Gálatas 2

mri (MRI) vs NVI

Sair da comparação
NVI Nova Versão Internacional
1 Muri iho, kia pahure ngā tau tekau mā whā, ka haere anō ahau ki Hiruhārama māua ko Pānapa, me te mau anō i a Taituha hei hoa mōku.
1 Catorze anos depois, subi novamente a Jerusalém, dessa vez com Barnabé, levando também Tito comigo.
2 Nā te whaka­kite­nga mai hoki ahau i haere ai, ā, whaka­takoto­ria ana e ahau ki a rātou te rongo­pai e kauwhau­tia nei e ahau ki ngā tauiwi; otiia, i meatia puku­tia ki te hunga whai ingoa, kei mau­mau kau tāku oma onāia­nei, ō mua rā rānei.
2 Fui para lá por causa de uma revelação e expus diante deles o evangelho que prego entre os gentios, fazendo-o, porém, em particular aos que pareciam mais influentes, para não correr ou ter corrido em vão.
3 Kīhai ia a Taituha tōku hoa, he Kariki nei ia, i meinga kia kotia.
3 Mas nem mesmo Tito, que estava comigo, foi obrigado a circuncidar-se, apesar de ser grego.
4 Mō ngā tēina teka hoki i whaka­urua puku­tia mai, i haere puku mai nei ki te tiro­tiro i tō mātou āhua, he here­kore i roto i a Karaiti Īhu, kia whaka­tau­reka­reka ai rātou i a mātou.
4 Essa questão foi levantada porque alguns falsos irmãos infiltraram-se em nosso meio para espionar a liberdade que temos em Cristo Jesus e nos reduzir à escravidão.
5 Kīhai rawa mātou i whaka­ngā­wari iho, i rongo ki a rātou, ahakoa kotahi hāora; he mea kia mau ai te pono o te rongo­pai ki a koutou.
5 Não nos submetemos a eles nem por um instante, para que a verdade do evangelho permanecesse com vocês.
6 Otirā, ko te hunga whai ingoa – ahakoa he aha rātou, kāhore tahi he tikanga ki ahau; kāhore a te Atua whaka­pai ki te kanohi tangata – kīhai rātou, te hunga whai ingoa, i whaka­atu mea ki ahau.
6 Quanto aos que pareciam influentes — o que eram então não faz diferença para mim; Deus não julga pela aparência — tais homens influentes não me acrescentaram nada.
7 Engari i tō rātou kite­nga kua tukua ki ahau te rongo­pai ki te kotinga­kore, pērā hoki me tērā ki te kotinga kua tukua rā ki a Pita;
7 Pelo contrário, reconheceram que a mim havia sido confiada a pregação do evangelho aos incircuncisos, assim como a Pedro, aos circuncisos.
8 ko te kai­mahi hoki i roto i a Pita hei āpō­toro ki te kotinga, mahi ana anō ia i roto i ahau ki ngā tauiwi.
8 Pois Deus, que operou por meio de Pedro como apóstolo aos circuncisos, também operou por meu intermédio para com os gentios.
9 Nā, nō rātou ka mātau ki te aroha noa kua hōmai ki ahau, ka hōmai e Hēmi, e Kipa, e Hoani, i meinga nei hei pou, ngā ringa matau hei whaka­hoa­tanga ki a māua ko Pānapa, mō māua kia haere ki ngā tauiwi, ko rātou ia ki te kotinga.
9 Reconhecendo a graça que me fora concedida, Tiago, Pedro e João, tidos como colunas, estenderam a mão direita a mim e a Barnabé em sinal de comunhão. Eles concordaram em que devíamos nos dirigir aos gentios, e eles, aos circuncisos.
10 Otiia, me mahara māua ki te hunga rawa­kore; he mea anō hoki tēnā i hihiko ai ahau.
10 Somente pediram que nos lembrássemos dos pobres, o que me esforcei por fazer.
11 Nā, i te taenga mai o Kipa ki Anatioka, ka whaka­tika atu ahau ki a ia he kanohi, he kanohi, nō te mea kua tika kia whaka­hē­ngia ia.
11 Quando, porém, Pedro veio a Antioquia, enfrentei-o face a face, por sua atitude condenável.
12 I mua hoki o te taenga mai o ētahi i a Hēmi, e kai tahi ana ia me ngā tauiwi. Nō tō rātou taenga mai ia, neke atu ana ia, momotu kē ana i a ia; i mataku hoki ki te hunga o te kotinga.
12 Pois, antes de chegarem alguns da parte de Tiago, ele comia com os gentios. Quando, porém, eles chegaram, afastou-se e separou-se dos gentios, temendo os que eram da circuncisão.
13 I uru anō ērā atu Hūrai ki tōna tini­hanga; heoi, riro pū a Pānapa i tō rātou tini­hanga.
13 Os demais judeus também se uniram a ele nessa hipocrisia, de modo que até Barnabé se deixou levar.
14 Otirā, i tōku kite­nga kīhai rātou i haere tika i runga i te pono o te rongo­pai, ka mea ahau ki a Kipa i te aro­aro o rātou katoa, ki te mea, “Ko koe, he Hūrai, ka whaka­tau­iwi i a koe, ā, kāhore e whaka­hūrai, me pēhea e taea ai e koe te mea ngā tauiwi kia Hūrai?”
14 Quando vi que não estavam andando de acordo com a verdade do evangelho, declarei a Pedro, diante de todos: "Você é judeu, mas vive como gentio e não como judeu. Portanto, como pode obrigar gentios a viverem como judeus?
15 “Ko tātou, ko ngā Hūrai tupu nei, ehara nei i te hunga hara nō ngā tauiwi,
15 "Nós, judeus de nascimento e não ‘gentios pecadores’,
16 kua mōhio nei ehara ngā mahi a te ture i te mea e tika ai te tangata, engari ko te whaka­pono ki a Īhu Karaiti; kua whaka­pono anō tātou ki a Īhu Karaiti, kia meinga ai te whaka­pono ki a te Karaiti hei tika mō tātou, kāhore ia ngā mahi a te ture; nō te mea kāhore rawa he kiko­kiko e tika i ngā mahi o te ture.
16 sabemos que o ninguém é justificado pela prática da lei, mas mediante a fé em Jesus Cristo. Assim, nós também cremos em Cristo Jesus para sermos justificados pela fé em Cristo, e não pela prática da lei, porque pela prática da lei ninguém será justificado.
17 Nā, i a tātou e whai nei kia whaka­tikaia i roto i a te Karaiti, ki te kitea tātou nei he hunga hara, he minita rānei a te Karaiti ki te hara? Kāhore rāpea.
17 "Se, porém, procurando ser justificados em Cristo descobrimos que nós mesmos somos pecadores, será Cristo então ministro do pecado? De modo algum!
18 Ki te mea hoki ka hangā anō e ahau ngā mea i wāhia e ahau, e whaka­kite ana ahau i ahau anō, he tangata hara.
18 Se reconstruo o que destruí, provo que sou transgressor.
19 Nā te ture hoki ahau i tū­pā­paku ai ki te ture, kia ora ai ahau ki te Atua.
19 Pois, por meio da lei eu morri para a lei, a fim de viver para Deus.
20 Kua rīpeka­tia tahi­tia ahau me te Karaiti; ā, e ora nei, ehara i te mea ko ahau, engari ko te Karaiti e ora ana i roto i ahau. E ora nei hoki ahau i roto i te kiko­kiko, he oranga nā te whaka­pono ki te Tama a te Atua, i aroha nei ki ahau, i tuku nei i a ia mōku.
20 Fui crucificado com Cristo. Assim, já não sou eu quem vive, mas Cristo vive em mim. A vida que agora vivo no corpo, vivo-a pela fé no filho de Deus, que me amou e se entregou por mim.
21 Kāhore āku whaka­kāhore i te aroha noa o te Atua; me­he­mea hoki i nā runga mai te tika i te ture, mau­mau mate noa a te Karaiti.”
21 Não anulo a graça de Deus; pois, se a justiça vem pela lei, Cristo morreu inutilmente! "

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gálatas 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.