Atos 27
Awaeha Vovouna Minaveha Movia (MVN) vs NAA
1 Ka munia, tau veimea‑nana aitam wae vaniahei yama nae papani Itali wayahina. Ka tauna me Rom yai tau nau‑havia yai tau eta‑naonao aitam ana wava Iuliusi honei, e Paulo kadu mani tomotau yohoyohoni tupwai nui vene‑tamanei, e tauna na‑dune‑vi‑anai. Ka Iuliusi vivane SisaV ana heta ya tau nau‑havia yai tau eta‑naonao aitam.
1 Quando foi decidido que devíamos navegar para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião chamado Júlio, do Batalhão Imperial.
2 Ka wae‑nana me Adiramitium yai waꞌ aitam. Ka itoai agenu, ka wae‑nana a venau mosikuna na‑nu papani Asia taniana meagaina wayahia. Ka aitam onoto ana wava Arisitakusi, me Masedonia, ya meagai Tesalonika wayahina, itoai nui asi‑nata. |alt="Paulꞌs Journey to Rome" src="Paulrome.tif" size="span" ref="Dewa 27:2"
2 Embarcando num navio de Adramítio, que estava de partida para costear a província da Ásia, fizemo-nos ao mar, indo conosco Aristarco, um macedônio de Tessalônica.
3 Ka mana navia, meagai Sidoni wayahina aduduna. Ka Iuliusi Paulo dewa‑bigebigei. Wayahina, tauna Paulo awaehei yaiana tanoi na‑nau‑vi‑taui, ka aviani tauna vi‑kutakuta inꞌ‑am‑venena‑kavovoi.
3 No dia seguinte, chegamos a Sidom. Júlio, tratando Paulo com humanidade, permitiu que ele fosse ver os amigos e obter assistência.
4 Ka Sidoni ani‑tawanei asi‑nata, e bonabona Sipirusi akeniaia ani‑tawanei, iuna yahina mavimavineai.
4 Partindo dali, navegamos ao abrigo da ilha de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Ka asi‑nata, e papani Silisia ka Pampilia ateiaia ani‑tawanei, aomo meagai Mira wayahina papani Lisia nihenina, e aduduna.
5 E, tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Ka tau eta‑naonao‑nana me Alekisanideria yai waꞌ aitam vaniahei vivane omomo papani Itali wayahina. Wayahina, tauna veimeyeai agenu.
6 Nesse porto, o centurião encontrou um navio de Alexandria, que estava de partida para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Ka yama venau ivita auyewa habuhabuna nihenina, ka mai‑nuai meagai Kinidusi nepena avi‑kiwada‑vaine, iuna yahina tutu‑poteai. Wayahina, avenau‑vinei, ka bonabona Kirete ateiaia avaniahei, Salimone nepena.
7 Navegando vagarosamente muitos dias, foi com dificuldade que chegamos às imediações de Cnido. Não nos sendo permitido prosseguir, por causa do vento contrário, navegamos ao abrigo de Creta, na altura de Salmona.
8 Ka tania nepena avenau‑dadani ivita, ka mai‑nuai meagai aitam wayahina aomo, ana wava Awa‑navu Gomagomanina, meagai Lasea nepena.
8 Costeando a ilha com dificuldade, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laseia.
9 Ka avaha tuta mamanaina iakwa, ka kadue si‑nata ana tuta avaha iakwa, ka yahina manimaninina ana tuta avaha vi‑putu. Wayahina, Paulo nau‑vi‑avini, ivona,
9 Depois de muito tempo, tendo-se tornado a navegação perigosa, e já passado o tempo do Dia do Jejum, Paulo os aconselhou,
10 “Yaiau, venau taina adueyei goyo‑vainena. Aituhu kaomomo, vona ahiahina, vitana ananina kavaniahei vi‑totohata wayahina, ka kadu wae wayahina, ka kadu itoka kagavivina deina.”
10 dizendo: — Senhores, vejo que a viagem vai ser trabalhosa, com dano e muito prejuízo, não só da carga e do navio, mas também da nossa vida.
11 Kate tau muniauta ka tau vi‑wae yai nuanua aomomo, e ivonavona deina. Ka tau eta‑naonao‑nana taui yai vona nononi, ka Paulo ya vonana vihahaiei.
11 Porém o centurião dava mais crédito ao piloto e ao mestre do navio do que ao que Paulo dizia.
12 Ka awa‑navu‑nana nihenina eha ama pata amamae kwadudu ana tuta nihenina. Wayahina, tau vi‑ata aitamoata aitamoata yai vi‑nua‑dadana inau‑tamoia, e ivi‑nua‑dadani meagai‑nana ini‑tawanei, e yai nua‑vaniaha nui idewa‑dadani awa‑navu ahiahina ana wava Poenikisi ivaniahei. Taui yai nuanua Poenikisi nihenina amamaei a itoava kwadudu ana tuta na‑iakwa wayahina. Awa‑navu‑nana bonabona ana wava Kirete wayahina mamaei. Ka papani‑nana wayahina kadunedune yavanatea, kadue kadunedune aunupua.
12 Não sendo o porto próprio para invernar, a maioria deles era de opinião que deviam partir dali, para ver se podiam chegar a Fenice e aí passar o inverno, visto ser um porto de Creta, que olha para o noroeste e para o sudoeste.
13 Ka avaha aunupu kikituna vi‑putu hunahuna, e wae a tau paisewa inuanua yahinana akanai Poenikisi aubo‑tamanei. Akaka nomu itaini ivane, ka Kirete nepena tania asi‑nata aomomo.
13 Soprando brandamente o vento sul, e pensando eles ter alcançado o que desejavam, levantaram âncora e foram costeando mais de perto a ilha de Creta.
14 Kate tuta eha ani‑hoina iakwa, e yahina tunina ivi‑wahani Eurakulo vinꞌ‑omo. Ka yahinana vivane wedinia ananina, ka hunahuna bonabona a papani wayahina.
14 Entretanto, não muito depois, desencadeou-se, do lado da ilha, um tufão de vento, chamado Euroaquilão.
15 Ka yahinana ananina, ka eha ama pata ata‑vine yahina matana, ka eha ama pata Poenikisi ata‑vaniahe. Akaka awaehei hunahuna, ka anunueai deina.
15 O navio foi arrastado com violência e, sem poder resistir ao vento, cessamos a manobra e nos fomos deixando levar.
16 Ka bonabona kikituna ana wava Kauda upuna avenau, ka wae a tau paisewa ibebewa ani‑vainena, wae a pai tana‑iwaha itaini ivane.
16 Passando ao abrigo de uma ilhota chamada Cauda, com dificuldade conseguimos recolher o bote.
17 Iakwa, manawa iepei, e wae itawatawani, ka nomu iopuei, e wedinia iawaehei mai‑nuai iveiveai. Iuna imatamatauta apaina Siritisi nene magamata wayahina na‑tuna na‑pwata. Wayahina, naya ibunia ka anunueai.
17 Tendo içado o bote, os marinheiros usaram de todos os meios para reforçar o navio com cabos de segurança. E, temendo que fossem encalhar nos bancos de areia de Sirte, desceram as velas e foram à deriva.
18 Ka auyewana wayahina wedinia ananina wae nau‑vinevinei. Wayahina, mana navia, wae a vi‑totoha ivitua‑yavunei iopu hawana.
18 Açoitados severamente pela tormenta, no dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Ka wedinia anꞌ auyewa vꞌ‑itonuna wayahina, taui nimaia wae a gugua ivitua‑yavunei.
19 E, no terceiro dia, nós mesmos, com as próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Ka auyewa habuhabuna nihenina wedinia‑nana hunahuna ananina. Ka auyewa‑naia nihenia eha ama pata babau adueye, kadu ioyoma‑naia nihenia wadima eha ata‑dueye deina. Ka habuhabuai avaha anuanua aitamoata agavivina. Yama nua‑vaniaha yama vidoha wayahina avo‑haini.
20 E, não aparecendo, havia já alguns dias, nem sol nem estrelas, caindo sobre nós grande tempestade, dissipou-se, afinal, toda a esperança de salvamento.
21 Ka wae a tau paisewa itoha‑vi‑anai, ka tuta bana mamanaina wayahina eha itꞌ‑amam. Ka Paulo mataia mini, ka ivona,
21 Havendo todos estado muito tempo sem comer, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: — Senhores, na verdade, era preciso terem-me atendido e não partir de Creta, para evitar este dano e perda.
22 Kate ataina tuta yauke apa‑taputapuemi, e avo‑vi‑vatumi. Iuna munia, eha aitam koiaka wayahikaia nꞌ‑aniga vita taina wayahina. Kate wedinia wae taina ana heta vita‑vovoni.
22 Mas agora aconselho que tenham coragem, porque nenhuma vida se perderá, mas somente o navio.
23 Navinavi ioyoma wayahina Yaubada tauna yanꞌ anelose vi‑tunei omo wayahiua. Ka Yaubada‑nana vivane yau Yaubada kadu au tau veimea. Ka anelose‑nana omo, nepeua mini,
23 Porque, esta mesma noite, um anjo do Deus a quem pertenço e a quem sirvo, esteve comigo,
24 e voneu, ivona, ‘Paulo, eha ematauta. Wamke nau‑wawanim SisaV matana emini, e tauna nau‑wawani na‑nau‑yanahim. Ka Yaubada am‑venena awawaehina ananina awaehem. Iuna munia, eha aitam koiaka taui habuhabui nui uvi‑ata wayahia nꞌ‑aniga.’
24 dizendo: “Paulo, não tenha medo! É preciso que você compareça diante de César, e eis que Deus, por sua graça, lhe deu todos os que navegam com você.”
25 Wayahina, yaiau, avonemi unꞌ‑ate‑vatu ahiahina. Iuna yauke avitumahanei dewaia taina inꞌ‑omo Yaubada mataedau aitamoata deinake.
25 Portanto, senhores, tenham coragem! Pois eu confio em Deus que tudo vai acontecer conforme me foi dito.
26 Kate nau‑wawanika bonabona aitam wayahina kana‑tuna.”
26 Porém é necessário que sejamos arrastados para alguma ilha.
27 Ka wedinia‑nana hunahuna auyewa ai yau 14 nihenia. Ka ioyoma vi‑14‑na vinꞌ‑omo, ka Hawana Adiria wayahina anunueai. Ka ioyomana pouna wae a tau paisewa tupwai iayaune avaha tanopi nepena aomo.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo nós batidos de um lado para outro no mar Adriático, por volta da meia-noite os marinheiros pressentiram que se aproximavam de alguma terra.
28 Wayahina, manawa mamanaina iepei ione‑dadani vivane hawana a vi‑manamana ivaniahei. Ka naona a vi‑manamana ai yau 40 mitaV ivaniahei. Ka tuta kikituna iakwa ione‑dadana‑havinei, e a vi‑manamana ai yau 30 mitaV ivaniahei.
28 E, lançando a sonda, viram que a profundidade era de trinta e seis metros. Passando um pouco mais adiante, tornando a lançar a sonda, viram que a profundidade era de vinte e sete metros.
29 Akaka imatamatauta, e tuta eha ani‑hoina na‑iakwa wayahina aitam hanu ananina wae na‑tutu‑bwegei. Akanai ka, nomu na nau‑punina ionei wae munina wayahina, ka iviama ka ipotapota mana na‑mahete.
29 E, receosos de que fôssemos atirados contra lugares rochosos, lançaram da popa quatro âncoras e oravam para que rompesse o dia.
30 Ka wae a tau paisewa yai viam‑nonona inau‑vevewanei. Ivoneai nomu tupwai ibouni wae mutuna wayahina. Akaka ivi‑putu wae a pai tana‑iwaha iopuei hawana, e ina‑novo‑dadana.
30 Nisto os marinheiros tentaram escapar do navio. Arriaram o bote no mar, a pretexto de que iam largar âncoras da proa.
31 Kate Paulo, avaha yai dewa dueyei, tau eta‑naonao‑nana, ka kadu tauna ya tau nau‑havia wayahia ivona, “Aituhu ononotoi taina wae ini‑tawanei, itomi eha ami pata ito‑yavuha uvaniahe, kate yawaimi ina‑iakwa.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: — Se estes não permanecerem a bordo, vocês não poderão se salvar.
32 Akanai ka, tau nau‑havia‑naia wae a pai tana‑iwaha a manawa iaupwei, e ipeu anuei.
32 Então os soldados cortaram os cabos do bote e o deixaram afastar-se.
33 Ka mata‑hamwahamwanina Paulo habuhabui vonei, ivona, “Yaiau, habuhabumi nau‑wawanimi unꞌ‑am, iuna auyewa ai yau 14 nihenia uainahe, utoha‑vi‑anai, udewa‑didiguna. Wayahina, ininimi ihanua ananina.
33 Enquanto amanhecia, Paulo rogava a todos que se alimentassem, dizendo: — Hoje é o décimo quarto dia em que, esperando, vocês estão sem comer, não tendo provado nada.
34 Ataina avonemi, nau‑wawanimi unꞌ‑am, e yavuha uvaniahei deina. Eha aitam koiaka wayahimia inahe uvaniahe.”
34 Por isso peço que comam alguma coisa, pois disto depende a sobrevivência de vocês. Porque nenhum de vocês perderá nem mesmo um fio de cabelo.
35 Ka ya vonana iakwa, e palaua epei, ka yoko habuhabui mataia nau‑kaiwa Yaubada wayahina, akaka gibui, e vi‑putu iam.
35 Tendo dito isto, pegando um pão, deu graças a Deus na presença de todos e, depois de o partir, começou a comer.
36 Ka habuhabui iate‑vatu, e nuai vidoha, e palaua kadu iamam.
36 Todos ficaram mais animados e se puseram também a comer.
37 Ka habuhabuai tau vi‑ata ama yau vivane 276.
37 Estávamos no navio duzentas e setenta e seis pessoas ao todo.
38 Ka avaha iam‑iaua, akaka witiV utuna ione‑yavunei vivane wae ivo‑vi‑meani deina.
38 Refeitos com a comida, aliviaram o navio, jogando o trigo no mar.
39 Ka avaha mana navia, idune‑dadani, kate tania tanoi eha itꞌ‑anamane. Ka aitam awa‑navu nihenina idueyei, ka tania magamagama. Wayahina, habuhabui ivi‑nua‑dadani aituhu ana pata, wae ina‑tuna tania‑nana wayahina.
39 Quando amanheceu, não reconheceram a terra, mas avistaram uma enseada, onde havia uma praia. Então consultaram entre si se não podiam encalhar ali o navio.
40 Akaka wae ana nomu iyavuhi‑neiei, hawana nihenina ini‑tawanei, ka tuta aitamoata wayahina weyaisi a manawa iyavuhi. Ka naya naona itaini isi‑nai ivane yahina wayahina, ka tania ivenau‑dadani.
40 Cortando os cabos das âncoras, deixaram que ficassem no mar. Soltaram também as amarras do leme. E, alçando a vela de proa ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Kate wae mutuna ivane nene wayahina ka toyoa. Ka nupunina ipuna ivi‑putu itutu‑bwegebwegei.
41 Dando, porém, num lugar onde duas correntes se encontravam, encalharam ali o navio; a proa encravou-se e ficou imóvel, mas a popa se despedaçava pela violência das ondas.
42 Ka tau nau‑havia‑naia yai nuanua taui yohoyohoni imamaei aitamoata aitamoata inau‑vi‑anigi‑neiei. Iuna inuanua apaina kadi tupwai wayahia ihuna‑tubetube ina‑novo.
42 O parecer dos soldados era que os presos deviam ser mortos, para que nenhum deles fugisse nadando.
43 Kate tau eta‑naonao‑nana nuanuana Paulo na‑ito‑yavuhi. Wayahina, ya tau nau‑havia yai nuanuana vito‑potei, ka taui yohoyohoni imamaei veimeyei, ivona, “Aituhu aviyaivia wayahimia ami pata utubetube, akanai uni‑ubaubau utubetube uvanevane ayayana.”
43 Mas o centurião, querendo salvar Paulo, impediu-os de fazer isso. Ordenou que os que soubessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Ka taui eha ai pata itubetube, tupwai wayahia ai wayahina ihuna‑tubetube, ka tupwai wayahia wae hutana wayahina ipoyꞌ‑avini ihuna‑tubetube. Ka habuhabuai ayayana avaniahei ahiahina deinake. Eha aitam koiaka wayahiaia ta‑gavivina.Ka habuhabuai ayayana avaniahei ahiahina|alt="Shipwreck" src="GS-IB04218.tif" size="span" loc="ACT 27:41-44" ref="27:44"
44 Quanto aos demais, que se salvassem, uns, em tábuas, e outros, em destroços do navio. E foi assim que todos se salvaram em terra.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.