Lucas 15
Awaeha Vovouna Minaveha Movia (MVN) vs ARIB
1 Aitam auyewa wayahina takesiV a tau vitua tupwai, kadu tau goyogoyona tupwai iomo Iesu wayahina, e yoko ainua yai nuanua tauna ya nau‑wahe inononi.
1 Ora, chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Ka Parisi yai yoko, kadu veimea a tau viwavenena tupwai inau‑vonuvonu dewana wayahina, ivonavona, “Ia! Onoto taina onoto goyona. Iuna tauna tau goyogoyona vi‑yaiana‑neiei, kadu nui iamam!”
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
3 Wayahina, Iesu yai vonana nau‑patei aitam vona tana‑minikuna wayahina, ivona,
3 Então ele lhes propôs esta parábola:
4 “Aituhu aitam wayahimia yam sipiV ai yau 100 imamaei, ka aituhu aitam wayahia ni‑tupa, medeina edewei? Vona ahiahina, nau‑wawanim sipiV ai yau 99 ai pai maꞌ nihenina eni‑tawanei, ka sipinaV vivino‑panina enaunau‑nene wayahina a itoava evaniahei wayahina, a?
4 Qual de vós é o homem que, possuindo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto, e não vai após a perdida até que a encontre?
5 Ka aituhu evaniahei, yam dewa‑haiawa nui eavanei,
5 E achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo;
6 emavi megeia. Ka yaiam ehonei, inau‑hohoni, e evonei, ena‑vona, ‘Yaiau, nui kadewa‑haiawa! Iuna avaha sipinaV vivino‑panina avaniahei!’
6 e chegando a casa, reúne os amigos e vizinhos e lhes diz: Alegrai-vos comigo, porque achei a minha ovelha que se havia perdido.
7 Aituhu avi tuta tau goyogoyona aitamoata nua‑vinana, vona ahiahina, tau maꞌ wahuma idewa‑haiawa ananina dewana wayahina. Ka aituhu tomotau ahiahina ai yau 99 imamaei, ka aituhu eha nau‑wawani inua‑vinana, tau maꞌ wahuma eha idewa‑haiawa ananina dewana wayahina.
7 Digo-vos que assim haverá maior alegria no céu por um pecador que se arrepende, do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Kadu deinake, aituhu aitam vavine yai kina ai yau 10 imamaei, ka aituhu aitamoata maiova, medeina idewei? Vavinena nau‑wawani lampaV ina‑tunu, ka yai manua habuhabuna na‑nau‑hinihinia, kadue inaunau‑nene ahiahina wayahina a itoava ivaniahei wayahina.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas e perdendo uma dracma, não acende a candeia, e não varre a casa, buscando com diligência até encontrá-la?
9 Ka avi tuta ivaniahei, yai dewa‑haiawa nui yaiai kadue taui nepeia imamaei ihonei, inau‑hohona, ka wayahia ina‑vona, ‘Yaiau, nui kadewa‑haiawa. Iuna avaha yama kina maimaiovina avaniahei!’ “Avaha yama kina maimaiovina avaniahei!”|alt="Woman With Lost Coin" src="GS-IB04144.tif" size="col" loc="LUK 15:8-9" ref="15:9"
9 E achando-a, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu havia perdido.
10 Ka vona ahiahina avonemi, aituhu tomotau aitamoata nua‑vinana, Yaubada yanꞌ anelose idewa‑haiawa ananina dewana wayahina.”
10 Assim, digo-vos, há alegria na presença dos anjos de Deus por um só pecador que se arrepende.
11 Ka Iesu kadu aitam vona tana‑minikuna nau‑viviwavei, ivona,
11 Disse-lhe mais: Certo homem tinha dois filhos.
12 Ka aitam auyewa wayahina natuna nepena omo amana wayahina, ka vonei, ivona, ‘Amau, nuanuau ataina tuta au tana‑vewana yam gugua habuhabuna, ka yam tano wayahina eveneu.’ Wayahina, kauveana ya gugua habuhabuna tana‑vewani natunatuna wayahia.
12 O mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me toca. Repartiu-lhes, pois, os seus haveres.
13 Ka auyewa tupwai iakwa, nepena yana tano imwaneyei, ka kina‑naia habuhabui vaniahei totohi, ka ya gugua vo‑vi‑aiaia, e ni‑tawanei ine bana mamanaina mani papani wayahina. Ka tenoke dewa‑kavokavovo, ka yana kina vꞌ‑iakwani.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntando tudo, partiu para um país distante, e ali desperdiçou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Ka avaha habuhabuna iakwa, awakabina mamaei. Ka tuta tanoi wayahina am navovo ananina papani‑nana wayahina vinꞌ‑omo, ka onoto‑nana eha ana maꞌ.
14 E, havendo ele dissipado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a passar necessidades.
15 Wayahina, naunau‑nene paisewa wayahina, ka aitam meagai a kauvea vaniahei, ka kauveana vi‑tunei omo yana pono na‑dune‑vi‑avini.
15 Então foi encontrar-se a um dos cidadãos daquele país, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 Ka onoto‑nana am navovo ananina, ka ya nuanua pono ai maꞌ nꞌ‑am. Iuna eha aitam koiaka papani‑nana nihenina ana maꞌ ta‑venevene. Onoto‑nana am navovo ananina, ka ya nuanua pono ai maꞌ nꞌ‑am|alt="Man With Lost Son 2" src="GS-IB04146.tif" size="col" loc="LUK 15:16" ref="15:16"
16 E desejava encher o estômago com as alfarrobas que os porcos comiam; e ninguém lhe dava nada.
17 Ka aitam tuta wayahina nua‑vinana, ka ana heta wayahina ivona, ‘Aioi! Vona ahiahina, amau ya tau paisewai ai maꞌ ananina, kate yauke taua baina am navovo vunuvunu.
17 Caindo, porém, em si, disse: Quantos empregados de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Wayahina, amini ana‑ne amau wayahina, ana‑vona, “Amau, avaha agoyo Yaubada wayahina, ka kadu wamke wayahima.
18 Levantar-me-ei, irei ter com meu pai e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Wayahina, eha nau‑wawaniu evi‑wahaniu natum. Aituhu memeanina wayahim, enꞌ‑awaeheu avi‑tau paisewa wayahim.” ’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus empregados.
20 Ka onotona nuanua deina, wayahina mini, e amana wayahina ine.
20 Levantou-se, pois, e foi para seu pai. Estando ele ainda longe, seu pai o viu, encheu-se de compaixão e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 Wayahina, natuna amana vonei, ivona, ‘Amau, avaha agoyo Yaubada wayahina ka kadue wamke wayahima. Eha nau‑wawaniu evi‑wahaniu natum.’
21 Disse-lhe o filho: Pai, pequei conta o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Kate amana ya dewa‑haiawa nui ya tau paisewa honei, e wayahia ivona, ‘Uvisina, e au kwama ahiahina unꞌ‑omanei, ka natu taina uvi‑weteni, kadu mwani aitam unꞌ‑omanei, e nimana uvaivani, kadu ae‑yapayapana uvenei, na‑weteni.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lha, e ponde-lhe um anel no dedo e alparcas nos pés;
23 Ka munia, una‑ne, e bulumakauV tupunaina ka binabinana uvunui, kadu aniani ananina nui uvo‑vi‑aiaia. E habuhabuka nau‑wawanika nui kadewa‑haiawa.
23 trazei também o bezerro, cevado e matai-o; comamos, e regozijemo-nos,
24 Iuna nonova natu taina aniga deina, ka ataina yawayawaina kavaniahe‑havinei!’ Ka yai dewa‑haiawa nui ivi‑putu ikanibutu.
24 porque este meu filho estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 Ka tuta aitamoata wayahina natuna unu‑tauna baguna nihenina paipaisewa. Ka avaha ya paisewa nau‑yehai, etawana wayahina megeia mavimavina, e inava putuna ka aheahe ainua nononi, kadu tomotau itavotavona nononi.
25 Ora, o seu filho mais velho estava no campo; e quando voltava, ao aproximar-se de casa, ouviu a música e as danças;
26 Wayahina, aitam yai tau paisewa honei, e vi‑tanaiei, ivona, ‘Aviani iuna ataina idewa‑haiawa deinake?’
26 e chegando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Ka tau paisewana ivona, ‘Vaneim yawayawaina ka ahiahina avaha mavina, ka amam veimeyeai bulumakauV tupunaina ka binabinana avunui, e nui kadewa‑haiawa. Iuna natu‑nana vaniahe‑havinei.’
27 Respondeu-lhe este: Chegou teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 Ka avaha unu‑tauna vonana nononi, tauna nua‑goyo ananina. Wayahina, eha nuanuana manua na‑nui, kate upuna mamaei. Wayahina, amana iopu natuna unu‑tauna wayahina, ka viamei vivane ainua ina‑nu manua.
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. Saiu então o pai e instava com ele.
29 Ka unu‑tauna ivona, ‘Eha‑ohota! Ai vi‑am ponimana nihenia avaha wayahim apaipaisewa, tau paisewa‑kavokavovo deinake? Ka kadu au veimea aitamoata aitamoata wayahima avi‑muniei, avi‑ateteyei. Ka eha aitam tuta eta‑dewa‑vidovidoheu! Eha aitam gotiV kikituna etꞌ‑awaeheu, e yaiau nui ata‑dewa‑haiawa! Eha aitam. Eha‑ohota!
29 Ele, porém, respondeu ao pai: Eis que há tantos anos te sirvo, e nunca transgredi um mandamento teu; contudo nunca me deste um cabrito para eu me regozijar com meus amigos;
30 Kate natum taina avaha tau kenekenene vaivine nui yam gugua habuhabuna nau‑yavuyavunei. Ka ataina mavina, ka yam dewa medeina? Yaka tau paisewa eveimeyei bulumakauV tupunaina ka binabinana ivunui wayahina, a?’
30 vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 Ka kauveana natuna unu‑tauna wayahina ivona, ‘Natu, avaha eanamanei, tuta habuhabuna nihenina aka inua nui kamamaei, kadue avaha eanamanei, avaha yau pai veimea habuhabuna nimama aboui eveimeyei.
31 Replicou-lhe o pai: Filho, tu sempre estás comigo, e tudo o que é meu é teu;
32 Kate yau dewana tunutunuhina, ka kadu nau‑wawanika kadewa‑haiawa deinake. Iuna nonova taim aniga deina, ka ataina tuta yawayawaina kavaniahe‑havinei. Nonova tauna vivino‑panina, kate ataina avaha mavina.’”
32 era justo, porém, regozijarmo-nos e alegramo-nos, porque este teu irmão estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.