Atos 27
mpa (MPA) vs NVT
1 Bhela pabhakaamwili tujenda mbaka ku Italia, bhakumbei Paulo papamu na bhakongeka bhangi pahi ja ulingalilu waka Juliasi joakabhi nkolongwa wa manjolinjoli mu chikosi chekilowakika “Chikosi chaka Augusto.”
1 Quando chegou a hora, zarpamos para a Itália. Paulo e muitos outros prisioneiros foram colocados sob a guarda de um oficial romano chamado Júlio, capitão do Regimento Imperial.
2 Tukakwehi musitima jejihumika ku Adilamitio, jejakabhi jibhi wichu kwa mwanja wa kujenda kupetela bandali ja mkoa wa ku Asia, na kutumbu mwanja. Alistako, mundu wa ku Makedonia kuhuma ku Sesalonike, akabhi papamu na tepani.
2 Aristarco, um macedônio de Tessalônica, nos acompanhou. Partimos num navio que tinha vindo do porto de Adramítio, no litoral noroeste da província da Ásia. Estavam previstas diversas paradas em portos ao longo da costa.
3 Chilabhu jaki tukabhekiki ngimo ku bandali ja ku Sidoni. Juliasi akunhengi Paulo wichu kwa kumpwaghi ajenda kwa bhakochi bhaki, bhapata kumpeke hindu yeipalika kwake.
3 No dia seguinte, quando ancoramos em Sidom, Júlio demonstrou bondade a Paulo permitindo-lhe que desembarcasse para visitar amigos e receber ajuda material deles.
4 Kuhuma konihoku, tukapetiki munkeghinkeghi ja chilu cha ku Kipulo kwa kujepa mpongu ukale ghoukabhi upogha kuhuma kulongi jitu na kutuhibhalila.
4 Quando partimos de lá, fomos costeando a ilha de Chipre, devido aos ventos contrários que tornavam difícil manter o rumo.
5 Tukalombwiki bahali upambala wa mkoa wa ku Kilikia na ku Pamfilia, na kujeghela ngimo ku muchi wa ku Mila mkoa wa ku Likia.
5 Prosseguindo por mar aberto, passamos pelo litoral da Cilícia e da Panfília, chegando a Mirra, na província de Lícia.
6 Konihoku nkolongwa wa manjolinjoli jola akajihimani sitima jejihumika ku muchi wa ku Alekizandilia jejikabhi jijenda ku Italia, najombi akatukwehiki monihomu.
6 Ali, o oficial no comando encontrou um navio egípcio de Alexandria que estava de partida para a Itália e nos fez embarcar.
7 Tukajendiki mbolimboli kwa machobha ghamahele, na kwa mang'ahiku makolongwa tukahiki pambipi na muchi wa Nido. Maghambu mpongu ukabhi wakali kujendale kupogha, tukajendali na mwanja kwa kupetela upambala wa chilu cha ku Kilete, koni tukapetaje pambipi na ku Salimone ambaku mpongu ngacheukabhi wamaheli.
7 Navegamos vagarosamente por vários dias e, depois de muita dificuldade, nos aproximamos de Cnido. Por causa dos ventos contrários, atravessamos para Creta, acompanhando o litoral menos exposto da ilha, defronte ao cabo de Salmona.
8 Tukajendali kwa mang'ahiku koni tukapeta mumaheku na kuhika pandu papalowakika “Bandali Jinyahi,” pambipi na muchi wa ku Lasea.
8 Costeamos a ilha com grande esforço, até que chegamos a Bons Portos, perto da cidade de Laseia.
9 Chikahi chamahele chakabhi chipetike, tukahiki mu chikahi cha mang'ahiku cha mwanja wa musitima, maghambu machobha gha kukonga ghakabhi ghajomwili kupeta. Bhela Paulo akabhalakali ana:
9 Havíamos perdido muito tempo. As condições climáticas estavam se tornando perigosas para a navegação, pois se aproximava o fim do outono, e Paulo tratou dessa questão com os oficiais do navio.
10 “Bhalongu bhangu, mona kubha mwanja ghoni anaubya na mang'ahiku makolongwa na hasala jamahele, nga kwa sitima na hibwahila pela, nambu hata kwa womi witu bhelabhela.”
10 Disse ele: “Senhores, se prosseguirmos, vejo que teremos problemas adiante. Haverá grande prejuízo para o navio e para a carga, e perigo para nossa vida”.
11 Nambu nkolongwa wa manjolinjoli jola akaghajetakili nakanopi malobhi ghaka joalongoha sitima na mweni sitima jela kupeta malobhi ghaka Paulo.
11 Mas o oficial encarregado dos prisioneiros deu mais ouvidos ao capitão e ao proprietário do navio que a Paulo.
12 Na kwa kubha bandali jenijela ngachejabhi pandu panyahi pa kutama chikahi cha imbepu. Bhamaheli bhakapahi kujendale na mwanja, nahuli ngati ikawezakine bhahika ku bandali ja ku Foinike, na kutama konihoku chikahi cha imbepu. Foinike nde bandali ja chilu cha ku Kilete, jejibhi upambala wa kunkachi na kolijibhi lyobha, na kungondi na kolijibhi lyobha.
12 E, uma vez que Bons Portos era uma enseada aberta, um péssimo lugar para passar o inverno, a maioria da tripulação desejava ir a Fenice, que ficava mais adiante na costa de Creta, e passar o inverno ali. Fenice era um bom porto, com abertura apenas para o sudoeste e o noroeste.
13 Bhela mpongu wamboni kuhuma kunkachi ukatumbwi kupogha, nabhombi pabhakaholali kubha bhaghapatiki ghala ghabhaghapalikaje, bhakakwehiki ngimo, na kujendale na mwanja mumaheku nakanopi ja Kilete.
13 Quando um vento leve começou a soprar do sul, os marinheiros pensaram que conseguiriam chegar lá a salvo. Por isso, levantaram âncora e foram costeando Creta.
14 Nambu chikahi nga chamahele, mpongu ukale ghoulowakeka, “Eulakilo,” ukatumbwi kupogha kuhuma ku chilu.
14 Mas o tempo mudou de repente, e um vento com força de furacão, chamado Nordeste, soprou sobre a ilha e nos empurrou para o mar aberto.
15 Mpongu ukajilapwi sitima jela, na kulepale kupengana na mpongu ghola, bhela tukajilehi sitima jipelakika pela na mpongu hoghu.
15 Como os marinheiros não conseguiam manobrar o navio para ficar de frente para o vento, desistiram e deixaram que fosse levado pela tempestade.
16 Patukabhi tupeta upambala wa kunkachi wa chilu kichoku chekilowakeka Kauda, tukaweziki kwa kung'ahika namaa kuukengalela watu wa kukengalela bhandu ghola ghoukabhi uhutakika na sitima jela.
16 Navegamos pelo lado menos exposto de uma pequena ilha chamada Cauda, onde, com muito custo, conseguimos içar para bordo o barco salva-vidas que viajava rebocado.
17 Bhandu bha musitima bhala bhakaujingi watu musitima, na kujiyongaloha sitima kwa mighoji na kujikonga kwa makili kwa kujikengale na makili gha mpongu. Na maghambu bhakajowipi kubha ngabhipatila pa lundu lwa luhanga lwa kumaheku ja ku Libia, bhela bhakahulwi matanga na kujileka sitima jijendaje na mpongo.
17 Então os marinheiros amarraram cordas em volta do casco do navio para reforçá-lo. Temiam ser arrastados para os bancos de areia de Sirte, diante do litoral africano, por isso baixaram a âncora flutuante para desacelerar o navio e deixaram que fosse levado pelo vento.
18 Chilabhu jaki kwa kubhona mbelu ukona kujendale kupogha bhakatumbwi kulekela hibwahila ya musitima jela.
18 No dia seguinte, como ventos com força de vendaval continuavam a castigar o navio, a tripulação começou a lançar a carga ao mar.
19 Na lichobha la katatu bhakaamwi kulekela hindu ya musitima mu machi kwa mabhoku ghabhu bhene.
19 No terceiro dia, removeram até mesmo parte do equipamento do navio e o jogaram fora.
20 Kwa machobha ghamahele ngachetwaweziki kubhona kabheti lyobha wala ndondwa, na mbelu ukolongwa ukajendali kupogha kwa makili. Pakujomukela tukahekiti uhobhalelu wokapi wa kukengaleka.
20 A tempestade terrível prosseguiu por muitos dias, escondendo o sol e as estrelas, até que perdemos todas as esperanças.
21 Na bhandu pabhakatami machobha ghamahele panga kula chilebhe, Paulo akajemiki na kupwagha, “Bhalongu bhangu, ikumpaliki kunyowane nepani na kukotoka kubhoha ngimo kuhuma ku Kilete, ngamukapatiki hasala jenu na kuhowa hindu ngati hayeyi.
21 Fazia tempo que ninguém comia. Por fim, Paulo reuniu a tripulação e disse: “Os senhores deveriam ter me dado ouvidos no princípio e não ter deixado Bons Portos. Teriam evitado todo este prejuízo e esta perda.
22 Henu nunjopa mulipekya mtima, kwa ndandi njeta hata jumu pachilanda jinu joayipotilaje, nambu sitima pela nde jejiyonangikaje.
22 Mas tenham bom ânimo! O navio afundará, mas nenhum de vocês perderá a vida.
23 Maghambu ikilu ja lalenu mtumika wa kunani kwaka Chapanga jola ambaju nepani nde mundu waki, na jola jonunjojabhe nepani, akambitalile,
23 Pois, ontem à noite, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo se pôs ao meu lado
24 na kumbwaghila, ‘Paulo, ngawijoghopa! Maghambu ikupalika kujema palongi jaka Kaisali, na Chapanga kwa chihomu chaki kwaku, anakengalyaje womi wa bhandu bhokapi bhabhajenda papamu na wehapa ngabhipotela.’
24 e disse: ‘Não tenha medo, Paulo! É preciso que você compareça diante de César. E Deus, em sua bondade, concedeu proteção a todos que navegam com você’.
25 Bhela mulipekya mtima, bhalongu bhangu, kwa ndandi nunhobhale Chapanga kubha anaihengakika bhelabhela ngati moambwaghile.
25 Portanto, tenham bom ânimo! Creio em Deus; tudo ocorrerá exatamente como ele disse.
26 Nambu itupalika sitima jitu kukangakika na mpongu na kulijegheka mumaheku ja chilu chimu.”
26 É necessário, porém, que sejamos impulsionados para uma ilha”.
27 Ikilu ja lichobha la komi na ncheche, mbelu ukabhi utupeleka akwo na akwo mu bahali ja ku Adilia. Pakwahiki pamahiku bhahenga lihengu bha musitima jela bhakaholaki kubha bhaheghali pambipi na pundema.
27 Por volta da meia-noite, na décima quarta noite de tempestade, enquanto éramos levados de um lado para o outro no mar Adriático, os marinheiros perceberam que estávamos perto de terra firme.
28 Bhela bhakalondiki kunyoleka kwa machi kujenda pahi kwa kuhelea ngoji ghoukongakiki chindu chekitopike, bhakapatiki ulachu wa mita alobaini, bhakajendali palongi pachokopi na kupema kabhete, bhakapatiki mita selasini.
28 Lançaram a sonda e verificaram que a água tinha 37 metros de profundidade. Um pouco depois, lançaram a sonda novamente e encontraram apenas 27 metros.
29 Kwa kujoghopa kubha sitima ngajikwama mu maganga, bhakaheli ngimo ncheche kunyuma ja sitima, na kulobha kucha manyata.
29 Temiam que, se continuássemos assim, seríamos atirados contra as rochas na praia. Por isso, lançaram quatro âncoras da parte de trás do navio e ansiavam para que o dia chegasse logo.
30 Bhahenga lihengu bha musitima bhala bhapalika kutila, na bhakajomwi kujihele myatu jabhu mumachi koni bhakakopunganya kubha bhapala kuhelea ngimo kuhumi upambala wa kulongi wa sitima.
30 Dando a entender que iriam lançar as âncoras da parte da frente, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas, na tentativa de abandonar o navio.
31 Nambu Paulo akumpwaghi nkolongwa wa manjolinjoli jola papamu na manjolinjoli bhangi kubha, “Bhandu abhabha nangakuhighali musitima ngankengaleke.”
31 Paulo, então, disse ao oficial no comando e aos soldados: “Se os marinheiros não permanecerem a bordo, vocês não conseguirão se salvar”.
32 Bhela manjolinjoli bhakahekiti mighoji jejikabhi jikamulaki watu ghola na kulekakela uhabhuka mumachi.
32 Então os soldados cortaram as cordas do barco salva-vidas e o deixaram à deriva.
33 Pambipi na pachibhombu, Paulo akabhapwaghi bhandu bhokapi bhakula chilebhe, akapwaghaje, “Henu lalenu lichobha la komi na ncheche kutumbu pamwakongiki kula chindu chokapi chela.
33 Enquanto amanhecia, Paulo insistiu que todos comessem. “De tão preocupados, vocês não se alimentam há duas semanas”, disse ele.
34 Bhela nunjopa mwehapa nkula chilebhe, maghambu mukipala nahuli njendalya kubha mabhome. Kwa ndandi njeta hata jumu pachilanda jinu joanahoa hata lijunju limu la mmutu waki.”
34 “Por favor, comam alguma coisa agora, para seu próprio bem. Pois nem um fio de cabelo de sua cabeça se perderá.”
35 Paakajomwi kulonge malobhi ghanihagha, Paulo akatoliki libumunda, akunchengwi Chapanga palongi jabhu bhokapi, akahekiti na kutumbu kula.
35 Em seguida, tomou um pão, deu graças a Deus na presença de todos, partiu-o em pedaços e comeu.
36 Bhela bhokapi bhakalipeki mtima, nabhombi bhakakuliki chilebhe.
36 Todos se animaram e começaram a comer.
37 Na tepani tetukabhi musitima jela tukabhi bhandu mia mbili na sabini na sita.
37 Havia um total de 276 pessoas a bordo.
38 Pabhakatupile, bhakapungwizi kutopa kwa sitima kwa kulekela hibwahila ya ingano mu bahali.
38 Depois de se alimentar, a tripulação aliviou o peso do navio mais um pouco, atirando ao mar toda a carga de trigo.
39 Pakwahiki lukela, bhahenga lihengu bha musitima mola ngachebhajimanyi inchi jenijela, nambu bhakakuweni kuchimbundi kokujingi kundema, bhakaholali kujenda kujegheka sitima konikola ngati ikawezakine.
39 Ao amanhecer, não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia e cogitaram se seria possível chegar ali e atracar o navio.
40 Bhela bhakanamwi ngimo na kuileka ijibhala mu bahali, bhelabhela bhakaleghali mighoji ja ingayi ya kulongoha sitima. Na panihapa bhakakongiki tanga limu kulongi ja sitima nahuli mpongu wakangaje, nabhombi bhakapiti kuchimbundi kola.
40 Então cortaram as âncoras e as deixaram no mar. Depois, afrouxaram as cordas que controlavam os lemes, levantaram a vela da frente e foram rumo à praia,
41 Nambu bhakahiki pandu pakwabhi na luhalu lwamaheli, na sitima jakakwamike. Na kulongi ja sitima kukajingi muluwanga na kupatila panga kunyukanyuka, kunyuma ja sitima kukatumbwi kuyonangeka ipandi ipandi kwa kulapulika na makili gha majegha.
41 mas o navio foi apanhado entre duas correntezas contrárias e encalhou antes do esperado. A parte da frente se encravou e ficou imóvel, enquanto a parte de trás, atingida pela força das ondas, começou a se partir.
42 Bhela manjolinjoli bhakaholali kubhakoma bhakongeka bhokapi, kwa kujoghopa kubha mundu ngaayihoghalela mbaka kumaheku na kutila.
42 Os soldados queriam matar os prisioneiros para que não nadassem até a praia e depois fugissem.
43 Nambu kwa kubha nkolongwa wa manjolinjoli jola akapaliki kunkengalela Paulo, jombi akabhakanaki ngabhihenga ngati mobhapalilaje. Akabhalaghalaki bhala bhabhamanyi kuhoghalela bhahomba kuhuma musitima na kuhoghalela mbaka kumaheku,
43 O oficial no comando, porém, desejava poupar a vida de Paulo e não permitiu que executassem seu plano. Ordenou aos que sabiam nadar que saltassem ao mar primeiro e fossem em direção a terra.
44 na bhangi bhajengalyaje kwa kukamulaki mu ipandi ya sitima yeyayonangike. Bhenibhela nde motwahiki lukwali kundema.
44 Os outros se agarraram a tábuas ou pedaços do navio destruído. Assim, todos chegaram à praia em segurança.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.