Atos 22
Molima New Testament (MOX_FNS) vs NVT
1 “Taigwavo be tamagwavo, egu vataʼitaʼi emi veʼewa ʼiguya weaqina ona vineneqa.”
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Ta tuta nana inoqolia bonadiega vonavona ʼinega igenuʼwana aqiaqi ta Faulo vonedi vonaya,
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 “Yaʼa Diu ʼolotogu ta egu ʼebeviʼoi ʼabaga Tasisi diʼwe Silisia gamonaya. Ta yamai baʼe Ielusalema ʼinaya yaveqidua ta wese yasikulu. Ta egu toveʼita ana wawa Gamelieli tubudavo edi luvineavo veʼita aqiaqiegu. ʼInega yahawafela aqiaqiegu Yaubada ʼinaya ta weaqina yavetofewa, ʼidewani omiʼa baʼitagana wese oviaviaqia.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Ta Ieisu ena ʼEda ana toʼabibodayavo lova yavevoalanedi, ta vivine be ʼoloto yakafidi yahaʼuluguyedi vanue ʼebeyoqona ʼinaya, ta wese vaina yaluveʼaligidi.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Ta emi toveguba edi tovanugweta be emi kaniselayavo egu fewa baʼe ialamania, ʼinega adi fata weaqigu ina simana aqiaqi ʼimia. Mana taudi lova vaina leta ineigu toluvineavo me Diu edavo Damasiko ʼinaya weaqidi. Ta luvine be waiwai ineigu ʼinega yatauya be vonigo Ieisu ana tovetumaqanayavo eda kafidi eda yoqonidi Damasiko ʼinaya, ʼinega eda miedi Ielusalema ʼinaya ta luvematasabu ida ʼewea.”
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Ta wese Faulo vonedi vonaya, “Yaʼa nawale babaʼauya yatautauya tuta goyona Damasiko ena ʼifoqe, ta ʼinega simatala qiduana mahalega lukwayavoni ʼiguya ʼifoqe ta diyayaigu.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 ʼInega ʼavalataʼigu yabeʼu bwaʼobwaʼoya ta bona taha yanoqolia voneguya, ‘Saulo, Saulo, tolaʼai weaqina uvevoalanegu?’
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 “ʼInega yavetalaʼaiea yavonaya, ‘Kaiwabu, isana oʼa togama?’ “Ta voneguya, ‘Yaʼa Ieisu Nasaleta ʼolotogu, ta baʼe taugu uvevevoalanegu.’
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Ta agu mataʼweabuyavo taudi wese simatala nana iʼitea, ta tovona nana ena vona ana alamani ge ida ʼewei.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 ʼInega yavoneaya, ‘Kaiwabu, tolaʼai ena viaqi?’ “ʼInega Kaiwabu voneguya, ‘Uyaʼitoto, ta una tauya Damasiko ʼinaya, ta omoʼe ʼinaya au veyoveyoa qabuna Yaubada ʼinega una noqolia.’
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Ta simatala nana ena waiwaiega matagu kwaya, ta gebu agu fata eda ʼita. ʼInega egwavo nimagu ikafia ta itauyegu Damasiko ʼinaya.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 “Ta Damasiko ʼinaya taha ʼoloto ana wawa Ananaiasi toatoa, tauna Yaubada vetumaqana aqiaqiea, ta Mosese ena luvine ana toʼabiboda. Ta me Diu qabudi Damasiko ʼinaya itoatoa iʼawahaqiaqiea.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 ʼInega Ananaiasi mai ta diʼweguya tovolo ta voneguya, ‘Taigu Saulo, matau naʼeaei ta una ʼita ʼevivi.’ Ta tutana ʼinaya matagu ʼeaea ta ʼoloto nana yaʼitea.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Ta wese vonegu vonaya, ‘Tubudavo edi Yaubada venuaʼivineu be ena nuanua una alamania, ta Ieisu Tunutunuqina Yaubada matanaya una ʼitea ta ena vona una noqolia.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Ta tolaʼai niʼa uʼitei ta unoqolia tauna weaqina e tomotau qabudi ʼidia una simana ʼifoqeyea.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 ʼInega ge una baʼebaʼe ta ʼesi una yaʼitoto ta ana wawa ʼinaya una gaba vane, ta una babitaiso ta ʼinega eu ilivu luveifana naʼutu yavuledi.’
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 “Ta ʼabiboda yaʼevivi Ielusalema ʼinaya. ʼInega Vanue Gwalagwalana ʼinaya yavevenoqi ta kavona veʼwayoqa ʼifoqe ʼiguya.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 ʼInega Kaiwabu yaʼitea vonavona ʼiguya vonaya, ‘Uyaʼitoto ulukwayavoni Ielusalema unogei ta una tauya, mana ʼabaga nana ana totoayavo eu simana weaqigu ina noqolia, ta ge ina vetumaqanei.’
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 “Ta yavoneaya, ‘Kaiwabu, niʼa ialamanigu lova edi vanue tafwalolo ʼidia yalugu ta au tovetumaqanayavo yakafidi ta yavunuqidi ʼinega vanue ʼebeyoqona ʼinaya yahaʼuluguyedi.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Ta wese niʼa ialamania tuta nana au tosimana Sitibeni iluveʼaligia yaʼa diʼwenaya yatovolo ta tolaʼai iviaqia yaʼa wese yaʼawahaqiaqiea. Ta ana toluveʼaliga adi kaleko iʼevataʼidi ta yaʼitamakidi tuta nana daboyega iluveʼaligia.’
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 “Ta Kaiwabu voneguya, ‘Utauya, yavevetuneu luluvaia taudi ge me Diu ʼidia.’”
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Ta qabu diavona Faulo ena vona qabuna niʼa inoqola aqiaqiea. Ta tuta nana veʼale vonavona taudi ge me Diu weaqidi ʼinega iveʼale bonadi qiduanega ivekolukolua ivonaya, “ʼOloto baʼena kana luveʼaligia, tauna ge daluaqiaqiea be bwaʼobwaʼoya mayawaina natoa!”
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Ta ʼidewani ikolukolua ʼaiqa, ta adi kaleko ivataʼidi ta wese nuʼwa ilutevala vaneyedi.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 ʼInega toluavia edi tovamatana qiduana luvinedi Faulo ina aʼuluguyea edi baleki gamonaya ta wayo metametanega ina vunuqa dadanea ta ina vetalaʼaiea, e ʼinega nasimana ʼifoqe tolaʼai luveifana niʼa viaqia. Mana tovamatana nana nuanuana nahalamania tolaʼai weaqina baʼe ʼidewani ikolukolua ʼaiqa Faulo ʼinaya.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Niʼa iʼivaʼavaʼata Faulo sabi vunuqa dadanina, ta taha tovamatana goyona diʼwenaya tovotovolo ʼinega Faulo voneaya, “Nage ana fata taha Loma ʼolotona ʼidewana yaʼa ona vunuqigu ta ge oda vekotu nugwetegu be agu ʼebeveʼewa oda lobei?”
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Ta tuta nana Faulo ena vona noqolia ʼinega tauya edi tovamatana qiduana ʼinaya vematamagilafuyea Faulo ena vona weaqina ta ʼinega vonaya, “Tolaʼai una viaqi ʼoloto baʼe ʼinaya? Tauna Loma ʼolotona.”
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 ʼInega tovamatana qiduana tauya Faulo ʼinaya ta vetalaʼaiea vonaya, “Una vona aqiaqiegu, oʼa Loma ʼolotou, nage gebu?” Ta Faulo voneaya, “ʼAo, yaʼa Loma ʼolotogu.”
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 ʼInega tovamatana nana voneaya, “Yaʼa wese Loma ʼolotogu, ta nugweta mane qiduana Loma ana toluvine yaneidi ta ʼabiboda iawafelegu yaʼa Loma ana tomotau.” ʼInega Faulo veʼiea vonaya, “Yaʼa tamagu be inagu Loma ana tomotau, ʼinega wese yaʼa yaviʼoi Loma ʼolotogu ʼidewani.”
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Ta toluavia diavona nawale ibaʼebaʼe Faulo sabi vunuqa dadanena, ta tuta nana ena vona inoqolia vonigo tauna Loma ʼolotona e ʼinega idena kwayavona. Ta wese edi tovamatana qiduana mwaniniva qiduana, mana Faulo Loma ʼolotona ta ena toluaviayavo niʼa luvinedi ta nimana iyoqonidi seniyega ta wese luvinedi ina vunuqa dadanea, ta baʼe ʼinega tovamatana nana me Loma edi luvine niʼa bwegea.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Mahala vulihia ʼinega toluavia edi tovamatana qiduana nuanuana nahalamani aqiaqiea tolaʼai weaqina me Diu Faulo iveʼewei. ʼInega toveguba qiduqiduadi ta wese kaniselayavo luvinedi ina vaʼauta. ʼInega seni liʼamia Faulo nimanega ta tauyea kanisela edi ʼebevaʼauta ʼinaya ta ʼiawadia vetovoloya.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.