Atos 20
Molima New Testament (MOX_FNS) vs NVT
1 Vetalamaqimaqiʼai nana gumwala, e ʼinega Faulo toʼabibodayavo gaba vaʼauqidi ta ena vonega givewaiwaiedi. ʼInega lukafoiedi nogedi ta tauya diʼwe Masidonia ʼinaya.
1 Passado o tumulto, Paulo mandou chamar os discípulos e os encorajou. Então se despediu e partiu para a Macedônia.
2 Ta Faulo diʼwe Masidonia ʼabaganavo ʼidia luvivila ta lugaihi be vona ʼebeiula tovetumaqanayavo neidi. ʼInega wese webui tauya diʼwe Guliki ʼinaya.
2 Enquanto estava lá, encorajou os discípulos em todas as cidades por onde passou. Em seguida, desceu à Grécia,
3 Ta omoʼe ʼinaya toatoa waiʼena toi ʼidia ta nuanuana wagega natauya diʼwe Silia ʼinaya. Ta vaina vona noqolia vonigo me Diu idima govaqa be ina kafia, e ʼinega ena nuanua givilea ta ʼaqenega ʼevivi tauya diʼwe Silia ʼinaya diʼwe Masidonia ʼinega.
3 onde ficou por três meses. Quando se preparava para navegar de volta à Síria, descobriu que alguns judeus conspiravam contra sua vida e decidiu voltar pela Macedônia.
4 Ta ʼevivi nana ʼinaya wese vaina tomotau matana iʼweabuya. Ta taha ʼidiega Belia ʼolotona ana wawa Sofata tauna Filiasi natuna, ta wese me Tesalonaika magilafudi adi wawa Alisitako be Sekanido, ta wese Gaiusi tauna Debi ʼolotona be wese Timoti. Ta wese me Eisia magilafudi adi wawa Tikiosi be Tilofimo maega itauya.
4 Alguns homens viajavam com ele: Sópatro, filho de Pirro, de Bereia; Aristarco e Secundo, de Tessalônica; Gaio, de Derbe; Timóteo; e Tíquico e Trófimo, da província da Ásia.
5 Ta tomotau diavona wagega inugweta itauya ʼabaga Tiloasi ʼinaya ta ibaʼebaʼeyema omoʼe ʼinaya.
5 Eles foram adiante e esperaram por nós em Trôade.
6 Ta tuta nana Beledi ge ana isitimo Sagalina aviaqi gumwala ʼinega Filifaiega taha waga ʼinega agelu, ta ʼaubena vefaibina ʼabibodanaya aʼifoqe alugu ʼabaga Tiloasi ʼinaya. Ta emavo nawale ibaʼebaʼeyema ʼabaga nana ʼinaya alobedi ta maega atoa ʼaubena ana yau seveni ʼidia.
6 Terminada a Festa dos Pães sem Fermento, embarcamos num navio em Filipos e, cinco dias depois, nos reencontramos em Trôade, onde ficamos uma semana.
7 Wiki ana ʼaubena nugweta ʼinaya qabuma avaʼauta Kaiwabu Ieisu ena ʼai ana ʼebenuaveʼavina weaqina. Ta vaʼauta nana aviaqia taha vanue ana sifaufa deba otaqinaya, ta omoʼe ʼinaya lamufa ʼeala iʼalaʼalata. Ta Faulo nuanua mahala navulihia ʼinega natauya, e ʼinega veʼale lugaihi totoa vaʼauta ʼidia ana laba tou gamonaya.
7 No primeiro dia da semana, nos reunimos com os irmãos de lá para o partir do pão. Paulo começou a falar ao povo e, como pretendia embarcar no dia seguinte, continuou até a meia-noite.
8 — ausente —
8 A sala no andar superior onde estávamos reunidos era iluminada por muitas lamparinas.
9 Ta taha kilakai ana wawa Iutiko ʼebeluboʼe ʼinaya toabui vanue nana ana yoqona vetoina ʼinaya. Ta Faulo nawale lulugaihi ʼinega kilakai nana matana dune ʼeno nuafani ʼabo vanue debanega ʼavalataʼia webui bwaʼobwaʼoya. ʼInega tomotau iwebui iʼavalei, ta yawaina niʼa gumwala.
9 O discurso de Paulo se estendeu por horas, e um jovem chamado Êutico, que estava sentado no parapeito da janela, ficou muito sonolento. Por fim, adormeceu profundamente, caiu de uma altura de três andares e morreu.
10 Ta Faulo wese webui sabi ʼitana ʼinega tuqatuqanega sobadi ta Iutiko talafafea ta vonedia, “Ge giwalimi nahaʼala, mana mayawaina toatoa.”
10 Paulo desceu, inclinou-se sobre o jovem e o abraçou. “Não se desesperem”, disse ele. “O rapaz está vivo!”
11 ʼInega Faulo tomotau qabudi maega wese iʼevivi ivane debanaya ta beledi ʼewei gitomwei neidi ta iʼai veʼwani. ʼAi gumwala ʼinega Faulo wese veʼale vonavona ana laba babaʼau yayaqa, ʼinega nogedi tauya.
11 Então todos subiram novamente, partiram o pão e comeram juntos. Paulo continuou a lhes falar até o amanhecer e depois partiu.
12 ʼInega qabu diavona adi lutonova aqiaqina, ta me edi qaiawa kilakai nana mayawaina iʼebeʼewei itauyea ena ʼabagaya.
12 Enquanto isso, o jovem foi levado para casa vivo, e todos sentiram grande alívio.
13 Imaʼa taha waga agelu anugweta atauya ʼabaga Asosi ʼinaya, ta Faulo niʼa luvinema be ana baʼeyea, mana tauna nuanuana ʼaqenega namai ta maega ana luvetuba Asosi ʼinaya, ta maega ana gelu.
13 Paulo foi por terra até Assôs, onde havia definido que devíamos esperar por ele, enquanto nós fomos de navio.
14 Ta tuta nana Faulo Asosi ʼinaya ʼifoqe ʼinega maega agelu atauya Mitileni ʼinaya alugu.
14 Encontrou-se conosco em Assôs e navegamos juntos até Mitilene.
15 Niʼa ahalia ʼinega Mitileni anogei ta wagega taha bwanabwana ana wawa Kiosi alunaqoyea ta nawale afilifili. Ta wese mahala ahala ʼeviviea ʼinega avaukamana bwanabwana Samosi ʼinaya alugu. Ta wese vulihi ʼeviviea ʼinega Milito ʼinaya aʼifoqe alugu.
15 No dia seguinte, passamos em frente à ilha de Quios. No outro dia, atravessamos para a ilha de Samos e, um dia depois, chegamos a Mileto.
16 Ta Faulo niʼau vonema ʼabaga Efeso ʼinaya ge ana lugu, mana ge nuanuana tuta kuena natoatoa diʼwe Eisia ʼabaganavo ʼidia. Ta ʼesi nuanuana nalukwayavoni ʼeguma ana fata nalugu Ielusalema ʼinaya Fenitikosi ana ʼaubena weaqina.
16 Paulo havia decidido não aportar em Éfeso, pois não queria passar mais tempo na província da Ásia. Tinha pressa de chegar a Jerusalém, se possível, para a Festa de Pentecostes.
17 Ta Faulo Militoyega vale vetunea Efeso ʼekalesia ana tovanugwetayavo ʼidia nuanuana ina mai ʼinaya.
17 Por isso, em Mileto, mandou chamar os presbíteros da igreja de Éfeso.
18 Ta tuta nana imai ʼinega Faulo vonedi vonaya, “Omiʼa egu ilivu niʼa oalahalamania, mana yaʼa omiʼa maega katoatoa egu mai vauvau ʼinega diʼwe Eisia ʼinaya, be ana laba baʼe ʼitagana.
18 Quando chegaram, ele lhes disse: “Vocês sabem que, desde o dia em que pisei na província da Ásia até agora,
19 Taudi me Diu idima govaqa weaqigu be wese vita ʼidiega tuta qabuna yalobelobea. Ta tua ma mataelugu ta wese me egu nuawebui Kaiwabu ʼinaya nawale yafewafewa.
19 fiz o trabalho do Senhor humildemente e com muitas lágrimas. Suportei as provações decorrentes das intrigas dos judeus
20 Ta niʼa oalamania ge taha Kaiwabu Valena Aqiaqina weaqina eda vegagalea, mana nuanuagu Vale nana ʼinega iula ona lobea yani taha taha weaqina. Ta yani qabuna yaveveʼitemi emi vanueavo ʼidia, ta wese qabu matadia yalulugaihiea.
20 e jamais deixei de dizer a vocês o que precisavam ouvir, seja publicamente, seja em seus lares.
21 Ta egu veʼita ʼaidegana me Diu ta wese mali qabu ʼimia, be ʼinega emi ilivu luveifanega ona nuagivila Yaubada ʼinaya, be eda Kaiwabu Ieisu Keliso ona vetumaqanea.
21 Anunciei uma única mensagem tanto para judeus como para gregos: é necessário que se arrependam, se voltem para Deus e tenham fé em nosso Senhor Jesus.
22 Ta tuta baʼe ʼinaya Niboana Gwalagwalana ena nuanua waiwaina ʼinega yatautauya Ielusalema weaqina, ta omoʼe ʼinaya ge eda alamania maʼoda nawale naʼifoqe ʼaiqa ʼiguya.
22 “Agora, impelido pelo Espírito, vou a Jerusalém. Não sei o que me espera ali,
23 Ta Niboana Gwalagwalana ena simana ʼiguya ʼinega niʼa yahalamania ʼabaga ʼaidega ʼaidega ʼidia nawale yuvaqa be ʼebeyoqona ena lobedi.
23 senão que o Espírito Santo me diz, em todas as cidades, que tenho pela frente prisão e sofrimento.
24 Ta ge nuanuagu yawaigu ena vegagalei. Mana Kaiwabu Ieisu ena fewa neigu, ta baʼe veyoveyoa nana yani qiduana ʼiguya ta weaqina yanuanua be ena luʼovoia. ʼInega Vale Aqiaqina Yaubada ena nuakolokolo be ena veyoluba weaqina ena simanea tomotau ʼidia.
24 Mas minha vida não vale coisa alguma para mim, a menos que eu a use para completar minha carreira e a missão que me foi confiada pelo Senhor Jesus: dar testemunho das boas-novas da graça de Deus.
25 “Egwavo, niʼa oalamania tuta qabuna omiʼa yaʼa maega katoatoa ta Yaubada ena ʼEbeluvine weaqina yalulugaihi ʼimia. Ta onoqolia, niʼau yahalamania nawale ge taha toga ʼimiega ʼiawagu naʼita ʼeviviei.
25 “Agora sei que nenhum de vocês, a quem anunciei o reino, me verá outra vez.
26 Ta baʼe ʼitaga Yaubada ena nuanua weaqina yasimana aqiaqi ʼimia. ʼInega ʼeguma nawale taha toga ʼimiega veilaqe vataya nalobea, e ʼinega ge yaʼa ona veʼewegu, ta ʼesi taunega ena luveifana, mana ge taha yani eda vegagalea tomotau ʼidia Yaubada ena nuanua weaqina.
26 Por isso, declaro hoje que, se alguém se perder, não será por minha culpa,
27 — ausente —
27 pois não deixei de anunciar tudo que Deus quer que vocês saibam.
28 ʼInega omiʼa ʼekalesia ana toludebanayavo ona ʼitamakimi be wese Yaubada ena sifiavo ona ʼitamaki aqiaqiedi, mana Niboana Gwalagwalana emi fewa baʼe neimi be toʼekalesiayavo ona ʼitamaki aqiaqiedi. Mana Yaubada sulalinega gimwanedi tuta nana Natuna ʼaliga ʼetoluai ʼinaya.
28 “Portanto, cuidem de si mesmos e do rebanho sobre o qual o Espírito Santo os colocou como bispos, a fim de pastorearem sua igreja, comprada com seu próprio sangue.
29 Ta niʼa yahalamania ena nogemi ena tauya, ta ʼabibodanaya toveʼita luveifadi kavona kedewa sasasadi ina ʼifoqe nuanimia ta Yaubada ena sifiavo ina talaʼavudi ina fofolidi.
29 Sei que depois de minha partida surgirão em seu meio falsos mestres, lobos ferozes que não pouparão o rebanho.
30 Ta wese vaina omiʼa ʼimiega ina yaʼitoto be uʼavega ina veʼita veifemi, ta baʼe veʼita nana ʼinega nuanuadi Kaiwabu ana toʼabibodayavo ina venuaʼewedi be ina lugu adi yoʼo gamonaya.
30 Até mesmo entre vocês se levantarão homens que distorcerão a verdade a fim de conquistar seguidores.
31 ʼInega omiʼa ona ʼitamaki aqiaqiemi. Ta egu lugaihi ona nuaveʼavinia, mana yaʼwala toi gamodia ge eda veyawai ta ʼesi yaveveʼita ʼaubena be wese velovelovana qabudi ʼidia, ta ma mataelugu yalulugaihimi.
31 Portanto, vigiem! Lembrem-se dos três anos que estive com vocês, de como dia e noite nunca deixei de aconselhar com lágrimas cada um de vocês.
32 “Ta wese yavevematamagilafuyemi tuta maimai weaqina. Tuta baʼena Yaubada nimanaya yahaʼumi ta nuanuagu ona nuaʼiʼihia Yaubada ena nuakolokolo valena weaqina. Tauna ʼinega ona vewaiwai, e ʼinega Yaubada ena ʼEbeluvine gamonaya omiʼa wese ona lugu.
32 “E, agora, eu os entrego a Deus e à mensagem de sua graça que pode edificá-los e dar-lhes uma herança junto com todos que ele separou para si.
33 Lova tuta nana yaʼa omiʼa maega katoatoa ge taha mane nage kaleko nuanuagu eda ʼewei ʼimiega.
33 “Jamais cobicei a prata, o ouro ou as roupas de alguém.
34 Ta ʼesi niʼa oalamania yaʼa taugu egu fewa nimaguyega agu ʼabwaga be kulufa yalobedi. Ta wese agu toiulayavo ʼeguma taha yani ʼidiega ida kusa e ʼinega yaiuledi.
34 Vocês sabem que estas minhas mãos trabalharam para prover as minhas necessidades e as dos que estavam comigo.
35 Baʼe egu ilivu ʼinega yaveʼitemi luaqiaqiemi be eda fewayavo ʼidiega todawalili wese kana iuledi. Ta Kaiwabu Ieisu ena vona ona nuaveʼavinia vonaya, ‘ʼEwa kavovo tomotau ʼidiega ʼebeqaiawa goyona, ta ʼesi nei kavovo tomotau ʼidia ʼebeqaiawa qiduana.’”
35 Fui exemplo constante de como podemos, com trabalho árduo, ajudar os necessitados, lembrando as palavras do Senhor Jesus: ‘Há bênção maior em dar que em receber’”.
36 Faulo ena vona baʼe luʼovoia ʼinega tuqatuqanega sobadi ta tovanugwetayavo maega ivenoqi Yaubada ʼinaya.
36 Quando Paulo terminou de falar, ajoelhou-se e orou com eles.
37 Ta qabudi me edi dou ta wese me edi nuavita Faulo italafafea,
37 Todos choraram muito enquanto se despediam dele com abraços e beijos.
38 mana niʼa vonedi ge wese ʼiawana ina ʼita ʼeviviei. ʼInega itauyei waga ʼinaya ʼabo ivegeluya.
38 O que mais os entristeceu foi ele ter dito que nunca mais o veriam. Então eles o acompanharam até o navio.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.