Hebreus 6
Awaeha Vovouna Minaveha Movia (MVN) vs NVT
1 Viwavene‑naia ai pai vi‑putu Tau Ito‑yavuha wayahina avaha unononi‑yehai. Ka tuta ataina wayahina nau‑wawanimi uvi‑tau ekalesia ananimi, e viwavenena panina unononi uvi‑putu uvi‑ateteyei. Eha yau nuanua amavina dewa pai vi‑putu wayahia aviwavene‑havinemi. Viwavene‑naia naona nau‑wawanika avi dewa goyona nuaka inau‑vi‑anigi wayahia kanua‑vinana, ka Yaubada kavitumahanei,
1 Portanto, deixemos de lado os ensinamentos básicos a respeito de Cristo e sigamos em frente, alcançando a maturidade em nosso entendimento. Certamente não precisamos lançar novamente os alicerces, ou seja, o arrependimento das obras mortas, a fé em Deus,
2 ka bapitaiso ai viwavenena, ka tomotau tau eta‑naonao nimai wayahia am‑venena‑kavovo ivaniahei Nuana Ahihinata wayahina, ka tau aniga yai mini‑havine, ka kadu nau‑yanahi‑vavaha, vivane goyona a nau‑pata dewa‑yaiyai‑vavaha. Avaha viwavene‑naia habuhabui unononi.
2 o batismo, a imposição de mãos, a ressurreição dos mortos e o julgamento eterno.
3 Ka aituhu Yaubada yama viama taina nꞌ‑awaehei, akanai habuhabuka viwavene‑naia naona wayahia kavanevane tau ekalesia anani yai nua‑uya wayahia.
3 Se Deus permitir, avançaremos para um maior entendimento.
4 — ausente —
4 Pois é impossível trazer de volta ao arrependimento aqueles que já foram iluminados, que já experimentaram as dádivas celestiais e se tornaram participantes do Espírito Santo,
5 — ausente —
5 que provaram a bondade da palavra de Deus e os poderes do mundo por vir,
6 — ausente —
6 e que depois se desviaram. Sim, é impossível trazê-los de volta ao arrependimento, pois, ao rejeitar o Filho de Deus, eles voltaram a pregá-lo na cruz, expondo-o à vergonha pública.
7 Vona tana‑minikuna taina unononi. Tomotau tano deina. Tupwai tano ahiahina. Wei atuatuna, ka tanoia ibiga, e memeanina waipei itabotabo, e munia aikayo ana tuta wayahina tau baguna yai dewa‑haiawa wayahina aniani habuhabuna iaikayo. Tanoia nau‑iaiava ivaniahei Yaubada wayahina.
7 Quando a terra absorve a chuva que cai e produz uma boa colheita para o lavrador, recebe a bênção de Deus.
8 Kate tupwai tano goyona. Tanoia wayahina wetau kadu mata‑duduna ai heta itabotabo, eha aniani. Tuta eha ani‑hoina na‑iakwa wayahina, Yaubada tanoia na‑bwanatai, ka tuta pai nau‑yehata wayahina na‑haponei inu ai ananata nihenina. Tomotau tano ainua deina. Tupwai ahiahi, ka apaina nau‑iaiava ivaniahei. Ka tupwai goyogoyoi, ka apaina dewa‑yaiyai ivaniahei.
8 Mas, se a terra produz espinhos e ervas daninhas, para nada serve, sendo logo amaldiçoada e, por fim, queimada.
9 Yaiai, adewa‑vidovidohemi, ka yama vonana tunutunuhina, ka avitumahanemi itomi tomotau ahiahimi, kadu anuanua nau‑iaiava uvaniahei, iuna itomi avaha Tau Ito‑yavuha uanamanei.
9 Amados, embora estejamos falando dessa forma, na realidade não cremos que se aplique a vocês. Temos certeza de que estão destinados às coisas melhores que pertencem à salvação.
10 Yaubada ya vi‑nua‑dadana kadu yana dewa eha bwagona, kate tunutunuhina ana noe. Wayahina, tuta tepakaia wayahina tauna eha yami dewaia ahiahi na‑nua‑pania, kadu eha yami dewa‑vidovidoha tauna wayahina na‑nua‑pania. Ka tuta nonova wayahina a itoava tuta ataina wayahina itomi yami dewaia wayahina mani tau ekalesia uviwavenei Yaubada udewa‑vidovidohei.
10 Pois Deus não é injusto; não se esquecerá de como trabalharam arduamente para ele e lhe demonstraram seu amor ao cuidar do povo santo, como ainda fazem.
11 Yama nuanua aitamoata aitamoata wayahimia ugwagwaheyei deina a itoava tuta pai nau‑yehata wayahina. Aituhu udedewei deina, aviani ahiahina ataina yami nua‑vaniaha nui upotepotei, akanai munia uvaniahei.
11 Nosso desejo é que vocês continuem a mostrar essa mesma dedicação até o fim, para que tenham plena certeza de sua esperança.
12 Eha yama nuanua uaupu‑tonetonene, kate yama nuanua yami pai dune vivane tau vitumahana anani. Iuna yai vitumahana toyoina, kadu itoha‑vi‑anai a itoava dewa habuhabuna Yaubada avaha vona‑dabadaba wayahikaia ivaniahei wayahina.
12 Assim, não se tornarão displicentes, mas seguirão o exemplo daqueles que, por causa de sua fé e perseverança, herdarão as promessas.
13 Nonova Yaubada vona‑dabadaba Abaraham wayahina. Ka eha kadu aitam wava Yaubada ana wava ta‑vane‑tawane. Wayahina, Yaubada tauna ana heta a wavea vona‑dabadaba wayahina.
13 Considerem a promessa de Deus a Abraão. Uma vez que não havia ninguém superior por quem jurar, Deus jurou por si mesmo. Disse ele:
14 Ka ivona,
14 “Certamente o abençoarei e multiplicarei grandemente seus descendentes”.
15 Ka Abaraham nau‑wawani na‑toha‑vi‑anai tupwana bana mamanaina wayahina a itoava Yaubada ya vona‑dabadabana a vinꞌ‑omana wayahina. Ka munia, tauna aviani Yaubada vona‑dabedabeyei vaniahei.
15 Então Abraão esperou com paciência, e recebeu o que lhe fora prometido.
16 Ka aituhu avi tuta itoka tomotau yaka nuanua kavona‑dabadaba, itoka yaka ihanua wayahina nau‑wawanika vona vꞌ‑inuana katomani hetana, e kadu aitam tomotau ana wava ananina wayahina katomani. Ka munia, tauna na‑veimeyeka yaka vona‑dabadaba kanau‑yehai. Tauna bagibagina, ka munia eha nꞌ‑awaeheka yaka vona kavihahaie.
16 Quando a pessoa faz um juramento, invoca alguém maior que ela. E, sem dúvida, o juramento implica uma obrigação.
17 Tutana Yaubada vona‑dabadaba Abaraham wayahina, tauna ya nuanua taui munia iomomo pouna ivaniahei inꞌ‑anamanei vivane apaina tauna eha vona‑dabadaba‑nana na‑vo‑vine kadu eha na‑kweui. Vona‑dabadabana maꞌ‑vavaha. Wayahina, Yaubada tauna ana wava tomani, iuna eha kadu aitam bagibagi tauna ya bagibagi ta‑bagibagi‑tawane. Ka tauna yana vona vꞌ‑inuana bou hetana deina.
17 Deus também se comprometeu por meio de um juramento, para que os herdeiros da promessa tivessem plena convicção de que ele jamais mudaria de ideia.
18 Ka eha ana pata Yaubada vitupu dewa ainua wayahi. Aitam dewa ya vona‑dabadabana wayahina. Ka kadu aitam dewa yana vona vꞌ‑inuana bou hetana wayahina. Ka itoka avaha tanopi a dewaia goyona wayahia kanovo‑tawane. Wayahina, aka pata kanꞌ‑omo Yaubada wayahina, e aka pata ya vona‑dabadabana kavitumahanei, ka kadu nau‑wawanika kanꞌ‑ate‑vatu toyoina.
18 A promessa e o juramento não podem ser mudados, pois é impossível que Deus minta. Portanto, nós que nele nos refugiamos estamos firmemente seguros ao nos apegarmos à esperança posta diante de nós.
19 — ausente —
19 Essa esperança é uma âncora firme e confiável para nossa alma. Ela nos conduz até o outro lado da cortina, para o santuário interior.
20 — ausente —
20 Jesus já entrou ali por nós. Ele se tornou nosso eterno Sumo Sacerdote, segundo a ordem de Melquisedeque.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.