Lucas 15

Awaeha Vovouna Minaveha Movia (MVN) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Aitam auyewa wayahina takesiV a tau vitua tupwai, kadu tau goyogoyona tupwai iomo Iesu wayahina, e yoko ainua yai nuanua tauna ya nau‑wahe inononi.
1 Certa ocasião, muitos cobradores de impostos e outras pessoas de má fama chegaram perto de Jesus para o ouvir.
2 Ka Parisi yai yoko, kadu veimea a tau viwavenena tupwai inau‑vonuvonu dewana wayahina, ivonavona, “Ia! Onoto taina onoto goyona. Iuna tauna tau goyogoyona vi‑yaiana‑neiei, kadu nui iamam!”
2 Os fariseus e os mestres da Lei criticavam Jesus, dizendo: — Este homem se mistura com gente de má fama e toma refeições com eles.
3 Wayahina, Iesu yai vonana nau‑patei aitam vona tana‑minikuna wayahina, ivona,
3 Então Jesus contou esta parábola :
4 “Aituhu aitam wayahimia yam sipiV ai yau 100 imamaei, ka aituhu aitam wayahia ni‑tupa, medeina edewei? Vona ahiahina, nau‑wawanim sipiV ai yau 99 ai pai maꞌ nihenina eni‑tawanei, ka sipinaV vivino‑panina enaunau‑nene wayahina a itoava evaniahei wayahina, a?
4 — Se algum de vocês tem cem ovelhas e perde uma, por acaso não vai procurá-la? Assim, deixa no campo as outras noventa e nove e vai procurar a ovelha perdida até achá-la.
5 Ka aituhu evaniahei, yam dewa‑haiawa nui eavanei,
5 Quando a encontra, fica muito contente e volta com ela nos ombros.
6 emavi megeia. Ka yaiam ehonei, inau‑hohoni, e evonei, ena‑vona, ‘Yaiau, nui kadewa‑haiawa! Iuna avaha sipinaV vivino‑panina avaniahei!’
6 Chegando à sua casa, chama os amigos e vizinhos e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha ovelha perdida.”
7 Aituhu avi tuta tau goyogoyona aitamoata nua‑vinana, vona ahiahina, tau maꞌ wahuma idewa‑haiawa ananina dewana wayahina. Ka aituhu tomotau ahiahina ai yau 99 imamaei, ka aituhu eha nau‑wawani inua‑vinana, tau maꞌ wahuma eha idewa‑haiawa ananina dewana wayahina.
7 — Pois eu lhes digo que assim também vai haver mais alegria no céu por um pecador que se arrepende dos seus pecados do que por noventa e nove pessoas boas que não precisam se arrepender.
8 Kadu deinake, aituhu aitam vavine yai kina ai yau 10 imamaei, ka aituhu aitamoata maiova, medeina idewei? Vavinena nau‑wawani lampaV ina‑tunu, ka yai manua habuhabuna na‑nau‑hinihinia, kadue inaunau‑nene ahiahina wayahina a itoava ivaniahei wayahina.
8 Jesus continuou:
9 Ka avi tuta ivaniahei, yai dewa‑haiawa nui yaiai kadue taui nepeia imamaei ihonei, inau‑hohona, ka wayahia ina‑vona, ‘Yaiau, nui kadewa‑haiawa. Iuna avaha yama kina maimaiovina avaniahei!’ “Avaha yama kina maimaiovina avaniahei!”|alt="Woman With Lost Coin" src="GS-IB04144.tif" size="col" loc="LUK 15:8-9" ref="15:9"
9 E, quando a encontra, convida as amigas e vizinhas e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha moeda perdida.”
10 Ka vona ahiahina avonemi, aituhu tomotau aitamoata nua‑vinana, Yaubada yanꞌ anelose idewa‑haiawa ananina dewana wayahina.”
10 — Pois eu digo a vocês que assim também os anjos de Deus se alegrarão por causa de um pecador que se arrepende dos seus pecados.
11 Ka Iesu kadu aitam vona tana‑minikuna nau‑viviwavei, ivona,
11 E Jesus disse ainda:
12 Ka aitam auyewa wayahina natuna nepena omo amana wayahina, ka vonei, ivona, ‘Amau, nuanuau ataina tuta au tana‑vewana yam gugua habuhabuna, ka yam tano wayahina eveneu.’ Wayahina, kauveana ya gugua habuhabuna tana‑vewani natunatuna wayahia.
12 Certo dia o mais moço disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê agora a minha parte da herança.”
13 Ka auyewa tupwai iakwa, nepena yana tano imwaneyei, ka kina‑naia habuhabui vaniahei totohi, ka ya gugua vo‑vi‑aiaia, e ni‑tawanei ine bana mamanaina mani papani wayahina. Ka tenoke dewa‑kavokavovo, ka yana kina vꞌ‑iakwani.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntou tudo o que era seu e partiu para um país que ficava muito longe. Ali viveu uma vida cheia de pecado e desperdiçou tudo o que tinha.
14 Ka avaha habuhabuna iakwa, awakabina mamaei. Ka tuta tanoi wayahina am navovo ananina papani‑nana wayahina vinꞌ‑omo, ka onoto‑nana eha ana maꞌ.
14 — O rapaz já havia gastado tudo, quando houve uma grande fome naquele país, e ele começou a passar necessidade.
15 Wayahina, naunau‑nene paisewa wayahina, ka aitam meagai a kauvea vaniahei, ka kauveana vi‑tunei omo yana pono na‑dune‑vi‑avini.
15 Então procurou um dos moradores daquela terra e pediu ajuda. Este o mandou para a sua fazenda a fim de tratar dos porcos.
16 Ka onoto‑nana am navovo ananina, ka ya nuanua pono ai maꞌ nꞌ‑am. Iuna eha aitam koiaka papani‑nana nihenina ana maꞌ ta‑venevene. Onoto‑nana am navovo ananina, ka ya nuanua pono ai maꞌ nꞌ‑am|alt="Man With Lost Son 2" src="GS-IB04146.tif" size="col" loc="LUK 15:16" ref="15:16"
16 Ali, com fome, ele tinha vontade de comer o que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 Ka aitam tuta wayahina nua‑vinana, ka ana heta wayahina ivona, ‘Aioi! Vona ahiahina, amau ya tau paisewai ai maꞌ ananina, kate yauke taua baina am navovo vunuvunu.
17 Caindo em si, ele pensou: “Quantos trabalhadores do meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui morrendo de fome!
18 Wayahina, amini ana‑ne amau wayahina, ana‑vona, “Amau, avaha agoyo Yaubada wayahina, ka kadu wamke wayahima.
18 Vou voltar para a casa do meu pai e dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e contra o senhor
19 Wayahina, eha nau‑wawaniu evi‑wahaniu natum. Aituhu memeanina wayahim, enꞌ‑awaeheu avi‑tau paisewa wayahim.” ’
19 e não mereço mais ser chamado de seu filho. Me aceite como um dos seus trabalhadores.’ ”
20 Ka onotona nuanua deina, wayahina mini, e amana wayahina ine.
20 Então saiu dali e voltou para a casa do pai.
21 Wayahina, natuna amana vonei, ivona, ‘Amau, avaha agoyo Yaubada wayahina ka kadue wamke wayahima. Eha nau‑wawaniu evi‑wahaniu natum.’
21 E o filho disse: “Pai, pequei contra Deus e contra o senhor e não mereço mais ser chamado de seu filho!”
22 Kate amana ya dewa‑haiawa nui ya tau paisewa honei, e wayahia ivona, ‘Uvisina, e au kwama ahiahina unꞌ‑omanei, ka natu taina uvi‑weteni, kadu mwani aitam unꞌ‑omanei, e nimana uvaivani, kadu ae‑yapayapana uvenei, na‑weteni.
22 — Mas o pai ordenou aos empregados: “Depressa! Tragam a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos seus pés.
23 Ka munia, una‑ne, e bulumakauV tupunaina ka binabinana uvunui, kadu aniani ananina nui uvo‑vi‑aiaia. E habuhabuka nau‑wawanika nui kadewa‑haiawa.
23 Também tragam e matem o bezerro gordo. Vamos começar a festejar
24 Iuna nonova natu taina aniga deina, ka ataina yawayawaina kavaniahe‑havinei!’ Ka yai dewa‑haiawa nui ivi‑putu ikanibutu.
24 porque este meu filho estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
25 Ka tuta aitamoata wayahina natuna unu‑tauna baguna nihenina paipaisewa. Ka avaha ya paisewa nau‑yehai, etawana wayahina megeia mavimavina, e inava putuna ka aheahe ainua nononi, kadu tomotau itavotavona nononi.
25 — Enquanto isso, o filho mais velho estava no campo. Quando ele voltou e chegou perto da casa, ouviu a música e o barulho da dança.
26 Wayahina, aitam yai tau paisewa honei, e vi‑tanaiei, ivona, ‘Aviani iuna ataina idewa‑haiawa deinake?’
26 Então chamou um empregado e perguntou: “O que é que está acontecendo?”
27 Ka tau paisewana ivona, ‘Vaneim yawayawaina ka ahiahina avaha mavina, ka amam veimeyeai bulumakauV tupunaina ka binabinana avunui, e nui kadewa‑haiawa. Iuna natu‑nana vaniahe‑havinei.’
27 — O empregado respondeu: “O seu irmão voltou para casa vivo e com saúde. Por isso o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 Ka avaha unu‑tauna vonana nononi, tauna nua‑goyo ananina. Wayahina, eha nuanuana manua na‑nui, kate upuna mamaei. Wayahina, amana iopu natuna unu‑tauna wayahina, ka viamei vivane ainua ina‑nu manua.
28 — O filho mais velho ficou zangado e não quis entrar. Então o pai veio para fora e insistiu com ele para que entrasse.
29 Ka unu‑tauna ivona, ‘Eha‑ohota! Ai vi‑am ponimana nihenia avaha wayahim apaipaisewa, tau paisewa‑kavokavovo deinake? Ka kadu au veimea aitamoata aitamoata wayahima avi‑muniei, avi‑ateteyei. Ka eha aitam tuta eta‑dewa‑vidovidoheu! Eha aitam gotiV kikituna etꞌ‑awaeheu, e yaiau nui ata‑dewa‑haiawa! Eha aitam. Eha‑ohota!
29 Mas ele respondeu: “Faz tantos anos que trabalho como um escravo para o senhor e nunca desobedeci a uma ordem sua. Mesmo assim o senhor nunca me deu nem ao menos um cabrito para eu fazer uma festa com os meus amigos.
30 Kate natum taina avaha tau kenekenene vaivine nui yam gugua habuhabuna nau‑yavuyavunei. Ka ataina mavina, ka yam dewa medeina? Yaka tau paisewa eveimeyei bulumakauV tupunaina ka binabinana ivunui wayahina, a?’
30 Porém esse seu filho desperdiçou tudo o que era do senhor, gastando dinheiro com prostitutas. E agora ele volta, e o senhor manda matar o bezerro gordo!”
31 Ka kauveana natuna unu‑tauna wayahina ivona, ‘Natu, avaha eanamanei, tuta habuhabuna nihenina aka inua nui kamamaei, kadue avaha eanamanei, avaha yau pai veimea habuhabuna nimama aboui eveimeyei.
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo, e tudo o que é meu é seu.
32 Kate yau dewana tunutunuhina, ka kadu nau‑wawanika kadewa‑haiawa deinake. Iuna nonova taim aniga deina, ka ataina tuta yawayawaina kavaniahe‑havinei. Nonova tauna vivino‑panina, kate ataina avaha mavina.’”
32 Mas era preciso fazer esta festa para mostrar a nossa alegria. Pois este seu irmão estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.