Juízes 14
mri2012 (MRI2012) vs NVI
1 Nā, ka heke a Hamahona, ki Timinata, ā, ka kite i tētahi wahine i Timinata nō ngā tamāhine a ngā Pirihitini.
1 Sansão desceu a Timna e viu ali uma mulher do povo filisteu.
2 Nā, ka haere ia, ka kōrero ki tōna pāpā rāua ko tōna whaea, ka mea, “I kite ahau i tētahi wahine i Timinata, nō ngā tamāhine a ngā Pirihitini; nā, mā kōrua ia e tiki āianei hei wahine māku.”
2 Quando voltou para casa, disse a seu pai e a sua mãe: "Vi uma mulher filistéia em Timna; consigam essa mulher para ser minha esposa".
3 Kātahi ka mea tōna pāpā rāua ko tōna whaea ki a ia; “He kore koia nō te wahine i roto i ngā tamāhine a ōu tuākana, a tōku iwi katoa hoki, i haere ai koe ki te tiki wahine i roto i ngā Pirihitini kokotikore?”
3 Seu pai e sua mãe lhe perguntaram: "Será que não há mulher entre os seus parentes ou entre todo o seu povo? Você tem que ir aos filisteus incircuncisos para conseguir esposa? " Sansão, porém, disse ao pai: "Consiga-a para mim. É ela que me agrada".
4 Kīhai hoki tōna pāpā rāua ko tōna whaea i mōhio he mea tēnā nā Ihowā, he take riri ki ngā Pirihitini te rapua ana e ia. Nā, i taua wā he rangatira ngā Pirihitini nō Īharaira.
4 Seus pais não sabiam que isso vinha do Senhor, que buscava ocasião contra os filisteus; pois naquela época eles dominavam Israel.
5 Nā, ka haere a Hamahona, rātou ko tōna pāpā, ko tōna whaea, ki Timinata, ā, ka tae ki ngā māra wāina o Timinata, nā, ko te hāmamatanga o tētahi kūao raiona; rere ana ki a ia.
5 Sansão foi para Timna com seu pai e sua mãe. Quando se aproximavam das vinhas de Timna, de repente um leão forte veio rugindo na direção dele.
6 Nā, ko te putanga iho o te Wairua o Ihowā ki runga ki a ia, haea ana e ia, me te mea e haehae ana ia i te kūao koati; kāhore hoki he mea i tōna ringa. Kīhai hoki i kōrerotia e ia ki tōna pāpā rāua ko tōna whaea tāna i mea ai.
6 O Espírito do Senhor apossou-se de Sansão, e ele, sem nada nas mãos, rasgou o leão como se fosse um cabrito. Mas não contou nem ao pai nem à mãe o que fizera.
7 Nā, ka haere ia ki raro, ā, ka kōrero ki taua wahine; ā, pai tonu tērā ki tā Hamahona titiro.
7 Então foi conversar com a mulher de quem gostava.
8 Ā roa iho, ka hoki ia ki te tiki i a ia, ā, nō tōna pekanga atu kia kite i te tinana o te raiona, nā, he pōkai pī kei roto i te riu o te raiona, he honi anō hoki.
8 Algum tempo depois, quando voltou para casar-se com ela, Sansão saiu do caminho para olhar o cadáver do leão, e nele havia um enxame de abelhas e mel.
9 Nā, ka mauria e ia i ōna ringa, ā, ka kai haere; ā, ka tae ki tōna pāpā rāua ko tōna whaea, ka hoatu mā rāua, ā, kai ana rāua, kīhai hoki i kōrerotia e ia ki a rāua he mea tango mai nāna taua honi i roto i te riu o te raiona.
9 Tirou o mel com as mãos e o foi comendo pelo caminho. Quando voltou aos seus pais, repartiu com eles o mel, e eles também comeram. Mas não lhes contou que tinha tirado o mel do cadáver do leão.
10 Nā, ka haere tōna pāpā ki taua wahine, ā, ka tukua e Hamahona he hākari ki reira; ko te tikanga hoki tērā mā ngā taitamariki.
10 Seu pai desceu à casa da mulher, e Sansão deu ali uma festa, como era costume dos noivos.
11 Ā, nō tō rātou kitenga i a ia, nā, ka tīkina atu e rātou ētahi hoa e toru tekau, hei noho ki a ia.
11 Quando ele chegou, trouxeram-lhe trinta rapazes para o acompanharem na festa.
12 Nā, ka mea a Hamahona ki a rātou, “Me kōrero e ahau he kai ki a koutou. Ki te āta whakaaturia mai tōna tikanga ki ahau i ngā rā e whitu o te hākari, ki te kitea e koutou, nā, me hoatu e ahau ētahi kākahu rīnena ki a koutou, kia toru tekau, kia toru tekau anō ngā whakarua mō ngā kākahu.
12 "Vou propor-lhes um enigma", disse-lhes Sansão. "Se vocês puderem dar-me a resposta certa durante os sete dias da festa, então eu lhes darei trinta vestes de linho e trinta mudas de roupas.
13 Ā, ki te kāhore e taea e koutou te whakaatu tōna tikanga ki ahau, nā, kia toru tekau ngā kākahu rīnena e hōmai e koutou ki ahau, kia toru tekau anō hoki ngā whakarua mō ngā kākahu.”
13 Se não conseguirem dar-me a resposta, vocês me darão trinta vestes de linho e trinta mudas de roupas. " "Proponha-nos o seu enigma", disseram. "Vamos ouvi-lo. "
14 Nā, ka mea ia ki a rātou,
14 Disse ele então: "Do que come saiu comida; do que é forte saiu doçura". Durante três dias eles não conseguiram dar a resposta.
15 Ā, i te whitu o ngā rā ka mea rātou ki te wahine a Hamahona, “Whakawaia tāu tahu kia whakaaturia mai e ia te kai ki a mātou, kei tahuna koe me te whare o tōu pāpā e mātou ki te ahi. He pāhua koia i a mātou i karangatia ai mātou e kōrua?”
15 No quarto dia disseram à mulher de Sansão: "Convença o seu marido a explicar o enigma. Caso contrário, poremos fogo em você e na família de seu pai, e vocês morrerão. Você nos convidou para nos roubar? "
16 Ā, ka tangi te wahine a Hamahona ki a ia, ka mea, “Kua kino noa iho koe ki ahau, kāhore hoki ōu aroha ki ahau. Kua makā nei e koe he kai ki ngā tama a tōku iwi, ā, kīhai i whakaaturia tōna tikanga ki ahau.”
16 Então a mulher de Sansão implorou-lhe aos prantos: "Você me odeia! Você não me ama! Você deu ao meu povo um enigma, mas não me contou a resposta! " "Nem a meu pai e à minha mãe expliquei o enigma", respondeu ele. "Por que deveria explicá-lo a você? "
17 Nā, ka tangi ia ki a ia i aua rā e whitu o tā rātou hākari; ā, i te whitu o ngā rā ka whakaaturia e ia ki a ia, he tohe hoki nōna ki a ia; ā, whakaaturia ana e ia ki ngā tama a tōna iwi.
17 Ela chorou durante o restante da semana da festa. Por fim, no sétimo dia, ele lhe contou, pois ela continuava a perturbá-lo. Ela, por sua vez, revelou o enigma ao seu povo.
18 Nā, ka mea ngā tāngata o te pā ki a ia i te whitu o ngā rā, i te mea kāhore anō i tō noa te rā,
18 Antes do pôr-do-sol do sétimo dia, os homens da cidade vieram lhe dizer: "O que é mais doce que o mel? O que é mais forte que o leão? " Sansão lhes disse: "Se vocês não tivessem arado com a minha novilha, não teriam solucionado o meu enigma".
19 Nā, ko te tino putanga mai o te Wairua o Ihowā ki runga ki a ia, ā, haere ana ia ki raro, ki Ahakerono, ā, patua iho o rātou e toru tekau ngā tāngata, nā, huia ana e ia o rātou, ā, hoatu ana he whakarua mō ngā kākahu o ngā kaiwhakaatu o te tikanga o te kai. Nā, mura tonu tōna riri, ā, haere ana ia ki runga ki te whare o tōna pāpā.
19 Então o Espírito do Senhor apossou-se de Sansão. Ele desceu a Ascalom, matou trinta homens, pegou as suas roupas e as deu aos que tinham explicado o enigma. Depois, enfurecido, foi para a casa do seu pai.
20 Heoi, hoatu ana tā Hamahona wahine ki tōna hoa i waiho hei hoa mōna.
20 E a mulher de Sansão foi dada ao amigo que tinha sido o acompanhante dele no casamento.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Juízes 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.