Apocalipse 6
Awaeha Vovouna Minaveha Movia (MVN) vs NVI
1 Ka yauke adunedune, e Lami‑nanaV pai ginuma nunumina a pai bou‑pota naona bwege‑yavunei. Ka aitam vahitau yawayawai wayahia movina anitana deina anononi, ivona, “Enꞌ‑omoi.”
1 Observei quando o Cordeiro abriu o primeiro dos sete selos. Então ouvi um dos seres viventes dizer com voz de trovão: "Venha! "
2 Ka adunedune, ka tepaua aitam osiV kavukavuna mimini adueyei, ka a tau vi‑ata nimana nau‑havia a pwapwayovu poyꞌ‑avini. Ka tauna a kunu‑nabanaba vaniahei, e vi‑ata ine tau vane‑tawane deina, ka ya nuanua papani habuhabuna vi‑peui.
2 Olhei, e diante de mim estava um cavalo branco! Seu cavaleiro empunhava um arco, e foi-lhe dada uma coroa; ele cavalgava como vencedor determinado a vencer.
3 Ka Lami‑nanaV pai ginuma nunumina a pai bou‑pota vꞌ‑inuana bwege‑yavunei. Ka vꞌ‑inuana vahitau yawayawai wayahia movina anononi, ivona, “Enꞌ‑omoi.”
3 Quando o Cordeiro abriu o segundo selo, ouvi o segundo ser vivente dizer: "Venha! "
4 Akaka kadu aitam osiV omo, ka tauna yabebenina ai ananata deina, ka a tau vi‑ata bagibagi vaniahei, e tauna ana pata maꞌ gomagomanina tanopia nꞌ‑epa‑yavunei, ka tauna ana pata tomotau veimeyei taui yaiai inau‑vi‑anigi. Ka tauna inama ananina vaniahei.
4 Então saiu outro cavalo; e este era vermelho. Seu cavaleiro recebeu poder para tirar a paz da terra e fazer que os homens se matassem uns aos outros. E lhe foi dada uma grande espada.
5 Ka Lami‑nanaV pai ginuma nunumina a pai bou‑pota vꞌ‑itonuna bwege‑yavunei. Ka vꞌ‑itonuna vahitau yawayawai wayahia movina anononi, ivona, “Enꞌ‑omoi.” Ka adunedune, ka tepaua aitam osiV nigenigena mimini adueyei, ka a tau vi‑ata aitam pai ito‑pwapwa aniani wayahina nimana poyꞌ‑avini.
5 Quando o Cordeiro abriu o terceiro selo, ouvi o terceiro ser vivente dizer: "Venha! " Olhei, e diante de mim estava um cavalo preto. Seu cavaleiro tinha na mão uma balança.
6 Ka aitam putuna anononi vahitau yawayawai wayahia, a nonona movina deina, ka movi‑nana osiV a tau vi‑ata vonei, ivona, “Tomotau ai nau‑pata yai paisewa auyewa aitamoata wayahina kikituna, vivane witiV a ito‑pwapwa aitamoata, o kadi baliV a ito‑pwapwa aitonu. Ka eha oliveV wetona evi‑goyoi, ka eha wainaV evi‑goyoi.”
6 Então ouvi o que parecia uma voz entre os quatro seres viventes, dizendo: "Um quilo de trigo por um denário, e três quilos de cevada por um denário, e não danifique o azeite e o vinho! "
7 Ka Lami‑nanaV pai ginuma nunumina a pai bou‑pota vi‑nau‑punina bwege‑yavunei. Ka vi‑nau‑punina vahitau yawayawai wayahia movina anononi, ivona, “Enꞌ‑omoi.”
7 Quando o Cordeiro abriu o quarto selo, ouvi a voz do quarto ser vivente dizer: "Venha! "
8 Ka adunedune, ka tepaua aitam osiV mimini adueyei, ka ana dune tau mate wagana deina, ka a tau vi‑ata ana wava Aniga, ka kadu tauna munina nepena HadesiV vi‑muniei. Ka taui bagibagi ivaniahei, e tomotau inau‑vi‑anigi. Aituhu tau maꞌ tanopi habuhabui katana‑vewani gwau ai yau 4 wayahia, akanai Aniga a niam nui ai pata gwau aitamoata wayahia inau‑vi‑anigi inama wayahina, ka am navovo wayahina, ka muya wayahina, ka kadu vahitau udaudana wayahia.
8 Olhei, e diante de mim estava um cavalo amarelo. Seu cavaleiro chamava-se Morte, e o Hades o seguia de perto. Foi-lhes dado poder sobre um quarto da terra para matar pela espada, pela fome, por pragas e por meio dos animais selvagens da terra.
9 Ka Lami‑nanaV pai ginuma nunumina a pai bou‑pota vi‑5‑na bwege‑yavunei. Ka vi‑nomu a pai vi‑ai ipuna adunedune, e tomotau nuai adueyei. Tuta nonova wayahina tanopia Yaubada yana vona ivitumahanei kadu ihaehaeyei toyoina. Wayahina, ai havia inau‑vi‑anigi.
9 Quando ele abriu o quinto selo, vi debaixo do altar as almas daqueles que haviam sido mortos por causa da palavra de Deus e do testemunho que deram.
10 Ka taui movi anani ivivi‑hone, ivonavona kadu ivi‑tanatanai, “Kauvea, wamke Tau Bagibagi‑vainem! Ka wamke ahihimata ka tunutunuhim. Itoai avaha apotapota a itoava wamke tau maꞌ tanopi enau‑yanahi wayahina, e ai dewa‑yaiyai evi‑nua‑dadani evenei ivaniahei, vivane ai nau‑pata ama aniga wayahi. Ka ai vi‑am auyewa kadu nau‑wawaniai apotapota?”
10 Eles clamavam em alta voz: "Até quando, ó Soberano santo e verdadeiro, esperarás para julgar os habitantes da terra e vingar o nosso sangue? "
11 Ka yai vonana iakwa, e aitamoata aitamoata wayahia kwama kavukavuna ka mamanaina ivaniahei, ka aitam movi vonei, ivona, “Itomi nau‑wawanimi yaiami kadu vavaneimi upotapotai. Iuna tuta eha ani‑hoina na‑iakwa wayahina, e tau maꞌ tanopi taui inau‑vi‑anigi taumi aitamoata deinake. Wayahina, nau‑wawanimi upotapota a itoava avaha taui habuhabui ai yau inau‑yehai iakwa wayahina.”
11 Então cada um deles recebeu uma veste branca, e foi-lhes dito que esperassem um pouco mais, até que se completasse o número dos seus conservos e irmãos, que deveriam ser mortos como eles.
12 Ka adunedune, e Lami‑nanaV pai ginuma nunumina a pai bou‑pota vi‑6‑na bwege‑yavunei. Ka yoyoyo ananina si‑putu, ka babau vi‑nigenige, kwama moimoiana nigenigena gotiV vutuvutuna wayahina inau‑vevewanei deina,
12 Observei quando ele abriu o sexto selo. Houve um grande terremoto. O sol ficou escuro como tecido de crina negra, toda a lua tornou-se vermelha como sangue,
13 ka wadima wahuma ipeu iopu‑me tanopia, ai madaiba uana pai nau‑yehata memeanina imaumaua tanopia yahina bagibagina hunahuna wayahina deina.
13 e as estrelas do céu caíram sobre a terra como figos verdes caem da figueira quando sacudidos por um vento forte.
14 Ka wahuma adueyei nunumi maiova, ana dune pai ginuma nunumina tomotau inunumi deina. Ka tanopia adunedune, ka oya aitamoata aitamoata kadu bonabona aitamoata aitamoata adueyei ai avutu ivenau‑tawanei.
14 O céu foi se recolhendo como se enrola um pergaminho, e todas as montanhas e ilhas foram removidas de seus lugares.
15 Ka kiniV habuhabui tanopia, ka kiniV natunatui, ka tau nau‑havia ai tau veimea, ka tau kaikaiwabo, ka tau bagibagi, ka tau paisewa‑kavokavovo aitamoata aitamoata, ka taui ai pata ai heta yawai iveimeyei, aitamoata aitamoata wayahia inovo‑tawanei ineine guba wayahia, o kadi oya ai hanu anani wayahia ihivahivai.
15 Então os reis da terra, os príncipes, os generais, os ricos, os poderosos — todos os homens, quer escravos, quer livres, esconderam-se em cavernas e entre as rochas das montanhas.
16 Ka ivivi‑hone oya wayahia, o hanu wayahia, ivonavona, “Oya! Hanu! Upeupeu ka uopupu‑me hetaia! Ka uhivai tauna pai manuena ahihi‑vaine‑nana hetana manuena tepana wayahina, ka uhivai Lami‑nanaV ya nua‑goyo wayahina!
16 Eles gritavam às montanhas e às rochas: "Caiam sobre nós e escondam-nos da face daquele que está assentado no trono e da ira do Cordeiro!
17 Iuna taui ainuai yai nua‑goyo anꞌ auyewa avaha omoi, ka eha aitam koiaka ana pata taui mataia na‑mini.”
17 Pois chegou o grande dia da ira deles; e quem poderá suportar? "
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.