Atos 27
mpa (MPA) vs VC
1 Bhela pabhakaamwili tujenda mbaka ku Italia, bhakumbei Paulo papamu na bhakongeka bhangi pahi ja ulingalilu waka Juliasi joakabhi nkolongwa wa manjolinjoli mu chikosi chekilowakika “Chikosi chaka Augusto.”
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Tukakwehi musitima jejihumika ku Adilamitio, jejakabhi jibhi wichu kwa mwanja wa kujenda kupetela bandali ja mkoa wa ku Asia, na kutumbu mwanja. Alistako, mundu wa ku Makedonia kuhuma ku Sesalonike, akabhi papamu na tepani.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Chilabhu jaki tukabhekiki ngimo ku bandali ja ku Sidoni. Juliasi akunhengi Paulo wichu kwa kumpwaghi ajenda kwa bhakochi bhaki, bhapata kumpeke hindu yeipalika kwake.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Kuhuma konihoku, tukapetiki munkeghinkeghi ja chilu cha ku Kipulo kwa kujepa mpongu ukale ghoukabhi upogha kuhuma kulongi jitu na kutuhibhalila.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Tukalombwiki bahali upambala wa mkoa wa ku Kilikia na ku Pamfilia, na kujeghela ngimo ku muchi wa ku Mila mkoa wa ku Likia.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Konihoku nkolongwa wa manjolinjoli jola akajihimani sitima jejihumika ku muchi wa ku Alekizandilia jejikabhi jijenda ku Italia, najombi akatukwehiki monihomu.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Tukajendiki mbolimboli kwa machobha ghamahele, na kwa mang'ahiku makolongwa tukahiki pambipi na muchi wa Nido. Maghambu mpongu ukabhi wakali kujendale kupogha, tukajendali na mwanja kwa kupetela upambala wa chilu cha ku Kilete, koni tukapetaje pambipi na ku Salimone ambaku mpongu ngacheukabhi wamaheli.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Tukajendali kwa mang'ahiku koni tukapeta mumaheku na kuhika pandu papalowakika “Bandali Jinyahi,” pambipi na muchi wa ku Lasea.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Chikahi chamahele chakabhi chipetike, tukahiki mu chikahi cha mang'ahiku cha mwanja wa musitima, maghambu machobha gha kukonga ghakabhi ghajomwili kupeta. Bhela Paulo akabhalakali ana:
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “Bhalongu bhangu, mona kubha mwanja ghoni anaubya na mang'ahiku makolongwa na hasala jamahele, nga kwa sitima na hibwahila pela, nambu hata kwa womi witu bhelabhela.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Nambu nkolongwa wa manjolinjoli jola akaghajetakili nakanopi malobhi ghaka joalongoha sitima na mweni sitima jela kupeta malobhi ghaka Paulo.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Na kwa kubha bandali jenijela ngachejabhi pandu panyahi pa kutama chikahi cha imbepu. Bhamaheli bhakapahi kujendale na mwanja, nahuli ngati ikawezakine bhahika ku bandali ja ku Foinike, na kutama konihoku chikahi cha imbepu. Foinike nde bandali ja chilu cha ku Kilete, jejibhi upambala wa kunkachi na kolijibhi lyobha, na kungondi na kolijibhi lyobha.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Bhela mpongu wamboni kuhuma kunkachi ukatumbwi kupogha, nabhombi pabhakaholali kubha bhaghapatiki ghala ghabhaghapalikaje, bhakakwehiki ngimo, na kujendale na mwanja mumaheku nakanopi ja Kilete.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Nambu chikahi nga chamahele, mpongu ukale ghoulowakeka, “Eulakilo,” ukatumbwi kupogha kuhuma ku chilu.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Mpongu ukajilapwi sitima jela, na kulepale kupengana na mpongu ghola, bhela tukajilehi sitima jipelakika pela na mpongu hoghu.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Patukabhi tupeta upambala wa kunkachi wa chilu kichoku chekilowakeka Kauda, tukaweziki kwa kung'ahika namaa kuukengalela watu wa kukengalela bhandu ghola ghoukabhi uhutakika na sitima jela.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Bhandu bha musitima bhala bhakaujingi watu musitima, na kujiyongaloha sitima kwa mighoji na kujikonga kwa makili kwa kujikengale na makili gha mpongu. Na maghambu bhakajowipi kubha ngabhipatila pa lundu lwa luhanga lwa kumaheku ja ku Libia, bhela bhakahulwi matanga na kujileka sitima jijendaje na mpongo.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Chilabhu jaki kwa kubhona mbelu ukona kujendale kupogha bhakatumbwi kulekela hibwahila ya musitima jela.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Na lichobha la katatu bhakaamwi kulekela hindu ya musitima mu machi kwa mabhoku ghabhu bhene.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Kwa machobha ghamahele ngachetwaweziki kubhona kabheti lyobha wala ndondwa, na mbelu ukolongwa ukajendali kupogha kwa makili. Pakujomukela tukahekiti uhobhalelu wokapi wa kukengaleka.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Na bhandu pabhakatami machobha ghamahele panga kula chilebhe, Paulo akajemiki na kupwagha, “Bhalongu bhangu, ikumpaliki kunyowane nepani na kukotoka kubhoha ngimo kuhuma ku Kilete, ngamukapatiki hasala jenu na kuhowa hindu ngati hayeyi.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Henu nunjopa mulipekya mtima, kwa ndandi njeta hata jumu pachilanda jinu joayipotilaje, nambu sitima pela nde jejiyonangikaje.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Maghambu ikilu ja lalenu mtumika wa kunani kwaka Chapanga jola ambaju nepani nde mundu waki, na jola jonunjojabhe nepani, akambitalile,
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 na kumbwaghila, ‘Paulo, ngawijoghopa! Maghambu ikupalika kujema palongi jaka Kaisali, na Chapanga kwa chihomu chaki kwaku, anakengalyaje womi wa bhandu bhokapi bhabhajenda papamu na wehapa ngabhipotela.’
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Bhela mulipekya mtima, bhalongu bhangu, kwa ndandi nunhobhale Chapanga kubha anaihengakika bhelabhela ngati moambwaghile.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Nambu itupalika sitima jitu kukangakika na mpongu na kulijegheka mumaheku ja chilu chimu.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Ikilu ja lichobha la komi na ncheche, mbelu ukabhi utupeleka akwo na akwo mu bahali ja ku Adilia. Pakwahiki pamahiku bhahenga lihengu bha musitima jela bhakaholaki kubha bhaheghali pambipi na pundema.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Bhela bhakalondiki kunyoleka kwa machi kujenda pahi kwa kuhelea ngoji ghoukongakiki chindu chekitopike, bhakapatiki ulachu wa mita alobaini, bhakajendali palongi pachokopi na kupema kabhete, bhakapatiki mita selasini.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Kwa kujoghopa kubha sitima ngajikwama mu maganga, bhakaheli ngimo ncheche kunyuma ja sitima, na kulobha kucha manyata.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Bhahenga lihengu bha musitima bhala bhapalika kutila, na bhakajomwi kujihele myatu jabhu mumachi koni bhakakopunganya kubha bhapala kuhelea ngimo kuhumi upambala wa kulongi wa sitima.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Nambu Paulo akumpwaghi nkolongwa wa manjolinjoli jola papamu na manjolinjoli bhangi kubha, “Bhandu abhabha nangakuhighali musitima ngankengaleke.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Bhela manjolinjoli bhakahekiti mighoji jejikabhi jikamulaki watu ghola na kulekakela uhabhuka mumachi.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Pambipi na pachibhombu, Paulo akabhapwaghi bhandu bhokapi bhakula chilebhe, akapwaghaje, “Henu lalenu lichobha la komi na ncheche kutumbu pamwakongiki kula chindu chokapi chela.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Bhela nunjopa mwehapa nkula chilebhe, maghambu mukipala nahuli njendalya kubha mabhome. Kwa ndandi njeta hata jumu pachilanda jinu joanahoa hata lijunju limu la mmutu waki.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Paakajomwi kulonge malobhi ghanihagha, Paulo akatoliki libumunda, akunchengwi Chapanga palongi jabhu bhokapi, akahekiti na kutumbu kula.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Bhela bhokapi bhakalipeki mtima, nabhombi bhakakuliki chilebhe.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Na tepani tetukabhi musitima jela tukabhi bhandu mia mbili na sabini na sita.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Pabhakatupile, bhakapungwizi kutopa kwa sitima kwa kulekela hibwahila ya ingano mu bahali.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Pakwahiki lukela, bhahenga lihengu bha musitima mola ngachebhajimanyi inchi jenijela, nambu bhakakuweni kuchimbundi kokujingi kundema, bhakaholali kujenda kujegheka sitima konikola ngati ikawezakine.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Bhela bhakanamwi ngimo na kuileka ijibhala mu bahali, bhelabhela bhakaleghali mighoji ja ingayi ya kulongoha sitima. Na panihapa bhakakongiki tanga limu kulongi ja sitima nahuli mpongu wakangaje, nabhombi bhakapiti kuchimbundi kola.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Nambu bhakahiki pandu pakwabhi na luhalu lwamaheli, na sitima jakakwamike. Na kulongi ja sitima kukajingi muluwanga na kupatila panga kunyukanyuka, kunyuma ja sitima kukatumbwi kuyonangeka ipandi ipandi kwa kulapulika na makili gha majegha.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Bhela manjolinjoli bhakaholali kubhakoma bhakongeka bhokapi, kwa kujoghopa kubha mundu ngaayihoghalela mbaka kumaheku na kutila.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Nambu kwa kubha nkolongwa wa manjolinjoli jola akapaliki kunkengalela Paulo, jombi akabhakanaki ngabhihenga ngati mobhapalilaje. Akabhalaghalaki bhala bhabhamanyi kuhoghalela bhahomba kuhuma musitima na kuhoghalela mbaka kumaheku,
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 na bhangi bhajengalyaje kwa kukamulaki mu ipandi ya sitima yeyayonangike. Bhenibhela nde motwahiki lukwali kundema.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.