Atos 8
Awaeha Vovouna Minaveha Movia (MVN) vs NTLH
1 Ka Saulo yaiana nui iawaehei aitamoata vivane Sitiveni inau‑vi‑anigi. Ka auyewana Sitiveni aniga wayahina, me Ierusalem ivi‑putu tau ekalesia habuhabui ivitavitai, kadu ivi‑nauei ananina. Wayahina, tau ekalesia habuhabui iyavuta‑kavokavovo papani Iudea, kadu papani Samaria nihenia. Ka Iesu a tau hae anani ai heta meagai Ierusalem nihenina imamaei.
1 E Saulo aprovou a morte de Estêvão. Naquele mesmo dia a igreja de Jerusalém começou a sofrer uma grande perseguição. E todos os cristãos, menos os
2 Ka tupwai tomotau, taui Yaubada ivi‑ateteyei tunuhina, iomo, e Sitiveni tau matena itavuni, ka ivi‑mohai ananina tauna wayahina.
2 Alguns homens religiosos sepultaram Estêvão e choraram muito por causa da sua morte.
3 Ka Saulo vi‑putu ekalesia vita‑vovoni, ka tuta tuta tau ekalesia vitavitai. Tauna yana dewa taina deina. Tauna yai manua aitamoata aitamoata nuinui, ka aituhu tau ekalesia ononotoi o vaivine vaniahei, akanai Saulo poyꞌ‑avini, yohoni, e si‑taini haponei manua yohona nihenina, e imamaei.
3 Porém Saulo se esforçava para acabar com a igreja. Ele ia de casa em casa, arrastava homens e mulheres e os jogava na cadeia.
4 Ka tau ekalesia‑naia iyavuta, ka avi papani wayahina ineine, taui Vaneana Ahiahina inaunau‑waheyei.
4 Aqueles que tinham sido espalhados anunciavam o evangelho por toda parte.
5 Ka aitam tuta Pilipi iopu meagai Samaria wayahina, e tauna Iesu naunau‑waheyei me Samaria wayahia.
5 Filipe foi até a capital da Samaria e anunciava Cristo às pessoas dali,
6 — ausente —
6 e as multidões ouviam com atenção o que ele dizia. Todos o escutavam e viam os milagres que ele fazia.
7 — ausente —
7 Os espíritos maus, gritando, saíam de muitas pessoas, e muitos coxos e paralíticos eram curados.
8 Ka meagaina nihenina tomotau idewa‑haiawa ananina.
8 E assim o povo daquela cidade ficou muito alegre.
9 Ka aitam onoto, ana wava Simoni, meagai Samaria nihenina mamaei. Ka ponimana habuhabuna nihenia tauna banauma dedewei, ka kadu vona‑vanevane tauna ana heta wayahina, vonavona, “Yauke onoto ananiu kadu bagibagiu!” Ka tomotau habuhabui nuai vi‑tupatupa ya dewa‑bagibagi wayahina.
9 Morava ali um homem chamado Simão, que desde algum tempo atrás fazia feitiçaria entre os samaritanos e os havia deixado muito admirados. Ele se fazia de importante,
10 Ka me Samaria habuhabui taui ai wava kikituna kadu taui ai wava ananina Simoni yana vona inononi, ka ivonavona, “Onoto‑nana vivane Bagibagi Ahihinata.” Ka tupwai tomotau ivi‑wahani “Bagibagi Ananina.”
10 e os moradores de Samaria, desde os mais importantes até os mais humildes, escutavam com muita atenção o que ele dizia. Eles afirmavam: — Este homem é o poder de Deus! Ele é “o Grande Poder”!
11 Ka me Samaria habuhabui Simoni ivi‑muniei ka ivi‑ateteyei. Iuna ponimana habuhabuna nihenia ya dewa‑bagibagi banauma idudueyei, e nuai vi‑tupatupa ananina dewaia wayahina.
11 Eles davam atenção ao que Simão fazia porque durante muito tempo ele os havia deixado assombrados com as suas feitiçarias.
12 Ka Pilipi omo, ka Vaneana Ahiahina Yaubada ya pai veimea wayahina naunau‑waheyei, ka kadu tauna Iesu Tau Ito‑yavuha ana wava si‑nai me Samaria mataia. Wayahina, tomotau‑naia ononotoi ka vaivine ainua, avaha Pilipi ya nau‑wahena inononi, ivitumahanei, ka taui yai nuanua vi‑bapitaisoei. Ka Pilipi dedewei deina akanai.
12 Mas eles acreditaram na mensagem de Filipe a respeito da boa notícia do Reino de Deus e a respeito de Jesus Cristo e foram batizados, tanto homens como mulheres.
13 Ka tau banabanaumina Simoni kadu vitumahana, ka Pilipi kadu tauna vi‑bapitaisoei. Ka avi papani wayahina Pilipi neine, Simoni vi‑muniei omomo. Ka tuta tuta nuana vi‑tupatupa ananina, iuna Pilipi iaiaya bagibagi kadu dewa‑bagibagi dedewei.
13 O próprio Simão também creu. E, depois de ser batizado, acompanhava Filipe de perto, muito admirado com os grandes milagres e maravilhas que ele fazia.
14 Ka Iesu a tau hae anani meagai Ierusalem nihenina imamaei. Ka tutana vane inononi vivane me Samaria avaha Yaubada yana vona iawaehei tunutunuhina, tau hae‑naia Pita ka Ioni ivi‑nua‑dadanei ivi‑tunei ine Samaria wayahina.
14 Os apóstolos , que estavam em Jerusalém, ficaram sabendo que o povo de Samaria também havia recebido a palavra de Deus e por isso mandaram Pedro e João para lá.
15 Ka iopu Samaria wayahina, e ainuai tau vitumahana vovoui wayahi iviama, e Nuana Ahihinata ivaniahei.
15 Quando os dois chegaram, oraram para que a gente de Samaria recebesse o Espírito Santo,
16 Ainuai iviama deina, iuna Nuana Ahihinata eha ta‑vinꞌ‑omo me Samaria wayahia. Taui ai bapitaiso Iesu a wavea na daudauna ana heta ivaniahei.
16 pois o Espírito ainda não tinha descido sobre nenhum deles. Eles apenas haviam sido batizados em nome do Senhor Jesus.
17 Ka Pita ka Ioni yai viamana inau‑yehai, e nimai iboui me Samaria wayahia, e Nuana Ahihinata ivaniahei.
17 Aí Pedro e João puseram as mãos sobre eles, e assim eles receberam o Espírito Santo.
18 Ka tau banabanaumina Simoni dewana dueyei vivane Iesu a tau hae anani nimai iboubouni tomotau wayahia, e Nuana Ahihinata ivaniahei deina. Ka tauna ya nuanua ananina bagibagina ivenei, e tauna kadu ana pata nimana wayahina Nuana Ahihinata tomotau venevenei. Wayahina, tauna yana kina epei, omanei, e ya nuanua Pita ka Ioni na‑venei bagibagina patana wayahina.
18 Simão viu que, quando os apóstolos punham as mãos sobre as pessoas, Deus dava a elas o Espírito Santo. Por isso ofereceu dinheiro a Pedro e a João,
19 Ka viamei, ivona, “Yauke nuanuau bagibagina uveneu, e apaina aituhu aviyaivia wayahia nimau aboui, taui Nuana Ahihinata ivaniahei.”
19 dizendo: — Quero que vocês me deem também esse poder. Assim, quando eu puser as mãos sobre alguém, essa pessoa receberá o Espírito Santo.
20 Ka Pita Simoni vonei, ivona, “Wamke ka yam kina ami inua nau‑wawanimi Yaubada vita‑vovonimi! Iuna wamke enuanua am pata Yaubada yanꞌ am‑venena‑kavovo evi‑maiei yam kina wayahina. “Enuanua am pata Yaubada yanꞌ am‑venena‑kavovo evi‑maiei kina wayahina”|alt="Simon the Magician" src="GS-IB04189.tif" size="col" loc="ACT 8:18-21" ref="8:20"
20 Então Pedro respondeu: — Que Deus mande você e o seu dinheiro para o inferno! Você pensa que pode conseguir com dinheiro o
21 Wamke eha aitam tau paisewa Iesu wayahina, iuna nuam vanevane Yaubada matana.
21 Você não tem direito de tomar parte no nosso trabalho porque o seu coração não é honesto diante de Deus.
22 Wayahina, wamke nau‑wawanim yam dewana goyona wayahina enua‑vinana, kadu nau‑wawanim eviama Yaubada wayahina. Kaiwadi, Yaubada yam nua‑vane‑nana wayahina na‑nua‑piahim.
22 Arrependa-se, deixe o seu plano perverso e peça ao Senhor que o perdoe por essa má intenção.
23 Avonem deina, iuna nuam nihenina avaha vi‑bwanou kadu nua‑goyo adudueyei, ka kadu anamanem goyonata yawaim veimeyei, ededewei.”
23 Vejo que você está cheio de inveja, uma inveja amarga como fel, e vejo também que você está preso pelo pecado.
24 Ka Simoni ivona, “Aioi! Itomi Kauvea wayahina uviama wayahiu, e yami apa‑taputapu dewa‑yaiyai‑nana wayahina eha avaniahe.”
24 Aí Simão disse a Pedro e a João: — Por favor, peçam ao Senhor por mim para que não aconteça comigo nada do que vocês disseram.
25 Ka Pita ka Ioni Kauvea Vaneana Ahiahina inaunau‑waheyei, kadue aviani nonova Iesu dedewei idudueyei, imataedai deina. Ka ainuai yai nau‑wahena iakwa, meagai Samaria ini‑tawanei imavi‑havine Ierusalem wayahina. Ka tutana etawana wayahina ineine, meagai habuhabui papani Samaria nihenina inuinu, e tau vi‑meagai‑naia Vaneana Ahiahina wayahina imataedai.
25 Depois de terem dado o seu testemunho e de terem pregado a palavra do Senhor, Pedro e João voltaram para Jerusalém. No caminho eles espalhavam o evangelho em muitos povoados da Samaria.
26 Ka aitam tuta Yaubada yanꞌ anelose omo Pilipi wayahina, e vonei, ivona, “Aitam etawana mamaei, ka aituhu Ierusalem kani‑tawanei, ka aituhu aunupu a papani kana‑nei etawanana wayahina, e meagai Gasa kavaniahei. Emini ena‑ne etawanana wayahina.”
26 Um anjo do Senhor disse a Filipe: — Apronte-se e vá para o Sul, pelo caminho que vai de Jerusalém até a cidade de Gaza. (Pouca gente passava por aquele caminho.)
27 Wayahina, Pilipi anelose‑nana yana vona vi‑ateteyei, ine etawanana wayahina. Ka Pilipi venavenau, e aitam onoto na pai vi‑atana vaniahei. Ka onotona aitam onoto ananina papani Etiopia wayahina. Me Etiopia ai tau veimea ananina aitam ahabana ana wava Kanidase, ka onoto‑nana Kanidase ya tau paisewa aitam. Wayahina, poapoana idabei iakwa, e tauna vi‑eunukaV. Ka tauna me Iudea yai tapanono awaehei tunuhina, vi‑muniei, ka tauna avaha ivane Ierusalem wayahina, ka avaha Yaubada wayahina iwaodu. Ka auyewana wayahina mavimavina ya papani Etiopia wayahina.
27 — ausente —
28 Ka tauna ya pai vi‑ata nihenina Iginuma iaiavi, vivane tau apa‑taputapu ana wava Isaia ya iginuma.
28 — ausente —
29 Ka Nuana Ahihinata Pilipi vonei, ivona, “Evisina, e pai vi‑ata‑nana wayahina ena‑ne, e maupwanina evenavenau.”
29 Então o Espírito Santo disse a Filipe: — Chegue perto dessa carruagem e acompanhe-a.
30 Wayahina, Pilipi nau‑bwanunua omo maupwanina, ka onotona movina nononi vivane tau apa‑taputapu Isaia ya iginuma iaiavi. E Pilipi vi‑tanaiei, ivona, “Kaiwa ananina. Au niau, medeina? Iginumana eiaiavi avaha enua‑haui, eanamanei o eha?”
30 Filipe correu para perto da carruagem e ouviu o funcionário lendo o livro do profeta Isaías. Aí perguntou: — O senhor entende o que está lendo?
31 Ka onoto‑nana ivona, “Kaiwa ananina. O, au niau, yauke eha au pata, iuna eha yau tau viwavenena.” Akaka, onoto‑nana Pilipi honei na‑vane‑me pai vi‑ata nihenina, e nui imanuena.
31 — Como posso entender se ninguém me explica? — respondeu o funcionário. Então convidou Filipe para subir e sentar-se com ele na carruagem.
32 Ka eunuka‑nanaV mataina iaiavi, ivona,
32 A parte das Escrituras Sagradas que o funcionário estava lendo era esta: “Ele era como um cordeiro que é levado para ser morto; era como uma ovelha que fica muda quando cortam a sua lã. Ele não disse nada.
33 Ka tauna ini‑yauyau ananina vaniahei,
33 Foi humilhado, e foram injustos com ele. Ninguém poderá falar a respeito de descendentes dele, já que a sua vida na terra chegou ao fim.”
34 Ka eunuka‑nanaV Pilipi vi‑tanaiei, ivona, “Aituhu memeanina wayahim, evo‑vi‑maheteu. Koiaka wayahina tau apa‑taputapu‑nana vonavona? Tauna ana heta wayahina vonavona, o kadi mani tomotau wayahina?”
34 O funcionário perguntou a Filipe: — Por favor, me explique uma coisa! De quem é que o profeta está falando isso? É dele mesmo ou de outro?
35 Ka Pilipi vi‑putu matainana wayahina, e Iesu Vaneana Ahiahina onoto‑nana viwavenei, ka vo‑vi‑mahetei, e Iesu vivane sipi‑nanaV, kadue Iesu vivane lami‑nanaV.
35 Então, começando com aquela parte das Escrituras, Filipe anunciou ao funcionário a boa notícia a respeito de Jesus.
36 Ka etawana ineine, e daudau ivaniahei. Ka eunuka‑nanaV ivona, “Au niau, edu! Papani taina daudau mamaei. Ana pata evi‑bapitaisoeu?”
36 Enquanto estavam viajando, chegaram a um lugar onde havia água. Então o funcionário disse: — Veja! Aqui tem água. Será que eu não posso ser batizado?
37 Ka Pilipi vi‑tanaiei, ivona, “Aituhu Iesu evitumahanei toyoina, ataina avi‑bapitaisoem akanai.”
37 [Filipe respondeu: — Se o senhor crê de todo o coração, é claro que pode. E o funcionário disse: — Sim, eu creio que Jesus Cristo é o Filho de Deus.]
38 Wayahina, tauna ya pai vi‑ata a tau weyaisi veimeyei igenuana. Iakwa, e tauna Pilipi ainua ini‑ubau iopu tanopia, e daudaua inu, e Pilipi eunuka‑nanaV vi‑bapitaisoei. Daudaua inu, e Pilipi eunuka‑nana vi‑bapitaisoei|alt="Baptism of Ethiopian" src="GS-IB04184.tif" size="col" loc="ACT 8:38-39" ref="8:38"
38 Ele mandou parar a carruagem, os dois entraram na água, e Filipe o batizou ali.
39 Ka avaha daudau wayahina ivane‑me, e Yaubada Nuana Pilipi si‑taini ine. Ka eunuka‑nanaV eha Pilipi ta‑dune‑havine. Ka eunuka‑nanaV ya dewa‑haiawa nui vi‑ata omo ya megeia.
39 Quando eles estavam saindo da água, o Espírito do Senhor levou Filipe embora. O funcionário não viu mais Filipe, porém continuou a sua viagem, cheio de alegria.
40 Ka tomotau Pilipi ivaniahei meagai ana wava Asotusi wayahina, bana mamanaina Etiopia etawanana wayahina. Ka tauna vanevane meagai ana wava Sisarea wayahina. Ka tutana etawana vanevane, tauna meagai aitamoata aitamoata Vaneana Ahiahina naunau‑waheyei.
40 De repente, Filipe se encontrou na cidade de Azoto e seguiu viagem, anunciando o evangelho por todas as cidades até chegar a Cesareia.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.