Atos 16

Molima New Testament (MOX_FNS) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Faulo ma iana Sailasa itauya ʼabaga Debi be Lisitila ʼidia. ʼInega Ieisu ana toʼabiboda taha ilobea ana wawa Timoti. Ta inana Diu vavinedi ta Ieisu ivetumaqanea, ta ʼesi tamana Guliki ʼolotona.
1 Chegou a Derbe e depois a Listra. Havia ali um discípulo, chamado Timóteo, filho de uma judia cristã, mas de pai grego,
2 Ta tovetumaqana qabudi ʼabaga Lisitila be Ikoniami ʼidia Timoti iʼamayabea qiduana ta iʼawahaqiaqiea.
2 que gozava de ótima reputação junto dos irmãos de Listra e de Icônio.
3 ʼInega Faulo nuanuana Timoti maega ina tauya, ta me Diu qabudi ʼabaga diavona ʼidia itoatoa niʼa ialamania Timoti tamana Guliki ʼolotona ta ʼwafina ge ana daʼamo, ʼinega natuna Timoti wese ʼidewani. ʼInega Faulo Timoti ʼwafina daʼea be yaqisa ina alamania me Diu edi ilivu iʼamayabea.
3 Paulo quis que ele fosse em sua companhia. Ao tomá-lo consigo, circuncidou-o, por causa dos judeus daqueles lugares, pois todos sabiam que o seu pai era grego.
4 ʼInega Faulo ma enavo itauya ʼabaga taha taha ʼidia. Ta luvine nana lova tovaletuyana ta wese ʼekalesia ana tovanugwetayavo Ielusalema ʼinaya iviaqia me Anitioki ʼidia wese isimana ʼifoqeyea totoa ʼabaga ʼidia, be ivonedi luvine nana taudi wese ina ʼabibodea.
4 Nas cidades pelas quais passavam, ensinavam que observassem as decisões que haviam sido tomadas pelos apóstolos e anciãos em Jerusalém.
5 ʼInega toʼekalesiayavo ʼabaga ʼaidega ʼaidega ʼidia edi vetumaqana vewaiwai ta adi yoʼo veveqidua ʼaubena taha taha ʼidia.
5 Assim as igrejas eram confirmadas na fé, e cresciam em número dia a dia.
6 Faulo ma enavo itauya diʼwe Filigia be Galetia ʼabaganavo ʼidia. Ta Niboana Gwalagwalana ʼetobodedi ge ina tauya diʼwe Eisia ʼinaya Vale Aqiaqina sabi lugaihina.
6 Atravessando em seguida a Frígia e a província da Galácia, foram impedidos pelo Espírito Santo de anunciar a palavra de Deus na {província da} Ásia.
7 Ta imai diʼwe Misia ana lufela ʼinaya, ta nuanuadi ina lugu diʼwe Bitania ʼinaya. Ta Ieisu Niboanina ge dahawafeledi.
7 Ao chegarem aos confins da Mísia, tencionavam seguir para a Bitínia, mas o Espírito de Jesus não o permitiu.
8 ʼInega diʼwe baʼena inogei ta iwebui ʼabaga Tiloasi ʼinaya.
8 Depois de haverem atravessado rapidamente a Mísia, desceram a Trôade.
9 Ta velovelovana ʼinaya iʼenoʼeno ʼinega Faulo veʼwayoqega taha Masidonia ʼolotona ʼitea mai tovotovolo diʼwenaya ta voneaya, “Ubala mai Masidonia ʼinaya ta una iulema!”
9 De noite, Paulo teve uma visão: um macedônio, em pé, diante dele, lhe rogava: Passa à Macedônia, e vem em nosso auxílio!
10 Ta Faulo ena veʼwayoqa baʼe ʼinega niʼa alamania vonigo Yaubada gabemabe Vale Aqiaqina ana lugaihiea me Masidonia ʼidia. ʼInega alukwayavoni aʼivaʼavaʼata sabi vabala Masidonia ʼinaya.
10 Assim que teve essa visão, procuramos partir para a Macedônia, certos de que Deus nos chamava a pregar-lhes o Evangelho.
11 ʼInega waga alobea agelu be Tiloasi anogei ta avabala tunutunuqina bwanabwana Samotilesi ʼinaya. ʼInega mahala ahalia atauya ʼabaga Niafoli ʼinaya.
11 Embarcados em Trôade, fomos diretamente à Samotrácia e no outro dia a Neápolis;
12 Ta Niafoli ʼinega ʼaqemega atauya ʼabaga Filifai ʼinaya. Ta Filifai nana ʼabaga qiduana diʼwe Masidonia gamonaya. Ta ʼabaga nana ʼinaya me Loma lova imai iluluvine ta itoatoa. Ta omoʼe ʼinaya tufwana atoa ʼamana.
12 e dali a Filipos, que é a cidade principal daquele distrito da Macedônia, uma colônia {romana}. Nesta cidade nos detivemos por alguns dias.
13 Ta Sabatea ʼabaga gamonega aʼifoqe awebui goʼila nanavinaya. Ta omoʼe ʼinaya nuanuama ana tafwalolo, mana anuaia nage vaina me Diu ana lobedi. Ta vivine qabudi niʼa ivaʼauta itoatoa, ʼinega imaʼa wese atoabui ta maega aveqae.
13 No sábado, saímos fora da porta para junto do rio, onde pensávamos haver lugar de oração. Aí nos assentamos e falávamos às mulheres que se haviam reunido.
14 Ta vivine qabudi ʼidiega taha ana wawa Lidia. Tauna ʼabaga Tiatila vavinena ta Yaubada ana toiwaʼodu taha. Ta ena fewa tuta qabuna kaleko bweabweala otaqina vevegimwaneyedi adi maisa qiduana. Ta tuta nana alugaihi ʼinega Kaiwabu Lidia nuana giqaʼuya ta Faulo ena vonayavo ʼawahaqiaqiedi.
14 Uma mulher, chamada Lídia, da cidade dos tiatirenos, vendedora de púrpura, temente a Deus, nos escutava. O Senhor abriu-lhe o coração, para atender às coisas que Paulo dizia.
15 ʼInega Lidia nana me ena susuyavo babitaiso iʼewea, ta ʼabiboda vonema vonaya, “ʼEguma omiʼa oʼawahaqiaqiegu yaʼa Kaiwabu ana toʼabiboda aqiaqi taha, e ʼinega ona mai ʼiguya ta ona vewagawaga egu vanuea.” ʼInega ʼalakeikeiema ʼabo maega atauya ena vanuea.
15 Foi batizada juntamente com a sua família e fez-nos este pedido: Se julgais que tenho fé no Senhor, entrai em minha casa e ficai comigo. E obrigou-nos a isso.
16 Taha tuta atautauya ʼebevenoqi ana diʼwe ʼinaya, e ʼinega taha iahaba maega aveloba ʼedaya, tauna tovekaikaiwabu edi tofewa. Lova niboana luveifana ʼwahalia ta lugu ʼinaya toatoa. Ta iahaba nana niboana luveifa nana ʼinega ana fata namadusimanea tolaʼai nawale naʼifoqe. Ta ena fewa baʼe ʼinega ena kaiwabuyavo mane qiduana iʼeweʼewea tomotau ʼidiega.
16 Certo dia, quando íamos à oração, eis que nos veio ao encontro uma moça escrava que tinha o espírito de Pitão, a qual com as suas adivinhações dava muito lucro a seus senhores.
17 ʼInega ʼabiʼabibodema ta vevegabagaba vonaya, “Baʼe tomotau diavona Yaubada Toatoa Vanena ena tofewayavo, ta ʼetoyavua ana ʼeda aqiaqi ana tosimana.”
17 Pondo-se a seguir a Paulo e a nós, gritava: Estes homens são servos do Deus Altíssimo, que vos anunciam o caminho da salvação.
18 Ta iahaba nana baʼe ʼidewana vegabagaba ʼaubena qabuna ʼidia, ʼinega Faulo ʼwafina siniqaiqai ta tunugivila ta niboana luveifana voneaya, “Ieisu Keliso ana wawega yaluvineu benaʼe iahaba nana ʼinega uʼifoqe!” Ta omoʼe tuta nana ʼinaya ʼifoqe.
18 Repetiu isto por muitos dias. Por fim, Paulo enfadou-se. Voltou-se para ela e disse ao espírito: Ordeno-te em nome de Jesus Cristo que saias dela. E na mesma hora ele saiu.
19 Ta iahaba nana ena kaiwabuyavo diadi vilea ʼimaya, mana edi mane qiduana ana ʼebeʼewa tauna iahaba nana ena fewega ilobelobea, ta Faulo niʼa giveaqiaqiea, e ʼinega ge wese mane adi fata be ina lobei baʼe iaba nana ʼinega. ʼInega Faulo be Sailasa ikafidi ta ilihi ʼetaʼetalidi ta itauyedi ʼebevegimwane ʼinaya ʼabaga ana toluvineavo matadia,
19 Vendo seus amos que se lhes esvaecera a esperança do lucro, pegaram Paulo e Silas e levaram-nos ao foro, à presença das autoridades.
20 ta ivonedi ivonaya, “Baʼe me Diu tomotaudi imai ʼidaya ta eda ʼabaga inidonidoea inituna,
20 Em seguida, apresentaram-nos aos magistrados, acusando: Estes homens são judeus; amotinam a nossa cidade.
21 ta mali ilivu be mali ilivu eda tomotauyavo iveveʼitedi, ta itaʼa ilivu diavona ge daluaqiaqieda ʼeguma kana ʼawahaqiaqiedi be kana viaqidi, mana itaʼa me Loma edi ʼebeluvine gamonaya katoatoa.”
21 E pregam um modo de vida que nós, romanos, não podemos admitir nem seguir.
22 ʼInega tomotau qabudi edi nuanua ʼaideganega ivaʼauta nuanuadi Faulo ma iana ina vunuqidi, ʼinega toluvineavo iluvinedi ta adi kaleko iʼesiabu yavuledi ta ʼabiega ilavua dadanedi.
22 O povo insurgiu-se contra eles. Os magistrados mandaram arrancar-lhes as vestes para açoitá-los com varas.
23 Gumwala, ta ʼabibodanaya iaʼuluguyedi vanue ʼebeyoqona gamonaya. Ta ana toʼitamaki iluvinei be naʼitamaki aqiaqiedi.
23 Depois de lhes terem feito muitas chagas, meteram-nos na prisão, mandando ao carcereiro que os guardasse com segurança.
24 Ta toʼitamaki nana ana luvine noqola aqiaqiea, ʼinega aʼuluguyedi taha sifaufa gamo otaqinaya. Ta wese ʼaqedi ʼevesakakea ʼaiwe qiduqiduadi ʼinega.
24 Este, conforme a ordem recebida, meteu-os na prisão inferior e prendeu-lhes os pés ao cepo.
25 Ta tou gamonaya Faulo be Sailasa ivevenoqi ta Yaubada iawahawatuboya ʼevosiega, ta wese vaina yoqoyoqonidi maega itoatoa ivivineneqedi.
25 Pela meia-noite, Paulo e Silas rezavam e cantavam um hino a Deus, e os prisioneiros os escutavam.
26 ʼInega lukwayavonega mwaniʼiniʼi qiduana veʼale, ʼinega vanue ʼebeyoqona ana avutugu veniʼi. Ta vanue nana ana ʼawayavo taudiega ʼeluʼewaʼedi, ta wese yoqoyoqonidi qabudi adi seni ʼidiega ʼeliʼamidi.
26 Subitamente, sentiu-se um terremoto tão grande que se abalaram até os fundamentos do cárcere. Abriram-se logo todas as portas e soltaram-se as algemas de todos.
27 ʼInega toʼitamaki nana ʼenoʼenoyega yaʼitoto ta ʼitea vanue ʼebeyoqona ana ʼawayavo ʼeluʼewaʼedi ta vonaya be yoqoyoqonidi niʼau ida dena. ʼInega ena kefata ʼewei ta vonigo taunega daluveʼaligia.
27 Acordou o carcereiro e, vendo abertas as portas do cárcere, supôs que os presos haviam fugido. Tirou da espada e queria matar-se.
28 Ta Faulo ʼitea ʼinega gabea vonaya, “Ei, ge tauʼuyega una luveʼaligiu! Imaʼa qabuma atoatoa.”
28 Mas Paulo bradou em alta voz: Não te faças nenhum mal, pois estamos todos aqui.
29 ʼInega toʼitamaki nana ena tofewayavo gabedi lamufa ina miea ʼinaya. ʼInega ʼewei ta me ena dedela vihila lugu sifaufa gamo otaqinaya ta tuqatuqanega sobadi Faulo be Sailasa ʼiawadia.
29 Então o carcereiro pediu luz, entrou e lançou-se trêmulo aos pés de Paulo e Silas.
30 Ta ʼabibodanaya yaʼitoto ta ʼebeʼewedi iʼifoqe ta vetalaʼaiedi vonaya, “Kaiwabuyavo, ovonegu tolaʼai ena viaqi be ʼinega ʼetoyavua ena lobei.”
30 Depois os conduziu para fora e perguntou-lhes: Senhores, que devo fazer para me salvar?
31 Ta Faulo be Sailasa ivona ʼeviviea ivonaya, “Kaiwabu Ieisu ʼinaya una vetumaqana, ʼinega oʼa me eu susuyavo qabumi ʼetoyavua ona lobea.”
31 Disseram-lhe: Crê no Senhor Jesus e serás salvo, tu e tua família.
32 ʼInega Faulo be Sailasa Kaiwabu Ieisu Valena isimanea toʼitamaki nana ʼinaya ta wese ena susuyavo ʼidia.
32 Anunciaram-lhe a palavra de Deus, a ele e a todos os que estavam em sua casa.
33 Ta omoʼe tou nana gamonaya toʼitamaki nana Sailasa be Faulo ʼebeʼewedi ta bonudi luʼutuya, ʼinega ʼabibodanaya tauna me ena susuyavo babitaiso iʼewea.
33 Então, naquela mesma hora da noite, ele cuidou deles e lavou-lhes as chagas. Imediatamente foi batizado, ele e toda a sua família.
34 Babitaiso gumwala, ta ʼabibodanaya toʼitamaki nana Faulo be Sailasa ʼebeʼewedi ena vanuea ta ʼabwaga neidi. Ta toʼitamaki nana me ena susuyavo iqaiawa qiduana, mana qabudi edi vetumaqana Yaubada ʼinaya niʼau ilobea.
34 Em seguida, ele os fez subir para sua casa, pôs-lhes a mesa e alegrou-se com toda a sua casa por haver crido em Deus.
35 Mahala ahalia ʼinega ʼabaga ana toluvineavo edi folisi iluvinedi ivonedia, “Ona tauya vanue ʼebeyoqona ʼinaya, ta ana toʼitamaki ona vonei Faulo be Sailasa nayavuidi.”
35 Quando amanheceu, os magistrados mandaram os lictores dizer: Solta esses homens.
36 ʼInega folisi itauya toʼitamaki nana ʼinaya ta toluvine dina edi nuanua isimanea ʼinaya. ʼInega toʼitamaki nana Faulo ma iana vonedi vonaya, “Toluvineavo luvine ineigu be ena yavuimi. ʼInega ona ʼifoqe ta ma emi nuadaumwala ona tauya.”
36 O carcereiro transmitiu essa mensagem a Paulo: Os magistrados mandaram-me dizer que vos ponha em liberdade. Saí, pois, e ide em paz.
37 ʼInega Faulo folisi vonedi vonaya, “Ge wese ana tauya! Mana imaʼa me Loma ta ge taha ema luveifana, ta tomotau matadia ilavua dadanema ʼabiega, ta vanue ʼebeyoqona ʼinaya iaʼuluguyema, ta ge taha kotu ida maduviaqia ʼimaya. Ta tolaʼai weaqina toluvineavo nuanuadi ina yavuima vanue ʼebeyoqonega be ana ʼifoqe ʼwaivega? Ta ʼesi luaqiaqiedi taudiega ina mai be ina aʼuʼifoqeyema!”
37 Mas Paulo replicou: Sem nenhum julgamento nos açoitaram publicamente, a nós que somos cidadãos romanos, e meteram-nos no cárcere, e agora nos lançam fora ocultamente... Não há de ser assim! Mas venham e soltem-nos pessoalmente!
38 ʼInega folisi iʼevivi ta Faulo ena vona isimana ʼifoqeyea toluvine ʼidia. Ta edi vona ʼinega toluvine diavona imwaniniva qiduana, mana niʼau inoqolia Faulo be Sailasa taudi Loma ana tomotauyavo.
38 Os lictores deram parte dessas palavras aos magistrados. Estes temeram, ao ouvir dizer que eram romanos.
39 ʼInega toluvine diavona imai ilusoli Faulo be Sailasa ʼidia ta wese iyavuidi. ʼInega vanue ʼebeyoqonega iaʼuʼifoqeyedi ta inoqiedi be ina tauya mali diʼwe ʼinaya.
39 Foram e lhes falaram brandamente. Pedindo desculpas, rogavam-lhes que se retirassem da cidade.
40 Ta Faulo ma iana edi ʼifoqe ʼabibodanaya itauya Lidia ena vanuea, ta omoʼe ʼinaya tovetumaqana ilobedi ta edi vona ʼinega igivewaiwaiedi. Ta ʼabibodanaya itutuvila itauya.
40 Saindo do cárcere, entraram em casa de Lídia, onde reviram e consolaram os irmãos. Depois partiram.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.