Lucas 15
Awaeha Vovouna Minaveha Movia (MVN) vs NVT
1 Aitam auyewa wayahina takesiV a tau vitua tupwai, kadu tau goyogoyona tupwai iomo Iesu wayahina, e yoko ainua yai nuanua tauna ya nau‑wahe inononi.
1 Cobradores de impostos e outros pecadores vinham ouvir Jesus ensinar.
2 Ka Parisi yai yoko, kadu veimea a tau viwavenena tupwai inau‑vonuvonu dewana wayahina, ivonavona, “Ia! Onoto taina onoto goyona. Iuna tauna tau goyogoyona vi‑yaiana‑neiei, kadu nui iamam!”
2 Os fariseus e mestres da lei o criticavam, dizendo: “Ele se reúne com pecadores e até come com eles!”.
3 Wayahina, Iesu yai vonana nau‑patei aitam vona tana‑minikuna wayahina, ivona,
3 Então Jesus lhes contou esta parábola:
4 “Aituhu aitam wayahimia yam sipiV ai yau 100 imamaei, ka aituhu aitam wayahia ni‑tupa, medeina edewei? Vona ahiahina, nau‑wawanim sipiV ai yau 99 ai pai maꞌ nihenina eni‑tawanei, ka sipinaV vivino‑panina enaunau‑nene wayahina a itoava evaniahei wayahina, a?
4 “Se um homem tiver cem ovelhas e uma delas se perder, o que acham que ele fará? Não deixará as outras noventa e nove no pasto e buscará a perdida até encontrá-la?
5 Ka aituhu evaniahei, yam dewa‑haiawa nui eavanei,
5 E, quando a encontrar, ele a carregará alegremente nos ombros e a levará para casa.
6 emavi megeia. Ka yaiam ehonei, inau‑hohoni, e evonei, ena‑vona, ‘Yaiau, nui kadewa‑haiawa! Iuna avaha sipinaV vivino‑panina avaniahei!’
6 Quando chegar, reunirá os amigos e vizinhos e dirá: ‘Alegrem-se comigo, pois encontrei minha ovelha perdida!’.
7 Aituhu avi tuta tau goyogoyona aitamoata nua‑vinana, vona ahiahina, tau maꞌ wahuma idewa‑haiawa ananina dewana wayahina. Ka aituhu tomotau ahiahina ai yau 99 imamaei, ka aituhu eha nau‑wawani inua‑vinana, tau maꞌ wahuma eha idewa‑haiawa ananina dewana wayahina.
7 Da mesma forma, há mais alegria no céu por causa do pecador perdido que se arrepende do que por noventa e nove justos que não precisam se arrepender.”
8 Kadu deinake, aituhu aitam vavine yai kina ai yau 10 imamaei, ka aituhu aitamoata maiova, medeina idewei? Vavinena nau‑wawani lampaV ina‑tunu, ka yai manua habuhabuna na‑nau‑hinihinia, kadue inaunau‑nene ahiahina wayahina a itoava ivaniahei wayahina.
8 “Ou suponhamos que uma mulher tenha dez moedas de prata e perca uma. Acaso não acenderá uma lâmpada, varrerá a casa inteira e procurará com cuidado até encontrá-la?
9 Ka avi tuta ivaniahei, yai dewa‑haiawa nui yaiai kadue taui nepeia imamaei ihonei, inau‑hohona, ka wayahia ina‑vona, ‘Yaiau, nui kadewa‑haiawa. Iuna avaha yama kina maimaiovina avaniahei!’ “Avaha yama kina maimaiovina avaniahei!”|alt="Woman With Lost Coin" src="GS-IB04144.tif" size="col" loc="LUK 15:8-9" ref="15:9"
9 E, quando a encontrar, reunirá as amigas e vizinhas e dirá: ‘Alegrem-se comigo, pois encontrei a minha moeda perdida!’.
10 Ka vona ahiahina avonemi, aituhu tomotau aitamoata nua‑vinana, Yaubada yanꞌ anelose idewa‑haiawa ananina dewana wayahina.”
10 Da mesma forma, há alegria na presença dos anjos de Deus quando um único pecador se arrepende”.
11 Ka Iesu kadu aitam vona tana‑minikuna nau‑viviwavei, ivona,
11 Jesus continuou: “Um homem tinha dois filhos.
12 Ka aitam auyewa wayahina natuna nepena omo amana wayahina, ka vonei, ivona, ‘Amau, nuanuau ataina tuta au tana‑vewana yam gugua habuhabuna, ka yam tano wayahina eveneu.’ Wayahina, kauveana ya gugua habuhabuna tana‑vewani natunatuna wayahia.
12 O filho mais jovem disse ao pai: ‘Quero a minha parte da herança’, e o pai dividiu seus bens entre os filhos.
13 Ka auyewa tupwai iakwa, nepena yana tano imwaneyei, ka kina‑naia habuhabui vaniahei totohi, ka ya gugua vo‑vi‑aiaia, e ni‑tawanei ine bana mamanaina mani papani wayahina. Ka tenoke dewa‑kavokavovo, ka yana kina vꞌ‑iakwani.
13 “Alguns dias depois, o filho mais jovem arrumou suas coisas e se mudou para uma terra distante, onde desperdiçou tudo que tinha por viver de forma desregrada.
14 Ka avaha habuhabuna iakwa, awakabina mamaei. Ka tuta tanoi wayahina am navovo ananina papani‑nana wayahina vinꞌ‑omo, ka onoto‑nana eha ana maꞌ.
14 Quando seu dinheiro acabou, uma grande fome se espalhou pela terra, e ele começou a passar necessidade.
15 Wayahina, naunau‑nene paisewa wayahina, ka aitam meagai a kauvea vaniahei, ka kauveana vi‑tunei omo yana pono na‑dune‑vi‑avini.
15 Convenceu um fazendeiro da região a empregá-lo, e esse homem o mandou a seus campos para cuidar dos porcos.
16 Ka onoto‑nana am navovo ananina, ka ya nuanua pono ai maꞌ nꞌ‑am. Iuna eha aitam koiaka papani‑nana nihenina ana maꞌ ta‑venevene. Onoto‑nana am navovo ananina, ka ya nuanua pono ai maꞌ nꞌ‑am|alt="Man With Lost Son 2" src="GS-IB04146.tif" size="col" loc="LUK 15:16" ref="15:16"
16 Embora quisesse saciar a fome com as vagens dadas aos porcos, ninguém lhe dava coisa alguma.
17 Ka aitam tuta wayahina nua‑vinana, ka ana heta wayahina ivona, ‘Aioi! Vona ahiahina, amau ya tau paisewai ai maꞌ ananina, kate yauke taua baina am navovo vunuvunu.
17 “Quando finalmente caiu em si, disse: ‘Até os empregados de meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui, morrendo de fome.
18 Wayahina, amini ana‑ne amau wayahina, ana‑vona, “Amau, avaha agoyo Yaubada wayahina, ka kadu wamke wayahima.
18 Vou retornar à casa de meu pai e dizer: Pai, pequei contra o céu e contra o senhor,
19 Wayahina, eha nau‑wawaniu evi‑wahaniu natum. Aituhu memeanina wayahim, enꞌ‑awaeheu avi‑tau paisewa wayahim.” ’
19 e não sou mais digno de ser chamado seu filho. Por favor, trate-me como seu empregado’.
20 Ka onotona nuanua deina, wayahina mini, e amana wayahina ine.
20 “Então voltou para a casa de seu pai. Quando ele ainda estava longe, seu pai o viu. Cheio de compaixão, correu para o filho, o abraçou e o beijou.
21 Wayahina, natuna amana vonei, ivona, ‘Amau, avaha agoyo Yaubada wayahina ka kadue wamke wayahima. Eha nau‑wawaniu evi‑wahaniu natum.’
21 O filho disse: ‘Pai, pequei contra o céu e contra o senhor, e não sou mais digno de ser chamado seu filho’.
22 Kate amana ya dewa‑haiawa nui ya tau paisewa honei, e wayahia ivona, ‘Uvisina, e au kwama ahiahina unꞌ‑omanei, ka natu taina uvi‑weteni, kadu mwani aitam unꞌ‑omanei, e nimana uvaivani, kadu ae‑yapayapana uvenei, na‑weteni.
22 “O pai, no entanto, disse aos servos: ‘Depressa! Tragam a melhor roupa da casa e vistam nele. Coloquem-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés.
23 Ka munia, una‑ne, e bulumakauV tupunaina ka binabinana uvunui, kadu aniani ananina nui uvo‑vi‑aiaia. E habuhabuka nau‑wawanika nui kadewa‑haiawa.
23 Matem o novilho gordo. Faremos um banquete e celebraremos,
24 Iuna nonova natu taina aniga deina, ka ataina yawayawaina kavaniahe‑havinei!’ Ka yai dewa‑haiawa nui ivi‑putu ikanibutu.
24 pois este meu filho estava morto e voltou à vida. Estava perdido e foi achado!’. E começaram a festejar.
25 Ka tuta aitamoata wayahina natuna unu‑tauna baguna nihenina paipaisewa. Ka avaha ya paisewa nau‑yehai, etawana wayahina megeia mavimavina, e inava putuna ka aheahe ainua nononi, kadu tomotau itavotavona nononi.
25 “Enquanto isso, o filho mais velho trabalhava no campo. Na volta para casa, ouviu música e dança,
26 Wayahina, aitam yai tau paisewa honei, e vi‑tanaiei, ivona, ‘Aviani iuna ataina idewa‑haiawa deinake?’
26 e perguntou a um dos servos o que estava acontecendo.
27 Ka tau paisewana ivona, ‘Vaneim yawayawaina ka ahiahina avaha mavina, ka amam veimeyeai bulumakauV tupunaina ka binabinana avunui, e nui kadewa‑haiawa. Iuna natu‑nana vaniahe‑havinei.’
27 O servo respondeu: ‘Seu irmão voltou, e seu pai matou o novilho gordo, pois ele voltou são e salvo!’.
28 Ka avaha unu‑tauna vonana nononi, tauna nua‑goyo ananina. Wayahina, eha nuanuana manua na‑nui, kate upuna mamaei. Wayahina, amana iopu natuna unu‑tauna wayahina, ka viamei vivane ainua ina‑nu manua.
28 “O irmão mais velho se irou e não quis entrar. O pai saiu e insistiu com o filho,
29 Ka unu‑tauna ivona, ‘Eha‑ohota! Ai vi‑am ponimana nihenia avaha wayahim apaipaisewa, tau paisewa‑kavokavovo deinake? Ka kadu au veimea aitamoata aitamoata wayahima avi‑muniei, avi‑ateteyei. Ka eha aitam tuta eta‑dewa‑vidovidoheu! Eha aitam gotiV kikituna etꞌ‑awaeheu, e yaiau nui ata‑dewa‑haiawa! Eha aitam. Eha‑ohota!
29 mas ele respondeu: ‘Todos esses anos, tenho trabalhado como um escravo para o senhor e nunca me recusei a obedecer às suas ordens. E o senhor nunca me deu nem mesmo um cabrito para eu festejar com meus amigos.
30 Kate natum taina avaha tau kenekenene vaivine nui yam gugua habuhabuna nau‑yavuyavunei. Ka ataina mavina, ka yam dewa medeina? Yaka tau paisewa eveimeyei bulumakauV tupunaina ka binabinana ivunui wayahina, a?’
30 Mas, quando esse seu filho volta, depois de desperdiçar o seu dinheiro com prostitutas, o senhor comemora matando o novilho!’.
31 Ka kauveana natuna unu‑tauna wayahina ivona, ‘Natu, avaha eanamanei, tuta habuhabuna nihenina aka inua nui kamamaei, kadue avaha eanamanei, avaha yau pai veimea habuhabuna nimama aboui eveimeyei.
31 “O pai lhe respondeu: ‘Meu filho, você está sempre comigo, e tudo que eu tenho é seu.
32 Kate yau dewana tunutunuhina, ka kadu nau‑wawanika kadewa‑haiawa deinake. Iuna nonova taim aniga deina, ka ataina tuta yawayawaina kavaniahe‑havinei. Nonova tauna vivino‑panina, kate ataina avaha mavina.’”
32 Mas tínhamos de comemorar este dia feliz, pois seu irmão estava morto e voltou à vida. Estava perdido e foi achado!’”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.