Atos 27
ULwitikano uLupya (NDH) vs NTLH
1 Po uFeesito akalaghila ukuti tukwele mu ngalabha nu kubhuuka ku Looma mu chiisu icha Itaaliya. Mu kabhalilo ako bhakamubhiika uPaabhuli na bhapinyighwa abhanine mu tukono utwa songo yumo ughwa bhashikali yuuyo ingamu yaake akabha ghwi Yuliyo. UYuliyo akafumagha mu chibhughutila icha bhashikali abha Kayisaali uAghuusito.
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Po tukakwela ingalabha yiiyo yikafumagha mu kaaya aka Andulamitiyo nu kubhuuka ku twaya tuutwo tuli ku chiseese ku nyanja mu chiisu icha Aasiya. Bhwo tukutiila, tukabha pamupeene nu mundu yumo yuuyo ingamu yaake akabha ghwi Alisitaako yuuyo akafumagha mu kaaya aka Tesaloniike mu chiisu icha Makendooniya.UPaabhuli akuchuula ukubhuuka ku Looma|alt="Paul's journey to Rome" src="Ndali HG-K-Paul-Rome BW.tif" size="span" ref="27:1–28:16"
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Ishiku ningeelo, tukafika mu kaaya aka Sindoni. Bhwo twafika, uYuliyo akamubhombela akiisa uPaabhuli ku sila iya kumwitikisha ukuti akomaane na bhamanyani bhaake bhaabho bhakiikalagha mu kaaya ako ukuti bhamwafwe fiifyo akalondagha.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Bhwo twatiila mu kaaya aka Sindoni, ingalabha yikaghenda kulubhafu ulwa kumutu ulwa lusungo ulwa Kiipulo. Tukabhomba ulwo ku nongwa iya kuti tukooghopagha ichikungu ichikali.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Tukalobhoka inyanja ukughendela kulubhafu ulwa chiisu icha Kilikiya ni chiisu icha Pamufiiliya, tukafika mu kaaya aka Miila kaako kali mu chiisu icha Likiya.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 Bhwo tukaali tuli mu kaaya aka Miila, usongo ughwa bhashikali uYuliyo yula akapulika ukuti yiliipo ingalabha yiiyo yikafumagha mu kaaya aka Alekisandiliya nu kubhuuka mu chiisu icha Itaaliya. Pabhumalilo tweshi tukakwela mu ngalabha yila.
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Ingalabha yila yikaghendagha panandi panandi nu kwegha amashiku amingi mu sila, po tukafika ku ndamyo mu kaaya aka Nindo. Ku nongwa iya chikungu ichikali, ingalabha yikapootwa ukugholoka isa muumwo tukalondelagha. Po ukuti ingalabha manye yikomaane ni chikungu, yikaghenda kulubhafu ulwa lusungo ulwa Kileete kupiipi nu bhuyo bhumo bhuubhwo ingamu yaake bhakatingi Salumone.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Po tukaghenda kulubhafu ulwa Kileete ku ndamyo inyingi nu kufika pabhuyo bhumo paapo ingalabha yibhaghiile ukwima. Ubhuyo ubhwo ingamu yaake bhakatingi Bhuyo Bhwisa paapo pakabha papiipi na kaaya aka Laseeya.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Po tukataagha akabhalilo akingi ukughenda mu nyanja, soona koope akabhalilo akiisa aka kughenda mu nyanja kakabha kaashila. Po kukabha kupala leka ukwendelela ukuchuula mu nyanja. Po uPaabhuli akabhasoka akati,
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 “Mwe bhanyiitu umwe, ingusuuma muumbulikishe! Naatesha ukuti isila yiitu indiyibhe ni ndamyo ingulu leka paapo ingalabha ni mishigho yaake indifikomanike, soona abhandu bhamu pakati papiitu indibhafwe.”
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 Loole usongo ughwa bhashikali yula atakapulika shiisho uPaabhuli akayugha, loole akiitikana na shiisho umughendesha ngalabha nu mwene ngalabha bhakamubhuula.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 Ku nongwa iya kuti pabhuyo paapo ingalabha yikwimagha patakabha akiisa akabhalilo aka mbepo, abhandu abhingi bhaabho bhakabha mu ngalabha yila bhakiitikana ukutiila pabhuyo bhula nu kusubhaalila ukufika mu kaaya aka Foyinike nu kwikala ukwo akabhalilo aka mbepo. Ubhuyo ubhu bhukabha mu chiisu icha Kileete bhuubhwo bhukatendekeshighwa akiisa ukushighila ichikungu ichikali chiicho chikafumilagha kuukwo isubha likukilila.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Bhwo ichikungu chiicho chitakabha na maka chiicho chikafumilagha kutulundi chaanda ukukuka, abhaghendesha ngalabha bhakaanda ukwinongʼona ukuti bhabhaghiile ukufika kuukwo bhakabhuukagha. Po bhakaghutiisha umwela nu kwanda ukughendesha ingalabha nu kubhuuka ukughendela kulubhafu ku lusungo ulwa Kileete.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Loole bhwo akabhalilo akapimba kaakinda, ichikungu icha maka chikakukagha ukufuma ku lusungo ulwa Kileete, chiicho ingamu yaake bhakatingi Ebhulakilo kwo kuti, “Chikungu ukufuma kumutu.”
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Ichikungu chila chikaanda ukuyikoma ku maka ingalabha yila, ku nongwa iyo tukapootwa ukwendelela isa muumwo tukalondelagha. Pabhumalilo abhaghendesha ngalabha bhakaleka ukuyilongosha, loole ichikungu chikaanda ukuyisungila ku maka ingalabha.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Po ingalabha yikaghenda kulubhafu ku lusungo ulunandi luulwo ingamu yaake bhakatingi Kabhunda. Ulusungo ulwo lukashighila panandi ichikungu chiicho chikakukagha. Bhwo ingalabha yikughenda, abhaghendesha ngalabha bhakakwesha nu kupinya ku ndamyo ubhwato ubhwa kubhapoka abhandu bhaabho bhakabha mu miishi.
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 Bhwo bhaabhukwesha ubhwato, bhakayipinya ingalabha paase ni ngoye ukuti fikolane pamupeene manye yikomanikaghe. Ku nongwa iya kuti bhakooghopagha ukuti ingalabha indiyibhuuke nabho ukufika ku musanga ghuughwo ghukabha ku chiseese ku chiisu icha Limbiya, bhakiisha umwela umungʼwamu ghula mukati mu nyanja nu kuyileka ingalabha ukuti ichikungu chiyisungilaghe panandi panandi.
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Ishiku ilya ningeelo ichikungu ni nguli isha mu nyanja fikoongelagha ukuyikoma akabhiibhi ingalabha. Po abhabhombi abha mu ngalabha bhakaanda ukutiisha imishigho nu kutaaghila mu nyanja ukuti ingalabha yibhe mbepe.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Loole pi ishiku ilya bhutatu bhwo bhaagha ichikungu chikwendelela ngaani, bhakaanda ukutaagha ni fibhombelo fimo ifya kughendeshekesha ingalabha ukuti yibhe mbepe.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Ichikungu chikeendelela ukukuka ku maka ngaani, tukaanda ukupootwa ukulibhona isubha ni ndoondwa ku mashiku amingi. Pabhumalilo tutakabha nu lusuubhilo ulwa kupona.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Abhandu bhooshi bhaabho bhakabhaamwo mu ngalabha yila bhakiikala amashiku amingi chishita kulya naakamu. Po ishiku limo uPaabhuli akiima pakati papaabho, akabhabhuula akati, “Mwe bhanyiitu umwe, linga mukaambulikagha ishiku lila liilyo ingabhabhuulagha ukuti manye tutiilaghe mu lusungo ulwa Kileete, ngali katakomanika naakamu isa muumwo ishi shaatwagha.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Ulu ingubhasuuma mwikashe paapo ataliipo umundu naayumo pakati papiitu yuuyo indiafwe, loole ingalabha iyi yeene yo yiiyo indiyikomanike nu kutwibha.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 Ishimeenye ishi ku nongwa iya kuti akabhalilo aka pabhushiku uChaala yuuyo une nee mundu ghwake soona yuuyo ingumwipuutagha, amutumite ughwandumi ghwake kukwangu. Ughwandumi uyo iimite papiipi nuune,
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 aambuulite ukuti, ‘Ghwe Paabhuli, manye ghwoghopaghe! Ughwe kulondighwa ubhuuke ku chiisu icha Looma nu kwima pandaashi pa Kayisaali ukuti akulonge. Soona ingulonda umanye ukuti ku nongwa iya chisa chaake kukwako, uChaala indiabhapoke abhandu bhooshi bhaabho bhali pamupeene nuughwe mu ngalabha iyo.’
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 Ku nongwa iyo, mwe bhanyiitu umwe, ikashanga paapo une ingwitika ukuti uChaala indiabhombe isa muumwo aambuuliile.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Loole ingalabha indiyitutaaghe ku chiseese icha lusungo lumo.”
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Ishiku limo bhwo ubhushiku ubhwa kalongo na bhunna (14) bhwafika ukwandila muumwo ichikungu chikaandila, ichikungu chikabha chikaali chikuyisungila ingalabha mu nyanja iya Andiliya. Bhwo akabhalilo kaafika pabhushiku pakati, abhabhombi bhakiinongʼonagha ukuti ingalabha yaapalamila ukufika ku chiisu ichikafu.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Po bhakeegha nu kwisha ichipimilo icha miishi mu nyanja. Bhwo bhaapima, bhakaagha ichishibha chili amatambo amalongo matatu, mahaano na mabhili (37) ukufika paase pa nyanja. Bhwo bhaaghenda pandaashi panandi, bhakapima soona nu kwagha ichishibha chili amatambo amalongo mabhili, mahaano na mabhili (27) ukufika paase pa nyanja.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Ku nongwa iya kuti bhakooghopagha ukuti ingalabha indiyiikome mu lyalabhwe, abhabhombi bhakeegha imyela imingʼwamu minna yiiyo yikabha kunyuma ku ngalabha nu kutaaghila mu nyanja ukuti ingalabha manye yighendaghe. Po bhakaanda ukwipuuta ukuti kuchange lubhilo.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Abhabhombi abho bhakalondagha ukwika nu kuyileka ingalabha ukuti bhakinde nu kusobha. Po bhakiisha ubhwato loole bhakiibhiika ungati bhakulonda ukwisha umwela umungʼwamu ghuughwo ghukabha kundaashi ku ngalabha.
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Loole uPaabhuli akashaaghania shiisho bhakabhombagha, po akamubhuula usongo ughwa bhashikali pamupeene na bhashikali abhanine akati, “Linga abhabhombi abha bhatakushaala mu ngalabha iyi, umwe mutabhaghiile ukupona.”
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Po abhashikali bhala bhakayibhegha imighoye yila yiiyo abhabhombi bhala bhakapinyila ubhwato. Bhwo bhaayibhegha, bhakabhulekela ubhwato, bhwope bhukaghwila mu nyanja.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Bhwo kwapalamila ukucha, uPaabhuli akabhasuuma abhandu bhooshi bhaabho bhakabhaamwo mu ngalabha yila ukuti bhalye ifindu, akabhabhuula akati, “Umuusughu lishiku lya kalongo na manna (14) bhwo mukaali mukupaasha ukuti mutaliile naakamu.
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 Ulu ingubhasuuma mulye ifindu paapo indifibhaafwe ukuti mubhange bhuumi. Ingubhabhuula ulwo ku nongwa iya kuti ataliipo umundu naayumo pakati papiinyu yuuyo indiasofye na kangʼwili kamu ukufuma ku mutu ghwake.”
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 Bhwo uPaabhuli aayugha amashu agho, akeegha umukati, akamupaalisha uChaala pandaashi pa bhandu bhooshi, akaghubheghulania, akaanda ukulya.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Ukukongana na shiisho uPaabhuli akabhomba, abhandu bhooshi bhakakabha amaka, bhoope bhakeegha ifindu nu kulya.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Mu ngalabha yila tukabhaamwo abhandu imya shibhili, amalongo mahaano na mabhili, bhahaano na yumo (276).
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Bhwo abhandu bhooshi bhaalya nu kwikuta, bhakaanda ukutaagha ingano mu nyanja ukuti ingalabha yibhe mbepe.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Bhwo bhwacha, abhabhombi abha mu ngalabha yila bhakachibhona ichiisu chimo, loole bhatakachimanyagha. Po bhakatesha nu kubhubhona ubhuyo bhumo bhuubhwo bhukabha nu musanga, bhakiitikana ukughela ukuyighendesha ingalabha yila ukuti yifike pabhuyo bhula.
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 Bhamu bhakabhegha ingoye shooshi shiisho bhakapinyila imyela imingʼwamu nu kuyileka yighwile mu nyanja, soona abhanine bhakaabhula ingoye shiisho bhakapinyila ichipotelo icha ngalabha. Po bhakakwesha umwenda umukulu kundaashi ku ngalabha ukuti ichikungu chiyisungilaghe ingalabha kundaashi ukubhuuka ku chiseese.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Loole bhwo ingalabha yila yaafika paapo umusanga umwingi ghukabhungaana mukati mu nyanja ungati chighamba, yikapootwa ukughenda. Ulubhafu ulwa kundaashi ulwa ngalabha lukiingila mu musanga, ingalabha yikapatila, loole ulubhafu ulwa kunyuma ulwa ngalabha lukakomanika nu kuyabhanika ku nongwa iya kukomighwa ku maka ni nguli ingulu.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Bhwo abhashikali bhaashibhona shooshi isho, bhakatumula ukuti bhabhaghoghe abhapinyighwa bhooshi paapo bhakooghopagha ukuti bhabhaghiile ukusabha nu kulobhoka ku isiila, bhakinde nu kusobha.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Loole ku nongwa iya kuti usongo ughwa bhashikali atakalondagha ukuti uPaabhuli aghoghighwe, akabhakaanisha abhashikali bhala ukuti manye bhabhombaghe shiisho bhabhaatikite. Po akalaghila ku bhandu bhooshi ukuti umundu ghweshi yuuyo abhaghiile ukusabha, iitaaghe mu nyanja taashi, asabhe nu kulobhoka ku isiila.
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 Loole abhanine bhooshi bhaabho bhatakamanya ukusabha, usongo yula akalaghila ukuti bheeghe amatapwa pamu ifibhali ifya ngalabha yiiyo yikakomanika ukuti fibhaafwe ukulobhoka. Pabhumalilo ghweshi umundu akalobhoka akiisa.Ingalabha yikakomanika loole abhandu bhakalobhoka akiisa|src="cn02046C.tif" size="col" ref="27:44"
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.