Atos 20
Molima New Testament (MOX_FNS) vs NAA
1 Vetalamaqimaqiʼai nana gumwala, e ʼinega Faulo toʼabibodayavo gaba vaʼauqidi ta ena vonega givewaiwaiedi. ʼInega lukafoiedi nogedi ta tauya diʼwe Masidonia ʼinaya.
1 Cessado o tumulto, Paulo mandou chamar os discípulos e, tendo-os encorajado, despediu-se e foi para a Macedônia.
2 Ta Faulo diʼwe Masidonia ʼabaganavo ʼidia luvivila ta lugaihi be vona ʼebeiula tovetumaqanayavo neidi. ʼInega wese webui tauya diʼwe Guliki ʼinaya.
2 Havendo atravessado aquelas terras, fortalecendo os discípulos com muitas exortações, dirigiu-se para a Grécia,
3 Ta omoʼe ʼinaya toatoa waiʼena toi ʼidia ta nuanuana wagega natauya diʼwe Silia ʼinaya. Ta vaina vona noqolia vonigo me Diu idima govaqa be ina kafia, e ʼinega ena nuanua givilea ta ʼaqenega ʼevivi tauya diʼwe Silia ʼinaya diʼwe Masidonia ʼinega.
3 onde se demorou três meses. Quando estava para embarcar rumo à Síria, houve uma conspiração por parte dos judeus contra ele. Então decidiu voltar pela Macedônia.
4 Ta ʼevivi nana ʼinaya wese vaina tomotau matana iʼweabuya. Ta taha ʼidiega Belia ʼolotona ana wawa Sofata tauna Filiasi natuna, ta wese me Tesalonaika magilafudi adi wawa Alisitako be Sekanido, ta wese Gaiusi tauna Debi ʼolotona be wese Timoti. Ta wese me Eisia magilafudi adi wawa Tikiosi be Tilofimo maega itauya.
4 Acompanharam-no Sópatro, de Bereia, filho de Pirro; Aristarco e Secundo, de Tessalônica; Gaio, de Derbe; Timóteo; e também Tíquico e Trófimo, da província da Ásia.
5 Ta tomotau diavona wagega inugweta itauya ʼabaga Tiloasi ʼinaya ta ibaʼebaʼeyema omoʼe ʼinaya.
5 Estes nos precederam, ficando à nossa espera em Trôade.
6 Ta tuta nana Beledi ge ana isitimo Sagalina aviaqi gumwala ʼinega Filifaiega taha waga ʼinega agelu, ta ʼaubena vefaibina ʼabibodanaya aʼifoqe alugu ʼabaga Tiloasi ʼinaya. Ta emavo nawale ibaʼebaʼeyema ʼabaga nana ʼinaya alobedi ta maega atoa ʼaubena ana yau seveni ʼidia.
6 Depois dos dias dos pães sem fermento, navegamos de Filipos e, em cinco dias, nos encontramos com eles em Trôade, onde passamos uma semana.
7 Wiki ana ʼaubena nugweta ʼinaya qabuma avaʼauta Kaiwabu Ieisu ena ʼai ana ʼebenuaveʼavina weaqina. Ta vaʼauta nana aviaqia taha vanue ana sifaufa deba otaqinaya, ta omoʼe ʼinaya lamufa ʼeala iʼalaʼalata. Ta Faulo nuanua mahala navulihia ʼinega natauya, e ʼinega veʼale lugaihi totoa vaʼauta ʼidia ana laba tou gamonaya.
7 No primeiro dia da semana, nós nos reunimos a fim de partir o pão. Paulo, que pretendia viajar no dia seguinte, falava aos irmãos e prolongou a mensagem até a meia-noite.
8 — ausente —
8 Havia muitas lâmpadas no cenáculo onde estávamos reunidos.
9 Ta taha kilakai ana wawa Iutiko ʼebeluboʼe ʼinaya toabui vanue nana ana yoqona vetoina ʼinaya. Ta Faulo nawale lulugaihi ʼinega kilakai nana matana dune ʼeno nuafani ʼabo vanue debanega ʼavalataʼia webui bwaʼobwaʼoya. ʼInega tomotau iwebui iʼavalei, ta yawaina niʼa gumwala.
9 Um jovem, chamado Êutico, que estava sentado numa janela, adormecendo profundamente durante a prolongada mensagem de Paulo, vencido pelo sono, caiu do terceiro andar abaixo. Quando o levantaram, estava morto.
10 Ta Faulo wese webui sabi ʼitana ʼinega tuqatuqanega sobadi ta Iutiko talafafea ta vonedia, “Ge giwalimi nahaʼala, mana mayawaina toatoa.”
10 Mas Paulo desceu, inclinou-se sobre ele e, abraçando-o, disse: — Não fiquem alvoroçados, pois ele está vivo.
11 ʼInega Faulo tomotau qabudi maega wese iʼevivi ivane debanaya ta beledi ʼewei gitomwei neidi ta iʼai veʼwani. ʼAi gumwala ʼinega Faulo wese veʼale vonavona ana laba babaʼau yayaqa, ʼinega nogedi tauya.
11 Subindo de novo, Paulo partiu o pão e comeu. E lhes falou ainda muito tempo até o amanhecer. E, assim, partiu.
12 ʼInega qabu diavona adi lutonova aqiaqina, ta me edi qaiawa kilakai nana mayawaina iʼebeʼewei itauyea ena ʼabagaya.
12 Então conduziram vivo o rapaz e sentiram-se grandemente confortados.
13 Imaʼa taha waga agelu anugweta atauya ʼabaga Asosi ʼinaya, ta Faulo niʼa luvinema be ana baʼeyea, mana tauna nuanuana ʼaqenega namai ta maega ana luvetuba Asosi ʼinaya, ta maega ana gelu.
13 Nós, porém, prosseguindo, embarcamos e navegamos para Assôs, onde devíamos receber Paulo, porque assim nos havia sido determinado, devendo ele ir por terra.
14 Ta tuta nana Faulo Asosi ʼinaya ʼifoqe ʼinega maega agelu atauya Mitileni ʼinaya alugu.
14 Quando se reuniu conosco em Assôs, nós o recebemos a bordo e fomos a Mitilene.
15 Niʼa ahalia ʼinega Mitileni anogei ta wagega taha bwanabwana ana wawa Kiosi alunaqoyea ta nawale afilifili. Ta wese mahala ahala ʼeviviea ʼinega avaukamana bwanabwana Samosi ʼinaya alugu. Ta wese vulihi ʼeviviea ʼinega Milito ʼinaya aʼifoqe alugu.
15 Dali, navegando, no dia seguinte passamos diante de Quios. Levamos mais um dia até Samos e, um dia depois, chegamos a Mileto.
16 Ta Faulo niʼau vonema ʼabaga Efeso ʼinaya ge ana lugu, mana ge nuanuana tuta kuena natoatoa diʼwe Eisia ʼabaganavo ʼidia. Ta ʼesi nuanuana nalukwayavoni ʼeguma ana fata nalugu Ielusalema ʼinaya Fenitikosi ana ʼaubena weaqina.
16 Paulo já tinha resolvido não aportar em Éfeso, pois não queria demorar-se na província da Ásia. Ele tinha pressa, pois queria, caso lhe fosse possível, passar o dia de Pentecostes em Jerusalém.
17 Ta Faulo Militoyega vale vetunea Efeso ʼekalesia ana tovanugwetayavo ʼidia nuanuana ina mai ʼinaya.
17 De Mileto, Paulo enviou uma mensagem a Éfeso, pedindo aos presbíteros da igreja que se encontrassem com ele.
18 Ta tuta nana imai ʼinega Faulo vonedi vonaya, “Omiʼa egu ilivu niʼa oalahalamania, mana yaʼa omiʼa maega katoatoa egu mai vauvau ʼinega diʼwe Eisia ʼinaya, be ana laba baʼe ʼitagana.
18 E, quando chegaram, Paulo lhes disse: — Vocês sabem como me conduzi entre vocês em todo o tempo, desde o primeiro dia em que entrei na província da Ásia,
19 Taudi me Diu idima govaqa weaqigu be wese vita ʼidiega tuta qabuna yalobelobea. Ta tua ma mataelugu ta wese me egu nuawebui Kaiwabu ʼinaya nawale yafewafewa.
19 servindo o Senhor com toda a humildade, com lágrimas e com as provações que me sobrevieram pelas ciladas dos judeus.
20 Ta niʼa oalamania ge taha Kaiwabu Valena Aqiaqina weaqina eda vegagalea, mana nuanuagu Vale nana ʼinega iula ona lobea yani taha taha weaqina. Ta yani qabuna yaveveʼitemi emi vanueavo ʼidia, ta wese qabu matadia yalulugaihiea.
20 Vocês sabem que jamais deixei de anunciar o que fosse proveitoso e de ensinar isso a vocês publicamente e também de casa em casa,
21 Ta egu veʼita ʼaidegana me Diu ta wese mali qabu ʼimia, be ʼinega emi ilivu luveifanega ona nuagivila Yaubada ʼinaya, be eda Kaiwabu Ieisu Keliso ona vetumaqanea.
21 testemunhando tanto a judeus como a gregos o arrependimento para com Deus e a fé em nosso Senhor Jesus Cristo.
22 Ta tuta baʼe ʼinaya Niboana Gwalagwalana ena nuanua waiwaina ʼinega yatautauya Ielusalema weaqina, ta omoʼe ʼinaya ge eda alamania maʼoda nawale naʼifoqe ʼaiqa ʼiguya.
22 E, agora, impelido pelo Espírito, vou para Jerusalém, não sabendo o que ali vai me acontecer,
23 Ta Niboana Gwalagwalana ena simana ʼiguya ʼinega niʼa yahalamania ʼabaga ʼaidega ʼaidega ʼidia nawale yuvaqa be ʼebeyoqona ena lobedi.
23 exceto que o Espírito Santo, de cidade em cidade, me assegura que prisões e sofrimentos estão à minha espera.
24 Ta ge nuanuagu yawaigu ena vegagalei. Mana Kaiwabu Ieisu ena fewa neigu, ta baʼe veyoveyoa nana yani qiduana ʼiguya ta weaqina yanuanua be ena luʼovoia. ʼInega Vale Aqiaqina Yaubada ena nuakolokolo be ena veyoluba weaqina ena simanea tomotau ʼidia.
24 Porém em nada considero a vida preciosa para mim mesmo, desde que eu complete a minha carreira e o ministério que recebi do Senhor Jesus para testemunhar o evangelho da graça de Deus.
25 “Egwavo, niʼa oalamania tuta qabuna omiʼa yaʼa maega katoatoa ta Yaubada ena ʼEbeluvine weaqina yalulugaihi ʼimia. Ta onoqolia, niʼau yahalamania nawale ge taha toga ʼimiega ʼiawagu naʼita ʼeviviei.
25 — E agora eu sei que todos vocês, em cujo meio passei pregando o Reino, não mais verão o meu rosto.
26 Ta baʼe ʼitaga Yaubada ena nuanua weaqina yasimana aqiaqi ʼimia. ʼInega ʼeguma nawale taha toga ʼimiega veilaqe vataya nalobea, e ʼinega ge yaʼa ona veʼewegu, ta ʼesi taunega ena luveifana, mana ge taha yani eda vegagalea tomotau ʼidia Yaubada ena nuanua weaqina.
26 Portanto, no dia de hoje testifico diante de vocês que estou limpo do sangue de todos,
27 — ausente —
27 porque jamais deixei de lhes anunciar todo o plano de Deus.
28 ʼInega omiʼa ʼekalesia ana toludebanayavo ona ʼitamakimi be wese Yaubada ena sifiavo ona ʼitamaki aqiaqiedi, mana Niboana Gwalagwalana emi fewa baʼe neimi be toʼekalesiayavo ona ʼitamaki aqiaqiedi. Mana Yaubada sulalinega gimwanedi tuta nana Natuna ʼaliga ʼetoluai ʼinaya.
28 Cuidem de vocês mesmos e de todo o rebanho no qual o Espírito Santo os colocou como bispos, para pastorearem a igreja de Deus, a qual ele comprou com o seu próprio sangue.
29 Ta niʼa yahalamania ena nogemi ena tauya, ta ʼabibodanaya toveʼita luveifadi kavona kedewa sasasadi ina ʼifoqe nuanimia ta Yaubada ena sifiavo ina talaʼavudi ina fofolidi.
29 Eu sei que, depois da minha partida, aparecerão no meio de vocês lobos vorazes, que não pouparão o rebanho.
30 Ta wese vaina omiʼa ʼimiega ina yaʼitoto be uʼavega ina veʼita veifemi, ta baʼe veʼita nana ʼinega nuanuadi Kaiwabu ana toʼabibodayavo ina venuaʼewedi be ina lugu adi yoʼo gamonaya.
30 E que até mesmo entre vocês se levantarão homens falando coisas pervertidas para arrastar os discípulos atrás de si.
31 ʼInega omiʼa ona ʼitamaki aqiaqiemi. Ta egu lugaihi ona nuaveʼavinia, mana yaʼwala toi gamodia ge eda veyawai ta ʼesi yaveveʼita ʼaubena be wese velovelovana qabudi ʼidia, ta ma mataelugu yalulugaihimi.
31 Portanto, vigiem, lembrando que, durante três anos, noite e dia, não cessei de admoestar, com lágrimas, cada um de vocês.
32 “Ta wese yavevematamagilafuyemi tuta maimai weaqina. Tuta baʼena Yaubada nimanaya yahaʼumi ta nuanuagu ona nuaʼiʼihia Yaubada ena nuakolokolo valena weaqina. Tauna ʼinega ona vewaiwai, e ʼinega Yaubada ena ʼEbeluvine gamonaya omiʼa wese ona lugu.
32 — Agora, pois, eu os entrego aos cuidados de Deus e à palavra da sua graça, que tem poder para edificá-los e dar herança entre todos os que são santificados.
33 Lova tuta nana yaʼa omiʼa maega katoatoa ge taha mane nage kaleko nuanuagu eda ʼewei ʼimiega.
33 De ninguém cobicei prata, nem ouro, nem roupas;
34 Ta ʼesi niʼa oalamania yaʼa taugu egu fewa nimaguyega agu ʼabwaga be kulufa yalobedi. Ta wese agu toiulayavo ʼeguma taha yani ʼidiega ida kusa e ʼinega yaiuledi.
34 vocês mesmos sabem que estas minhas mãos serviram para o que era necessário a mim e aos que estavam comigo.
35 Baʼe egu ilivu ʼinega yaveʼitemi luaqiaqiemi be eda fewayavo ʼidiega todawalili wese kana iuledi. Ta Kaiwabu Ieisu ena vona ona nuaveʼavinia vonaya, ‘ʼEwa kavovo tomotau ʼidiega ʼebeqaiawa goyona, ta ʼesi nei kavovo tomotau ʼidia ʼebeqaiawa qiduana.’”
35 Em tudo tenho mostrado a vocês que, trabalhando assim, é preciso socorrer os necessitados e lembrar das palavras do próprio Senhor Jesus: “Mais bem-aventurado é dar do que receber.”
36 Faulo ena vona baʼe luʼovoia ʼinega tuqatuqanega sobadi ta tovanugwetayavo maega ivenoqi Yaubada ʼinaya.
36 Tendo dito isso, ajoelhando-se, Paulo orou com todos eles.
37 Ta qabudi me edi dou ta wese me edi nuavita Faulo italafafea,
37 Então houve grande pranto entre todos, e, abraçando Paulo, o beijavam,
38 mana niʼa vonedi ge wese ʼiawana ina ʼita ʼeviviei. ʼInega itauyei waga ʼinaya ʼabo ivegeluya.
38 entristecidos especialmente pela palavra que ele tinha dito: que não mais veriam o seu rosto. E eles o acompanharam até o navio.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.