Marcos 4

Molima New Testament (MOX_FNS) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Ieisu ʼevivi mai lavu Galili balabalanaya ta wese veʼale veʼita. Ta tomotau qabudi ivaʼauta imai ʼinaya, e ʼinega Ieisu wagaya gelu ta tufwana talatete, ta tomotau qabudi nawale balabalaya itovotovolo.
1 Jesus começou a ensinar outra vez à beira-mar. E uma numerosa multidão se reuniu em volta dele, de modo que entrou num barco, onde se assentou, afastando-se da praia. E todo o povo estava à beira-mar, na praia.
2 Ta Ieisu qabu dina vona sesebai ʼinega yani ʼeala weaqidi veʼitedi, ta veʼita diavona ʼidiega taha yani weaqina vonedi vonaya,
2 Assim, ensinava-lhes muitas coisas por parábolas e, durante o seu ensino, dizia:
3 “Ovineneqa! Toveyavula taha tauya ena vaoqaya witi vewanina sabi veyavulina.
3 — Escutem! Eis que o semeador saiu a semear.
4 Ta tuta nana veyavuledi ʼinega vaina vewana iavuta ʼedabalaya, ta manuqa iʼitedi iwebui ta iʼai ʼovoidi.
4 E, ao semear, uma parte caiu à beira do caminho, e vieram as aves e a comeram.
5 Ta vaina iavuta bwaʼo dabodabona ʼinaya, ta ʼinega itabo kwayavona mana bwaʼobwaʼo yalayalana.
5 Outra parte caiu em solo rochoso, onde a terra era pouca, e logo nasceu, visto não ser profunda a terra.
6 Ta tuta nana babaʼau vanemai ʼinega guvekwavuqidi, mana kwalamidi ge ida webui bwaʼobwaʼo gamonaya.
6 Saindo, porém, o sol, a queimou; e, porque não tinha raiz, secou-se.
7 Ta wese vaina vewana talitali gamonaya iavuta ta maega itabo vefofo, ʼinega witi ge adi fata ida vuaqa, mana talitali nana vewaiwai ta fai veʼaligidi.
7 Outra parte caiu entre os espinhos; e os espinhos cresceram e a sufocaram, e não deu fruto.
8 Ta vaina vewana bwaʼobwaʼo aqiaqinaya iavuta itabo ta ivuaqa, ʼinega vewana diavona ʼidiega vaina ivuaqa 30 ʼidewani, ta vaina 60, ta wese vaina 100.”
8 Outra, enfim, caiu em boa terra e deu fruto; a semente brotou, cresceu e produziu a trinta, a sessenta e a cem por um.
9 ʼInega Ieisu vonedi, “ʼEguma ma teniqami vona baʼe ona noqolia.”
9 E Jesus acrescentou:
10 Ta ena veʼita nana ʼabibodanaya Ieisu ana ʼaidega toatoa, ʼinega Tuwelo dina ta wese vaina tomotau maega ivaʼauta Ieisu ʼinaya ta ivetalaʼaiea vona sesebai adi alamani weaqina.
10 Quando Jesus ficou só, os que estavam junto dele com os doze começaram a lhe fazer perguntas a respeito das parábolas.
11 Ta Ieisu vonaya, “Omiʼa Yaubada ena ʼEbeluvine gamona ana alamani aqiaqi niʼau neimi. Ta tomotau qabudi gebu, ʼinega yani qabuna vona sesebaiega yavonevonedi,
11 Jesus disse a eles:
12 ta lova tovesimasimana Aisea baʼe qabu diavona weaqidi madusimana vonaya,
12 para que, vendo, vejam e não percebam; e, ouvindo, ouçam e não entendam; para que não venham a converter-se e sejam perdoados.
13 ʼInega Ieisu vetalaʼaiedi vonaya, “Nage egu vona sesebai baʼe ge oda nuaʼeqaʼui? Be maʼoda ʼinega vona sesebai gabudi ona alamani ʼaiqedi?
13 Então Jesus lhes perguntou:
14 Ta ena givesimatalia ʼimia, e baʼe: Tovaoqa nana tauna Yaubada ena vona ana toveyavula.
14 O semeador semeia a palavra.
15 Vaina tomotau Yaubada ena vona inoqolia, ʼinega Seitani mai ta ʼidiega vona diavona ʼewa yavuledi, mana baʼe tomotau diavona kavona vewani dina iavuta ʼedabala ʼinaya.
15 Estes são os da beira do caminho, onde a palavra é semeada: quando a ouvem, logo Satanás vem e tira a palavra semeada neles.
16 Ta vaina tomotau Yaubada ena vona inoqolia, ta me edi qaiawa iawafeledi Vale nana ʼinaya. Ta vona diavona ge dalugu aqiaqi ʼidia, ʼinega tuta kukusana namo ʼidia ʼenova, mana tuta nana vita nage vevoalana ina lobea vona diavona weaqina, e ʼinega edi vetumaqana lukwayavonega ina nogea, mana baʼe tomotau diavona kavona vewani dina iavuta bwaʼobwaʼo yalayalana ʼinaya.
16 E estes são os semeados em solo rochoso, os quais, ouvindo a palavra, logo a recebem com alegria.
17 — ausente —
17 Mas eles não têm raiz em si mesmos, sendo de pouca duração. Quando chega a angústia ou a perseguição por causa da palavra, logo se escandalizam.
18 Ta vaina tomotau Yaubada ena vona inoqolia,
18 Os outros, os semeados entre os espinhos, são os que ouvem a palavra,
19 ta kulufa kaikaiwabudi be wese bwaʼobwaʼo ana nuanuayavo nuadi ʼewea ta vona diavona inuafania ʼinega ge adi fata ina vuaqa, mana baʼe tomotau diavona kavona vewana talitali gamonaya iavuta.
19 mas as preocupações deste mundo, a fascinação da riqueza e outras ambições aparecem e sufocam a palavra, e ela fica infrutífera.
20 Ta ʼesi vaina tomotau Yaubada ena vona inoqolia ta iʼawahaqiaqiea, ʼinega vaina ivuaqa 30 ʼidewani, ta vaina 60, ta wese vaina 100, mana taudi kavona vewana diavona iavuta bwaʼobwaʼo aqiaqina ʼinaya.”
20 Os que foram semeados em boa terra são aqueles que ouvem a palavra e a recebem, frutificando a trinta, a sessenta e a cem por um.
21 Ta Ieisu wese vonedi vonaya, “Lamufa kana gabuya, ta gebu ʼulenega kana talakabubui nage ʼivi ʼayanaya kana aʼukwaivei. Ta ʼesi luaqiaqiea kana aʼuvaneqea ʼebeaʼu debanaya be ʼinega vanue gamona nasimatala.
21 Jesus também lhes disse:
22 Yani qabuna ʼwaiʼwaividi nawale ina ʼifoqe vunavunaqaya. Ta wese yani qabuna bwabwahadi nawale ina ʼifoqe ʼatamanaya.
22 Porque não há nada oculto, senão para ser manifesto; e nada escondido, senão para ser revelado.
23 ʼEguma ma teniqami vona baʼe ona noqolia!”
23 Se alguém tem ouvidos para ouvir, ouça.
24 Ta wese vonedia, “Tolaʼai niʼa onoqolia ona nuaveʼavina aqiaqiea. Ta ʼeguma Yaubada ena vona ona noqola aqiaqiea, e ʼinega Yaubada ena vona ona alamania, ta baʼe alamani nana nagiveqiduea.
24 Então lhes disse:
25 Mana ʼeguma taha toga ena alamani qiduana Yaubada ena vona weaqina, e nawale Yaubada wese nagiveqiduea ʼinaya. Ta ʼeguma taha toga Yaubada ena vona ge nanoqola aqiaqiea, e nawale ena alamani goyona wese Yaubada naʼewa yavulea ʼinega.”
25 Pois ao que tem, mais será dado; e, ao que não tem, até o que tem lhe será tirado.
26 ʼInega Ieisu vonedi vonaya, “Yaubada ena ʼEbeluvine kavonaya taha ʼoloto witi vewanina veyavuledi talaqaya.
26 Jesus disse ainda:
27 Ta mali fewa be mali fewa vesitaqoya ʼinega ʼevisa ʼaubena ʼabibodanaya vewana diavona ʼitedi niʼa iʼelutabo, ta ʼoloto nana ge taha yani daviaqia edi tabo weaqina, ta tua taudiega itabotabo,
27 Ele dorme e acorda, de noite e de dia, e a semente germina e cresce, sem que ele saiba como.
28 mana bwaʼobwaʼo taunega witi nana vevevuaqia. Nugweta tolobwana nahaʼuya, ta ʼabiboda lovena nasiveyavula, be ʼebeluʼovoa witi walona naludiditanaha.
28 A terra por si mesma frutifica: primeiro aparece a planta, depois, a espiga, e, por fim, o grão cheio na espiga.
29 Ta tuta nana witi naʼwauqia ʼinega ʼoloto nana ena naifiega nabolimanidi, mana bolimana ana tuta niʼa ʼifoqe.”
29 E, quando o fruto já está maduro, logo manda cortar com a foice, porque chegou a colheita.
30 Ieisu wese vonedi vonaya, “Maʼoda ʼinega Yaubada ena ʼEbeluvine ena givesimatala ʼaiqei ʼimia?
30 Disse mais:
31 Nage baʼe ʼidewana ena vetalatutula ʼaiqea: Yaubada ena ʼEbeluvine kavona teʼwa vewanina, mana vewani nana yani goyona.
31 Ele é como um grão de mostarda, que, quando semeado, é a menor de todas as sementes sobre a terra;
32 Ta ʼeguma kana ʼwadia e ʼabiboda natabo ta yani qabuna vaoqaya itabotabo naveqidua vaʼinedi. Ta wese nalaqa, ʼinega manu ina vaʼauta ta ina nevuqa ʼinaya.”
32 mas, uma vez semeada, cresce e se torna maior do que todas as hortaliças; cria ramos tão grandes, que as aves do céu podem se aninhar à sua sombra.
33 Ieisu ena lugaihi tomotau ʼidia tuta qabuna vona sesebai ʼinega veveʼitedi. Ta Ieisu edi alamani ana fata ʼinega veveʼitedi.
33 E com muitas parábolas semelhantes Jesus lhes expunha a palavra, conforme podiam compreendê-la.
34 Vonahaqiaqi, ge taha tuta mali veʼita ʼinega daveʼitedi. Ta ʼabiboda ʼeguma Ieisu ma ana toʼabibodayavo adi ʼaidega itoatoa ʼinega vona sesebai qabuna gigivesimatalia ʼidia.
34 E sem parábolas não lhes falava; tudo, porém, explicava em particular aos seus próprios discípulos.
35 Ta niʼa velavilaviea ʼinega Ieisu wagega ena lugaihi luʼovoia, ta ana toʼabibodayavo vonedi vonaya, “Omai ogelu, kana vaukamana lavu diʼwenaya.”
35 Naquele dia, sendo já tarde, Jesus disse aos discípulos:
36 ʼInega igelu ta tomotau qabudi balabalaya inogedi, ta wese vaina tomotau me edi waga maega itauya.
36 E eles, despedindo a multidão, o levaram assim como estava, no barco; e outros barcos o seguiam.
37 ʼInega yaqina waiwaina veʼale, ta nufula qiduana waga gamonaya goi ʼeboʼebodea, ʼabo tuta goyona ida damana.
37 Ora, levantou-se grande temporal de vento, e as ondas se arremessavam contra o barco, de modo que o mesmo já estava se enchendo de água.
38 Ta Ieisu waga yiqunaya ana kunukana niʼa aʼui ta ʼeno motaiva. ʼInega toʼabiboda dina idivanoya ivoneaya, “Kaiwabu, nage ge uda nuanua weaqida, mana tuta goyona kana damana!”
38 E Jesus estava na popa, dormindo sobre o travesseiro. Os discípulos o acordaram e lhe disseram: — Mestre, o senhor não se importa que pereçamos?
39 ʼInega Ieisu tovolo ta yaqina be nufula lugwaeyedi vonaya, “ʼElovemi!” Tuata yaqina be nufula ʼegwaedi ta daumwala ʼifoqe.
39 E ele, despertando, repreendeu o vento e disse ao mar: O vento se aquietou, e tudo ficou bem calmo.
40 ʼInega ana toʼabibodayavo vonedi vonaya, “Tolaʼai weaqina omwanimwaniniva? Ana ʼita nawale ge oda vetumaqanegu?”
40 Então Jesus lhes perguntou:
41 Ta toʼabiboda dina imwaniniva qiduana ta taudi ʼidia ivonaya, “Toʼoloto baʼena, mana yani qabuna ena vona imatayagea, ta wese yaqina be nufula bonana ivematamatayagea?”
41 E eles, possuídos de grande temor, diziam uns aos outros: — Quem é este que até o vento e o mar lhe obedecem?

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.