Alalat kweboboe niŋ foloŋ loŋ ulodiŋa ikuk.
4 No dia dezessete do sétimo mês, a barca parou na região montanhosa de Ararate.
5 Hatigane ime ulapmaaŋ fofoyeune muyakip 10 wondiniŋ melenai kubugoŋ nai uŋaniŋ kweboboe boki tububihila mintataugiŋ.
5 A água continuou a baixar, até que no primeiro dia do décimo mês apareceram os picos das montanhas.
6 Unduŋ tubune melenai 40 dapmaguk kaŋ Noadi yot diwetom diniŋ yeme dilitomuŋa
6 No fim de quarenta dias, Noé abriu a janela que havia feito na barca
7 bagi kalaŋkatak kameune fouguk. Fooŋ wooŋ folooniŋgoŋ woleeŋ uŋambuŋat tiŋa hatilune kwetfoloŋ ime silidaguk.
7 e soltou um corvo, que ficou voando de um lado para outro, esperando que a terra secasse.
8 Kaŋ hatitauyeŋ Noadi butigili niŋ kameune uguk, kwet foloŋ ime agaŋ be silidahinekalak be dediŋ wondiniŋ mebi nadiwene unduŋ tuguk.
8 Depois Noé soltou uma pomba a fim de ver se a terra já estava seca;
9 Imedi kougoŋ toki tiŋa hakuk doktiŋa butigilidi woleeŋ uŋat buŋat tige tige ikwele titindok kwet mooŋ lohikaaŋ kotigoŋ udaneŋ Noa’walaŋ buguk. Kaŋ Noadi kohoŋ kihiwali butigili nagila muwage maaneŋ dahiguk.
9 mas a pomba não achou lugar para pousar porque a terra ainda estava toda coberta de água. Aí Noé estendeu a mão, pegou a pomba e a pôs dentro da barca.
10 Kaŋ kotigoŋ melenai 7 woom hatihatiyeeŋ butigili woŋ negoŋ kameune uguk.
10 Noé esperou mais sete dias e soltou a pomba de novo.
11 Nai uŋaniŋ tebele hinek bitigili adi kotigoŋ udaneŋ bene bem oliwa hapmuŋ goŋgoŋ niŋ sikwali tiŋa busuwaguk! Unduŋ tubune Noadi indiŋ nadiguk. Ime agaŋ naŋgadapmaaŋ foune kwet silidalak.
11 Ela voltou à tardinha, trazendo no bico uma folha verde de oliveira. Assim Noé ficou sabendo que a água havia baixado.
12 Kaŋ kotigoŋ melenai 7 woom hatihatiyeeŋ butigili niŋbo kameune uguk. Adi adi wooŋ kotigoŋ mu udaneeŋ busuwaguk.
12 E ele esperou mais sete dias e de novo soltou a pomba, e dessa vez ela não voltou.
13 Noa’walaŋ gulet nai 601 wondiniŋ muyakip kubugoŋ diniŋ melenai kubugoŋ tulune ime wapum kwet foloŋ hakuk u silidadapmaguk. Kaŋ Noadi muwage diniŋ namakop widikula kaguk. Agaŋ biyagoŋ hinek kwet foloŋ ime agaŋ silidadapmaguk.
13 Quando Noé tinha seiscentos e um anos, as águas que estavam sobre a terra secaram. No dia primeiro do primeiro mês, Noé tirou a cobertura da barca e viu que a terra estava secando.
14 Kaŋ muyakip 2 wondiniŋ melenai 27 uŋoŋ adi kwet agaŋ siliŋ hakuk.
14 No dia vinte e sete do segundo mês, a terra estava bem seca.
15 Kaŋ Bepaŋdi Noa indiŋ yoŋa niŋguk,
15 Aí Deus disse a Noé:
16 “Da eŋ tamge eŋ mihinabugeye hidi muwage maaneŋ bikabuŋa fakaŋ foneŋ.
16 — Saia da barca junto com a sua mulher, os seus filhos e as suas noras.
17 Tiŋa undugoŋ kale be bagi be miŋgembet eŋ kaleŋgiŋgiŋ heki dukut wanaŋ muwage ginaŋ hatiiŋ yeniŋkulune fakaŋ fodapmaneŋ. Tiŋa minta ulihakaaŋ kwet tokidapmaneeŋ.”
17 Faça sair também todos os animais que estão com você, isto é, as aves, os animais domésticos, os animais selvagens e os que se arrastam pelo chão. Que eles se espalhem por toda parte e tenham muitas crias para encherem a terra.
18 Unduŋ yobune Noa eŋ taamuŋiŋ eŋ mihiŋiŋ nabuŋiye,
18 Assim Noé e a sua mulher saíram da barca, junto com os seus filhos e as suas noras.
19 tiŋa kale hogohogok eŋ bagi eŋ miŋgembet, kaleŋgiŋgiŋ hogohogok folonamandaphik tuwolit tuwolit muwage maaneŋ bikabuŋa fakaŋ fogiŋ.
19 Também saíram todos os animais e as aves, em grupos, de acordo com as suas espécies.
20 Fakaŋ fodapmaune Noadi Wapumdok kawade moŋgo bopneeŋ alata tutumbaaŋ kale mimihi eŋ bagi mebimebi yehidaneeŋ bopneeŋale Bepaŋdok muni hemiŋguk.
20 Noé construiu um altar para oferecer sacrifícios a Deus, o Senhor . Ele pegou aves e animais puros , um de cada espécie, e os queimou como sacrifício no altar.
21 Kaŋ Wapum adi munduŋ momooŋ nadiŋa weleŋ ginaŋ indiŋ nadiguk, “Nu kwet foloŋ nemek hatihati hinit u meeniŋ doktiŋa kotigoŋ mu yehitubuliwewaat. Meeniŋ adi wapmihi hatiŋale welehikdi nadisu kwanai hogoli tomboyoutnit tihatiiŋ. Unduŋ doktiŋa nu yadi meeniŋ doktiŋa nemek hatihati hinit kotigoŋ mu yehitubuliwewaat.”
21 O cheiro dos sacrifícios agradou ao Senhor , e ele pensou assim: “Nunca mais vou amaldiçoar a terra por causa da raça humana, pois eu sei que desde a sua juventude as pessoas só pensam em coisas más.
22 Tiŋa indiŋ tomboyoula yoguk,
22 Também nunca mais destruirei todos os seres vivos, como fiz desta vez. Enquanto o mundo existir, sempre haverá semeadura e colheita, frio e calor, verão e inverno, dia e noite.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.